Lucas 11
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs ARIB
1 Ku veꞌe je̱ Jesús toꞌk nax chapko̱jtsku̱jx, vanꞌit tseꞌe nu̱toꞌk je̱ yꞌixpa̱jkpa ña̱ꞌmu̱xji:
1 Estava Jesus em certo lugar orando e, quando acabou, disse-lhe um dos seus discípulos: Senhor, ensina-nos a orar, como também João ensinou aos seus discípulos.
2 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús vyaajñ:
2 Ao que ele lhes disse: Quando orardes, dizei: Pai, santificado seja o teu nome; venha o teu reino;
3 Mo̱o̱yk a̱a̱ts u̱xyam je̱ kaaky je̱ na̱a̱j juuꞌ a̱a̱tseꞌe jó̱vum xa̱a̱j ntukjoojntykip.
3 dá-nos cada dia o nosso pão cotidiano;
4 Me̱e̱ꞌkxjik a̱a̱ts je̱ nto̱kin,
4 e perdoa-nos os nossos pecados, pois também nós perdoamos a todo aquele que nos deve; e não nos deixes entrar em tentação, {mas livra-nos do mal.}
5 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús jyaaꞌkvaajñ:
5 Disse-lhes também: Se um de vós tiver um amigo, e se for procurá-lo à meia-noite e lhe disser: Amigo, empresta-me três pães,
6 ku̱x toꞌk xa veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe nma̱a̱tnayjaꞌvijuvap, je̱ꞌe̱ tseꞌe tu̱myatáñ je̱ja a̱ts nta̱kꞌaajy, ax kaꞌa tseꞌe tii ti a̱tseꞌe nmo̱ꞌo̱p.”
6 pois que um amigo meu, estando em viagem, chegou a minha casa, e não tenho o que lhe oferecer;
7 Vanꞌit tseꞌe je̱pji yꞌatsa̱a̱jv tyu̱jkp: “Kadi a̱ts xyakpojtu̱k ku̱x tá̱vani xa a̱tseꞌe ya̱ nta̱jk nyakꞌatojkni je̱ts ta̱ts a̱tseꞌe ya̱ nꞌónu̱k nma̱a̱tmaꞌvidini; ax kaꞌats a̱tseꞌe xꞌukꞌo̱ꞌyixjini je̱ts a̱ts mitseꞌe juuꞌ nmo̱ꞌo̱t.”
7 e se ele, de dentro, responder: Não me incomodes; já está a porta fechada, e os meus filhos estão comigo na cama; não posso levantar-me para te atender;
8 Veꞌemts a̱ts miitseꞌe nna̱a̱jmada je̱ts pojtu̱kup je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe du̱mo̱ꞌo̱t pa̱n ti je̱ꞌe̱ veꞌe cha̱jkp, ka je̱ꞌe̱ ka̱jxapeꞌe ku veꞌe du̱ma̱a̱tnayjávaja, je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe je̱tseꞌe kadi jyaaꞌkꞌatsuꞌuxju̱.
8 digo-vos que, ainda que se levante para lhos dar por ser seu amigo, todavia, por causa da sua importunação, se levantará e lhe dará quantos pães ele precisar.
9 Ax veꞌemts a̱ts miitseꞌe nna̱a̱jmada: Amó̱tuda juuꞌ je̱ Nteꞌyam, je̱tseꞌe myakmo̱ꞌo̱dat; íxtada, je̱tseꞌe xpaaꞌttat; ko̱jtspo̱o̱ꞌkxta je̱ja ta̱kꞌaagui, je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam myakꞌavaatsu̱xjadat.
9 Pelo que eu vos digo: Pedi, e dar-se-vos-á; buscai e achareis; batei, e abrir-se-vos-á;
10 Ku̱x pa̱n pa̱n xa veꞌe je̱ Nteꞌyam juuꞌ du̱ꞌamó̱tup, yakmo̱o̱yp tseꞌe; pa̱n pa̱n tseꞌe juuꞌ du̱ꞌíxtip, pyaatyp tseꞌe; pa̱n pa̱n tseꞌe ko̱jtspo̱o̱ꞌkxp je̱ja ta̱kꞌaagui, yakꞌavaatsu̱xjup tseꞌe je̱ Nteꞌyam.
