Atos 21
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NAA
1 Ku a̱a̱tseꞌe nmasa̱a̱k je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk je̱m Mileto, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx je̱m barco jo̱o̱tm ix jatyu̱v je̱ts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy joma veꞌe je̱ it du̱xa̱a̱ja Cos. Je̱ kuꞌóxitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Rodas. Je̱mts a̱a̱tseꞌe ntsa̱a̱ꞌn je̱ts a̱a̱tseꞌe Pátara nnu̱jkx.
1 Depois de nos separarmos deles, navegamos diretamente para a ilha de Cós. No dia seguinte, chegamos a Rodes, e dali fomos a Pátara.
2 Je̱mts a̱a̱tseꞌe Pátara mpaaty toꞌk je̱ barco juuꞌ veꞌe je̱m feníciait yꞌit jo̱o̱tm tso̱ na̱jkxp, je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe xyakna̱jkx.
2 Encontrando um navio que ia para a Fenícia, embarcamos nele, seguindo viagem.
3 Mpaaꞌnajxts a̱a̱tseꞌe je̱m Chipre, anajts a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nmasa̱a̱k, je̱ts a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx je̱m siiriait yꞌit jo̱o̱tm. Je̱mts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy tiirovit kyajpu̱n ka̱jxm, je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe je̱m je̱ barco je̱ tsu̱m du̱maso̱ꞌo̱ku̱t.
3 Quando a ilha de Chipre já estava à vista, deixando-a à esquerda, navegamos para a Síria e chegamos a Tiro, pois o navio devia ser descarregado ali.
4 Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nꞌixti je̱ utsta je̱ ajchta ma̱a̱t je̱ utsta je̱ tsa̱ꞌa̱da juuꞌ veꞌe je̱m, je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe nma̱a̱ttsu̱u̱nidu vuxtojtu̱k xa̱a̱j. Ax je̱ꞌe̱da tseꞌe je̱ Espíritu Santo ka̱jx du̱nu̱u̱jmidu je̱ Pablo je̱ts kaꞌa veꞌe ña̱jkxu̱t je̱m Jerusalén.
4 Encontrando os discípulos, permanecemos lá durante sete dias. Movidos pelo Espírito, eles recomendavam a Paulo que não fosse a Jerusalém.
5 Ku veꞌe ñajxy je̱ vuxtojtu̱k xa̱a̱j, tso̱o̱ꞌnnuts a̱a̱tseꞌe. Nu̱jom je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk ma̱a̱t je̱ yꞌónu̱kta je̱ ñu̱da̱ꞌa̱xta, je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe o̱jts xnasvo̱ꞌvidini je̱m kajpu̱n paꞌam. Je̱mts a̱a̱tseꞌe nko̱xkteni je̱ts a̱a̱tseꞌe ntsapka̱jts.
5 Passados aqueles dias, saímos para continuar a viagem. Todos os discípulos, cada um com a sua mulher e os seus filhos, nos acompanharam até fora da cidade; e, ajoelhados na praia, oramos.
6 Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe xnu̱u̱jmidini:
6 Despedindo-nos uns dos outros, embarcamos; e eles voltaram para casa.
7 Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe ntsa̱a̱ꞌn je̱m Tiro je̱ts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Tolemaida. Ku a̱a̱tseꞌe je̱ barco ntukvaach, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nko̱jtspa̱a̱ꞌkx je̱ utsta je̱ ajchta ma̱a̱t je̱ utsta je̱ tsa̱ꞌa̱da juuꞌ veꞌe je̱mda, je̱ts a̱a̱tseꞌe nma̱a̱txa̱najxti.
7 Quanto a nós, concluindo a viagem iniciada em Tiro, chegamos a Ptolemaida, onde saudamos os irmãos, passando um dia com eles.
8 Je̱ kuꞌóxitts a̱a̱tseꞌe ntso̱o̱ꞌnnuva je̱ts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m cesaréait kyajpu̱n ka̱jxm. Je̱mts a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx je̱ Felipe tya̱kꞌam, toꞌk je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱vaajnjip je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, je̱ꞌe̱ veꞌe nu̱toꞌk je̱ nu̱vuxtojtu̱k yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe yakvinko̱o̱ndu je̱tseꞌe du̱putá̱kadat je̱ kuká̱tsivada. Je̱mts a̱a̱tseꞌe nmataajñ.
