2 Coríntios 11
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 ¡Nvaat xa miits je̱ꞌe̱ veꞌe xmuté̱nadat ku a̱tseꞌe ve̱e̱ꞌn nka̱ts juuꞌ veꞌe ka víjap! Pa̱n o̱yvintso̱va xa a̱tseꞌe juuꞌ nka̱ts, mmuté̱nadapts miitseꞌe toꞌk aaj.
1 Espero que vocês suportem um pouco mais de minha insensatez. Por favor, continuem a ser pacientes comigo,
2 E̱jkjup xa a̱tseꞌe miits ka̱jxta, je̱ e̱jku̱n juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam ka̱jx. Veꞌem xa a̱tseꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe toꞌk je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x du̱yajkp je̱tseꞌe du̱pá̱ku̱t toꞌkji je̱ vaju̱tya̱jk.
2 pois o cuidado que tenho com vocês vem do próprio Deus. Eu os prometi como noiva pura a um único marido, Cristo.
3 Je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe nvinmaayp ku veꞌe mnu̱nyakvinmamyaꞌatjadat je̱tseꞌe toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t xko̱o̱ꞌktso̱jktinit je̱ Cristo, veꞌemeꞌe mjajttuvat ax joꞌn jyajty je̱ Eva ku veꞌe je̱ tsaaꞌn vyinꞌa̱a̱ꞌnji.
3 No entanto, temo que sua devoção pura e completa a Cristo seja corrompida de algum modo, como Eva foi enganada pela astúcia da serpente.
4 Mkuva̱jktup xa veꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ꞌydup je̱tseꞌe mvaꞌnu̱xjada juuꞌ veꞌe tyijtup je̱ts je̱ Jesús je̱ꞌe̱ veꞌe jye̱ꞌe̱. Toꞌk jo̱o̱t tseꞌe xkuva̱kta juuꞌ veꞌe tyijtup je̱ts je̱ Espíritu Santo je̱ꞌe̱ veꞌe jye̱ꞌe̱ je̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe tyijtup je̱ts je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook je̱ꞌe̱ veꞌe. Ax je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe tyunꞌavaꞌnidup, ka je̱ꞌe̱pts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Jesús jye̱ꞌe̱, ka je̱ꞌe̱pts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Espíritu Santo jye̱ꞌe̱, nay kaꞌavats je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook. Je̱ Jesús jye̱ꞌe̱, je̱ts je̱ Espíritu Santo jye̱ꞌe̱, je̱ts je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ miitseꞌe mkuva̱jktu ku a̱a̱ts miits je̱ꞌe̱ veꞌe nvaajnjidi.
4 Vocês aceitam de boa vontade o que qualquer um lhes diz, mesmo que anuncie um Jesus diferente daquele que lhes anunciamos, ou um espírito diferente daquele que vocês receberam, ou boas-novas diferentes daquelas em que vocês creram.
5 Veꞌem xa a̱tseꞌe njanayjávaja je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe nkatunnu̱má̱jiva ax joꞌn je̱ꞌe̱ juuꞌ miitseꞌe mtijtup ma̱ja̱ kuká̱tsivada.
5 Contudo, não me considero em nada inferior aos tais “superapóstolos” que ensinam essas coisas.
6 O̱yam xa a̱tseꞌe nyaktij je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe juuꞌ nꞌo̱kya̱ts, nnu̱jaꞌvinupts a̱tseꞌe juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp. Nyaknu̱ke̱ꞌxnata̱jki a̱a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe anañu̱joma ka̱jx juuꞌ a̱a̱tseꞌe ntoon nko̱jts ku a̱a̱tseꞌe nꞌijt miits ma̱a̱tta.
6 Posso não ter a técnica de um grande orador, mas não me falta conhecimento. Deixamos isso bem claro a vocês de todas as formas possíveis.
