2 Coríntios 12
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 Kaꞌa xa veꞌe je̱ jayu tyoꞌnu̱xju̱ ku veꞌe je̱ jayu viinm ñayꞌo̱ñu̱kó̱tsaja. O̱yam tseꞌe vyeꞌema, nkó̱tsupts a̱tseꞌe juuꞌ a̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n xtukꞌix je̱ts juuꞌ a̱tseꞌe xtukyaknu̱ke̱ꞌxnata̱jki.
1 É necessário prosseguir com meus motivos de orgulho. Mesmo que isso não me sirva de nada, vou lhes falar agora das visões e revelações que recebi do Senhor.
2 Nꞌixa xa a̱tseꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe toꞌk muk ijtp je̱ Cristo ma̱a̱t. Makmajkts joojnt ítanits je̱ꞌe̱ veꞌe yakva̱v je̱m mutoojk tsapjo̱o̱tm. (Kaꞌats a̱tseꞌe nnu̱java pa̱n je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk ma̱a̱t yakva̱a̱jv uk pa̱n kaꞌa, je̱ Nteꞌyameꞌe du̱nu̱jaꞌvip.)
2 Conheço um homem em Cristo que, há catorze anos, foi arrebatado ao terceiro céu. Se foi no corpo ou fora do corpo, não sei; só Deus o sabe.
3 Ax nmu̱jaꞌvipts a̱tseꞌe je̱ts je̱ yaaꞌtya̱jk, kaꞌa a̱tseꞌe nnu̱java pa̱n je̱ ñiꞌkx je̱ kyo̱pk ma̱a̱t uk pa̱n kaꞌa, je̱ Nteꞌyameꞌe du̱nu̱jaꞌvip,
3 Sim, somente Deus sabe se foi no corpo ou fora do corpo. Mas eu sei
4 je̱ꞌe̱ tseꞌe yakvo̱o̱v joma veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu du̱ja̱a̱jna du̱ta̱jka je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxy je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe kaꞌo̱ꞌyip je̱tseꞌe yakko̱jtsvaꞌatsu̱t je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakjaty je̱tseꞌe du̱ꞌavánat.
4 que tal homem foi arrebatado ao paraíso e ouviu coisas tão maravilhosas que não podem ser expressas em palavras, coisas que a nenhum homem é permitido relatar.
5 Ku̱nnamyá̱jaja xa a̱tseꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk ka̱jx ax joꞌn je̱ꞌe̱, ax kaꞌats a̱tseꞌe viinm nmamyá̱jaja, je̱ꞌe̱ ka̱jxji veꞌe vintso̱ a̱tseꞌe je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t njayep.
5 Da experiência desse homem eu teria razão de me orgulhar, mas não o farei; na verdade, minhas fraquezas são minha única razão de orgulho.
6 Pa̱n a̱ts tseꞌe ku̱ntsa̱k je̱ts a̱tseꞌe nnayꞌo̱ñu̱kó̱tsajat, ka tónajyapts je̱ꞌe̱ veꞌe, ku̱x je̱ꞌe̱jyji a̱tseꞌe ku̱nka̱ts juuꞌ veꞌe tyú̱vam. Ax kaꞌats a̱tseꞌe veꞌem ntun, veꞌem tseꞌe ni pa̱na kyavinmáyu̱t je̱ts njaaꞌknu̱má̱jip a̱tseꞌe nu̱yojk je̱ts kaꞌa veꞌe ax joꞌn a̱tseꞌe xꞌix ukpu̱ du̱ꞌamo̱tunaxy juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp.
6 Se quisesse me orgulhar, não seria insensato de fazê-lo, pois estaria dizendo a verdade. Mas não o farei, pois não quero que ninguém me dê crédito além do que pode ver em minha vida ou ouvir em minha mensagem,
7 Ax a̱ts tseꞌe je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe yakvo̱o̱v je̱m mutoojk tsapjo̱o̱tm. Ku̱x o̱o̱yeꞌe du̱tunnu̱ma̱ja juuꞌ a̱tseꞌe xyakꞌix, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe nyakpa̱a̱jmji juuꞌ veꞌe a̱ts ya̱ nniꞌkx ya̱ nko̱pk ma̱kk du̱yaktsaachpaatp, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam yakjajtyp je̱ts a̱tseꞌe je̱ Satanás xyaktsaachpaaꞌty, veꞌemts a̱tseꞌe nkanamyá̱jajat viinm.
