2 Coríntios 10
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH
1 A̱ts, je̱ Pablo, veꞌem ax joꞌn je̱ Cristo je̱ nu̱u̱ꞌk aaj je̱ nu̱u̱ꞌk jo̱o̱t du̱jayep joꞌn, veꞌemts a̱ts miitseꞌe nmunooꞌkxtu̱kta. Veꞌemeꞌe je̱ jayu vyaꞌañ je̱ts jaꞌvip tsa̱ꞌkip a̱tseꞌe ku a̱tseꞌe nꞌit miits ma̱a̱tta; ax kuts a̱tseꞌe jékum nꞌit, vanꞌitji a̱tseꞌe nnayjávaja je̱ts a̱ts miitseꞌe juuꞌ ntukna̱a̱jmada.
1 Dizem que eu sou humilde quando estou com vocês, mas duro quando estou longe. Pois eu, Paulo, faço este apelo a vocês em nome de Cristo, que foi carinhoso e bondoso.
2 Nmunooꞌkxtktupts a̱ts miitseꞌe je̱ts kaꞌa a̱tseꞌe xꞌake̱e̱ꞌyadat je̱ts a̱tseꞌe nyaknu̱ke̱ꞌxnatá̱kat vintso̱ a̱tseꞌe je̱ ma̱kk aaj je̱ ma̱kk jo̱o̱t njayep ku a̱ts miitseꞌe na̱jkx nkuꞌixta, veꞌem ax joꞌn a̱tseꞌe nvinmay je̱ts a̱tseꞌe nꞌítu̱t je̱ja je̱ jayu vyinkujk pa̱n pa̱n jaty a̱tseꞌe xnu̱vampe̱jttup, juuꞌ veꞌe vaandup je̱ts veꞌem a̱tseꞌe juuꞌ jaty ntun nka̱ts ax joꞌn pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ naxviijnit je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ du̱ma̱a̱tnavya̱a̱ꞌnju̱dup.
2 Quando eu for aí, não me obriguem a ser duro. Pois eu tenho certeza de que posso agir com dureza contra os que afirmam que fazemos as coisas por motivos humanos.
3 O̱yam a̱a̱tseꞌe njoojntyka yaja naxviijn, nꞌama̱a̱daaguipts a̱a̱tseꞌe pa̱n pa̱n jaty a̱a̱tseꞌe xtsoꞌoxpa̱jktup, ka veꞌemap ax joꞌn pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ naxviijnit je̱ kyo̱ꞌo̱y je̱ꞌe̱ du̱ma̱a̱tnavya̱a̱ꞌnju̱dup.
3 É claro que somos humanos, mas não lutamos por motivos humanos.
4 Ku̱x je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱a̱tseꞌe ntukꞌatsoꞌoxtuump, ka je̱ naxviijnit je̱ꞌe̱pts je̱ꞌe̱ veꞌe, je̱ Nteꞌyam a̱a̱tseꞌe je̱ ma̱kkin xmo̱o̱yp je̱ts a̱a̱tseꞌe nyakkuto̱ki nu̱jom juuꞌ jatyeꞌe je̱ Nteꞌyam du̱tsoꞌoxpa̱jktup,
4 As armas que usamos na nossa luta não são do mundo; são armas poderosas de Deus, capazes de destruir fortalezas. E assim destruímos ideias falsas
5 ntukꞌixpts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu joma veꞌe du̱kapaaꞌty du̱kahꞌake̱e̱ga je̱ vinmaꞌyu̱n juuꞌ veꞌe ka veꞌemap, nyakvintó̱kip a̱a̱tseꞌe juuꞌ jatyeꞌe du̱nu̱pojtu̱ktup je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam kyayakꞌíxat. Nu̱jom juuꞌ jaty vinmaꞌyu̱n a̱a̱tseꞌe mpu̱u̱mp je̱m je̱ Cristo yꞌam kya̱ꞌm, veꞌem tseꞌe yakka̱tsa̱pá̱ku̱t.