7 ¿Jadi to̱kin a̱ts vineꞌe ntoon ku a̱ts miitseꞌe nvaajnjidi je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook je̱ts kaꞌa a̱ts miitseꞌe je̱ puta̱jkin nꞌamó̱tudi je̱ꞌe̱ ka̱jx? Naajkpiꞌkiju xa a̱tseꞌe je̱ts miitseꞌe veꞌem yakma̱ja mꞌíttat.
7 Será que fiz mal quando me humilhei e os honrei anunciando-lhes as boas-novas de Deus sem esperar nada em troca?
8 Nkuva̱jk xa a̱tseꞌe je̱ meen juuꞌ a̱tseꞌe je̱ viijnk jaanchjaꞌviva xmo̱o̱ydu je̱ts a̱tseꞌe veꞌem nyaktónu̱t ku a̱ts miitseꞌe nvaajnjidi je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook.
8 Para servir vocês sem lhes ser pesado, tomei contribuições de outras igrejas que eram mais pobres que vocês.
9 Ku a̱tseꞌe nꞌijt miits ma̱a̱tta je̱ts a̱tseꞌe xkatihꞌijtja vyeꞌna, ni tíats a̱ts miitseꞌe nkahꞌamó̱tudi je̱ts a̱tseꞌe juuꞌ xmo̱ꞌo̱dat. Ya̱ utsta ya̱ ajchta juuꞌ veꞌe yaja macedóniait yꞌit ja̱a̱t tso̱o̱ꞌndu je̱tseꞌe je̱m jye̱ꞌydi, ya̱ꞌa̱ts a̱tseꞌe xmo̱o̱ydu juuꞌ a̱tseꞌe xkaꞌijtji, ax veꞌemts a̱tseꞌe xꞌo̱ꞌyixji je̱ts a̱ts miitseꞌe nkahꞌatsooxti. Veꞌemts a̱tseꞌe njaaꞌktónu̱t.
9 E, quando estive com vocês e não tinha o suficiente para me sustentar, não fui um peso para ninguém, pois os irmãos que vieram da Macedônia trouxeram tudo de que eu precisava. Nunca fui um peso para vocês, e nunca serei.
10 Veꞌem ax joꞌn a̱tseꞌe je̱ Cristo xtuknu̱java je̱ tyu̱v je̱ꞌe̱, ni pá̱nats a̱tseꞌe xkapa̱jkjat ya̱ xo̱o̱jntku̱n je̱m nu̱jom acáyait yꞌit jo̱o̱tm.
10 Tão certo como a verdade de Cristo está em mim, ninguém em toda a Acaia jamais me impedirá de me orgulhar disso.
11 ¿Tya̱jxts a̱ts vineꞌe veꞌem nka̱ts? ¿Jadi kaꞌa a̱ts miits vineꞌe ntso̱kta? Ñu̱jaꞌvip xa veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ts ntso̱jktup a̱ts miitseꞌeda.
11 Por quê? Por que não os amo? Deus sabe quanto os amo!
12 Juuꞌam a̱tseꞌe ntuump, njaaꞌktónupts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe, veꞌem tseꞌe kyaꞌo̱ꞌyixjadat je̱ꞌe̱ pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱ꞌíxtidup pa̱n ti veꞌe tyukꞌakó̱tstap je̱tseꞌe ñatyijjadat je̱ts veꞌemeꞌe tyoonduva ax joꞌn a̱ts.
12 Assim, continuarei a fazer o que sempre tenho feito. Com isso, frustrarei aqueles que procuram uma oportunidade de se orgulhar de realizar um trabalho como o nosso.
13 Taayts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱ kuká̱tsiva je̱ꞌe̱ veꞌeda, je̱ vinꞌa̱a̱ꞌmpa xa je̱ꞌe̱ veꞌeda, veꞌemeꞌe ñapyá̱mjada ax joꞌn je̱ Cristo je̱ kyuká̱tsiva ku̱yꞌijtti joꞌn.