7 ainda que eu tenha recebido revelações tão maravilhosas. Portanto, para evitar que eu me tornasse arrogante, foi-me dado um espinho na carne, um mensageiro de Satanás para me atormentar e impedir qualquer arrogância.
8 Toojk náxanits a̱tseꞌe nꞌamo̱tu je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ts a̱tseꞌe xpa̱jkjat juuꞌ veꞌe a̱ts ya̱ nniꞌkx ya̱ nko̱pk ma̱kk du̱yaktsaachpaatp.
8 Em três ocasiões, supliquei ao Senhor que o removesse,
9 Ax jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n xnu̱u̱jmi: “Mtukjo̱tka̱daꞌakup xa veꞌe je̱ maaꞌyu̱n juuꞌ a̱ts mitseꞌe ntoojnjip, ku̱x nu̱yojk o̱y xa veꞌe ñu̱ke̱ꞌxnatá̱ka a̱ts je̱ nma̱kkin ku veꞌe je̱ jayu je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t du̱jayep.” Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi. Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe nu̱yojk nxo̱o̱ndu̱k ku a̱tseꞌe je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t njayep, ku̱x ku xa a̱tseꞌe je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t njayep, vanꞌit tseꞌe je̱ Cristo je̱ mya̱kkin yꞌit yam a̱ts njaꞌvin ka̱jxm.
9 mas ele disse: “Minha graça é tudo de que você precisa. Meu poder opera melhor na fraqueza”. Portanto, agora fico feliz de me orgulhar de minhas fraquezas, para que o poder de Deus opere por meu intermédio.
10 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe nxo̱o̱ndu̱k ku a̱tseꞌe je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t njayep, ku a̱tseꞌe je̱ jayu xvinko̱jtspét, ku a̱tseꞌe juuꞌ xkaꞌijtja, ku a̱tseꞌe je̱ jayu xjomtún xtitún, ku a̱tseꞌe juuꞌ nmutena. Nu̱jomts a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe xo̱o̱ndu̱k jo̱o̱t nyaknaxy je̱ Cristo ka̱jx. Ku̱x ku xa a̱tseꞌe njayep je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t, nu̱yojkts a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ ma̱kkin xma̱ꞌa̱.
10 Por isso aceito com prazer fraquezas e insultos, privações, perseguições e aflições que sofro por Cristo. Pois, quando sou fraco, então é que sou forte.
11 Ka víjap xa a̱tseꞌe ku a̱tseꞌe viinm nmayꞌo̱ñu̱kó̱tsaja; ax miitsts a̱tseꞌe tu̱xꞌake̱e̱ꞌyada je̱ts a̱tseꞌe veꞌem ntun. Miits xa a̱tseꞌe ku̱xꞌo̱ñu̱kó̱tsada, ku̱x kaꞌa a̱tseꞌe nkatunnu̱má̱jiva ax joꞌn je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe mtijtup ma̱ja̱ kuká̱tsivada, ó̱yamts a̱ts miitseꞌe xjávada je̱ts nmu̱pá̱nip a̱tseꞌe.
11 Vocês me obrigaram a agir como insensato. Vocês é que deveriam me elogiar, pois, embora eu nada seja, não sou inferior a esses “superapóstolos”.
12 Je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe ntoon ku a̱tseꞌe nveꞌna miits ma̱a̱tta, je̱ mú̱jit nu̱jaꞌvin, je̱ ma̱jin, je̱ts je̱ mú̱jit atu̱va, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jkip je̱ts je̱ kuká̱tsiva a̱tseꞌe. Veꞌemts a̱tseꞌe je̱m ntuujn ó̱yameꞌe je̱ jayu du̱tsoꞌoxpu̱jk je̱ ayook juuꞌ a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjip.
12 Quando estive com vocês, certamente dei provas de que sou apóstolo, pois com grande paciência realizei sinais, maravilhas e milagres entre vocês.
