Lucas 13
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH
1 Veꞌem tseꞌe jyajty vanꞌit, je̱tseꞌe je̱ jayu jye̱ꞌydi je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱tukmumaajntykti vintso̱ veꞌe je̱ Pilato je̱ galiléait jayu du̱yakjayꞌo̱o̱ꞌkji je̱tseꞌe je̱ ñu̱u̱ꞌpu̱nda yo̱ꞌmyúk ma̱a̱t je̱ tá̱nu̱k nu̱u̱ꞌpu̱n juuꞌ veꞌe yo̱jxtup vyeꞌna.
1 Naquela mesma ocasião algumas pessoas chegaram e começaram a comentar com Jesus como Pilatos havia mandado matar vários galileus, no momento em que eles ofereciam sacrifícios a Deus.
2 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
2 Então Jesus disse:
3 Veꞌem a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts kaꞌa veꞌe. Ax pa̱n kaꞌats miitseꞌe xmaso̱ꞌo̱kta je̱ mko̱ꞌo̱y joojntykinda, mvinto̱kika̱jxtuvapts miitseꞌeda.
3 De modo nenhum! Eu afirmo a vocês que, se não se arrependerem dos seus pecados, todos vocês vão morrer como eles morreram.
4 Ukpu̱ je̱ nu̱maktoodojt juuꞌ veꞌe o̱o̱ꞌktu ku veꞌe je̱m je̱ꞌe̱ ñiꞌkxmda ñaxka̱daaky je̱ ka̱jxm pa̱ts juuꞌ veꞌe Siloé du̱xa̱a̱j, ¿veꞌem tseꞌe mvinmaayduva je̱ts nu̱yojk tó̱kinax jayu je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijtti je̱ts ni kaꞌa veꞌe pa̱n viijnk juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidu je̱m Jerusalén?
4 E lembrem daqueles dezoito, do bairro de Siloé, que foram mortos quando a torre caiu em cima deles. Vocês pensam que eles eram piores do que os outros que moravam em Jerusalém?
5 Veꞌemts a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts kaꞌa veꞌe. Ax pa̱n kaꞌats miitseꞌe xmaso̱ꞌo̱kta je̱ mko̱ꞌo̱y joojntykinda, mvinto̱kika̱jxtuvapts miitseꞌeda.
5 De modo nenhum! Eu afirmo a vocês que, se não se arrependerem dos seus pecados, todos vocês vão morrer como eles morreram.
6 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús vyaꞌnu̱xjidi ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin:
6 Então Jesus contou esta parábola :
7 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tyoompa juuꞌ veꞌe du̱ꞌixꞌijtp je̱ ñaax: “U̱xyam tseꞌe du̱mutoojkjoojnta je̱ts a̱tseꞌe vinjoojnt tu̱nmets je̱ts a̱tseꞌe njaꞌixta je̱ higo ta̱a̱jm yam higo ku̱p ka̱jxm; ni vinꞌítats a̱tseꞌe nkapaaꞌty. Pojxu̱knits mits ya̱ꞌa̱. ¿Tya̱jx ya̱ꞌa̱ veꞌe ko̱o̱jyji ya̱ it du̱yakvintuk?”
7 Aí disse ao homem que tomava conta da plantação: “Olhe! Já faz três anos seguidos que venho buscar figos nesta figueira e não encontro nenhum. Corte esta figueira! Por que deixá-la continuar tirando a força da terra sem produzir nada?”
8 Vanꞌit tseꞌe je̱ toompa yꞌatso̱o̱jvji: “Vintsá̱n, maso̱ꞌo̱ku̱s jadoꞌk joojnt. Vaꞌan a̱ts du̱ka̱yuꞌuju̱ je̱ts a̱tseꞌe ntsó̱yat ya̱ naax,
8 Mas o empregado respondeu: “Patrão, deixe a figueira ficar mais este ano. Eu vou afofar a terra em volta dela e pôr bastante adubo.