10 pois todo o que pede, recebe; e quem busca acha; e ao que bate, abrir-se-lhe-á.
11 ’Miitsta, ónu̱k teeꞌda ónu̱k taakta, ku veꞌe je̱ mꞌónu̱kta mꞌamó̱tujadat je̱ tsapkaaky, ¿je̱ tsaaj tseꞌe mmo̱ꞌo̱dap? Ku veꞌe mꞌamó̱tujadat je̱ ajkx, ¿je̱ tsaaꞌn tseꞌe mmo̱ꞌo̱dap?
11 E qual o pai dentre vós que, se o filho lhe pedir pão, lhe dará uma pedra? Ou, se lhe pedir peixe, lhe dará por peixe uma serpente?
12 Ku veꞌe mꞌamó̱tujadat je̱ tseetuꞌut, ¿je̱ kaaꞌpyk tseꞌe mmo̱ꞌo̱dap?
12 Ou, se pedir um ovo, lhe dará um escorpião?
13 Mjako̱ꞌo̱yjáyuvada xa miitseꞌeda, mnu̱jaꞌvidup tseꞌe je̱tseꞌe je̱ mꞌónu̱kta xmo̱ꞌo̱dat je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱; ax je̱ nTeeꞌamda, juuꞌ veꞌe je̱m tsapjo̱o̱tm, nu̱yojkts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱mo̱ꞌo̱t je̱ Espíritu Santo pa̱n pa̱n jatyeꞌe amó̱tuju̱dup.
13 Se vós, pois, sendo maus, sabeis dar boas dádivas aos vossos filhos, quanto mais dará o Pai celestial o Espírito Santo àqueles que lho pedirem?
14 Yakpítsumnu tseꞌe je̱ Jesús je̱m je̱ yaaꞌtya̱jk jyaꞌvin ka̱jxm toꞌk je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap juuꞌ veꞌe je̱ yaaꞌtya̱jk oom du̱yaktaannu. Ku tseꞌe pyítsumni je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap, vanꞌit tseꞌe kyo̱jtspa̱jkni je̱ yaaꞌtya̱jk. Atu̱va ato̱ki tseꞌe tyaandi je̱ nu̱may jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌixtu.
14 Estava Jesus expulsando um demônio, que era mudo; e aconteceu que, saindo o demônio, o mudo falou; e as multidões se admiraram.
15 Ax je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe vaandu:
15 Mas alguns deles disseram: É por Belzebu, o príncipe dos demônios, que ele expulsa os demônios.
16 Je̱mpa tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe amó̱tuju̱du toꞌk je̱ tsajmit nu̱jaꞌvin, veꞌem tseꞌe du̱tukka̱tsꞌíxtada.
16 E outros, experimentando-o, lhe pediam um sinal do céu.
17 Ñu̱jaꞌvipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús je̱ts ti veꞌe vyinmaaydup, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
17 Ele, porém, conhecendo-lhes os pensamentos, disse-lhes: Todo reino dividido contra si mesmo será assolado, e casa sobre casa cairá.
18 Nay veꞌempa tseꞌe, pa̱n nachoꞌoxpa̱jkju̱dupts je̱ꞌe̱ veꞌeda pa̱n pa̱n jatyeꞌe ijttup je̱m je̱ Satanás yꞌam kya̱ꞌm, kaꞌa tseꞌe je̱ kyutojku̱n jye̱jkpat. Je̱ꞌe̱ ka̱jx xa a̱tseꞌe veꞌem nvaꞌañ ku̱xeꞌe miits mvaꞌanda je̱ts je̱ Beelzebú a̱tseꞌe je̱ kutojku̱n xmo̱o̱yp je̱ts a̱tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap nyakpítsumu̱t je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda.
18 Ora, pois, se Satanás está dividido contra si mesmo, como subsistirá o seu reino? Pois dizeis que eu expulso dos demônios por Belzebu.