13 Vanxú̱pam a̱ts miitseꞌe ntoojnjidi ku a̱tseꞌe nꞌijt miits ma̱a̱tta ax joꞌn a̱tseꞌe ntoojnjada je̱ viijnk jaanchjaꞌvivata̱jkta; je̱ꞌe̱jyji veꞌe kaꞌa a̱ts miitseꞌe ti puta̱jkin xmo̱o̱ydi. ¡Me̱e̱ꞌkxjadats a̱tseꞌe toꞌk aaj ku a̱ts miitseꞌe je̱ puta̱jkin nkahꞌamó̱tudi!
13 A única coisa que não fiz, e que faço nas outras igrejas, foi me tornar um peso para vocês. Perdoem-me por essa injustiça!
14 Apa̱a̱mdu̱kats a̱tseꞌe u̱xyam je̱ts a̱ts miitseꞌe mutoojk nax na̱jkx nkuꞌixta, ax ni vinxú̱pats a̱ts miitseꞌe nkahꞌatsoꞌoxtat. Ka je̱ꞌe̱pts a̱tseꞌe nꞌíxtip juuꞌ miitseꞌe mꞌíxtup mjaye̱jptup, je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe o̱y mꞌijttinit je̱ Cristo ma̱a̱t. Veꞌem xa a̱tseꞌe ax joꞌn je̱ mteeꞌda ku̱yꞌijt joꞌn, je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe xjaanchjaꞌviꞌukvaandi je̱ Jesucristo ku a̱ts miitseꞌe ntukmuko̱jtsti je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook. Veꞌemeꞌe du̱tsa̱k je̱tseꞌe je̱ ónu̱k teeꞌ je̱ ónu̱k taak du̱yakjoojntykadat je̱ yꞌónu̱k, ka je̱ꞌe̱peꞌe je̱tseꞌe je̱ piꞌk ónu̱k je̱ tyeeꞌ je̱ tyaak du̱yakjoojntykadat.
14 Agora irei visitá-los pela terceira vez e não serei um peso para vocês. Não quero seus bens; quero vocês. Afinal, os filhos não ajuntam riquezas para os pais. Ao contrário, são os pais que ajuntam riquezas para os filhos.
15 Ax veꞌem tseꞌe, toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t a̱tseꞌe nꞌixta vintso̱ a̱ts miitseꞌe mputá̱kadat, nayjaꞌvijupts a̱tseꞌe je̱ts a̱ts miitseꞌe nkuꞌo̱o̱ꞌkadat pa̱n miits je̱ mꞌo̱ꞌyin ka̱jxta veꞌe ku̱yꞌit. Veꞌemts a̱tseꞌe nnayjávaja ó̱yam tseꞌe kyeꞌex je̱ts ku a̱ts miitseꞌe nu̱yojk ntso̱kta, ve̱e̱ꞌnjits a̱ts miitseꞌe xtso̱kta.
15 Por vocês, de boa vontade me desgastarei e gastarei tudo que tenho, embora pareça que, quanto mais eu os ame, menos vocês me amam.
16 Ax mnu̱jaꞌvidupts miitseꞌe je̱ts ni pa̱na veꞌe miitsta a̱ts nkahꞌatsuux. Ax toꞌmayji tseꞌe je̱m juuꞌ veꞌe vaandup je̱ts vaꞌajts kutaay a̱tseꞌe je̱ts a̱ts miitseꞌe tu̱nvinꞌa̱a̱ꞌnda.
16 Talvez reconheçam que não fui um peso para vocês, mas pensem que, mesmo assim, fui astuto e usei de artimanhas para tirar proveito de vocês.
17 ¿Nvinꞌa̱a̱ꞌndu a̱ts miits vineꞌe je̱ jayu ka̱jxta juuꞌ a̱ts miitseꞌe ntuknu̱ke̱jxtu?