9 nu̱njajtp ku veꞌe ku̱ñu̱nta̱ꞌmipú̱k. Ax pa̱n kaꞌajyam tseꞌe tya̱ꞌma jukta̱ꞌm, vanꞌit tseꞌe yakpojxu̱knit.”
9 Se no ano que vem ela der figos, muito bem. Se não der, então mande cortá-la.”
10 Toꞌk tseꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j vyeꞌna je̱tseꞌe je̱ Jesús yakꞌixpu̱k je̱p tsaptu̱jkp.
10 Certo sábado, Jesus estava ensinando numa sinagoga .
11 Ax je̱p tseꞌe vyeꞌna toꞌk je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk juuꞌ veꞌe maktoodojt joojntani pa̱jkjup vyeꞌna, ja̱kox tseꞌe yaktaajnjini toꞌk je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap, ax ni vintso̱va tseꞌe kyaꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe ñaajkyajkxju̱t.
11 E chegou ali uma mulher que fazia dezoito anos que estava doente, por causa de um espírito mau. Ela andava encurvada e não conseguia se endireitar.
12 Ku veꞌe je̱ Jesús tyukꞌixpe̱jtji, vanꞌit tseꞌe du̱yaaxji je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
12 Quando Jesus a viu, ele a chamou e disse:
13 Vanꞌit tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j du̱tuknu̱ka̱a̱jn. Tun jatyji tseꞌe je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk yajkxy tyaanni je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakma̱ji du̱yakjaanchi.
13 Aí pôs as mãos sobre ela, e ela logo se endireitou e começou a louvar a Deus.
14 Ku tseꞌe je̱ tsaptu̱jkpit je̱ ñu̱vintsá̱n du̱ꞌix je̱ts yakjo̱tka̱daakeꞌe po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j je̱ Jesús je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk, jo̱tmaꞌt tseꞌe, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ nu̱may jayu:
14 Mas o chefe da sinagoga ficou zangado porque Jesus havia feito uma cura no sábado. Por isso disse ao povo: — Há seis dias para trabalhar. Pois venham nesses dias para serem curados, mas, no sábado, não!
15 Vanꞌit tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n yꞌatso̱o̱jvji:
15 Então o Senhor respondeu:
16 Je̱ts ya̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk, je̱ Abraham je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j juuꞌ veꞌe je̱ Satanás pa̱jkjup tu̱yakꞌitju̱ maktoodojt joojntani, ¿kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱paaꞌty du̱ꞌake̱e̱ga je̱tseꞌe po̱o̱ꞌkxtku̱n xa̱a̱j je̱ pyaꞌam ñu̱vaatsjuvat?
16 E agora está aqui uma descendente de Abraão que Satanás prendeu durante dezoito anos. Por que é que no sábado ela não devia ficar livre dessa doença?
17 Ku veꞌe je̱ Jesús veꞌem vyaajñ, o̱o̱y tseꞌe tyuntso̱ꞌo̱tyoondi juuꞌ veꞌe tsoꞌoxpa̱jkju̱dup. Ax o̱o̱y tseꞌe je̱ nu̱may jayu tyunxo̱o̱jntkti ku veꞌe du̱ꞌixti je̱ mú̱jit atu̱va juuꞌ veꞌe je̱ Jesús tyoon.
17 Os inimigos de Jesus ficaram envergonhados com essa resposta, mas toda a multidão ficou alegre com as coisas maravilhosas que ele fazia.
18 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús jyaaꞌkvaajñ:
18 Jesus disse:
19 Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk du̱vu̱j je̱ mostaza ta̱a̱mt je̱ja yꞌit ja̱a̱t. Ax veꞌem tseꞌe yeeꞌk ma̱j ax joꞌn toꞌk je̱ ku̱p; je̱ꞌydup tseꞌe je̱m je̱ je̱yyva tá̱nu̱k je̱tseꞌe je̱ pye̱ꞌe̱n du̱pa̱mda je̱m yꞌaxén ka̱jxm.
