Lucas 14

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Toꞌk tseꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j vyeꞌna, je̱tseꞌe je̱ Jesús yꞌa̱ts kaayva je̱m tya̱kꞌam toꞌk juuꞌ veꞌe je̱ fariseo du̱nu̱vintsá̱nip, tyukka̱tsꞌíxtidup tseꞌe je̱ fariseota̱jk.
1 Certo sábado, Jesus foi comer na casa de um líder fariseu, onde o observavam atentamente.
2 Je̱m tseꞌe vyeꞌniva je̱ Jesús vyinkojkm toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe kiixnup.
2 Estava ali um homem com o corpo muito inchado.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱ꞌamo̱tutu̱vi je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpada ma̱a̱t je̱ fariseota̱jkta:
3 Jesus perguntou aos fariseus e aos especialistas da lei: “A lei permite ou não curar no sábado?”.
4 Ax ama̱ꞌa̱t tseꞌe tyaandi. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ paꞌam jayu du̱majch je̱tseꞌe du̱yakjo̱tka̱daakni. Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱tseꞌe ña̱jkxnit.
4 Eles nada responderam, e Jesus tocou no homem enfermo, o curou e o mandou embora.
5 Vanꞌit tseꞌe je̱ fariseota̱jk du̱nu̱u̱jmidi:
5 Depois, perguntou a eles: “Qual de vocês, se seu filho ou seu boi cair num buraco, não se apressará em tirá-lo de lá, mesmo que seja sábado?”.
6 Ax kaꞌa tseꞌe yꞌo̱ꞌyixjada pa̱n vintso̱ veꞌe ku̱du̱ko̱jtsu̱mpijtti.
6 Mais uma vez, não puderam responder.
7 Ku veꞌe je̱ Jesús du̱ꞌix vintso̱ veꞌe je̱ javya̱a̱ꞌkxta̱jk du̱vinko̱o̱ndi je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe tum o̱o̱jyit joma veꞌe je̱ jayu kyay, vanꞌit tseꞌe ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin du̱pu̱u̱jm:
7 Quando Jesus observou que os convidados para o jantar procuravam ocupar os lugares de honra à mesa, deu-lhes este conselho:
8 ―Pa̱n myakvo̱o̱vdup xa miitseꞌe kaayva joma veꞌe je̱ navya̱jkjuva ñamya̱ja̱tónjada, kaꞌa tseꞌe xtuktsa̱a̱nadat je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe tum o̱o̱jyit. Pa̱n veꞌem xa veꞌe xtonda, veꞌem tseꞌe mjáttat ax joꞌn jyajty toꞌk je̱ javya̱a̱ꞌkx juuꞌ veꞌe du̱tuktsu̱u̱nip je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe du̱nu̱ꞌó̱yip.
8 “Quando você for convidado para um banquete de casamento, não ocupe o lugar de honra. E se chegar algum convidado mais importante que você?
9 Vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌy jadoꞌk je̱ javya̱a̱ꞌkx juuꞌ veꞌe nu̱yojk du̱nu̱má̱jip je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe du̱tuktsu̱u̱nip je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe du̱nu̱ꞌó̱yip. Je̱ts je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe du̱yakjavyo̱o̱jvju nu̱me̱jtsk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nip: “Te̱na toꞌk aaj je̱ts mo̱ꞌo̱ ya̱ mtsu̱u̱jntku̱n jadoꞌk ya̱ javya̱a̱ꞌkx.” Vanꞌit tseꞌe tso̱ꞌo̱tyoomp ñu̱jkx je̱tseꞌe du̱tuktsu̱u̱ni je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe du̱nu̱hꞌu̱xꞌo̱o̱kika̱jxp.
9 O anfitrião virá e dirá: ‘Dê o seu lugar a esta pessoa’, e você, envergonhado, terá de sentar-se no último lugar da mesa.
10 Ñojkꞌó̱y tseꞌe jidu̱ꞌu̱m xtóndat. Ku veꞌe myakvó̱vdat kaayva, tuktsa̱a̱nadats je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe du̱nu̱hꞌu̱xꞌo̱o̱kika̱jxp. Pa̱n veꞌem tseꞌe xtonda, veꞌem tseꞌe mjáttat ax joꞌn jyajty toꞌk je̱ javya̱a̱ꞌkx juuꞌ veꞌe du̱tuktsu̱u̱nip je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe du̱nu̱hꞌu̱xꞌo̱o̱kika̱jxp. Ax ku tseꞌe jye̱ꞌy je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe yakjavyo̱o̱jvju, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌix, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi: “Naxu̱ toꞌk aaj joma veꞌe je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe du̱nu̱ꞌó̱yip je̱tseꞌe mtsa̱a̱nat.” Ax veꞌem tseꞌe myakmá̱jajadat je̱ja je̱ nu̱may jayu vyinkujkta pa̱n pa̱n jatyeꞌe mma̱a̱ttsu̱u̱nidup kaayva.
