Gálatas 2

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Kumakmajkts joojntnumts a̱tseꞌe nna̱jkxnuva je̱m Jerusalén, nma̱a̱di a̱tseꞌe je̱ Bernabé, nvo̱o̱vts a̱tseꞌe je̱ Tito.
1 Catorze anos depois, eu voltei para Jerusalém com Barnabé e levei Tito comigo.
2 O̱jtsts a̱tseꞌe je̱m ku̱x je̱ Nteꞌyam a̱tseꞌe xtukꞌix xtuknu̱jaꞌvi. Ku a̱a̱tseꞌe je̱m Jerusalén nveꞌna, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe juuꞌ nko̱jtsmúk apu̱k ma̱a̱t je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jidup. Je̱mts a̱tseꞌe nꞌavaꞌni je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, veꞌem ax joꞌn a̱tseꞌe u̱xyam paat nvaajnjada je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap. Veꞌemts a̱tseꞌe ntuujn ku̱x je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe ntsa̱jkp je̱tseꞌe kyavintó̱kiyu̱t juuꞌ a̱tseꞌe ntoon je̱ts juuꞌ a̱tseꞌe ntuumpna.
2 Voltei para lá porque Deus me revelou que eu devia fazer isso. Ali, numa reunião particular com os líderes da igreja, eu expliquei a eles a mensagem do evangelho que anuncio aos não judeus. Eu não queria que o trabalho que tinha feito e estava fazendo fosse um trabalho perdido.
3 Ax ó̱yam tseꞌe kyaꞌisraeejlitjáyuva je̱ Tito, kaꞌa tseꞌe du̱tukꞌake̱e̱ꞌyidi je̱tseꞌe je̱ ixtaꞌnu̱n yakpa̱a̱jmjat je̱tseꞌe du̱niꞌkxmat du̱ko̱jmat.
3 Tito estava comigo, mas ele não foi obrigado a circuncidar-se , embora ele não seja judeu.
4 Ax je̱m tseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe natyijju̱dup utsta ajchta, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ꞌuktso̱jktu je̱tseꞌe je̱ Tito ku̱yakpa̱a̱jmji je̱ ixtaꞌnu̱n. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe ñayꞌamojkijidi a̱a̱ts ma̱a̱t je̱ ixpookpa joꞌnda, je̱tseꞌe du̱ꞌíxtat joma vaateꞌe juuꞌ yakkuvu̱k ku veꞌe je̱ jayu yꞌit toꞌk muk je̱ Jesucristo ma̱a̱t, yꞌuktso̱jktuts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts a̱a̱tseꞌe ku̱xꞌake̱e̱ꞌyidi je̱ts a̱a̱tseꞌe mpana̱jkxnuvat je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n.
4 Porém alguns tinham se juntado ao nosso grupo, fazendo de conta que eram irmãos na fé, e queriam circuncidá-lo. Eram homens que tinham entrado para o grupo como espiões a fim de espiar a liberdade que temos por estarmos unidos com Cristo Jesus e para nos tornar escravos de novo.
5 Ax ni vinxú̱pats a̱a̱tseꞌe nkanamyaso̱o̱kji je̱ts a̱a̱tseꞌe ntónu̱t juuꞌ veꞌe yꞌuktso̱jktu, ku̱x je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe ntsa̱jkp je̱tseꞌe xjaaꞌkjayé̱ptat je̱ tyu̱v je̱ꞌe̱, veꞌem ax joꞌn yꞌíxuva je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook.
5 Mas em nenhum momento nós cedemos, pois queríamos que vocês tivessem o verdadeiro evangelho.
6 Kaꞌats a̱tseꞌe je̱ viijnk ko̱jtsvíjin xmo̱o̱ydi je̱ꞌe̱ pa̱n pa̱n jatyeꞌe yakko̱jtstup je̱ts ñu̱má̱jidup je̱ꞌe̱ veꞌe. Ax kaꞌats a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe ntoonka pa̱n ti je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijtti, ku̱x kaꞌa veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakvinko̱pka vinxu̱peꞌe je̱ ma̱jin du̱jaye̱pta toꞌk jadoꞌk.