5 e também todo orgulho humano que não deixa que as pessoas conheçam a Deus. Dominamos todo pensamento humano e fazemos com que ele obedeça a Cristo.
6 Ax ku tseꞌe o̱y mka̱tsa̱pá̱ktat, apa̱a̱mdu̱kanits a̱a̱tseꞌe nꞌit je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ tsaachpaatu̱n mpa̱a̱jmjadat anañu̱joma pa̱n pa̱n jatyeꞌe kaka̱tsu̱pa̱jktup.
6 E, quando vocês provarem que são obedientes, estaremos prontos para castigar qualquer desobediência.
7 Tun ko̱o̱jyji xa veꞌe juuꞌ myakjávajada pa̱n vintso̱ veꞌe juuꞌ xꞌaꞌíxtu̱kta. Pa̱n je̱m xa veꞌe juuꞌ veꞌe nayjaꞌvijup je̱ts je̱ Cristo je̱ jyayu je̱ꞌe̱ veꞌe, vaꞌan tseꞌe du̱payo̱ꞌo̱yu̱ je̱ts veꞌem ax joꞌn je̱ꞌe̱, nay veꞌempats a̱a̱tseꞌe nꞌijtpa je̱ Cristo je̱ jyayu.
7 Vocês julgam as coisas pela aparência. Se uma pessoa tem certeza de que pertence a Cristo, deve pensar de novo a respeito disso, pois nós também pertencemos a Cristo, tanto quanto essa pessoa.
8 Ax ó̱yamts a̱tseꞌe njaaꞌknatyukmá̱jaja je̱ kutojku̱n juuꞌ a̱tseꞌe njayejpp, kaꞌats a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe ntuktso̱ꞌo̱tyún, ku̱x je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n a̱a̱tseꞌe xmo̱o̱y ya̱ kutojku̱n je̱ꞌe̱ ka̱jx je̱tseꞌe je̱ jayu mya̱kkpá̱ktat je̱ jaanchjaꞌvin ka̱jx, ka je̱ꞌe̱ ka̱jxap je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nyakvintó̱kidat.
8 O Senhor Jesus me deu autoridade sobre vocês, não para destruí-los, mas para fazê-los crescer espiritualmente. E, embora eu tenha me orgulhado um pouco demais da minha autoridade, não tenho nada de que me envergonhar.
9 Kaꞌa tseꞌe xvinmáydat je̱ts nꞌatsa̱ꞌa̱gavaandup a̱ts miitseꞌe ku veꞌe nnu̱jáyada.
9 Não quero que pareça que estou tentando assustar vocês com as minhas cartas.
10 Je̱m xa veꞌe juuꞌ veꞌe vaandup je̱ts ma̱kk a̱tseꞌe je̱ kutojku̱n mpu̱m je̱ts je̱ o̱y vinmaꞌyu̱n ma̱a̱t a̱tseꞌe ku a̱tseꞌe je̱ jayu nnu̱jaya, ax kuts a̱tseꞌe nꞌit je̱ jayu ma̱a̱t, yónu̱k aaj yónu̱k jo̱o̱tts a̱tseꞌe je̱ts ko̱ꞌo̱y jávum je̱ꞌe̱ veꞌe vintso̱ a̱tseꞌe nka̱ts.
10 Alguém vai dizer: “As cartas de Paulo são severas e duras; mas, quando ele está conosco, é tímido e, quando fala, é um fracasso.”
11 Ax je̱ jayu pa̱n pa̱neꞌe veꞌem vaandup, vaꞌan tseꞌe du̱nu̱jávada je̱ts veꞌem ax joꞌn a̱ts miitseꞌe nnu̱jáyada ku a̱tseꞌe nkaꞌit miits ma̱a̱tta, nay veꞌempats a̱tseꞌe nko̱jtspat ku a̱tseꞌe nꞌit miits ma̱a̱tta.
11 Porém essa pessoa deve saber que não existe diferença entre o que escrevemos nas cartas, quando estamos longe, e o que fazemos, quando estamos aí com vocês.
