Atos 20
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NAA
1 Ku veꞌe ñajxy je̱ yoojmu̱k je̱ ajxu̱k, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱yaxmujk je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk je̱tseꞌe du̱ko̱jtsmá̱kki. Vanꞌit tseꞌe ñache̱e̱ꞌnjidi je̱tseꞌe ñavyaꞌkxjidi. Vanꞌit tseꞌe ñu̱jkx je̱m macedóniait yꞌit jo̱o̱tm.
1 Cessado o tumulto, Paulo mandou chamar os discípulos e, tendo-os encorajado, despediu-se e foi para a Macedônia.
2 Ku veꞌe je̱m vyeꞌna, o̱o̱y tseꞌe du̱tunko̱jtsmá̱kkidi je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk, vanꞌit tseꞌe ña̱jkxpa je̱m acáyait yꞌit jo̱o̱tm.
2 Havendo atravessado aquelas terras, fortalecendo os discípulos com muitas exortações, dirigiu-se para a Grécia,
3 Je̱m tseꞌe chu̱u̱ni toojk po̱ꞌo̱. Vanꞌit tseꞌe je̱ barco du̱ꞌukpa̱kuvaanni je̱tseꞌe je̱m siiriait yꞌit jo̱o̱tm vyimpijtnuvat. Ku veꞌe du̱nu̱jaꞌvi je̱ts ta̱ veꞌe je̱ israeejlit jayu du̱ꞌukko̱jtsmókta je̱ts yakꞌo̱o̱ꞌkuvaampyeꞌe, vanꞌit tseꞌe du̱nu̱pa̱a̱jmtkitíktsnuva je̱tseꞌe je̱ tyooꞌ du̱ꞌavimpijtinuvat, je̱ macedóniait it du̱tuknajxnuvat. Ax veꞌem tseꞌe du̱tuujn.
3 onde se demorou três meses. Quando estava para embarcar rumo à Síria, houve uma conspiração por parte dos judeus contra ele. Então decidiu voltar pela Macedônia.
4 Mujatyooꞌijidu tseꞌe je̱ beréait Sópater, je̱ tesalónicait Aristarco, je̱ tesalónicait Segundo, je̱ deerbeit Gayo, je̱ Timoteo, je̱ ásiait Tíquico, je̱ts je̱ ásiait Trófimo.
4 Acompanharam-no Sópatro, de Bereia, filho de Pirro; Aristarco e Secundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e também Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 Je̱ꞌe̱da tseꞌe tooꞌva̱jktu je̱ts a̱a̱tseꞌe xꞌaꞌix je̱m Troas.
5 Estes nos precederam, ficando à nossa espera em Trôade.
6 Ku veꞌe ñajxy je̱ xa̱a̱j ku veꞌe yakkay je̱ tsapkaaky juuꞌ veꞌe je̱ levadura du̱kama̱a̱t, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe je̱m Filipos ntsa̱a̱ꞌn je̱m barco jo̱o̱tm je̱ts a̱a̱tseꞌe kumugo̱xxa̱a̱j nmaspaadi je̱ꞌe̱da je̱m Troas. Vuxtojtu̱k xa̱a̱jts a̱a̱tseꞌe je̱m nꞌijt.
6 Depois dos dias dos pães sem fermento, navegamos de Filipos e, em cinco dias, nos encontramos com eles em Trôade, onde passamos uma semana.
7 Domingo tseꞌe vyeꞌna, mutoꞌk xa̱a̱j je̱ semana, je̱ts a̱a̱tseꞌe nnayꞌamojkiji je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ tsapkaaky ntojkvaꞌkxu̱t, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱yakꞌixpu̱jk je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk. Je̱ kujá̱pit tseꞌe je̱ Pablo cho̱o̱ꞌnuvaꞌañ vyeꞌna, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe kyaꞌamaajy tsoꞌm joꞌn paat.