6 E aqueles que pareciam ser os líderes da igreja — digo isso porque para mim não importa o que eles eram, pois Deus não julga pela aparência — aqueles líderes, repito, não me deram nenhuma ideia nova.
7 Kyuva̱jktuts je̱ꞌe̱ veꞌeda je̱ts a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xtukka̱ta̱jki je̱ toonk je̱ts a̱tseꞌe nvaajnjadat je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap, veꞌem ax joꞌn je̱ Nteꞌyam je̱ Pedro du̱tukka̱ta̱jki je̱ toonk je̱tseꞌe du̱vaajnjadat nay je̱ꞌe̱jyam je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook pa̱n pa̱n jatyeꞌe israeejlit jayu.
7 Pelo contrário, eles viram que Deus me tinha dado a responsabilidade de anunciar o evangelho aos não judeus, assim como tinha dado a Pedro a responsabilidade de anunciá-lo aos judeus.
8 Je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe je̱ Pedro du̱puta̱jki je̱tseꞌe du̱tónu̱t je̱ kuká̱tsiva toonk joma veꞌe je̱ israeejlit jayu, je̱ꞌe̱jyamts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe xputa̱jkiva je̱ts a̱tseꞌe ntónu̱t je̱ kuká̱tsiva toonk joma veꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap.
8 Pois pelo poder de Deus fui feito apóstolo para anunciar o evangelho aos não judeus, assim como Pedro foi feito apóstolo para anunciar o evangelho aos judeus.
9 Ax je̱ Santiago ma̱a̱t je̱ Pedro je̱ts je̱ Juan, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe yakko̱jtstup je̱ts ñu̱má̱jidup je̱ꞌe̱ veꞌe, ku veꞌe du̱nu̱jaꞌvidi je̱ts je̱ Nteꞌyam a̱tseꞌe ya̱ toonk xmo̱o̱y je̱ myaaꞌyu̱n ka̱jx, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe xka̱va̱a̱ꞌndi, a̱ts ma̱a̱t je̱ Bernabé, veꞌem tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jkidi juuꞌ a̱a̱tseꞌe tu̱nko̱jtsmúk, veꞌem tseꞌe vyaandi je̱ts ntukma̱a̱tjaye̱jptup a̱a̱tseꞌe ya̱ toonk je̱ꞌe̱ ma̱a̱tta. O̱y tseꞌe du̱jávada je̱ts a̱a̱tseꞌe na̱jkx njaaꞌktún joma veꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap je̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe jyaaꞌktóndat joma veꞌe je̱ israeejlit jayu.
9 Por isso Tiago, Pedro e João, que eram considerados os líderes da igreja, reconheceram que Deus me tinha dado essa tarefa especial. E, como sinal de que éramos todos companheiros, eles deram a mim e a Barnabé um aperto de mãos. E todos nós combinamos que eu e Barnabé iríamos trabalhar entre os não judeus e eles, entre os judeus.
10 Je̱ꞌe̱jyjits a̱a̱tseꞌe xꞌamó̱tudu je̱ts a̱a̱tseꞌe njaaꞌmyé̱tsu̱t je̱ ayo̱o̱va jáyuda. Je̱ꞌe̱mts a̱tseꞌe ntuump vyeꞌna je̱ts a̱tseꞌe ntunyakvinko̱pka je̱ts a̱tseꞌe njaaꞌktónu̱t.
10 Eles nos pediram só uma coisa: que lembrássemos dos pobres das igrejas deles, e isso eu sempre tenho procurado fazer.
11 Ax ku tseꞌe je̱ Pedro jye̱ꞌy je̱m Antioquía, ntuknu̱u̱jmits a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe aviinm ahꞌam ku̱x to̱kin je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe tyoon.
11 Porém, quando Pedro veio para Antioquia da Síria, eu fiquei contra ele em público porque ele estava completamente errado.