19 Pa̱n je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe ku̱xma̱ꞌa̱ je̱ kutojku̱n je̱ts a̱tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap nyakpítsumu̱t je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda, ¿pa̱n tseꞌe du̱mo̱o̱yp je̱ kutojku̱n je̱ mjáyuda je̱tseꞌe du̱yakpítsumdat je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda? Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ mjáyuda du̱yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kada je̱ts kaꞌa veꞌe o̱y juuꞌ xpayo̱ꞌo̱yda.
19 E, se eu expulso os demônios por Belzebu, por quem os expulsam os vossos filhos? Por isso eles mesmos serão os vossos juizes.
20 Ax je̱ Nteꞌyamts a̱tseꞌe xmo̱o̱yp je̱ kutojku̱n je̱ts a̱tseꞌe nyakpítsumu̱t je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda, je̱ꞌe̱ tseꞌe vaꞌajts du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jkip je̱ja miits mvinkujkta je̱ts a̱ts ka̱jxeꞌe je̱ jayu yꞌitta je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm.
20 Mas, se é pelo dedo de Deus que eu expulso os demônios, logo é chegado a vós o reino de Deus.
21 ’Ku xa veꞌe toꞌk je̱ tso̱ts yaaꞌtya̱jk je̱p du̱ma̱a̱da juuꞌ veꞌe natyukkuvaajnjup, je̱tseꞌe je̱ tya̱jk du̱ꞌixꞌit, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ pya̱a̱mdu̱k tyijatyju̱ tyinaxyju̱ juuꞌ veꞌe je̱p tyu̱jkp.
21 Quando o valente guarda, armado, a sua casa, em segurança estão os seus bens;
22 Ax pa̱n me̱jtsp tseꞌe jadoꞌk juuꞌ veꞌe nu̱yojk tso̱ts ni kaꞌa veꞌe je̱ꞌe̱, je̱tseꞌe du̱ꞌama̱a̱daaga, vanꞌit tseꞌe du̱pu̱jkja nu̱jom juuꞌ veꞌe myá̱kkip je̱tseꞌe ñatyukkuvaꞌanju̱t, je̱tseꞌe je̱ pya̱a̱mdu̱k du̱yakvaꞌkxy juuꞌ veꞌe pya̱jkji.
22 mas, sobrevindo outro mais valente do que ele, e vencendo-o, tira-lhe toda a armadura em que confiava, e reparte os seus despojos.
23 ’Pa̱n pa̱n xa veꞌe a̱ts ma̱a̱t kaꞌijtp, xtsoꞌoxpa̱jkpts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe; pa̱n pa̱nts a̱tseꞌe xkama̱a̱ttoomp, xmuto̱kintoompts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe.
23 Quem não é comigo, é contra mim; e quem comigo não ajunta, espalha.
24 ’Ku xa veꞌe toꞌk je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap je̱ jayu du̱tukvaꞌach, veꞌem tseꞌe vyimpavídu̱t je̱m ta̱ꞌa̱jts it jo̱o̱tm, yꞌíxtip tseꞌe joma veꞌe pyo̱o̱ꞌkxu̱t. Kaꞌa tseꞌe du̱paaꞌty. Vanꞌit tseꞌe ñaña̱ꞌmu̱xju̱: “Vaꞌan a̱ts du̱ꞌavimpijtinuva joma a̱tseꞌe nꞌukpítsum.”
24 Ora, havendo o espírito imundo saindo do homem, anda por lugares áridos, buscando repouso; e não o encontrando, diz: Voltarei para minha casa, donde saí.
25 Ku tseꞌe vyimpijtnuva, veꞌem tseꞌe je̱ jayu je̱ jyaꞌvin du̱paaꞌty ax joꞌn toꞌk je̱ ta̱jk juuꞌ veꞌe peꞌeta̱pú̱k je̱ts avaatsuva.
