João 12
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs ARIB
1 Jatojtu̱k xa̱a̱j tseꞌe kyaꞌit vyeꞌna je̱tseꞌe je̱ pascua xa̱a̱j du̱paaꞌtu̱t, vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ñu̱jkx je̱m Betania, je̱m joma veꞌe chu̱u̱na je̱ Lázaro juuꞌ veꞌe yakjoojntykpa̱jknuva.
1 Veio, pois, Jesus seis dias antes da páscoa, a Betânia, onde estava Lázaro, a quem ele ressuscitara dentre os mortos.
2 Je̱m tseꞌe je̱ aꞌox du̱yakꞌo̱ꞌyidi je̱ Jesús ka̱jx, je̱ Marta tseꞌe pattoꞌnip; je̱ Lázaro je̱ts je̱ javya̱a̱ꞌkxta̱jk, je̱m tseꞌe du̱ma̱a̱tꞌaꞌóxidi je̱ Jesús.
2 Deram-lhe ali uma ceia; Marta servia, e Lázaro era um dos que estavam à mesa com ele.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ María du̱yaknu̱jkx kojkm litro joꞌn je̱ paꞌajk xooꞌkpa na̱a̱j je̱tseꞌe du̱pa̱a̱jmji je̱m je̱ Jesús tyékum. Vaꞌajts tsó̱vaxts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ paꞌajk xooꞌkpa na̱a̱j je̱ts tum je̱ nardo aajy ojts pu̱m. Vanꞌit tseꞌe je̱ vyaajy du̱tukpa̱ꞌt je̱ Jesús je̱ tyek. Nu̱jom tseꞌe je̱ ta̱jk pyaꞌajkxooꞌkpa̱jkku̱jx.
3 Então Maria, tomando uma libra de bálsamo de nardo puro, de grande preço, ungiu os pés de Jesus, e os enxugou com os seus cabelos; e encheu-se a casa do cheiro do bálsamo.
4 Vanꞌit tseꞌe je̱ Judas Iscariote kya̱jts, je̱ Simón je̱ myajntk, nu̱toꞌk je̱ nu̱makme̱jtsk ixpa̱jkpada, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ Jesús du̱pa̱a̱mnup je̱m je̱ jayu kya̱ꞌm juuꞌ veꞌe tsoꞌoxpa̱jkju̱dup. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
4 Mas Judas Iscariotes, um dos seus discípulos, aquele que o havia de trair disse:
5 ―¿Tya̱jx tseꞌe nu̱yojk o̱y tu̱kyayakta̱a̱ꞌk ya̱ paꞌajk xooꞌkpa na̱a̱j ax joꞌn je̱ meen juuꞌ veꞌe toꞌk joojnt nu̱mutún je̱tseꞌe je̱ ayo̱o̱va jayu ku̱yakmo̱o̱ydi?
5 Por que não se vendeu este bálsamo por trezentos denários e não se deu aos pobres?
6 Ax veꞌem tseꞌe je̱ Judas ñatyijji je̱ts je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe veꞌem vyaajñ ku̱x je̱ ayo̱o̱va jayu veꞌe tyukma̱ꞌtp; ax kaꞌa tseꞌe, veꞌem tseꞌe vyaajñ ku̱x me̱e̱ꞌtspeꞌe, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ka̱ꞌmip je̱ apa̱jkin joma veꞌe je̱ meen du̱jaye̱pta, je̱pji tseꞌe du̱puká̱n juuꞌ veꞌe je̱p pya̱a̱mdup.
6 Ora, ele disse isto, não porque tivesse cuidado dos pobres, mas porque era ladrão e, tendo a bolsa, subtraía o que nela se lançava.
7 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xji:
7 Respondeu, pois Jesus: Deixa-a; para o dia da minha preparação para a sepultura o guardou;
8 Mꞌíttap xa miitseꞌe xa̱ꞌma je̱ ayo̱o̱va jayu ma̱a̱tta; je̱ts a̱ts, kaꞌats a̱tseꞌe nꞌítu̱t xa̱ꞌma miits ma̱a̱tta.
8 porque os pobres sempre os tendes convosco; mas a mim nem sempre me tendes.