17 Mas como? Algum dos homens que lhes enviei se aproveitou de vocês?
18 Nmunooꞌkxtk xa a̱tseꞌe je̱ Tito je̱tseꞌe na̱jkx mkuꞌíxjada, je̱ts a̱tseꞌe nkejx toꞌk je̱ nꞌútsamda je̱ nꞌajchamda juuꞌ veꞌe mya̱a̱di. ¿Mvinꞌa̱a̱ꞌnju̱du vineꞌe je̱ Tito? ¿Jadi kaꞌa a̱a̱ts vineꞌe nu̱me̱jtsk kijpx jo̱o̱t kijpx jaꞌvin juuꞌ ntun nka̱ts?
18 Quando insisti com Tito para que fosse visitá-los e enviei com ele outro irmão, por acaso Tito os explorou? Não temos nós o mesmo espírito e andamos nos passos um do outro, agindo do mesmo modo?
19 ¿Veꞌem miitseꞌe mvinmayda je̱ts nayꞌo̱ñu̱ko̱jtsijup a̱tseꞌe je̱ja miits mvinkujkta? Ax kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe vyeꞌema. Veꞌemts a̱tseꞌe nka̱ts toꞌk muk je̱ Cristo ma̱a̱t je̱ts je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk. Miitsta, juuꞌ a̱tseꞌe o̱o̱y ntuntso̱jktup, veꞌem a̱tseꞌe nka̱ts je̱tseꞌe nu̱yojk xjaanchjávadat je̱ Jesucristo.
19 Talvez vocês pensem que estamos apresentando desculpas. Não é verdade. Dizemos tais coisas como servos de Cristo, tendo Deus como testemunha. Tudo que fazemos, amados, é para fortalecê-los.
20 Je̱ꞌe̱ xa a̱tseꞌe nvinmaayp ku a̱ts miitseꞌe na̱jkx nkuꞌíxtinuva, toꞌmayji a̱ts miitseꞌe nkapaaꞌttat ax joꞌn a̱tseꞌe ntsa̱k, vanꞌitts a̱ts miitseꞌe je̱ tsaachpaatu̱n mpa̱a̱jmjadat je̱ ka ó̱yap ka̱jx juuꞌ veꞌe mtoondup, veꞌemts a̱ts miitseꞌe xkapaattuvat ax joꞌn miitseꞌe xtso̱kta. Nvinmaayp xa a̱tseꞌe ku veꞌe toꞌmayji nakyo̱jtsvintso̱o̱jvjup mve̱ꞌnadat ku a̱tseꞌe je̱m nje̱ꞌyat, namyuꞌe̱jkju̱dup, mkanacho̱jkju̱dup, pa̱jkvaꞌkxy mve̱ꞌnadat, ako̱tsu̱toonkidup, napyako̱jtsju̱dup, nu̱tú̱vidup, mjomtsu̱u̱nidup mtitsu̱u̱nidup mve̱ꞌnadat.
20 Pois temo que, ao visitá-los, não goste daquilo que encontrarei e vocês não gostem de minha reação. Temo que encontre brigas, inveja, ira, egoísmo, calúnia, intrigas, arrogância e desordem.
21 Nvinmaayvap xa a̱tseꞌe ku a̱ts miitseꞌe na̱jkx nkuꞌíxtinuva je̱ts a̱tseꞌe toꞌmayji je̱ Nteꞌyam xyaktso̱ꞌo̱tyónu̱t miits ka̱jxta je̱ts a̱ts miitseꞌe nu̱may nmu̱yaꞌaxtat, je̱ꞌe̱ veꞌe ku miitseꞌe je̱m nu̱may juuꞌ veꞌe to̱kintoondu je̱tseꞌe du̱katonꞌatú̱vada je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe tyoondup, je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ navya̱jku̱n du̱yakvintsa̱ꞌkintó̱kida, ku veꞌe je̱ ka̱ts du̱tukma̱a̱tjayé̱pta je̱ yaaꞌy je̱ ta̱ꞌa̱x juuꞌ veꞌe ka pú̱kap jyaye̱jptup, je̱ts ku veꞌe juuꞌ o̱yvintso̱va du̱tonda du̱ko̱tsta.
21 Sim, temo que, ao visitá-los outra vez, Deus me humilhe diante de vocês e eu venha a me entristecer porque muitos de vocês não abandonaram os pecados que cometiam no passado e não se arrependeram de sua impureza, sua imoralidade sexual e seu anseio por prazeres sensuais.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.