25 E chegando, acha-a varrida e adornada.
26 Vanꞌit tseꞌe ña̱jkxnuva je̱tseꞌe du̱yaktsa̱a̱ꞌn janu̱vuxtojtu̱k je̱ myuko̱ꞌo̱yjáyuvap juuꞌ jatyeꞌe nu̱yojk ka ó̱yap je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ꞌe̱. Vanꞌit tseꞌe tya̱jkiká̱xta tsu̱u̱niva je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxm. Nu̱yojk ka ó̱yapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu tyaannuva je̱ts kaꞌa veꞌe ku veꞌe toꞌk du̱ma̱a̱da yꞌijt.
26 Então vai, e leva consigo outros sete espíritos piores do que ele e, entrando, habitam ali; e o último estado desse homem vem a ser pior do que o primeiro.
27 Ku veꞌe je̱ Jesús veꞌem vyaajñ, vanꞌit tseꞌe toꞌk je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk kyo̱jtspítsum je̱ja nu̱may jayu akujk. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Jesús du̱nu̱u̱jmi:
27 Ora, enquanto ele dizia estas coisas, certa mulher dentre a multidão levantou a voz e lhe disse: Bem-aventurado o ventre que te trouxe e os peitos em que te amamentaste.
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatsa̱a̱jv:
28 Mas ele respondeu: Antes bem-aventurados os que ouvem a palavra de Deus, e a observam.
29 Jaaꞌknayꞌamojkijidu tseꞌe je̱ nu̱may jayu joma veꞌe je̱ Jesús. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús vyaajñ:
29 Como afluíssem as multidões, começou ele a dizer: Geração perversa é esta; ela pede um sinal; e nenhum sinal se lhe dará, senão o de Jonas;
30 Ku̱x veꞌem ax joꞌn je̱ Jonás je̱ nu̱jaꞌvin du̱yaktaajñ ma̱a̱t je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱m níniveit kyajpu̱n ka̱jxm tsu̱u̱nidu, veꞌemts a̱tseꞌe je̱ nu̱jaꞌvin nyaktaajnjiduvat ma̱a̱t je̱ jayu juuꞌ veꞌe u̱xyam joojntykidup, a̱ts, je̱ Jayu Juuꞌ veꞌe Nu̱pa̱a̱mdu̱ka Ijtp.
30 porquanto, assim como Jonas foi sinal para os ninivitas, também o Filho do homem o será para esta geração.
31 Ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit, yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ yakkutojkpa ta̱ꞌa̱xta̱jk juuꞌ veꞌe tso̱o̱ꞌn je̱m joma veꞌe je̱ po̱j ñu̱jkx je̱ts vyinmajtsju̱dupeꞌe je̱ tsaachpaatu̱n je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe u̱xyam joojntykidup, ku̱x vaꞌajts jékum je̱ꞌe̱ veꞌe cha̱a̱ꞌn je̱tseꞌe o̱jts du̱ꞌamo̱tunaxy je̱ Salomón je̱ vyijin je̱ kye̱ju̱n. Ax je̱ja tseꞌe toꞌk yaja juuꞌ veꞌe nu̱yojk du̱nu̱má̱jip je̱ts ni kaꞌa veꞌe je̱ Salomón.
31 A rainha do sul se levantará no juízo com os homens desta geração, e os condenará; porque veio dos confins da terra para ouvir a sabedoria de Salomão; e eis, aqui quem é maior do que Salomão.
32 Ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit, yaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidu je̱m níniveit kyajpu̱n ka̱jxm je̱ts vyinmajtsju̱dup je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tsaachpaatu̱n je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe u̱xyam joojntykidup, ku̱x myaso̱o̱ktu veꞌe je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda je̱ níniveit jayu ku veꞌe je̱ Jonás tyukkaꞌamaajyjidi je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook. Ax je̱ja tseꞌe toꞌk yaja juuꞌ veꞌe nu̱yojk du̱nu̱má̱jip je̱ts ni kaꞌa veꞌe je̱ Jonás.
32 Os homens de Nínive se levantarão no juízo com esta geração, e a condenarão; porque se arrependeram com a pregação de Jonas; e eis aqui quem é maior do que Jonas.