9 Nu̱may tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱nu̱jaꞌvidi je̱ts je̱meꞌe Betania je̱ Jesús; na̱jkxtu tseꞌe je̱m, ka je̱ Jesús ka̱jxjyap, je̱ꞌe̱ ka̱jxpa veꞌe je̱tseꞌe je̱ Lázaro du̱ꞌíxtuvat, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ Jesús yakjoojntykpa̱jknuva ku veꞌe yꞌukꞌa̱a̱ꞌk.
9 E grande número dos judeus chegou a saber que ele estava ali: e afluiram, não só por causa de Jesus mas também para verem a Lázaro, a quem ele ressuscitara dentre os mortos.
10 Vanꞌit tseꞌe je̱ teeꞌta̱jk je̱ vyintsá̱n du̱ko̱jtsmojkti je̱tseꞌe ku̱du̱yakjayꞌo̱o̱ꞌkju̱duva je̱ Lázaro
10 Mas os principais sacerdotes deliberaram matar também a Lázaro;
11 je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe nu̱may je̱ israeejlit jayu myaso̱o̱kjidini je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidi.
11 porque muitos, por causa dele, deixavam os judeus e criam em Jesus.
12 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe je̱ nu̱may jayu juuꞌ veꞌe o̱jtstu je̱m Jerusalén pascua xa̱a̱jiva, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ ka̱ts du̱mó̱tudu je̱ts je̱ꞌyavaampeꞌe je̱ Jesús je̱m jerusaleenit kyajpu̱n ka̱jxm,
12 No dia seguinte, as grandes multidões que tinham vindo à festa, ouvindo dizer que Jesus vinha a Jerusalém,
13 vanꞌit tseꞌe du̱papa̱jkti je̱ tu̱u̱xu̱x aajy je̱tseꞌe du̱ꞌana̱jkxidi je̱ Jesús, ma̱kk tseꞌe jidu̱ꞌu̱m kyo̱jtsti:
13 tomaram ramos de palmeiras, e saíram-lhe ao encontro, e clamavam: Hosana! Bendito o que vem em nome do Senhor! Bendito o rei de Israel!
14 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱yakjayꞌíxtiji toꞌk je̱ burro, je̱tseꞌe du̱tuktsu̱u̱ni, veꞌem ax joꞌn je̱ Kunuuꞌkx Jatyán vyaꞌañ:
14 E achou Jesus um jumentinho e montou nele, conforme está escrito:
15 Kadi mtsa̱ꞌa̱gada, jerusaleenit jáyuda,
15 Não temas, ó filha de Sião; eis que vem teu Rei, montado sobre o filho de uma jumenta.
16 Kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tudi je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk juuꞌ veꞌe toojnju ko̱jtsju; tá̱vani veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakma̱ja du̱yakjaancha vyeꞌna je̱ Jesús, vanꞌit tseꞌe du̱jaaꞌmye̱jtsti je̱ts veꞌemeꞌe tyoojnji kyo̱jtsji nu̱jom juuꞌ veꞌe ijtp je̱ Jesús ka̱jx je̱p Kunuuꞌkx Jatyán ku̱jxp.
16 Os seus discípulos, porém, a princípio não entenderam isto; mas quando Jesus foi glorificado, então eles se lembraram de que estas coisas estavam escritas a respeito dele, e de que assim lhe fizeram.
17 Je̱ nu̱may jayu juuꞌ veꞌe ijttu je̱ Jesús ma̱a̱t vanꞌit ku veꞌe du̱yaxpítsum je̱ Lázaro joma veꞌe yꞌuknaxta̱jki je̱tseꞌe du̱yakjoojntykpa̱jknuva ku veꞌe yꞌukꞌa̱a̱ꞌk, je̱ꞌe̱ tseꞌe myaajntyktu juuꞌ jatyeꞌe yꞌixtu.
17 Dava-lhe, pois, testemunho a multidão que estava com ele quando chamara a Lázaro da sepultura e o ressuscitara dentre os mortos;
18 Nu̱may tseꞌe je̱ jayu du̱ꞌana̱jkxidi je̱ Jesús ku̱x myó̱tudu veꞌe je̱ ma̱ja̱ nu̱jaꞌvin juuꞌ veꞌe tyoon ma̱a̱t je̱ Lázaro.