8 No dia seguinte, partimos e fomos para Cesareia. E, entrando na casa de Filipe, o evangelista, que era um dos sete, ficamos com ele.
9 Je̱ Felipe, nu̱maktaaxk tseꞌe je̱ ña̱a̱x, tum kiixu̱ta̱ꞌa̱x je̱ꞌe̱ veꞌeda, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ko̱jtsnajxtup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook.
9 Filipe tinha quatro filhas solteiras, que profetizavam.
10 Ku a̱a̱tseꞌe me̱jtsk toojk xa̱a̱j je̱m nveꞌna, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌy toꞌk je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa, Agabo je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j, je̱mts je̱ꞌe̱ veꞌe Judea cha̱a̱ꞌn.
10 Demorando-nos ali alguns dias, veio da Judeia um profeta chamado Ágabo,
11 Je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe o̱jts xkuꞌix. Vanꞌit tseꞌe du̱ka̱a̱jn je̱ Pablo je̱ tyiintsóm je̱tseꞌe ñatyukka̱tsoojmji ñatyukpaktsoojmji. Vanꞌit tseꞌe vyaajñ:
11 que, aproximando-se de nós, pegou o cinto de Paulo e, amarrando com ele os próprios pés e mãos, declarou: — Assim diz o Espírito Santo: É isto que os judeus em Jerusalém farão ao dono deste cinto para entregá-lo nas mãos dos gentios.
12 Kuts a̱a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe je̱ Pablo nmunooꞌkxtk je̱ts kaꞌa veꞌe ña̱jkxu̱t je̱m Jerusalén. Munooꞌkxtkju̱duva tseꞌe je̱ cesaréait jayu.
12 Quando ouvimos estas palavras, tanto nós como os daquele lugar rogamos a Paulo que não fosse a Jerusalém.
13 Ax jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Pablo yꞌatsa̱a̱jv:
13 Mas ele respondeu: — O que estão fazendo, ao chorar assim e partir o meu coração? Pois estou pronto não só para ser preso, mas até para morrer em Jerusalém pelo nome do Senhor Jesus.
14 Ax kuts a̱a̱tseꞌe xkaꞌo̱ꞌyixju̱ je̱ts a̱a̱tseꞌe nnaxkó̱tsu̱t, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nmaso̱o̱kni. Jidu̱ꞌu̱mts a̱a̱tseꞌe nvaajñ:
14 Como Paulo não se deixou persuadir, conformados, dissemos: — Seja feita a vontade do Senhor!
15 Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nnayꞌapa̱a̱jmtkiji je̱ts a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx je̱m Jerusalén.
15 Passados aqueles dias, tendo feito os preparativos, fomos para Jerusalém.
16 Xmujatyooꞌiduts a̱a̱tseꞌe je̱ cesaréait jaanchjaꞌvivada je̱m je̱ Mnasón tya̱kꞌam paat, chípreit yaaꞌtya̱jk je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe jékani du̱jaanchjaꞌviꞌukvaan je̱ Jesucristo, je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe xyakmatánup.
16 Alguns dos discípulos também vieram de Cesareia conosco, trazendo consigo Mnasom, natural de Chipre, velho discípulo, com quem nos deveríamos hospedar.
17 Ku a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Jerusalén, vaꞌajts xo̱o̱jntkpts a̱a̱tseꞌe je̱ uts je̱ ajch ma̱a̱t je̱ uts je̱ tsa̱ꞌa̱ xkuva̱jkti.
17 Quando chegamos a Jerusalém, os irmãos nos receberam com alegria.
18 Je̱ kuꞌóxitts a̱a̱tseꞌe je̱ Pablo o̱jts ntukma̱a̱tkuꞌíx je̱ Santiago, je̱mpa tseꞌe vye̱ꞌnada nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱vinténidup je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk je̱m Jerusalén.