7 No primeiro dia da semana, nós nos reunimos a fim de partir o pão. Paulo, que pretendia viajar no dia seguinte, falava aos irmãos e prolongou a mensagem até a meia-noite.
8 Je̱mts a̱a̱tseꞌe nnayꞌamojkiji je̱p mutoojk nu̱ka̱vyet ku̱jxp joma veꞌe vyeꞌna may je̱ ta̱ꞌkxpa.
8 Havia muitas lâmpadas no cenáculo onde estávamos reunidos.
9 Je̱m tseꞌe chu̱u̱na vyeꞌna ventana am toꞌk je̱ mootsk ónu̱k juuꞌ veꞌe Eutico du̱xa̱a̱j. Paatjinu tseꞌe je̱ tsooj ku veꞌe je̱ Pablo jek tyunko̱jtsni, vanꞌit tseꞌe myanajxy je̱tseꞌe kyu̱sta̱jki je̱m ventana am je̱p mutoojk nu̱ka̱vyet ku̱jxp. Vanꞌit tseꞌe du̱vijtsu̱kti a̱a̱ꞌkani.
9 Um jovem, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, adormecendo profundamente durante a prolongada mensagem de Paulo, vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo. Quando o levantaram, estava morto.
10 Ku tseꞌe je̱p ñu̱ka̱daakji je̱ Pablo je̱tseꞌe yakpojtu̱kji, je̱tseꞌe che̱e̱ꞌnu̱kji, vanꞌit tseꞌe vyaajñ:
10 Mas Paulo desceu, inclinou-se sobre ele e, abraçando-o, disse: — Não fiquem alvoroçados, pois ele está vivo.
11 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo pye̱jtnuva, je̱tseꞌe du̱tojkvaꞌkxy je̱ tsapkaaky, je̱tseꞌe je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk du̱ma̱a̱tkaajy. Veꞌem tseꞌe du̱tuujn ax joꞌn je̱ Jesús du̱tuujn ku veꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk jadoꞌk nax du̱ma̱a̱tꞌaꞌóxidi. Vanꞌit tseꞌe jyaaꞌkka̱jts je̱ kujá̱pit paat. Ku veꞌe kyo̱jtsku̱jx, vanꞌit tseꞌe cho̱o̱ꞌnni.
11 Subindo de novo, Paulo partiu o pão e comeu. E lhes falou ainda muito tempo até o amanhecer. E, assim, partiu.
12 Je̱ mootsk ónu̱k juuꞌ veꞌe ku̱sta̱jki, joojntykts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakna̱jkxtini, jo̱tꞌama̱j tseꞌe nu̱jom tyaandini.
12 Então conduziram vivo o rapaz e sentiram-se grandemente confortados.
13 Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe je̱m barco jo̱o̱tm ntsa̱a̱ꞌn je̱ts a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx je̱m asoonit kyajpu̱n ka̱jxm, je̱mts a̱a̱tseꞌe je̱ Pablo nma̱a̱tnavyaaꞌtju̱t ku̱x veꞌem a̱a̱tseꞌe tu̱nko̱jtsmúk, tékum je̱ꞌe̱ veꞌe ñu̱jkx.
13 Nós, porém, prosseguindo, embarcamos e navegamos para Assôs, onde devíamos receber Paulo, porque assim nos havia sido determinado, devendo ele ir por terra.
14 Ku a̱a̱tseꞌe nma̱a̱tnavyaatji je̱m Asón, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nma̱a̱tnu̱jkx je̱m barco jo̱o̱tm je̱m mitiléneit kyajpu̱n ka̱jxm.
14 Quando se reuniu conosco em Assôs, nós o recebemos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Je̱mts a̱a̱tseꞌe ntsa̱a̱ꞌn je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ kuꞌóxit nmajxy je̱ja quíovit myuꞌavinkujk, toꞌk je̱ naax juuꞌ veꞌe je̱m maaxy na̱a̱j akojkm. Je̱ kumaaxkitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Samos. Je̱ kumadookitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Mileto.
