Apocalipse 14
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NAA
1 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌix je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe yaktijp Carnero Onu̱k, je̱mts je̱ꞌe̱ veꞌe tyena ko̱pk ka̱jxm juuꞌ veꞌe Sión du̱xa̱a̱j. Je̱mts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ma̱a̱dada vyeꞌna nu̱mó̱kupx javu̱jxtkupxu̱k maktaaxk miijl je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe du̱jaye̱jptup je̱m vyimpó̱kkum javyet je̱ xya̱a̱j pa̱neꞌe yaktijp Carnero Onu̱k je̱ts je̱ Tyeeꞌ je̱ xya̱a̱j.
1 Olhei, e eis que o Cordeiro estava em pé sobre o monte Sião. Com ele estavam cento e quarenta e quatro mil, que tinham escrito na testa o nome do Cordeiro e o nome de seu Pai.
2 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy je̱ u̱v je̱m tsapjo̱o̱tm, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe myo̱tu ax joꞌn je̱ ma̱ja̱ na̱a̱j yꞌu̱u̱ꞌts tyinu̱n je̱ts ax joꞌn je̱ añu tyumpuꞌu tyunma̱a̱ꞌt, veꞌem ax joꞌn je̱ nu̱may jayu kyo̱vda je̱ yꞌaarpa ma̱a̱tta.
2 Ouvi uma voz do céu como som de muitas águas, como som de um forte trovão. A voz que ouvi era como de harpistas quando tocam as suas harpas.
3 Je̱ nam u̱vts je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌa̱a̱vdup je̱m je̱ kutojku̱n tsu̱u̱jntku̱n vyinkojkm, je̱m je̱ nu̱maktaaxk joojntykiva vyinkojkmda je̱ts je̱m je̱ mú̱jit jayuta̱jk vyinkojkmda. Ni pa̱na tseꞌe kyaꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe du̱játu̱t je̱ u̱v; je̱ nu̱mó̱kupx javu̱jxtkupxu̱k maktaaxk miijl jáyujida veꞌe du̱jajttup je̱ u̱v, je̱ jayu pa̱n pa̱n jatyeꞌe veꞌnidu yaja naxviijn je̱tseꞌe je̱ tyo̱kin tyuknu̱vaatsjidi je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe yaktijp Carnero Onu̱k.
3 Entoavam um cântico novo diante do trono, diante dos quatro seres viventes e dos anciãos. E ninguém podia aprender o cântico, senão os cento e quarenta e quatro mil que foram comprados da terra.
4 Je̱ jáyuts je̱ꞌe̱ veꞌeda juuꞌ veꞌe kanaajkjavyá̱kijidu ma̱a̱t je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jkta, vaꞌajtsts je̱ꞌe̱ veꞌe ñaajkꞌítjada je̱tseꞌe du̱pana̱jkxta je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe yaktijp Carnero Onu̱k o̱yjoma pa̱n joma je̱ꞌe̱ veꞌe ñu̱jkx. Je̱ jáyuda tseꞌe juuꞌ veꞌe je̱ tyo̱kin yaktuknu̱vaatstu, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌeda ax joꞌn je̱ ta̱a̱jm juuꞌ veꞌe ta̱ꞌmitooꞌva̱jkp je̱tseꞌe yaktukmuya̱x je̱ Nteꞌyam je̱ts je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe yaktijp Carnero Onu̱k,
4 Estes são os que não se macularam com mulheres, porque são virgens. Eles seguem o Cordeiro por onde quer que ele vá. São os que foram comprados dentre todos os seres humanos, primícias para Deus e para o Cordeiro;
5 ni vinxú̱pats je̱ꞌe̱ veꞌe kyataayada, vaꞌajts jo̱o̱t jáyuts je̱ꞌe̱ veꞌeda.
5 e não se achou mentira na sua boca; não têm mácula.
6 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌix jadoꞌk je̱ ángeles jye̱yy je̱m tsajviinm. Je̱m tseꞌe du̱ma̱a̱da je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp je̱tseꞌe yaktukkaꞌamáyu̱t pa̱n pa̱n jatyeꞌe joojntykidup toꞌk it toꞌk naxviijn, anañu̱joma je̱ naax je̱ kajpu̱n, anañu̱joma je̱ ke̱ꞌxpa, je̱ts anañu̱joma je̱ aaj je̱ ayook.