13 Esses indivíduos são falsos apóstolos, obreiros enganosos disfarçados de apóstolos de Cristo.
14 Kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe tyukꞌatú̱vu̱ma, ku̱x viinmeꞌe je̱ Satanás ñapyu̱mju̱ ax joꞌn je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles ku̱yꞌijt joꞌn.
14 Mas não me surpreendo. Até mesmo Satanás se disfarça de anjo de luz.
15 Ax je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe kyayaktukꞌatu̱va ku veꞌe je̱ꞌe̱ pa̱n pa̱n jatyeꞌe ijttup je̱m je̱ Satanás yꞌam kya̱ꞌm, je̱ꞌe̱ tseꞌe napya̱a̱jmju̱dup ax joꞌn je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe du̱toondup je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱. Tsaachpaattinupts je̱ꞌe̱ veꞌeda, veꞌem ax joꞌn du̱vinmátsjada, je̱ꞌe̱ ka̱jx juuꞌ jatyeꞌe tyoondup kyo̱jtstup ka ó̱yap.
15 Portanto, não é de admirar que seus servos também finjam ser servos da justiça. No fim, receberão o castigo que suas obras merecem.
16 Jadoꞌk nax xa a̱tseꞌe nvaꞌañ: Ni pa̱na veꞌe kyavinmáyu̱t je̱ts ka víjap a̱tseꞌe. Ax pa̱n veꞌemts miitseꞌe mvinmayda, maso̱ꞌo̱ktats a̱ts toꞌk aaj je̱ts a̱tseꞌe nkó̱tsu̱t ax joꞌn toꞌk juuꞌ veꞌe ka víjap, veꞌemts a̱tseꞌe ve̱e̱ꞌn nmamyá̱jijuvat.
16 Volto a dizer: não pensem que sou insensato, mas, se o fizerem, aceitem-me como insensato, para que eu também me orgulhe um pouco.
17 Ka je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱napts a̱tseꞌe je̱ vinmaꞌyu̱n veꞌem xmo̱o̱yp ku a̱tseꞌe veꞌem nka̱ts, veꞌem a̱tseꞌe nka̱ts ax joꞌn toꞌk juuꞌ veꞌe ka víjap ku a̱tseꞌe nnamyá̱jaja.
17 Não expresso esse meu orgulho como algo que vem do Senhor, mas como um insensato o faria.
18 Je̱ja xa veꞌe nu̱may pa̱n pa̱n jatyeꞌe namyá̱jijidup je̱ naxviijnit jye̱ꞌe̱ ka̱jx. Vaꞌants a̱tseꞌe du̱namyá̱jijuva.
18 Uma vez que outros se orgulham de suas realizações humanas, farei o mesmo.
19 Kuvijts miitseꞌe mnayjávajada. ¡Mnayjaꞌvijidup tseꞌe je̱tseꞌe xmuté̱nadat pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka víjap!
19 Afinal, vocês se consideram sábios, mas suportam de boa vontade os insensatos.
20 Mkuva̱jktup xa miitseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe mꞌake̱e̱ꞌyijidup, pa̱n pa̱n jatyeꞌe mpa̱jku̱xju̱dup juuꞌ, pa̱n pa̱n jatyeꞌe mmuꞌukvinꞌíxju̱dup, pa̱n pa̱n jatyeꞌe namyá̱jijidup, pa̱n pa̱n jatyeꞌe mjomtoojnju̱dup mtitoojnju̱dup.
20 Aceitam que outros os escravizem, devorem seus bens, se aproveitem de vocês, os menosprezem e lhes batam no rosto.
21 Pa̱n miitsts a̱tseꞌe xtukna̱a̱jmavaandup je̱ꞌe̱ ka̱jx ku a̱tseꞌe veꞌem nkatuujn ku a̱tseꞌe nveꞌna miits ma̱a̱tta, nkuvu̱jkpts a̱tseꞌe je̱ts a̱tseꞌe nkatuujn ax joꞌn je̱ꞌe̱da. Kaꞌa a̱tseꞌe veꞌem ntuujn je̱ꞌe̱ ka̱jx ku a̱tseꞌe veꞌem nkanayjávaja.