19 Ele é como uma semente de mostarda que um homem pega e planta na sua horta. A planta cresce e fica uma árvore, e os passarinhos fazem ninhos nos seus ramos.
20 Vaampa tseꞌe je̱ Jesús jidu̱ꞌu̱m:
20 Jesus continuou:
21 Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn toꞌk je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk je̱ levadura du̱tukmupa̱ma toojk arroba je̱ tsapkaaky ju̱ts. Vanꞌit tseꞌe je̱ levadura du̱tukta̱ka nu̱jom je̱ tsapkaaky ju̱ts je̱tseꞌe o̱o̱y tyunꞌo̱o̱ꞌku̱k. Mú̱jit tseꞌe o̱o̱y tyumpítsum.
21 Ele é como o fermento que uma mulher pega e mistura em três medidas de farinha, até que ele se espalhe por toda a massa.
22 Namvaateꞌe je̱ Jesús ñu̱jkx je̱m Jerusalén, yakꞌixpu̱jkp tseꞌe je̱ jayu joma jaty kajpu̱neꞌe ñaxy.
22 Jesus atravessava cidades e povoados, ensinando na sua viagem para Jerusalém.
23 Je̱m tseꞌe pa̱n pa̱neꞌe amo̱tutú̱vijup:
23 Alguém perguntou: — Senhor, são poucos os que vão ser salvos? Jesus respondeu:
24 ―Ixta je̱tseꞌe mtá̱kadat joma veꞌe je̱ ta̱kꞌaka̱ꞌa̱ juuꞌ veꞌe mootskji je̱ vyiijn, ku̱x vaamp xa a̱tseꞌe je̱ts nu̱mayda veꞌe du̱tuntsó̱ktat je̱tseꞌe je̱ tso̱ tyá̱kadat, ax kaꞌa tseꞌe yꞌo̱ꞌyixjadat.
24 — Façam tudo para entrar pela porta estreita. Pois eu afirmo a vocês que muitos vão querer entrar, mas não poderão.
25 Ku veꞌe je̱ kuta̱jk pyojtu̱ku̱t je̱tseꞌe je̱ tya̱jk du̱ꞌaka̱a̱ynit, je̱pts miitseꞌe mtándat ta̱kꞌaagup, je̱p tseꞌe mko̱jtspo̱o̱ꞌkxtat je̱tseꞌe mvaꞌandat: “Vintsá̱n, Vintsá̱n, yakꞌavaatsjik a̱a̱ts toꞌk aaj ya̱ mta̱jk.” Vanꞌit tseꞌe mꞌatsó̱vjadat: “Kaꞌa xa a̱ts miitseꞌe nꞌíxada.”
25 — O dono da casa vai se levantar e fechar a porta. Então vocês ficarão do lado de fora, batendo na porta e dizendo: “Senhor, nos deixe entrar!” E ele responderá: “Não sei de onde são vocês.”
26 Vanꞌit tseꞌe mvaꞌandat: “A̱a̱ts xa mitseꞌe nma̱a̱tkaay nma̱a̱tꞌook, mits tseꞌe myakꞌixpa̱jk je̱ja a̱a̱ts ntooꞌ aajy.”
26 Aí vocês dirão: “Nós comemos e bebemos com o senhor. O senhor ensinou na nossa cidade.”
27 Vanꞌit tseꞌe mꞌatso̱o̱jvjidinuvat: “Ta̱ xa a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts kaꞌa a̱ts miitseꞌe nꞌíxada. Vinvaꞌkvaꞌatsta a̱ts miits nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱toondup juuꞌ veꞌe ka ó̱yap.”