18 No dia seguinte, Paulo foi conosco encontrar-se com Tiago, e todos os presbíteros se reuniram.
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo kyo̱jtspo̱o̱ꞌkxjidi je̱tseꞌe tyukmumaajntykjidi ti jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam tyoon je̱ꞌe̱ ka̱jx joma veꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvapta.
19 E, tendo-os saudado, contou em detalhes o que Deus tinha feito entre os gentios por seu ministério.
20 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti, yakmá̱jidu yakjaanchiduts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱nu̱u̱jmidi:
20 Ouvindo isso, eles deram glória a Deus e lhe disseram: — Você percebe, irmão, que há milhares de judeus que creram, e todos são zelosos da Lei.
21 Ta̱ tseꞌe je̱ ka̱ts du̱mó̱tuda je̱ts je̱ꞌe̱ mitseꞌe mtukꞌixp je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup joma veꞌe du̱kaꞌitjo̱o̱tmada, veꞌemeꞌe xnu̱u̱jma je̱ts kaꞌa veꞌe du̱ma̱ja̱pá̱mdat juuꞌ veꞌe je̱ Moisés pyavaan, kaꞌa veꞌe du̱pa̱a̱jmjadat je̱ ixtaꞌnu̱n je̱ yꞌónu̱kta, je̱ts ni kaꞌa veꞌe du̱tóndat ax joꞌn je̱ israeejlit jayu je̱ kyostuumbreda.
21 Eles foram informados que você ensina todos os judeus entre os gentios a apostatarem de Moisés, dizendo-lhes que não devem circuncidar os filhos, nem andar segundo os costumes da Lei.
22 ¿Tiseꞌe yaktónup? Nayꞌamókajadap xa nꞌiteꞌe je̱ nu̱may jayu ku veꞌe du̱mó̱tudat je̱ts yaja mitseꞌe tu̱mjeꞌya.
22 Que faremos, então? Certamente saberão que você já chegou.
23 Nu̱yojk o̱y xa ya̱ꞌa̱ veꞌe xtónu̱t. Je̱ja xa veꞌe yaja a̱a̱ts ma̱a̱t nu̱maktaaxk je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe je̱ vaandu̱k du̱pa̱a̱mdu je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t.
23 Faça, portanto, o que vamos dizer: Estão entre nós quatro homens que, voluntariamente, fizeram um voto.
24 Ma̱a̱tna̱jkxtats nꞌit je̱tseꞌe xma̱a̱tnaajkvaꞌatsjadat. Mits tseꞌe mkujóyup je̱ tá̱nu̱k je̱ts juuꞌ jatyeꞌe tso̱jkjup je̱tseꞌe yakyó̱xu̱t je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp, veꞌem tseꞌe yꞌo̱ꞌyixjadat je̱tseꞌe yakkuke̱e̱ꞌpxtat. Pa̱n mtuump tseꞌe veꞌem, vanꞌit tseꞌe je̱ israeejlit jayu du̱nu̱jávadat je̱ts kaꞌa mitseꞌe veꞌem mjátu̱ka ax joꞌn je̱ ka̱ts du̱mó̱tuda, je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts viinmeꞌe xkutyún juuꞌ veꞌe je̱ Moisés pyavaan.
24 Leve esses homens, participe da cerimônia de purificação com eles e pague a despesa deles, para que rapem a cabeça. Assim todos saberão que não procede a informação que receberam a respeito de você e que, pelo contrário, você mesmo vive de conformidade com a lei.
25 Ax pa̱n pa̱n jaty tseꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap juuꞌ veꞌe je̱ Jesucristo du̱jaanchjaꞌvidup, nnu̱jaꞌyiduts a̱a̱tseꞌe je̱ts kaꞌa je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tivinmáydat, je̱ꞌe̱jyji veꞌe tyóndap je̱tseꞌe du̱kaja̱ꞌkxtat juuꞌ veꞌe yaktukvintsa̱ꞌkidup juuꞌ veꞌe ka je̱ Nteꞌyamap, je̱tseꞌe du̱kaja̱ꞌkxtat je̱ nu̱u̱ꞌpu̱n, je̱tseꞌe du̱kaja̱ꞌkxtuvat je̱ tá̱nu̱k tsuꞌuts juuꞌ veꞌe yuktsumꞌo̱o̱ꞌkp, je̱tseꞌe ni pa̱na je̱ ka̱ts du̱katukma̱a̱tjayé̱ptat je̱ yaaꞌy je̱ ta̱ꞌa̱x juuꞌ veꞌe ka pú̱kap jyaye̱jptup.