21 Envergonho-me de dizer que fomos “fracos” demais para agir desse modo! Em qualquer coisa que eles se atrevem a se orgulhar (mais uma vez falo como insensato), eu também me atrevo.
22 ¿Hebreo jayu je̱ꞌe̱ veꞌeda? Hebréovit jáyuvats a̱tseꞌe. ¿Israeejlit jayu je̱ꞌe̱ veꞌeda? Israeejlit jáyuvats a̱tseꞌe.
22 Eles são hebreus? Eu também sou. São israelitas? Eu também sou. São descendentes de Abraão? Eu também sou.
23 ¿Myutoondup myupa̱jktupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Cristo? Ax nu̱yojkts a̱tseꞌe je̱ Cristo nmutún nmupu̱k je̱ts ni kaꞌa veꞌe je̱ꞌe̱da. Ku a̱tseꞌe veꞌem nka̱ts, veꞌemts a̱tseꞌe nka̱ts ax joꞌn toꞌk juuꞌ veꞌe ka víjap. Nu̱yojk xa a̱tseꞌe ntun je̱ts nu̱yojkts a̱tseꞌe nyakpoxu̱nta̱kpu̱m je̱ Cristo ka̱jx je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ꞌe̱da. May náxanits a̱tseꞌe nyakva̱p je̱ts may náxani a̱tseꞌe je̱m o̱o̱ꞌku̱n am nꞌit.
23 São servos de Cristo? Sei que dou a impressão de estar louco, mas digo que tenho servido muito mais. Trabalhei com mais dedicação, fui encarcerado com mais frequência, perdi a conta de quantas vezes fui açoitado e, em várias ocasiões, enfrentei a morte.
24 Mugo̱o̱xk naxts a̱tseꞌe je̱ israeejlit jayu xmo̱o̱jy je̱ tsaachpaatu̱n ku veꞌe je̱ jayu yakva̱p iiꞌpx maktaaxtojt ka̱ꞌa̱j.
24 Cinco vezes recebi dos líderes judeus os trinta e nove açoites.
25 Toojk naxts a̱tseꞌe nyakku̱p va̱jp, toꞌk naxts a̱tseꞌe nyaktsakaꞌch, toojk nax tseꞌe ña̱ja̱a̱ꞌnjini je̱ baarcoda joma a̱tseꞌe nveꞌna je̱ts a̱tseꞌe toꞌk xa̱a̱j toꞌk tsooj nꞌijt je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm,
25 Três vezes fui golpeado com varas. Fui apedrejado uma vez. Três vezes sofri naufrágio. Certa ocasião, passei uma noite e um dia no mar, à deriva.
26 may naxts a̱tseꞌe je̱ja na̱ꞌaajy tooꞌ aajy nꞌijt, nmuténits a̱tseꞌe je̱ ajaꞌvin je̱ atsa̱ꞌkin je̱m ma̱ja̱ na̱jo̱o̱tm, nmuténivats a̱tseꞌe je̱ ajaꞌvin je̱ atsa̱ꞌkin joma veꞌe je̱ me̱e̱ꞌtspa, nmuténivats a̱tseꞌe je̱ ajaꞌvin je̱ atsa̱ꞌkin je̱ja a̱ts nmuꞌisraeejlit jayu akujk je̱ts je̱ja je̱ꞌe̱ akujk pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ꞌe̱pta, nmuténivats a̱tseꞌe je̱ ajaꞌvin je̱ atsa̱ꞌkin je̱m kajpu̱n ka̱jxm, je̱m vinvaꞌajts it ka̱jxm, je̱ts je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm, nay veꞌempa tseꞌe je̱ja jayu akujkta pa̱n pa̱n jatyeꞌe natyijju̱dup utsta ajchta je̱ts utsta tsa̱ꞌa̱da.