33 ’Ni pa̱na xa veꞌe du̱kana̱ꞌa̱k toꞌk je̱ ta̱ꞌkxpa je̱tseꞌe du̱pu̱m joma veꞌe yuꞌuts yꞌítu̱t ukpu̱ ti du̱tuknaxjópu̱t, ka̱jxm je̱ꞌe̱ veꞌe du̱pu̱m je̱tseꞌe kyuta̱ꞌkxjadat pa̱n pa̱n jatyeꞌe ta̱jkidup je̱p tu̱jkp.
33 Ninguém, depois de acender uma candeia, a põe em lugar oculto, nem debaixo do alqueire, mas no velador, para que os que entram vejam a luz.
34 ’Veꞌem xa veꞌe miits je̱ mviijnda ax joꞌn je̱ mjo̱o̱tta je̱ mjaꞌvinda. Pa̱n o̱y xa veꞌe je̱ mviijnda, mꞌíxtup tseꞌe o̱y. Ax pa̱n maꞌat tseꞌe je̱ mviijnda, ko̱o̱ꞌts tseꞌe juuꞌ jaty tyañ. Nay veꞌempa tseꞌe ma̱a̱t je̱ mjo̱o̱tta je̱ mjaꞌvinda. Pa̱n vaꞌajts tseꞌe je̱ mjo̱o̱tta je̱ mjaꞌvinda, je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱ tseꞌe mtoondup; ax pa̱n mꞌajo̱o̱tidup tseꞌe je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ je̱tseꞌe vintok mꞌitta, je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ tseꞌe mtoondup.
34 A candeia do corpo são os olhos. Quando, pois, os teus olhos forem bons, todo o teu corpo será luminoso; mas, quando forem maus, o teu corpo será tenebroso.
35 Mnayꞌíxjadapts miitseꞌe je̱tseꞌe kyavimpítu̱t kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe ijtp je̱m mjaꞌvin ka̱jxmda.
35 Vê, então, que a luz que há em ti não sejam trevas.
36 Ax pa̱n ijtp tseꞌe tum je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱ je̱m mjaꞌvin ka̱jxmda, tum je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱ tseꞌe mtoondup mko̱jtstup, veꞌem tseꞌe mꞌíttat ax joꞌn je̱ ta̱ꞌkxpa juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱kuta̱ꞌkxp.
36 Se, pois, todo o teu corpo estiver iluminado, sem ter parte alguma em trevas, será inteiramente luminoso, como quando a candeia te alumia com o seu resplendor.
37 Ku veꞌe je̱ Jesús kyo̱jtsku̱jx, vanꞌit tseꞌe toꞌk je̱ fariseo vyo̱o̱jvji kaayva je̱m tya̱kꞌam. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús tya̱jki je̱tseꞌe ñajxy kaayva.
37 Acabando Jesus de falar, um fariseu o convidou para almoçar com ele; e havendo Jesus entrado, reclinou-se à mesa.
38 Atu̱va ato̱ki tseꞌe je̱ fariseo tyaajñ ku veꞌe du̱ꞌix je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ Jesús tooꞌva̱jkp kya̱puj joma vaat je̱ kya̱ta̱jkts veꞌem ax joꞌn je̱ ju̱jpit jayu je̱ pavaꞌnu̱n du̱yaktaandi.
38 O fariseu admirou-se, vendo que ele não se lavara antes de almoçar.
39 Vanꞌit tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n ña̱ꞌmu̱xji:
39 Ao que o Senhor lhe disse: Ora vós, os fariseus, limpais o exterior do corpo e do prato; mas o vosso interior do copo e do prato; mas o vosso interior está cheio de rapina e maldade.
40 ¡Kaꞌa miitseꞌe o̱y juuꞌ xpayo̱ꞌo̱yda! ¿Kaꞌa miitseꞌe xnu̱jávada je̱ts je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe du̱pa̱a̱m juuꞌ veꞌe ijtp je̱ñiꞌkxm, nay je̱ꞌe̱jyam tseꞌe du̱pa̱a̱m juuꞌ veꞌe je̱p akujkp?