27 Mas ele responderá: “Não sei de onde são vocês. Afastem-se de mim, vocês que só fazem o mal.”
28 Ax je̱m tseꞌe myaꞌaxtat je̱m tseꞌe mnatya̱tskaaꞌtjadat ku veꞌe xꞌíxtat je̱ Abraham, je̱ Isaac, ma̱a̱t je̱ Jacob, je̱ts nu̱jom je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, je̱m tseꞌe yꞌijttinit je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm je̱ts miitseꞌe myakpavo̱jptinit.
28 Quando vocês virem Abraão, Isaque, Jacó e todos os
29 Mé̱tstap xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tso̱o̱ꞌndup je̱ it joma veꞌe je̱ po̱j ñu̱jkx, joma veꞌe je̱ po̱j cha̱a̱ꞌn, joma veꞌe je̱ xa̱a̱j pyítsum, joma veꞌe je̱ xa̱a̱j tya̱ka, je̱tseꞌe yꞌa̱jxtu̱kta kaayva je̱m je̱ Nteꞌyam kyutojku̱n jo̱o̱tm.
29 Muitos virão do Leste e do Oeste, do Norte e do Sul e vão sentar-se à mesa no Reino de Deus.
30 Ax jé̱map tseꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe u̱xyam du̱nu̱piꞌkidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱má̱jadap. Ax jé̱map tseꞌe je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe u̱xyam du̱nu̱má̱jidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱piꞌkidinup.
30 E os que agora são os últimos serão os primeiros, e os primeiros serão os últimos.
31 Ax je̱ xa̱a̱jjyam tseꞌe jye̱ꞌydi je̱ fariseota̱jk je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi je̱ Jesús:
31 Naquele momento alguns fariseus chegaram perto de Jesus e disseram: — Vá embora daqui, porque Herodes quer matá-lo.
32 Vanꞌit tseꞌe yꞌatso̱o̱jvjidi:
32 Jesus respondeu:
33 Ax tun vinko̱pkts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts a̱tseꞌe je̱ nna̱a̱ꞌ je̱ ntooꞌ njaaꞌkyo̱ꞌo̱yu̱t u̱xyam ya̱ tiempo, je̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe u̱xꞌo̱o̱k nyakkuká̱xat, ¡ku̱x yaajyji veꞌe jerusaleenit kyajpu̱n ku̱jx du̱yakꞌo̱o̱ꞌkta nu̱jom je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta!
33 E Jesus continuou:
34 ’¡Jerusaleenit jáyuda, jerusaleenit jáyuda, miits xa veꞌe myakꞌo̱o̱ꞌktup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta je̱tseꞌe xtsakaꞌatsta pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam mtuknu̱ke̱jxju̱dup! ¡May nax xa a̱ts miitseꞌe njapa̱kmokuvaandi, veꞌem ax joꞌn je̱ tseedaak je̱p kye̱e̱ku̱n paꞌtkup je̱ pyiꞌk ónu̱k du̱muꞌux; ax kaꞌa tseꞌe xkuva̱jkti!
34 — Jerusalém, Jerusalém, que mata os profetas e apedreja os mensageiros que Deus lhe manda! Quantas vezes eu quis abraçar todo o seu povo, assim como a galinha ajunta os seus pintinhos debaixo das suas asas, mas vocês não quiseram!
35 Íxtats nꞌit, masa̱ꞌa̱keꞌe tyaannit je̱ mma̱ja̱ tsapta̱jkta. Ax veꞌemts a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe xꞌukꞌíxtinit, vanꞌítnumeꞌe ku veꞌe je̱ xa̱a̱j du̱paatnit je̱tseꞌe mvaꞌandat: “Je̱ Nteꞌyam je̱ kyunooꞌkxu̱n ma̱a̱t xa je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe miimp je̱ Nteꞌyam ka̱jx.”
35 Agora a casa de vocês ficará completamente abandonada. Eu afirmo que vocês não me verão mais, até chegar o tempo em que dirão: “Deus abençoe aquele que vem em nome do Senhor!”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.