15 Dali, navegando, no dia seguinte passamos diante de Quios. Levamos mais um dia até Samos e, um dia depois, chegamos a Mileto.
16 Kaꞌa tseꞌe je̱ Pablo jek yꞌituvaajñ je̱m ásiait yꞌit jo̱o̱tm, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe kyanu̱jkx je̱m Éfeso, jatyji veꞌe jye̱ꞌyavaajñ je̱m Jerusalén ku̱x cha̱jkpeꞌe je̱tseꞌe je̱m du̱yaknáxu̱t je̱ pentecostés xa̱a̱j.
16 Paulo já tinha resolvido não aportar em Éfeso, pois não queria demorar-se na província da Ásia. Ele tinha pressa, pois queria, caso lhe fosse possível, passar o dia de Pentecostes em Jerusalém.
17 Ku a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m milétovit kyajpu̱n ka̱jxm, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱nu̱ke̱jxi pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱vinténidup vyeꞌna je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk je̱m Éfeso.
17 De Mileto, Paulo enviou uma mensagem a Éfeso, pedindo aos presbíteros da igreja que se encontrassem com ele.
18 Ku veꞌe jye̱ꞌydi, vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
18 E, quando chegaram, Paulo lhes disse: — Vocês sabem como me conduzi entre vocês em todo o tempo, desde o primeiro dia em que entrei na província da Ásia,
19 Nmutoon nmupa̱jkts a̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ nu̱u̱ꞌk aaj je̱ nu̱u̱ꞌk jo̱o̱t ma̱a̱t, je̱ jayu a̱tseꞌe nnu̱yaaxtu ku̱xeꞌe du̱kakuva̱kta je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook; juuꞌts a̱tseꞌe ntoon nko̱jts, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe je̱ israeejlit jayu o̱o̱y xtunyaktsaachpaatti.
19 servindo o Senhor com toda a humildade, com lágrimas e com as provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 Ax ijtpts a̱ts miitseꞌe nvaajnjidi juuꞌ veꞌe mtukꞌo̱ꞌyidup, je̱ja a̱tseꞌe je̱ nu̱may jayu vyinkujk je̱ts je̱p mtu̱jkpta je̱ jayu nyakꞌixpa̱jkti,
20 Vocês sabem que jamais deixei de anunciar o que fosse proveitoso e de ensinar isso a vocês publicamente e também de casa em casa,
21 veꞌem je̱ israeejlit jáyuda veꞌem pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta. Veꞌem a̱tseꞌe nnu̱u̱jmidi je̱ts tun vinko̱pk je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe vyinmayu̱mpijttinit, je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktinit je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda, je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱pana̱jkxtinit, je̱tseꞌe du̱jaanchjaꞌvidinit je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱namda Jesucristo.
21 testemunhando tanto a judeus como a gregos o arrependimento para com Deus e a fé em nosso Senhor Jesus Cristo.
22 U̱xyamts a̱tseꞌe je̱m Jerusalén nmu̱jkx, je̱ Espíritu Santo tseꞌe a̱ts ya̱ njaꞌvin du̱vo̱o̱p, kaꞌats a̱tseꞌe nnu̱java vintso̱ a̱tseꞌe je̱m je̱ jayu xtóndat,
22 E, agora, impelido pelo Espírito, vou para Jerusalém, não sabendo o que ali vai me acontecer,
23 je̱ꞌe̱jyji a̱tseꞌe nnu̱jaꞌvip, pa̱n joma a̱tseꞌe nnu̱jkx, veꞌemts a̱tseꞌe xnu̱u̱jma je̱ Espíritu Santo je̱ts je̱ poxu̱nta̱jk a̱tseꞌe nꞌaꞌixp je̱ts je̱ tsaachpaatu̱n.