12 Mya̱a̱tkaayp mya̱a̱tꞌuukp tseꞌe vyeꞌna je̱ utsta je̱ ajchta pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap, ax ku tseꞌe jye̱ꞌydi je̱ utsta je̱ ajchta juuꞌ veꞌe tso̱o̱ꞌndu je̱m joma veꞌe je̱ Santiago, vanꞌit tseꞌe me̱jtsꞌaaj me̱jtsjo̱o̱t je̱ Pedro apu̱k ñapya̱a̱jmji je̱tseꞌe du̱ko̱o̱ꞌkma̱a̱tkaayni du̱ko̱o̱ꞌkma̱a̱tꞌookni. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe veꞌem jyatki ku̱x cha̱ꞌkipeꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe vaandup je̱ts ixtaꞌnu̱mpu̱u̱jmja veꞌe du̱tsa̱k je̱ utsta je̱ ajchta pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvapta.
12 De fato, antes de chegarem ali alguns homens mandados por Tiago, Pedro tomava refeições com os irmãos não judeus. Mas, depois que aqueles homens chegaram, ele não queria mais tomar refeições com os não judeus porque tinha medo dos que eram a favor de circuncidar os não judeus.
13 Vanꞌit tseꞌe je̱ viijnk israeejlit jayu juuꞌ veꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesucristo, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ me̱jtsꞌaaj je̱ me̱jtsjo̱o̱t du̱jaye̱jptu ma̱a̱t je̱ Pedro, je̱ Bernabé paat tseꞌe veꞌem jyátkiva.
13 E também os outros irmãos judeus começaram a agir como hipócritas, do mesmo modo que Pedro. E até Barnabé se deixou levar pela hipocrisia deles.
14 Ax kuts a̱tseꞌe nꞌix je̱ts kaꞌa veꞌe du̱paaꞌty du̱ꞌake̱e̱ga juuꞌ veꞌe tyoondup ma̱a̱t je̱ tyu̱v je̱ꞌe̱, veꞌem ax joꞌn yꞌíxuva je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, vanꞌitts a̱tseꞌe je̱ja je̱ nu̱may jayu vyinkujk ntuknu̱u̱jmi je̱ Pedro. Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe nvaajñ: “Mits, ó̱yam mitseꞌe mjaꞌisraeejlitjáyuva, veꞌem xa mitseꞌe mjoojntyka ax joꞌn pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta, ka veꞌemapeꞌe ax joꞌn je̱ israeejlit jayu. ¿Tya̱jx tseꞌe xꞌake̱e̱ꞌyavaꞌañ juuꞌ veꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvapta, je̱tseꞌe du̱kutyóndat je̱ israeejlit jayu je̱ pyavaꞌnu̱nda?
14 Quando vi que eles não estavam agindo direito, de acordo com a verdade do evangelho , eu disse a Pedro na presença de todos: “Você é judeu, mas não está vivendo como judeu e sim como não judeu. Então, como é que você quer obrigar os não judeus a viverem como judeus?”
15 Je̱ ke̱ꞌxtku̱n ka̱jx xa u̱u̱ꞌmeꞌe nꞌisraeejlitjáyuvimda, kaꞌats u̱u̱ꞌmeꞌe nyaktíjumda tó̱kinax jayu, veꞌem ax joꞌn pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap.
15 O fato é que nós somos judeus de nascimento e não “pecadores não judeus”, como eles são chamados.
16 Nnu̱jaꞌvimdinupts u̱u̱ꞌmeꞌe je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu du̱kato̱kimpu̱m je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n ka̱jx, je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ Jesucristo yakjaanchjáva. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ Jesucristo njaanchjaꞌvimda je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xkato̱kimpa̱ꞌmumdat, kaꞌa tseꞌe nꞌíxtimda vintso̱ veꞌe nkutyoꞌnumdat je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n je̱ts je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe je̱ Nteꞌyam xkato̱kimpa̱ꞌmumdat, ku̱x je̱ Nteꞌyam, tyumto̱kimpu̱u̱mp je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n ka̱jx.”
16 Mas sabemos que todos são aceitos por Deus somente pela fé em Jesus Cristo e não por fazerem o que a lei manda. Assim nós também temos crido em Cristo Jesus a fim de sermos aceitos por Deus pela nossa fé em Cristo e não por fazermos o que a lei manda. Pois ninguém é aceito por Deus por fazer o que a lei manda.