18 e foi por isso que a multidão lhe saiu ao encontro, por ter ouvido que ele fizera este sinal.
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ fariseota̱jk ñavyaajnjidi:
19 De sorte que os fariseus disseram entre si: Vedes que nada aproveitais? eis que o mundo inteiro vai após ele.
20 Je̱ꞌyduva tseꞌe xa̱a̱jiva je̱ jayu juuꞌ veꞌe ka je̱ israeejlitap je̱m Jerusalén, je̱ Nteꞌyamts je̱ꞌe̱ veꞌe vyinjavavaandup vyintsa̱ꞌa̱gavaandup.
20 Ora, entre os que tinham subido a adorar na festa havia alguns gregos.
21 Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu du̱vinkutá̱midi je̱ Felipe, betsáidait jayu je̱ꞌe̱ veꞌe, je̱m galiléait yꞌit jo̱o̱tm, je̱tseꞌe du̱munooꞌkxtkti. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
21 Estes, pois, dirigiram-se a Felipe, que era de Betsaida da Galiléia, e rogaram-lhe, dizendo: Senhor, queríamos ver a Jesus.
22 Vanꞌit tseꞌe je̱ Felipe o̱jts du̱vaajñja je̱ Andrés, je̱tseꞌe nu̱me̱jtsk o̱jts du̱vaajnjada je̱ Jesús.
22 Felipe foi dizê-lo a André, e então André e Felipe foram dizê-lo a Jesus.
23 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
23 Respondeu-lhes Jesus: É chegada a hora de ser glorificado o Filho do homem.
24 Tyú̱vam xa a̱ts miitseꞌe nna̱a̱jmada, vaampam a̱tseꞌe, pa̱n kaꞌa xa veꞌe toꞌk je̱ trigo ta̱a̱mt ñaxka̱daꞌaky je̱ja naxku̱jx, je̱tseꞌe myux, je̱tseꞌe vyintó̱kini je̱ piꞌk trigo ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe tu̱yꞌit, toꞌk je̱ trigo pajkjyamts je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌítu̱t; ax pa̱n vintó̱kipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe myux, ta̱ꞌmap tseꞌe o̱o̱y.
24 Em verdade, em verdade vos digo: Se o grão de trigo caindo na terra não morrer, fica ele só; mas se morrer, dá muito fruto.
25 Pa̱n pa̱n xa veꞌe nu̱yojk du̱tso̱jkp je̱ ñaxviijnit joojntykin je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp, yakvintó̱kiyupts je̱ꞌe̱ veꞌe; ax pa̱n pa̱n tseꞌe du̱maso̱o̱knup je̱ ñaxviijnit joojntykin ku̱xeꞌe du̱tsa̱k nu̱yojk je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp, jyaye̱jpnupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
25 Quem ama a sua vida, perdê-la-á; e quem neste mundo odeia a sua vida, guardá-la-á para a vida eterna.
26 Pa̱n pa̱n tseꞌe du̱tso̱jkp je̱ts a̱tseꞌe xmutónu̱t xmupá̱ku̱t, vaꞌants a̱tseꞌe xpaminu̱; pa̱n jómats a̱tseꞌe nꞌit, jé̱jats je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijtpat. Pa̱n pa̱n xa a̱tseꞌe xmutoomp xmupa̱jkp, mo̱ꞌo̱jupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ ma̱jin a̱ts je̱ nTeeꞌ.
26 Se alguém me quiser servir, siga-me; e onde eu estiver, ali estará também o meu servo; se alguém me servir, o Pai o honrará.
27 ’O̱o̱y xa a̱tseꞌe ntunnavyinmaꞌyu̱nma̱ꞌa̱ju̱. ¿Vintso̱s a̱tseꞌe ku̱nvaꞌañ? ¿Vaꞌanup a̱ts vineꞌe: “Tata, kadi xyakjaty je̱ts a̱tseꞌe xtukka̱daꞌaku̱t ya̱ tsaachpaatu̱n”? Kaꞌa xa a̱tseꞌe veꞌem nvaꞌanu̱t ku̱x ya̱ꞌa̱am a̱tseꞌe nnu̱miimp.