25 Quanto aos gentios que creram, já lhes transmitimos decisões para que se abstenham das coisas sacrificadas a ídolos, do sangue, da carne de animais sufocados e da imoralidade sexual.
26 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱ma̱a̱tnu̱jkx je̱ nu̱maktaaxk yaaꞌtya̱jkta. Je̱ kuꞌóxit tseꞌe du̱ma̱a̱tnaajkvatsꞌukvaajnjidi. Vanꞌit tseꞌe tya̱jki je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp je̱tseꞌe du̱ꞌavánat vinꞌiteꞌe kyuká̱xat je̱ xa̱a̱j ku veꞌe ñaajkvaꞌatsjada, je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ ya̱x du̱pá̱mdat ka̱kje̱ꞌe̱.
26 Então Paulo, levando aqueles homens, no dia seguinte, tendo-se purificado com eles, entrou no templo, acertando o cumprimento dos dias da purificação, até que se fizesse a oferta em favor de cada um deles.
27 Ax ka̱xuvaannup tseꞌe je̱ vuxtojtu̱k xa̱a̱j vyeꞌna ku veꞌe ñaajkvaꞌatsjada, vanꞌit tseꞌe je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe je̱m ásiait yꞌit jo̱o̱tm tso̱o̱ꞌndu, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ꞌixtu je̱ Pablo je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp. Vanꞌit tseꞌe nu̱jom je̱ jayu du̱yakyoojmu̱kti du̱yakꞌajxu̱kti, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Pablo du̱majtstu
27 Quando já estavam por findar os sete dias, os judeus que tinham vindo da província da Ásia, ao verem Paulo no templo, alvoroçaram todo o povo e o agarraram,
28 je̱tseꞌe ma̱kk vyaandi:
28 gritando: — Israelitas, socorro! Este é o homem que por toda parte anda ensinando todos a serem contra o povo, contra a Lei e contra este lugar. E mais ainda: introduziu até gregos no templo e profanou este recinto sagrado.
29 Je̱ꞌe̱ ka̱jxeꞌe veꞌem vyaandi ku̱x yꞌixtu veꞌe je̱ Pablo ku veꞌe je̱m kajpu̱n jo̱o̱tm du̱ma̱a̱tveꞌna je̱ Trófimo, toꞌk je̱ éfesovit jayu. Veꞌem tseꞌe vyinmaaydi je̱ts je̱ Pablo veꞌe yakta̱jkiju je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp.
29 Disseram isso, pois antes tinham visto Trófimo, o efésio, em sua companhia na cidade e pensavam que Paulo o havia levado para dentro do templo.
30 Ku veꞌe yoojmu̱kti yꞌajxu̱kti nu̱jom je̱ jayu, vanꞌit tseꞌe noomp je̱ Pablo du̱nu̱na̱jkxti. Vanꞌit tseꞌe du̱majtsti je̱tseꞌe du̱va̱a̱ꞌmpítsumdini je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp. Ku tseꞌe du̱va̱a̱ꞌmpítsumdi, vanꞌit tseꞌe je̱ tsapta̱jk du̱yakꞌatojkti.
30 Toda a cidade ficou em grande alvoroço, e o povo veio correndo. Agarraram Paulo e o arrastaram para fora do templo; e imediatamente as portas foram fechadas.
31 Yakꞌo̱o̱ꞌkuvaandinup tseꞌe vyeꞌna ku veꞌe je̱ ka̱ts du̱mo̱tu je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk je̱ts yoojmu̱ktup ajxu̱ktupeꞌe nu̱jom je̱ jayu je̱m Jerusalén.