23 exceto que o Espírito Santo, de cidade em cidade, me assegura que prisões e sofrimentos estão à minha espera.
24 Ax ni tíats a̱tseꞌe nkavinmay, ni viinma a̱ts ya̱ njoojntykin, je̱ꞌe̱jyji veꞌe je̱ts a̱tseꞌe nyakpooknit je̱ toonk juuꞌ a̱tseꞌe xtuknu̱vaꞌni je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n Jesús, a̱tseꞌe nꞌijtnit ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe tooꞌva̱jkp tu̱jyeꞌya joma veꞌe kyuka̱xa je̱ noomk, a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjadat je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yakvaajñja vintso̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ maaꞌyu̱n tyoꞌnu̱xjada.
24 Porém em nada considero a vida preciosa para mim mesmo, desde que eu complete a minha carreira e o ministério que recebi do Senhor Jesus para testemunhar o evangelho da graça de Deus.
25 ’Ntukkaꞌamaayduts a̱ts miitseꞌe anañu̱joma vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yꞌitta je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm. Ax nmu̱jaꞌvipts a̱tseꞌe je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe xꞌukꞌíxtinuvat yaja naxviijn.
25 — E agora eu sei que todos vocês, em cujo meio passei pregando o Reino, não mais verão o meu rosto.
26 Pa̱n mtsaachpaattinup tseꞌe xa̱ꞌma ka̱jx jyapa̱na miitsta, yaja a̱ts miitseꞌe mvinkujkta nna̱a̱jmada je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe ntó̱kinat, ku̱x nvaajnjidu xa a̱ts miitseꞌeda vintso̱ veꞌe xjaye̱jptinit je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp,
26 Portanto, no dia de hoje testifico diante de vocês que estou limpo do sangue de todos,
27 ntuknu̱jaꞌviduts a̱ts miitseꞌe nu̱jom juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam ñu̱pa̱a̱jmtki, kaꞌa veꞌe tii juuꞌ a̱ts miitseꞌe nkavaajnjidu.
27 porque jamais deixei de lhes anunciar todo o plano de Deus.
28 Naajkkó̱pkajada viinm je̱ts ixꞌitta nu̱jom je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu juuꞌ veꞌe je̱ Espíritu Santo mpa̱a̱jmjidu je̱tseꞌe xꞌixꞌíttat, je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam natyukje̱ꞌe̱iju ku veꞌe je̱ yꞌOnu̱k kyuꞌo̱o̱ꞌkijidi.
28 Cuidem de vocês mesmos e de todo o rebanho no qual o Espírito Santo os colocou como bispos, para pastorearem a igreja de Deus, a qual ele comprou com o seu próprio sangue.
29 Nnu̱jaꞌvip xa a̱tseꞌe je̱ts ku a̱tseꞌe yaja nko̱o̱ꞌkꞌijtnit, mnu̱je̱ꞌyajadapts miitseꞌe je̱ viijnk jayu je̱tseꞌe mtónjadat ax joꞌn je̱ muꞌuk lobo du̱tonda joꞌn je̱ carneeroda.
29 Eu sei que, depois da minha partida, aparecerão no meio de vocês lobos vorazes, que não pouparão o rebanho.
30 Je̱ja tseꞌe miitsam mꞌakujkta jyé̱jat pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ jayu je̱ taay du̱tukyakꞌixpá̱ktap, je̱ꞌe̱ tseꞌe chó̱ktap je̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ jyayu pyana̱jkxjadat.
30 E que até mesmo entre vocês se levantarão homens falando coisas pervertidas para arrastar os discípulos atrás de si.
31 Mnayꞌíxjadap tseꞌe je̱ꞌe̱ ka̱jxta, jaaꞌmyé̱tsta je̱ts toojk joojnt a̱ts miitseꞌe nu̱nyaaxnup jó̱vum xa̱a̱j jó̱vum tsooj toꞌk jadoꞌk ntukꞌixti.