40 Loucos! quem fez o exterior, não fez também o inferior?
41 Toojnjada je̱ jayu je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱, veꞌem tseꞌe mꞌíttat ax joꞌn je̱ tukꞌaꞌooguin je̱ts je̱ tukꞌato̱jkxin juuꞌ veꞌe toꞌk ka̱ꞌa̱jyji vaꞌajts ijtp, kaꞌa je̱ñiꞌkxmji.
41 Dai, porém, de esmola o que está dentro do copo e do prato, e eis que todas as coisas vos serão limpas.
42 ’¡Ayo̱o̱v xa veꞌe miits je̱ mjo̱o̱tta, fariseota̱jkta! Mmo̱o̱ydup xa veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ diezmo je̱ muxoꞌojkin paat, ax joꞌn je̱ menta, je̱ xooꞌkpa ojts, je̱ts juuꞌ jatyeꞌe viijnk aajy ojts; ax kaꞌa tseꞌe xma̱ja̱ pa̱mda vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam yaktsa̱k je̱ts vintso̱ veꞌe yaktún juuꞌ veꞌe pyaatyp yꞌake̱e̱guip. O̱y xa je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe xpá̱mdat je̱ diezmo; ax nu̱yojk vinko̱pkts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xtsó̱ktat je̱tseꞌe xtóndat juuꞌ veꞌe pyaatyp yꞌake̱e̱guip.
42 Mas ai de vós, fariseus! porque dais o dízimo da hortelã, e da arruda, e de toda hortaliça, e desprezais a justiça e o amor de Deus. Ora, estas coisas importava fazer, sem deixar aquelas.
43 ’¡Ayo̱o̱v xa veꞌe miits je̱ mjo̱o̱tta, fariseota̱jkta! Mtso̱jktup xa veꞌe je̱tseꞌe xtuktsa̱a̱nadat je̱ tsu̱u̱jntku̱n juuꞌ veꞌe tum o̱o̱jyit je̱p tsaptu̱jkp, mtso̱jktuvap tseꞌe je̱tseꞌe je̱ja tooꞌ aajy myakko̱jtspo̱o̱ꞌkxtat je̱ vintsa̱ꞌkin ma̱a̱t.
43 Ai de vós, fariseus! porque gostais dos primeiros assentos nas sinagogas, e das saudações nas praças.
44 ’¡Ayo̱o̱v xa veꞌe miits je̱ mjo̱o̱tta, me̱jtsꞌaajta me̱jtsjo̱o̱tta! Veꞌem xa miitseꞌeda ax joꞌn je̱ it joma veꞌe je̱ o̱o̱ꞌkpa ñaxta̱ka. Je̱ja tseꞌe je̱ jayu ñaxy; kaꞌa tseꞌe du̱nu̱jávada je̱ts je̱peꞌe je̱ o̱o̱ꞌkpa, ku̱x kaꞌa veꞌe kyeꞌex.
44 Ai de vós! porque sois como as sepulturas que não aparecem, sobre as quais andam os homens sem o saberem.
45 Vanꞌit tseꞌe yꞌatso̱o̱jvji toꞌk je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpa:
45 Disse-lhe, então, um dos doutores da lei: Mestre, quando dizes isso, também nos afrontas a nós.
46 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús vyaajñ:
46 Ele, porém, respondeu: Ai de vós também, doutores da lei! porque carregais os homens com fardos difíceis de suportar, e vós mesmos nem ainda com um dos vossos dedos tocais nesses fardos.
47 ’¡Ayo̱o̱v xa veꞌe miits je̱ mjo̱o̱tta! Mnapya̱a̱jmju̱dup xa veꞌe ax joꞌn ku̱xvintsa̱ꞌkidi je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, mnu̱po̱jtspe̱jttup tseꞌe je̱ꞌe̱ je̱ ñaxta̱jkin itta, je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe miits je̱ mju̱jpit jáyuda yakꞌo̱o̱ꞌktu.