31 Procurando eles matá-lo, chegou ao conhecimento do comandante das tropas romanas que toda a Jerusalém estava amotinada.
32 Vanꞌit tseꞌe du̱yaknayꞌamojkijidi je̱ tyojpada je̱ts je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱vintsá̱nidup nu̱mó̱kupx jaty je̱ tojpata̱jkta, je̱tseꞌe noomp ña̱jkxti joma veꞌe je̱ jáyuda. Ku tseꞌe je̱ jayu du̱ꞌix je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk ma̱a̱t je̱ tyojpada, vanꞌit tseꞌe du̱tsiiꞌkꞌatú̱vidi je̱ Pablo.
32 Então este, levando logo soldados e centuriões, correu para o meio do povo. Ao verem chegar o comandante e os soldados, pararam de espancar Paulo.
33 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n je̱ Pablo du̱vinkuna̱jkxi je̱tseꞌe du̱yakjamyajtsji, je̱tseꞌe du̱yakjachoojmji me̱jtsk je̱ cadena ma̱a̱t. Vanꞌit tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi pa̱n pa̱neꞌe je̱ Pablo je̱ts pa̱n ti veꞌe tu̱du̱tún.
33 O comandante se aproximou e ordenou que Paulo fosse preso e amarrado com duas correntes. Então perguntou quem era e o que havia feito.
34 Ax ma̱kk tseꞌe je̱ jayu kyo̱tsta, ko̱jtsp tseꞌe toꞌk ko̱jtsp tseꞌe jadoꞌk, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe kyaꞌo̱ꞌyixju̱ je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n je̱tseꞌe juuꞌ du̱vinmó̱tuvu̱t. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱yakjapyavijtsji joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada.
34 Na multidão, uns gritavam uma coisa, outros gritavam outra. Não podendo ele, porém, saber a verdade por causa do tumulto, ordenou que Paulo fosse recolhido à fortaleza.
35 Ku veꞌe jye̱ꞌydi joma veꞌe je̱ escalera, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo je̱ tojpa pyatsa̱a̱jmjidi ku̱x yakꞌo̱o̱ꞌkuvaajnjupeꞌe je̱ nu̱may jáyuda.
35 Ao chegar às escadas, foi preciso que os soldados o carregassem, por causa da violência da multidão,
36 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe ma̱kk vyaandi:
36 pois a massa de povo o seguia gritando: — Mate-o!
37 Ku veꞌe je̱ Pablo du̱yakta̱kavaandi je̱p joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada, vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk:
37 E, quando Paulo ia sendo recolhido à fortaleza, disse ao comandante: — Seria possível dizer algo para o senhor? O comandante respondeu: — Você sabe grego?
38 ¿Ka je̱ꞌe̱p mitseꞌe toꞌk je̱ egíptovit jayu juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱yakpojtu̱k je̱tseꞌe nu̱maktaaxk miijl je̱ yakjayuꞌo̱o̱ꞌkpa du̱yaknu̱jkx joma veꞌe je̱ jayu kyatsu̱u̱na?
38 Você não é, por acaso, aquele egípcio que algum tempo atrás começou uma revolta e levou quatro mil guerrilheiros para o deserto?
39 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo yꞌatsa̱a̱jv:
39 Paulo respondeu: — Eu sou judeu, natural de Tarso, uma importante cidade da Cilícia. E peço ao senhor que me permita falar ao povo.
40 Maso̱o̱kju tseꞌe je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n. Ténip tseꞌe je̱ Pablo vyeꞌna je̱ja escalera ku̱jx, vanꞌit tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j ma̱a̱t je̱ nu̱may jayu du̱yakꞌama̱ꞌt. Ku tseꞌe yꞌamo̱ꞌtka̱jxti, vanꞌit tseꞌe du̱tukmuka̱jts je̱ hebreo aaj. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
40 Obtida a permissão, Paulo, em pé na escadaria, fez com a mão sinal ao povo. Fez-se grande silêncio, e ele falou em língua hebraica, dizendo:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.