31 Portanto, vigiem, lembrando que, durante três anos, noite e dia, não cessei de admoestar, com lágrimas, cada um de vocês.
32 ’Utsta ajchta, u̱xyamts a̱ts miitseꞌe mpa̱mda je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm je̱ts je̱ ma̱ja̱ maaꞌyu̱n ma̱a̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jayu tyoojnjip, je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ ayook juuꞌ veꞌe je̱ jayu yakvaajnjip je̱tseꞌe yꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe du̱ma̱kkpa̱a̱mnit je̱ mjo̱o̱tta je̱ mjaꞌvinda, veꞌem tseꞌe xjaye̱jptinit je̱ pu̱k je̱m tsapjo̱o̱tm ma̱a̱t nu̱jom je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam apu̱k pya̱a̱m je̱tseꞌe yꞌijttinit je̱ꞌe̱ je̱ jyayu.
32 — Agora, pois, eu os entrego aos cuidados de Deus e à palavra da sua graça, que tem poder para edificá-los e dar herança entre todos os que são santificados.
33 Kaꞌa a̱tseꞌe tu̱nnasꞌayo̱va je̱ viijnk jayu je̱ myeen ukpu̱ je̱ viijnk jayu je̱ vyit je̱ xyo̱x.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem roupas;
34 Vaꞌajts xa miitseꞌe xnu̱jávada je̱ts ya̱ nka̱ꞌa̱jam a̱tseꞌe ntuktoon je̱tseꞌe jye̱ji juuꞌ a̱tseꞌe xkaꞌijtji je̱ts juuꞌ veꞌe kaꞌijtu̱xju̱du a̱ts je̱ nmujatyooꞌda.
34 vocês mesmos sabem que estas minhas mãos serviram para o que era necessário a mim e aos que estavam comigo.
35 Veꞌemam xa a̱ts miitseꞌe ntukyakꞌixpa̱kta je̱tseꞌe je̱ jayu tyónu̱t je̱tseꞌe yakputá̱kadat pa̱n pa̱n jatyeꞌe katihꞌijtu̱xju̱dup, je̱tseꞌe yakjaaꞌmyé̱tsu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n Jesús kyo̱jts ku veꞌe vyaajñ: “Nu̱yojk tseꞌe je̱ xo̱o̱ndu̱k jo̱o̱t njaye̱jpumda ku veꞌe je̱ jayu nmo̱ꞌyumda juuꞌ je̱ts kaꞌa veꞌe ku veꞌe je̱ jayu juuꞌ xmo̱ꞌyumda.”
35 Em tudo tenho mostrado a vocês que, trabalhando assim, é preciso socorrer os necessitados e lembrar das palavras do próprio Senhor Jesus: “Mais bem-aventurado é dar do que receber.”
36 Ku veꞌe veꞌem vyanku̱jx, vanꞌit tseꞌe kyo̱xkténidi je̱ Pablo je̱ts nu̱jom je̱ꞌe̱da, je̱tseꞌe chapko̱jtsti.
36 Tendo dito isso, ajoelhando-se, Paulo orou com todos eles.
37 O̱o̱y tseꞌe anañu̱joma du̱tunnu̱yaaxti je̱ Pablo, je̱tseꞌe du̱tse̱e̱ꞌndi, je̱tseꞌe du̱tsooꞌkxti,
37 Então houve grande pranto entre todos, e, abraçando Paulo, o beijavam,
38 o̱o̱y tseꞌe tyuntsaachvinmapya̱jkti ku̱x veꞌemeꞌe ña̱ꞌmu̱xjada je̱ts kaꞌa veꞌe du̱ꞌukꞌíxtinit yaja naxviijn. Vanꞌit tseꞌe o̱jts du̱nasvo̱ꞌvidini joma veꞌe je̱ barco.
38 entristecidos especialmente pela palavra que ele tinha dito: que não mais veriam o seu rosto. E eles o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.