10 “Em vez disso, ocupe o lugar menos importante à mesa. Assim, quando o anfitrião o vir, dirá: ‘Amigo, temos um lugar melhor para você!’. Então você será honrado diante de todos os convidados.
11 Ku̱x pa̱n pa̱n xa veꞌe namyá̱jijup, je̱ꞌe̱ tseꞌe taannup piꞌk; pa̱n pa̱n tseꞌe naajkpiꞌkijup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱má̱jap.
11 Pois os que se exaltam serão humilhados, e os que se humilham serão exaltados”.
12 Ñu̱u̱jmiva tseꞌe jidu̱ꞌu̱m je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe je̱ javya̱a̱ꞌkx du̱yakjavyo̱o̱jvju:
12 Então Jesus se voltou para o anfitrião e disse: “Quando oferecer um banquete ou jantar, não convide amigos, irmãos, parentes e vizinhos ricos. Eles poderão retribuir o convite, e essa será sua única recompensa.
13 Ax kuts mitseꞌe xa̱a̱j xtónu̱t ukpu̱ je̱ jayu xyakkáyu̱t, je̱ꞌe̱ tseꞌe mvó̱vup pa̱n pa̱n jatyeꞌe ayo̱o̱p je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j je̱ tyek ka ó̱yap, je̱ u̱xke̱t jayu, je̱ts je̱ viints jayu.
13 Em vez disso, convide os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos.
14 Xo̱o̱n xa mitseꞌe ku veꞌe veꞌem xtónu̱t, ku̱x kaꞌa xa veꞌe yꞌo̱ꞌyixjadat je̱tseꞌe mmo̱yu̱mpijtjidinuvat. Ax myakmo̱yu̱mpijtnupts mitseꞌe vanꞌit ku veꞌe jyoojntykpa̱jktinuvat pa̱n pa̱n jatyeꞌe tu̱v jáyuvidup joojntykidup.
14 Assim, na ressurreição dos justos, você será recompensado por ter convidado aqueles que não podiam lhe retribuir”.
15 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxy toꞌk juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nip vyeꞌna kaayva, vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ Jesús:
15 Ao ouvir isso, um homem que estava à mesa com Jesus exclamou: “Feliz será aquele que participar do banquete no reino de Deus!”.
16 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xji:
16 Jesus respondeu com a seguinte parábola: “Certo homem preparou um grande banquete e enviou muitos convites.
17 Ku tseꞌe je̱ kay aats du̱paaty, vanꞌit tseꞌe du̱kejx toꞌk je̱ tyoompa je̱tseꞌe du̱na̱a̱jmadat je̱ jayu pa̱n pa̱n jatyeꞌe vya̱a̱p: “Jaꞌmda, ku̱x avaadani veꞌe je̱p nu̱jom je̱ kaaky je̱ na̱a̱j.”
17 Quando estava tudo pronto, mandou seu servo dizer aos convidados: ‘Venham, o banquete está pronto’.
18 Vanꞌit tseꞌe je̱ tyoompa du̱nu̱u̱jmi juuꞌ veꞌe yaktuknu̱ke̱jxtu; toꞌk ka̱ꞌa̱jyji tseꞌe ñañu̱ko̱jtsvaatsjidi. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ mutoꞌk vyaajñ: “Tun ta̱a̱ynum xa a̱tseꞌe je̱ nꞌit njoy, ax je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe u̱xyam na̱jkx nꞌixuvaꞌañ, veꞌemeꞌe toꞌk aaj xna̱a̱jmat je̱ts o̱o̱y a̱tseꞌe xtunme̱e̱ꞌkxjat.”
18 Mas todos eles deram desculpas. Um disse: ‘Acabei de comprar um campo e preciso inspecioná-lo. Peço que me desculpe’.
19 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe jadoꞌk vyaampa: “Tun ta̱a̱ynum xa a̱tseꞌe mugo̱o̱xk yunta je̱ yoova kaaj njoy, ax je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe u̱xyam na̱jkx nꞌixuvaꞌañ pa̱n vintso̱ veꞌe yoꞌojta. Veꞌemeꞌe toꞌk aaj xna̱a̱jmat je̱ts o̱o̱y a̱tseꞌe xtunme̱e̱ꞌkxjat.”