17 Pa̱n nꞌíxtimdup tseꞌe je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xkato̱kimpa̱ꞌmumdat ku̱xeꞌe toꞌk muk nꞌijtumda je̱ Cristo ma̱a̱t, yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jkipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts tó̱kinax jayu u̱u̱ꞌmeꞌeda. ¿Yaktíjupts je̱ꞌe̱ vineꞌe je̱ts u̱u̱ꞌmeꞌe je̱ Cristo xyakto̱kintoꞌnumdup? ¡Ni vintso̱va xa veꞌe veꞌem kyayaktij!
17 Ao procurarmos ser aceitos por Deus por estarmos unidos com Cristo, fica claro que somos “pecadores” como os não judeus. Mas será que isso quer dizer que Cristo trabalha em favor do pecado? Claro que não!
18 Ax pa̱n a̱ts tseꞌe je̱ jayu ku̱ntukꞌix je̱tseꞌe du̱kutyóndat je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ a̱tseꞌe u̱xyam je̱ jayu nvaajnjidup je̱ts ka je̱ꞌe̱ ka̱jxapeꞌe je̱ jayu yakto̱kinmeeꞌkx, ku̱nyaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kats a̱tseꞌe je̱ts to̱kin ma̱a̱t a̱tseꞌe je̱ꞌe̱ ka̱jx ku a̱tseꞌe nkakutyún je̱ pavaꞌnu̱n.
18 Se eu, depois de ter destruído a lei, começar a construí-la de novo como meio de ser aceito por Deus, aí, sim, fica claro que eu havia quebrado a lei.
19 Veꞌem xa a̱tseꞌe ax joꞌn a̱tseꞌe a̱a̱ꞌk ku̱nꞌijt je̱ja je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n vyinkujk, je̱ pavaꞌnu̱n juuꞌ a̱tseꞌe xtukꞌix je̱ts nvinmajtsjup a̱tseꞌe je̱ o̱o̱ꞌku̱n ku̱xeꞌe a̱ts nkakutyuujn. Je̱ pavaꞌnu̱nti̱ a̱tseꞌe veꞌem xyaktaan je̱ts a̱tseꞌe njoojntykat vintso veꞌe je̱ Nteꞌyam yakma̱ja yakjaancha yꞌijtnit.
19 Pois, quanto à lei, estou morto, morto pela própria lei, a fim de viver para Deus. Eu fui morto com Cristo na cruz.
20 Veꞌem xa a̱tseꞌe ax joꞌn a̱tseꞌe ku̱nꞌa̱a̱ꞌk je̱m cruz ka̱jxm je̱ Cristo ma̱a̱t. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe nko̱o̱ꞌkjoojntykini je̱ts a̱tseꞌe nyaktónu̱t ya̱ nꞌavintso̱ vinmaꞌyu̱n, je̱ Cristo veꞌe joojntykip yam a̱ts njaꞌvin ka̱jxm, je̱ts namvaat a̱tseꞌe ya̱ naxviijnit niꞌkxu̱ko̱pk njayep, je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌOnu̱k ka̱jxts a̱tseꞌe njoojntyka ku̱xeꞌe a̱ts je̱ꞌe̱ njaanchjáva, je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe o̱o̱y xtuntso̱jkp je̱ts a̱tseꞌe xkuꞌo̱o̱ꞌki.
20 Assim já não sou eu quem vive, mas Cristo é quem vive em mim. E esta vida que vivo agora, eu a vivo pela fé no Filho de Deus, que me amou e se deu a si mesmo por mim.
21 Kaꞌa xa a̱tseꞌe nkakuvu̱k je̱ maaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam xtoojnjimdup je̱ Cristo ka̱jx. Ku̱x pa̱n je̱ Nteꞌyam xa veꞌe je̱ jayu ku̱du̱kato̱kimpu̱m je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n ka̱jx, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn ku̱kyatihꞌijt ku veꞌe je̱ Cristo yꞌukꞌa̱a̱ꞌk.
21 Eu me recuso a rejeitar a graça de Deus. Pois, se é por meio da lei que as pessoas são aceitas por Deus, então a morte de Cristo não adiantou nada!

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gálatas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.