6 Vi outro anjo voando pelo meio do céu, tendo um evangelho eterno para pregar aos que habitam na terra, e a cada nação, tribo, língua e povo,
7 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe ma̱kk vyaajñ:
7 dizendo com voz forte: — Temam a Deus e deem glória a ele, pois é chegada a hora em que ele vai julgar. E adorem aquele que fez o céu, a terra, o mar e as fontes das águas.
8 Vanꞌit tseꞌe pyana̱jkxji jadoꞌk je̱ ángeles juuꞌ veꞌe vaan:
8 Seguiu-se outro anjo, o segundo, dizendo: — Caiu! Caiu a grande Babilônia que fez com que todas as nações bebessem o vinho do furor da sua prostituição.
9 Vanꞌit tseꞌe pyana̱jkxji jadoꞌk je̱ ángeles juuꞌ veꞌe ma̱kk jidu̱ꞌu̱m vaan:
9 Seguiu-se a estes outro anjo, o terceiro, dizendo com voz forte: — Se alguém adora a besta e a sua imagem e recebe a sua marca na testa ou na mão,
10 je̱ Nteꞌyamts je̱ꞌe̱ veꞌe mo̱o̱jyjinup je̱ ma̱kk tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe ñu̱pa̱a̱jmtki nu̱jom je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe je̱ ko̱ꞌo̱y tooꞌ du̱pana̱jkxtup, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱muꞌekju̱; je̱ ja̱a̱jn ma̱a̱t je̱ azufre, je̱ꞌe̱ tseꞌe tyukyaktsaachpaattinup je̱ja je̱ vaꞌajts jo̱o̱t ángeles vyinkujkta je̱ts je̱ja je̱ꞌe̱ vyinkujk pa̱neꞌe yaktijp Carnero Onu̱k.
10 também esse beberá do vinho do furor de Deus, preparado, sem mistura, no cálice da sua ira, e será atormentado com fogo e enxofre, diante dos santos anjos e na presença do Cordeiro.
11 Xa̱ꞌma ka̱jx tseꞌe pyojtu̱knit je̱ jo̱k joma veꞌe chaachpaattinit, ni je̱ vinꞌita veꞌe je̱ po̱o̱ꞌkxtku̱n du̱ko̱o̱ꞌkjaye̱jptinit je̱ꞌe̱ pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱vinjaꞌvidup du̱vintsa̱ꞌkidup je̱ naꞌa atsa̱ꞌkip tá̱nu̱k je̱ts je̱ yꞌapa̱mnax, ukpu̱ yakpa̱a̱jmjada je̱ ixtaꞌnu̱n, je̱ naꞌa atsa̱ꞌkip tá̱nu̱k je̱ xya̱a̱j.
11 A fumaça do seu tormento sobe para todo o sempre. E os adoradores da besta e da sua imagem e quem quer que receba a marca do nome da besta não têm descanso algum, nem de dia nem de noite.
12 Vaꞌan tseꞌe je̱ ma̱kk aaj je̱ ma̱kk jo̱o̱t du̱jaye̱pta pa̱n pa̱n jatyeꞌe ijttup je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu, je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱kutyoondup je̱ Nteꞌyam je̱ pyavaꞌnu̱n je̱tseꞌe ijtp ñapyá̱mjada je̱ Jesucristo ma̱a̱t.
12 Aqui está a perseverança dos santos, os que guardam os mandamentos de Deus e a fé em Jesus.
13 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy toꞌk je̱ ayook juuꞌ veꞌe je̱m tsapjo̱o̱tm tso̱o̱ꞌmp, je̱ts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi:
13 Então ouvi uma voz do céu, dizendo: — Escreva: “Bem-aventurados os mortos que, desde agora, morrem no Senhor.” — Sim — diz o Espírito —, para que descansem das suas fadigas, pois as suas obras os acompanham.