26 Realizei várias jornadas longas. Enfrentei perigos em rios e com assaltantes. Enfrentei perigos de meu próprio povo, bem como dos gentios. Enfrentei perigos em cidades, em desertos e no mar. E enfrentei perigos por causa de homens que se diziam irmãos, mas não eram.
27 Nmuténits a̱tseꞌe je̱ toonk je̱ts je̱ tsaachpaatu̱n, may naxts a̱tseꞌe nkamaaj, nmuténits a̱tseꞌe je̱ yooj je̱ts je̱ ta̱a̱tsa, may naxts a̱tseꞌe nꞌayooji nꞌaxa̱a̱ji, nmuténits a̱tseꞌe je̱ xox, nmuténivats a̱tseꞌe ku a̱tseꞌe je̱ vit je̱ xo̱x xkaꞌijtji.
27 Tenho trabalhado arduamente, horas a fio, e passei muitas noites sem dormir. Passei fome e senti sede, e muitas vezes fiquei em jejum. Tremi de frio por não ter roupa suficiente para me agasalhar.
28 Ax ka tun je̱ꞌe̱jyap tseꞌe, xa̱ꞌma ka̱jxts a̱tseꞌe nvinmayda nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesucristo.
28 Além disso tudo, sobre mim pesa diariamente a preocupação com todas as igrejas.
29 Pa̱n je̱m xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t du̱jaye̱jptup, veꞌemts a̱tseꞌe njava je̱ts viinm a̱tseꞌe je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t njayep; pa̱n yakto̱kintoondup tseꞌe je̱ jayu, o̱o̱yts a̱tseꞌe ntunꞌekju̱.
29 Quem está fraco, que eu também não sinta fraqueza? Quem se deixa levar pelo caminho errado, que a indignação não me consuma?
30 Pa̱n namyá̱jaja tseꞌe du̱tsa̱k, namyá̱jajapts a̱tseꞌe je̱ꞌe̱ ka̱jx juuꞌ veꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jkip vintso̱ a̱tseꞌe je̱ yónu̱k aaj je̱ yónu̱k jo̱o̱t njayep.
30 Portanto, se devo me orgulhar, prefiro que seja das coisas que mostram como sou fraco.
31 Je̱ Nteꞌyam, je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n Jesucristo je̱ Tyeeꞌ, juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx yakma̱ja yakjaancha ijtp, ñu̱jaꞌvipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts tyú̱vam a̱tseꞌe juuꞌ nka̱ts.
31 Deus, o Pai de nosso Senhor Jesus, que é digno de louvor eterno, sabe que não estou mentindo.
32 Ku xa a̱tseꞌe nꞌijt je̱m damaascovit kyajpu̱n ka̱jxm, vanꞌit tseꞌe je̱ kajpu̱n yakkutojkpa juuꞌ veꞌe je̱ yakkutojkpa Aretas kya̱ꞌmip, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱pa̱a̱m je̱ tojpa je̱tseꞌe du̱ꞌixꞌijtti je̱ kajpu̱n naaꞌpá̱ts aka̱ꞌa̱ je̱ts a̱tseꞌe ku̱xmajtsti.
32 Quando estava em Damasco, o governador sob o rei Aretas pôs guardas às portas da cidade para me capturar.
33 Ax je̱m tójumts a̱tseꞌe je̱ jaanchjaꞌvivata̱jk xnasta̱ꞌyidi je̱m ventana am tso̱v joma veꞌe je̱ kajpu̱n naaꞌpá̱ts, je̱ts a̱tseꞌe nkeek.
33 Para escapar dele, tive de ser baixado num cesto grande, de uma janela no muro da cidade.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.