27 Agora a minha alma está perturbada; e que direi eu? Pai, salva-me desta hora? Mas para isto vim a esta hora.
28 Tata, vaꞌan tseꞌe du̱tunju̱ je̱tseꞌe je̱ jayu mvinjávajat mvintsa̱ꞌa̱gajat.
28 Pai, glorifica o teu nome. Veio, então, do céu esta voz: Já o tenho glorificado, e outra vez o glorificarei.
29 Je̱ nu̱may jayu juuꞌ veꞌe je̱m ijttu je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti, je̱ꞌe̱ tseꞌe vaandu je̱ts je̱ añu veꞌe yaax, je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe vaanduva:
29 A multidão, pois, que ali estava, e que a ouvira, dizia ter havido um trovão; outros diziam: Um anjo lhe falou.
30 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
30 Respondeu Jesus: Não veio esta voz por minha causa, mas por causa de vós.
31 U̱xyam tseꞌe yakꞌíxu̱t pa̱n tya̱jxeꞌe je̱ tsaachpaatu̱n yakmo̱o̱ydinit je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱kakuva̱jktup je̱ Nteꞌyam, u̱xyamts a̱tseꞌe mpavo̱jpnit je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap juuꞌ veꞌe du̱yakkutojkjip je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱tsoꞌoxpa̱jktup.
31 Agora é o juízo deste mundo; agora será expulso o príncipe deste mundo.
32 Ku a̱tseꞌe xyakka̱jxmpojtu̱ktat, vanꞌitts a̱tseꞌe nu̱jom je̱ jayu nvó̱vu̱t je̱tseꞌe yꞌijttinit joma veꞌe a̱ts.
32 E eu, quando for levantado da terra, todos atrairei a mim.
33 Je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ jayu tyukvinmo̱tu je̱ts vintso̱ veꞌe yꞌo̱o̱ꞌku̱t ku veꞌe ve̱e̱ꞌn je̱ it ñáxu̱t.
33 Isto dizia, significando de que modo havia de morrer.
34 Ax vanꞌit tseꞌe je̱ nu̱may jayu yꞌatso̱o̱jvjidi:
34 Respondeu-lhe a multidão: Nós temos ouvido da lei que o Cristo permanece para sempre; e como dizes tu: Importa que o Filho do homem seja levantado? Quem é esse Filho do homem?
35 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvjidi:
35 Disse-lhes então Jesus: Ainda por um pouco de tempo a luz está entre vós. Andai enquanto tendes a luz, para que as trevas não vos apanhem; pois quem anda nas trevas não sabe para onde vai.
36 Jaanchjávada a̱ts namvaat a̱tseꞌe nꞌit miits ma̱a̱tta, veꞌem tseꞌe mꞌíttat ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱ja ajajtk it ja̱a̱t yo̱ꞌyp.
36 Enquanto tendes a luz, crede na luz, para que vos torneis filhos da luz. Havendo Jesus assim falado, retirou-se e escondeu-se deles.
37 Jyatoon tseꞌe je̱ Jesús may je̱ mú̱jit nu̱jaꞌvin je̱ja je̱ jayu vyinkujkta, ax kaꞌa tseꞌe je̱ jayu jyaanchjaꞌvijidi.
37 E embora tivesse operado tantos sinais diante deles, não criam nele;
38 Vanꞌit tseꞌe tyoojnji je̱ ayook juuꞌ veꞌe jyaay je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa Isaías. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱jaajy:
38 para que se cumprisse a palavra do profeta Isaías: Senhor, quem creu em nossa pregação? e aquem foi revelado o braço do Senhor?
39 Ax veꞌem tseꞌe kyaꞌo̱ꞌyixjidi je̱tseꞌe du̱jaanchjávadat je̱ Jesús ku̱x jaayva veꞌe je̱ Isaías jidu̱ꞌu̱m:
39 Por isso não podiam crer, porque, como disse ainda Isaías:
40 Je̱ Nteꞌyam xa veꞌe pa̱a̱jmju̱du viints je̱ts ma̱kk je̱ kyuvajkta,
40 Cegou-lhes os olhos e endureceu-lhes o coração, para que não vejam com os olhos e entendam com o coração, e se convertam, e eu os cure.
41 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe veꞌem du̱jaajy je̱ Isaías ku̱x yꞌixeꞌe je̱ Jesús je̱ mya̱jin je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱ꞌavaꞌni.
41 Estas coisas disse Isaías, porque viu a sua glória, e dele falou.
42 Jyaveꞌema tseꞌe, nu̱may tseꞌe je̱ israeejlit jayu juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jaanchjaꞌvidu je̱ Jesús; ax kaꞌa tseꞌe je̱ jayu du̱tuknu̱jaꞌvidi ku̱x cha̱ꞌkidupeꞌe je̱ fariseota̱jk je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe kyo̱o̱ꞌkyakkuva̱jktinit je̱p tsaptu̱jkp;
42 Contudo, muitos dentre as próprias autoridades creram nele; mas por causa dos fariseus não o confessavam, para não serem expulsos da sinagoga;
43 nu̱yojkeꞌe du̱tso̱kta je̱ ma̱jin juuꞌ veꞌe je̱ jayu mo̱o̱jyju̱dup je̱ts ni kaꞌa veꞌe je̱ ma̱jin juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yajkyp.
43 porque amaram mais a glória dos homens do que a glória de Deus.
44 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ma̱kk kya̱jts, je̱tseꞌe vyaajñ:
44 Clamou Jesus, dizendo: Quem crê em mim, crê, não em mim, mas naquele que me enviou.
45 Pa̱n pa̱nts a̱tseꞌe xꞌixp, yꞌíxpapts je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱n a̱tseꞌe xke̱jxp.
45 E quem me vê a mim, vê aquele que me enviou.
46 Veꞌem ax joꞌn je̱ kujajpa je̱ kuta̱ꞌkxpa, veꞌemts a̱tseꞌe nmiijn yaja naxviijn; pa̱n pa̱nts a̱tseꞌe xjaanchjaꞌvip, kaꞌa tseꞌe tyánu̱t je̱ja ako̱o̱ꞌts it ja̱a̱t.
46 Eu, que sou a luz, vim ao mundo, para que todo aquele que crê em mim não permaneça nas trevas.
47 Ax pa̱n pa̱n tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxp a̱ts je̱ nka̱ts je̱ nꞌayook je̱tseꞌe du̱kama̱ja̱pu̱m, ka a̱ts ka̱jxapts je̱ꞌe̱ veꞌe yakmo̱o̱ynit je̱ tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtnup, ku̱x ka je̱ꞌe̱p xa a̱tseꞌe nnu̱miimp yaja naxviijn je̱ts a̱tseꞌe je̱ jayu nmo̱o̱ynit je̱ tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtnup, je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts a̱tseꞌe je̱ jayu nmo̱o̱ynit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp.
47 E, se alguém ouvir as minhas palavras, e não as guardar, eu não o julgo; pois eu vim, não para julgar o mundo, mas para salvar o mundo.
48 Pa̱n pa̱n xa a̱tseꞌe xkakuva̱jkp je̱tseꞌe du̱kakuvu̱k juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp, jé̱manits je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ ka̱jx je̱ꞌe̱ veꞌe yakmo̱o̱ynit je̱ tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtnup; je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe veꞌem jyajtnit je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit.
48 Quem me rejeita, e não recebe as minhas palavras, já tem quem o julgue; a palavra que tenho pregado, essa o julgará no último dia.
49 Ku̱x ka ya̱ nꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱n ka̱jxap xa a̱tseꞌe juuꞌ nka̱ts, a̱ts je̱ nTeeꞌ, juuꞌ a̱tseꞌe xke̱jxp, je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe xtukpavaan juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp.
49 Porque eu não falei por mim mesmo; mas o Pai, que me enviou, esse me deu mandamento quanto ao que dizer e como falar.
50 Ax nmu̱jaꞌvipts a̱tseꞌe je̱ts juuꞌ veꞌe a̱ts je̱ nTeeꞌ pyavaampy, yajkypts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp. Ax veꞌem tseꞌe, pa̱n juuꞌts a̱tseꞌe nka̱jtsp, veꞌemts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nka̱ts ax joꞌn a̱tseꞌe je̱ nTeeꞌ xnu̱u̱jmi.
50 E sei que o seu mandamento é vida eterna. Aquilo, pois, que eu falo, falo-o exatamente como o Pai me ordenou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.