47 Ai de vós! porque edificais os túmulos dos profetas, e vossos pais os mataram.
48 Ax veꞌemts miitseꞌe xyaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kada je̱ts mnu̱jaꞌvidupeꞌe juuꞌ veꞌe je̱ mju̱jpit jayu tyoondu, mꞌo̱yjaꞌvidupts miits je̱ꞌe̱ veꞌe ku je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti. ¡Je̱ꞌe̱da xa veꞌe du̱yakꞌo̱o̱ꞌktu, miitsta tseꞌe mnu̱po̱jtspe̱jtjidup je̱ ñaxta̱jkin itta!
48 Assim sois testemunhas e aprovais as obras de vossos pais; porquanto eles os mataram, e vós lhes edificais os túmulos.
49 ’Je̱ Nteꞌyam je̱ vyijin ka̱jx tseꞌe vyaajñ: “Ntuknu̱ké̱xtapts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe a̱ts je̱ nꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta je̱ts a̱ts je̱ nkuká̱tsivada, yakjomtóndap yaktitóndapts je̱ꞌe̱ veꞌe, je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe yakꞌo̱o̱ꞌktuvap.”
49 Por isso diz também a sabedoria de Deus: Profetas e apóstolos lhes mandarei; e eles matarão uns, e perseguirão outros;
50 Ax veꞌem tseꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe u̱xyam joojntykidup, yꞌamó̱tudapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe du̱nu̱ꞌatsó̱vadat je̱ꞌe̱ je̱ yꞌo̱o̱ꞌku̱n ka̱jxta je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta ku veꞌe ya̱ it cho̱o̱ꞌntk je̱ts vintso̱ veꞌe myin vyimpet,
50 para que a esta geração se peçam contas do sangue de todos os profetas que, desde a fundação do mundo, foi derramado;
51 vanꞌit ku veꞌe je̱ Abel yꞌa̱a̱ꞌk je̱ts je̱ Zacarías paat, je̱ Zacarías juuꞌ veꞌe yakꞌo̱o̱ꞌktu je̱p ma̱ja̱ tsapta̱ktaagujkp je̱ja ma̱ja̱ tsapta̱jk je̱ts yo̱jxpe̱jtu̱n ita̱kujk. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts miitseꞌe nna̱a̱jmada je̱ts je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe u̱xyam joojntykidup, myo̱o̱ydinupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ cuenta je̱m je̱ Nteꞌyam vyinkojkm je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jk je̱ yꞌo̱o̱ꞌku̱n ka̱jxta.
51 desde o sangue de Abel, até o sangue de Zacarias, que foi morto entre o altar e o santuário; sim, eu vos digo, a esta geração se pedirão contas.
52 ’¡Ayo̱o̱v xa veꞌe miits je̱ mjo̱o̱tta, tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpada! Veꞌem xa miitseꞌeda ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ko̱nyoꞌtstup je̱ avaatsu̱n juuꞌ veꞌe du̱yakꞌavaatsp joma veꞌe je̱ jayu du̱vinmó̱tuda je̱ Kunuuꞌkx Jatyán. Kaꞌa tseꞌe je̱m mtá̱kada, kaꞌa tseꞌe xyakjajttuva je̱tseꞌe tyá̱kadat je̱ jayu juuꞌ veꞌe jata̱kavaandup.
52 Ai de vós, doutores da lei! porque tirastes a chave da ciência; vós mesmos não entrastes, e impedistes aos que entravam.
53 Ku veꞌe je̱ Jesús veꞌem ña̱ꞌmu̱xjidi, o̱o̱y tseꞌe tyunmujo̱tmaꞌtjidi je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpata̱jkta ma̱a̱t je̱ fariseota̱jkta. Vanꞌit tseꞌe du̱tsoꞌoxpa̱jkti je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱viꞌukvaandi pa̱n ti jaty,
53 Ao sair ele dali, começaram os escribas e os fariseus a apertá-lo fortemente, e a interrogá-lo acerca de muitas coisas,
54 veꞌem tseꞌe du̱ꞌuktukka̱tsꞌíxtidi je̱tseꞌe ku̱yꞌo̱ꞌyixjidi vintso̱ veꞌe ku̱du̱nu̱xa̱ꞌa̱idi.
54 armando-lhe ciladas, a fim de o apanharem em alguma coisa que dissesse.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.