12 Kaꞌa xa a̱tseꞌe nnayjávaja je̱ts a̱tseꞌe nnatyukmuꞌíxajat ma̱a̱t pa̱n pa̱n jatyeꞌe viinm nakyuko̱jtsijidup. Tyuktoonduvamts je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe juuꞌ du̱kavinmó̱tuda, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe ñatyukmuꞌíxajada toꞌk jadoꞌk je̱tseꞌe ñaajkꞌakijpxajada.
12 É claro que não nos atrevemos a nos igualar ou a nos comparar com aqueles que pensam que são tão importantes. Como são ignorantes! Primeiro eles resolvem quais as medidas que irão usar para se medir e depois eles se julgam de acordo com essas mesmas medidas.
13 Kaꞌa xa a̱tseꞌe nnatyukmá̱jaja juuꞌ a̱tseꞌe xkatukka̱daakp; je̱ Nteꞌyam a̱tseꞌe xkijpxjip joma vaat a̱tseꞌe juuꞌ ntun, ax je̱m paatpats a̱tseꞌe xmo̱o̱jy je̱ts a̱tseꞌe ntónu̱t joma veꞌe miitsta.
13 Nós não vamos nos orgulhar além de certos limites. Deus é quem põe os limites no nosso campo de trabalho, e ele nos deixou chegar até vocês em Corinto.
14 Ku a̱tseꞌe veꞌem nxo̱o̱ndu̱k, kaꞌats a̱tseꞌe mpítsum joma vaat a̱tseꞌe xtukka̱daꞌaky, ku̱x a̱ts miitseꞌe mutooꞌva̱jkp nyakna̱jkxjidu je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, a̱ts tseꞌe mutooꞌva̱jkp nvaajnjidu je̱ Cristo jye̱ꞌe̱.
14 Desde que vocês estão dentro desses limites, não fomos além deles quando chegamos até aí levando o evangelho de Cristo.
15 Kaꞌats a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nnatyukmá̱jaja juuꞌ veꞌe je̱ viijnk jayu tu̱du̱tonda, veꞌem ax joꞌn a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe viinm ku̱ntuujn joꞌn; ax je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe nꞌaꞌixp je̱ts namvaateꞌe je̱ mjaanchjaꞌvinda ñu̱yoka, veꞌem tseꞌe ñu̱yókat joma vaat a̱tseꞌe njaaꞌktónu̱t,
15 Assim não nos orgulhamos do trabalho que outros têm feito em lugares que vão além dos limites que Deus nos deu. Pelo contrário, esperamos que a fé que vocês têm possa crescer e que nós possamos fazer um trabalho ainda maior entre vocês, sempre dentro dos limites que Deus tem posto para nós.
16 a̱tseꞌe nꞌavánat je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook je̱ itta juuꞌ veꞌe nu̱ntun jékum je̱m tso̱v joma veꞌe miitsta. Ku a̱tseꞌe veꞌem ntónu̱t, kaꞌats a̱tseꞌe nnatyukmá̱jajat je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ viijnk jayu tu̱du̱tonda.
16 Então poderemos anunciar o evangelho em outras regiões além daquela onde vocês moram. Isso sem entrar em campos de outras pessoas, para não nos orgulharmos do trabalho feito por elas.
17 Pa̱n pa̱n tseꞌe namya̱javaajnjup, nu̱yojk o̱yts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n du̱yakmá̱jat du̱yakjaanchat.
17 Como dizem as Escrituras Sagradas : “Quem quiser se orgulhar, que se orgulhe daquilo que o Senhor faz.”
18 Ku̱x je̱ jayu juuꞌ veꞌe kuvu̱k taamp je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk, ka je̱ꞌe̱pts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe viinm nayꞌo̱ñu̱ko̱jtsijup, je̱ꞌe̱ je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n o̱ñu̱ko̱jtsijup.
18 Pois a pessoa só é aprovada quando o Senhor a aprova e não quando é aprovada por si mesma.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Coríntios 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.