19 Outro disse: ‘Acabei de comprar cinco juntas de bois e quero experimentá-las. Sinto muito’.
20 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe jadoꞌk vyaampa: “Tun ta̱a̱ynum xa a̱tseꞌe nta̱ꞌa̱xpú̱k, ax kaꞌats a̱tseꞌe xꞌo̱ꞌyixju̱ vintso̱ a̱tseꞌe nna̱jkxu̱t.”
20 Ainda outro disse: ‘Acabei de me casar e não posso ir’.
21 Ku tseꞌe je̱ toompa vyimpijtni je̱tseꞌe du̱vaajnji je̱ vyintsá̱n vintso̱ veꞌe toꞌk jadoꞌk yꞌatsa̱v, vanꞌit tseꞌe je̱ vyintsá̱n jyo̱tmaꞌty je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tyoompa: “Jatyji na̱jkxu̱ je̱ts na̱jkxu̱ mvídu̱tu̱ je̱m kajpu̱n jo̱o̱tm je̱ja mú̱jit tooꞌ je̱ts muutskit tooꞌ aajy, je̱tseꞌe xyakmé̱tsu̱t je̱ jayu pa̱n pa̱n jatyeꞌe ayo̱o̱vdup, pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j je̱ tyek ka ó̱yap, pa̱n pa̱n jatyeꞌe u̱xke̱tta, je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe viintsta.”
21 “O servo voltou e informou a seu senhor o que tinham dito. Ele ficou furioso e ordenou: ‘Vá depressa pelas ruas e becos da cidade e convide os pobres, os aleijados, os cegos e os mancos’.
22 U̱xꞌo̱o̱k tseꞌe je̱ toompa vyaajñ: “Vintsá̱n, ta̱ xa a̱tseꞌe ntun ax joꞌn tu̱xpavaꞌañ, ax je̱e̱num tseꞌe je̱ it.”
22 Depois de cumprir essa ordem, o servo informou: ‘Ainda há lugar para mais gente’.
23 Vanꞌit tseꞌe je̱ vintsá̱n du̱nu̱u̱jmi je̱ tyoompa: “Na̱jkxko̱jnuvats nꞌiteꞌe je̱ja toꞌk tooꞌ aajy je̱ts je̱m kam jo̱o̱tm tso̱v, je̱tseꞌe je̱ jayu xmunooꞌkxtu̱ktat je̱tseꞌe myíndat je̱tseꞌe a̱ts ya̱ nta̱jk yꞌótsu̱t.
23 Então o senhor disse: ‘Vá pelas estradas do campo e junto às cercas entre as videiras e insista com todos que encontrar para que venham, de modo que minha casa fique cheia.
24 Ax veꞌemts a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts juuꞌ a̱tseꞌe tooꞌva̱jkp tu̱nvo̱vda, ni pa̱na veꞌe du̱kakáyu̱t juuꞌ a̱tseꞌe tu̱nꞌapa̱a̱mdu̱ka.”
24 Pois nenhum dos que antes foram convidados provará do meu banquete’”.
25 Nu̱may tseꞌe je̱ jayu du̱pana̱jkxti je̱ Jesús, vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌixu̱mpijt je̱tseꞌe ña̱ꞌmu̱xjidi:
25 Uma grande multidão seguia Jesus, que se voltou para ela e disse:
26 ―Pa̱n pa̱n xa a̱tseꞌe xpaminuvaamp, ax myaso̱kka̱jxnup tseꞌe je̱ tso̱jku̱n juuꞌ veꞌe jyaye̱jpjip je̱ tyeeꞌ je̱ tyaak, je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x, je̱ yꞌónu̱k, je̱ yꞌuts, je̱ yꞌajch, je̱ cha̱ꞌa̱, je̱ts je̱ tso̱jku̱n juuꞌ veꞌe viinm nayjaye̱jpu̱xjup, kaꞌa xa veꞌe pa̱n viijnk veꞌem du̱tsó̱ku̱t ax joꞌn a̱ts. Ax pa̱n kaꞌa tseꞌe du̱masa̱ꞌa̱k ax joꞌn a̱tseꞌe nka̱ts, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe a̱ts je̱ nꞌixpa̱jkpa yꞌítu̱t.
26 “Se alguém que me segue amar pai e mãe, esposa e filhos, irmãos e irmãs, e até mesmo a própria vida, mais que a mim, não pode ser meu discípulo.
27 Pa̱n pa̱n xa a̱tseꞌe xkapamiimp je̱tseꞌe kyanayjávaja je̱ts a̱ts ka̱jxeꞌe je̱ yꞌo̱o̱ꞌku̱n du̱ꞌana̱jkxat ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱ cryuuz du̱paka̱a̱yp, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe a̱ts je̱ nꞌixpa̱jkpa yꞌítu̱t.