14 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌix toꞌk pa̱k je̱ po̱o̱ꞌp vínu̱ts. Je̱m tseꞌe vínu̱ts niꞌkxm toꞌk chu̱u̱na pa̱neꞌe ke̱ꞌxp ax joꞌn je̱ yaaꞌtya̱jk, je̱mts je̱ꞌe̱ veꞌe kyuvajkm du̱jayep toꞌk je̱ oro corona je̱tseꞌe je̱m du̱matsꞌit toꞌk je̱ ja̱jpax hoz.
14 Olhei, e eis uma nuvem branca, e sentado sobre a nuvem um semelhante a filho de homem, tendo na cabeça uma coroa de ouro e na mão uma foice afiada.
15 Vanꞌit tseꞌe je̱m ma̱ja̱ tsapta̱jkm pyítsum jadoꞌk je̱ ángeles juuꞌ veꞌe ma̱kk jidu̱ꞌu̱m na̱ꞌmu̱xjup:
15 Outro anjo saiu do santuário, gritando com voz forte para aquele que estava sentado sobre a nuvem: — Pegue a sua foice e comece a colher, pois chegou a hora da colheita, visto que os campos da terra já amadureceram!
16 Vanꞌit tseꞌe je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe je̱m vínu̱ts niꞌkxm tsu̱u̱nip, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yaknajx je̱ hyooz yaja naxviijnit itu̱ku̱jx je̱tseꞌe du̱pa̱kmojkni juuꞌ jatyeꞌe tu̱tya̱ꞌma.
16 E aquele que estava sentado sobre a nuvem passou a sua foice sobre a terra e fez a colheita.
17 Vanꞌit tseꞌe jadoꞌk je̱ ángeles pyítsum je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp juuꞌ veꞌe je̱m tsapjo̱o̱tm, je̱m tseꞌe du̱ma̱a̱diva je̱ hoz.
17 Então outro anjo saiu do santuário que se encontra no céu, tendo também ele uma foice afiada.
18 Vanꞌit tseꞌe pyítsumpa jadoꞌk je̱ ángeles joma veꞌe je̱ yo̱jxpe̱jtu̱n, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ ja̱a̱jn du̱yakkutojkjip je̱tseꞌe ma̱kk jidu̱ꞌu̱m du̱nu̱u̱jmi je̱ ángeles juuꞌ veꞌe je̱ hoz du̱ma̱a̱t:
18 Ainda outro anjo saiu do altar, o anjo que tem autoridade sobre o fogo, e clamou com voz forte ao que tinha a foice afiada, dizendo: — Pegue a sua foice afiada e ajunte os cachos da videira da terra, porque as suas uvas estão maduras!
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles du̱yaknajxy je̱ hyooz yaja naxviijnit itu̱ku̱jx je̱tseꞌe du̱tukpa̱kmojkni je̱ tsaaydum. Je̱m tseꞌe vyeꞌna toꞌk je̱ ma̱ja̱ apa̱jkin. Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles je̱ tsaaydum du̱pu̱u̱jm je̱m apa̱jkin jo̱o̱tm joma veꞌe yakma̱a̱ꞌkxu̱t. Je̱ꞌe̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe ñu̱ka̱jtsp je̱ ma̱kk tsaachpaatu̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yakjé̱jap je̱ jyo̱tꞌaꞌnu̱n ka̱jx.
19 Então o anjo passou a sua foice na terra, ajuntou os cachos da videira da terra e os lançou no grande lagar da ira de Deus.
20 Myujékumip tseꞌe je̱ kajpu̱n joma veꞌe je̱ tsaaydum yakmu̱u̱ꞌkx. Je̱m tseꞌe apa̱jkin jo̱o̱tm pyítsum je̱ nu̱u̱ꞌpu̱n juuꞌ veꞌe je̱ꞌyp je̱ vaat joma veꞌe je̱ caballo je̱ yꞌajé̱n yakpu̱u̱jmja, majktupx legua joꞌn tseꞌe yo̱ꞌo̱y je̱ nu̱u̱ꞌpu̱n.
20 O lagar foi pisado fora da cidade. E correu sangue do lagar, chegando até a altura dos freios dos cavalos, numa extensão de cerca de trezentos quilômetros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.