27 E, se não tomar sua cruz e me seguir, não pode ser meu discípulo.
28 ’¿Pa̱n je̱m xa veꞌe nu̱toꞌk miitsta juuꞌ veꞌe je̱ pa̱ts du̱pa̱muvaamp juuꞌ veꞌe ka̱jxm, kaꞌats nꞌiteꞌe yꞌa̱jxtu̱ku̱t je̱tseꞌe tooꞌva̱jkp du̱payo̱ꞌo̱yu̱t pa̱n vinxu̱peꞌe je̱ meen du̱yaktónu̱t je̱tseꞌe du̱nu̱jávat pa̱n nu̱paadixjupeꞌe juuꞌ veꞌe mya̱a̱t je̱tseꞌe du̱po̱jtskuká̱xat?
28 “Quem começa a construir uma torre sem antes calcular o custo e ver se possui dinheiro suficiente para terminá-la?
29 Ku̱x pa̱n kaꞌa xa veꞌe o̱y du̱payo̱ꞌo̱y, je̱tseꞌe ko̱o̱jyji du̱pa̱mꞌukvaꞌañ je̱ pa̱ts, je̱tseꞌe u̱xꞌo̱o̱k du̱kayakkuká̱xat, tukxiꞌikjadapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu pa̱n pa̱n jatyeꞌe íxju̱dup,
29 Pois, se completar apenas os alicerces e ficar sem dinheiro, todos rirão dele,
30 je̱tseꞌe vyaꞌandat: “Pya̱mꞌukvaan xa veꞌe toꞌk je̱ pa̱ts xi yaaꞌtya̱jk, ax kaꞌa tseꞌe du̱yakkuka̱jxi.”
30 dizendo: ‘Esse aí começou a construir, mas não conseguiu terminar!’.
31 ’Uk pa̱n toꞌkeꞌe je̱ yakkutojkpa juuꞌ veꞌe du̱ma̱a̱t nu̱majk miijl je̱ tyojpa je̱tseꞌe yꞌatsoꞌoxtonuvaꞌañ ma̱a̱t jadoꞌk je̱ yakkutojkpa juuꞌ veꞌe du̱ma̱a̱t nu̱ꞌiiꞌpx miijl je̱ tyojpa, ¿kaꞌats nꞌiteꞌe tooꞌva̱jkp yꞌa̱jxtu̱ku̱t je̱tseꞌe o̱y du̱payo̱ꞌo̱yu̱t pa̱n yꞌama̱a̱daagapeꞌe?
31 “Ou que rei iria à guerra sem antes avaliar se seu exército de dez mil poderia derrotar os vinte mil que vêm contra ele?
32 Ax pa̱n kaꞌa tseꞌe yꞌo̱ꞌyixju̱, jékumna tseꞌe vye̱ꞌnat jadoꞌk je̱ yakkutojkpa, je̱tseꞌe je̱ kyuká̱tsiva du̱ké̱xu̱t je̱tseꞌe du̱ko̱jtsꞌó̱yadat ma̱a̱t jadoꞌk je̱ yakkutojkpa.
32 E, se concluir que não, o rei enviará uma delegação para negociar um acordo de paz enquanto o inimigo está longe.
33 Ax veꞌem tseꞌe, pa̱n pa̱n xa veꞌe du̱kamaso̱o̱kp nu̱jom juuꞌ veꞌe yꞌixp jyayejpp, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe a̱ts je̱ nꞌixpa̱jkpa yꞌítu̱t.
33 Da mesma forma, ninguém pode se tornar meu discípulo sem abrir mão de tudo que possui.
34 ’O̱y xa je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ kaan. Ax pa̱n tó̱kinup tseꞌe je̱ tyaꞌmu̱tsin, ni vintso̱va tseꞌe kyaꞌo̱ya je̱tseꞌe tyaꞌmu̱tsinuvat.
34 “O sal é bom para temperar, mas, se perder o sabor, como torná-lo salgado outra vez?
35 Pa̱n kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌuktaꞌmu̱tsini, kaꞌa tseꞌe yꞌuktoonni, ni kaꞌa tseꞌe tyun je̱tseꞌe je̱ naax du̱tsó̱yat, yakꞌu̱xko̱ꞌo̱nupeꞌe. Pa̱n pa̱n jaty xa veꞌe je̱m je̱ tyaatsk, vaꞌan tseꞌe du̱ꞌamo̱tunaxta.
35 O sal sem sabor não serve nem para o solo nem para adubo; é jogado fora. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.