Mateus 9

Totontepec Mixe NT (MTO_WBT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús tya̱jki je̱m barco jo̱o̱tm je̱tseꞌe jye̱ꞌy je̱m jadoꞌk adoꞌom ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paꞌam, je̱m joma veꞌe o̱jts chu̱u̱na.
1 Jesus entrou num barco e atravessou o mar até a cidade onde morava.
2 Je̱m tseꞌe tyuknu̱na̱jkxjidi toꞌk je̱ mojkpa jayu juuꞌ veꞌe je̱m myaajntku̱n ka̱jxm. Ku veꞌe je̱ Jesús du̱ꞌix je̱ts jaanchjaꞌvijidupeꞌe, vanꞌit tseꞌe je̱ mojkpa jayu du̱nu̱u̱jmi: ―Jo̱tꞌama̱ja, meeꞌkx tseꞌe je̱ mto̱kin tyañ.
2 Algumas pessoas lhe trouxeram um paralítico deitado numa maca. Ao ver a fé que eles tinham, Jesus disse ao paralítico: “Anime-se, filho! Seus pecados estão perdoados”.
3 Je̱m tseꞌe vye̱ꞌnada je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpa juuꞌ veꞌe vinmaaydu: Vyinko̱jtspejtp xa ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam ku veꞌe veꞌem vyaꞌañ.
3 Alguns mestres da lei disseram a si mesmos: “Isso é blasfêmia!”.
4 Ax ñu̱jaꞌvip tseꞌe je̱ Jesús vintso̱ veꞌe vyinmayda, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi: ―¿Tya̱jxts miitseꞌe mko̱ꞌo̱yvinmáyda?
4 Jesus, percebendo o que pensavam, perguntou: “Por que vocês reagem com tanta maldade em seu coração?
5 ¿Tis vineꞌe ka tsoꞌoxap, ku a̱tseꞌe je̱ jayu nnu̱u̱jma: “Meeꞌkx tseꞌe je̱ mto̱kin tyañ”, ukpu̱ ku a̱tseꞌe nna̱a̱jmat: “Pojtu̱kni je̱ts jaamni”?
5 O que é mais fácil dizer: ‘Seus pecados estão perdoados’ ou ‘Levante-se e ande’?
6 Je̱tseꞌe xnu̱jávadat je̱ts njayejpp a̱tseꞌe je̱ kutojku̱n yaja naxviijn je̱ts a̱tseꞌe je̱ jayu nto̱kinme̱e̱ꞌkxu̱t, a̱ts, je̱ Jayu Juuꞌ veꞌe Nu̱pa̱a̱mdu̱ka Ijtp. Vanꞌit tseꞌe je̱ mojkpa jayu du̱nu̱u̱jmi: ―Pojtu̱kni, pa̱kmojknits xi mmaajntku̱n je̱ts na̱jkxni je̱m mta̱kꞌam.
6 Mas eu lhes mostrarei que o Filho do Homem tem autoridade na terra para perdoar pecados”. Então disse ao paralítico: “Levante-se, pegue sua maca e vá para casa”.
7 Vanꞌit tseꞌe pyojtu̱kni, jo̱tka̱daꞌakyani tseꞌe vyeꞌna, je̱tseꞌe ña̱jkxni je̱m tya̱kꞌam.
7 O homem se levantou e foi para casa.
8 Ku veꞌe je̱ nu̱may jayu du̱ꞌix, vanꞌit tseꞌe cha̱ꞌkidi je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakmá̱jidi du̱yakjaanchidi je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe je̱ jayu du̱mo̱o̱jy ya̱ kutojku̱n.
8 Ao ver isso, a multidão se encheu de temor e louvou a Deus por ele ter dado tal autoridade aos seres humanos.
9 Ku veꞌe je̱ Jesús ñu̱jkx, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌix toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe Mateo du̱xa̱a̱j, je̱ja je̱ꞌe̱ veꞌe chu̱u̱na vyeꞌna joma veꞌe je̱ kupa̱ꞌmu̱n du̱pa̱kmuk. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xji: ―Pamiinni a̱ts. Vanꞌit tseꞌe je̱ Mateo tyeni je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱pana̱jkxni.
9 Enquanto Jesus caminhava, viu um homem chamado Mateus sentado onde se coletavam impostos. “Siga-me”, disse-lhe Jesus, e Mateus se levantou e o seguiu.
10 Je̱m tseꞌe je̱ Mateo tya̱kꞌam je̱ Jesús kyay yꞌuuꞌk vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi nu̱may je̱ kupa̱ꞌmu̱n pa̱kmojkpata̱jkta je̱ts je̱ viijnk jáyuda juuꞌ veꞌe je̱ jayu tijju̱dup tó̱kinax jayu. Je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Jesús ma̱a̱t je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk kaayva du̱ma̱a̱tnajxtu.
10 Mais tarde, na casa de Mateus, Jesus e seus discípulos estavam à mesa, acompanhados de um grande número de cobradores de impostos e pecadores.
11 Ax ku tseꞌe je̱ fariseota̱jk du̱ꞌixti, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌamo̱tutú̱vidi je̱ Jesús je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk: ―¿Tya̱jx tseꞌe ya̱ myakꞌixpa̱jkpada du̱ma̱a̱tkáy du̱ma̱a̱tꞌuuꞌk je̱ kupa̱ꞌmu̱n pa̱kmojkpada je̱ts je̱ viijnk tó̱kinax jáyuda?
11 Quando os fariseus viram isso, perguntaram aos discípulos: “Por que o seu mestre come com cobradores de impostos e pecadores?”.
12 Yꞌamo̱tunajx tseꞌe je̱ Jesús, vanꞌit tseꞌe vyaajñ: ―Kaꞌa xa je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tso̱kta je̱ tso̱ꞌyiva pa̱n pa̱n jatyeꞌe ma̱kka̱tso̱ts, je̱ꞌe̱da veꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe pa̱jkju̱dup.
12 Jesus ouviu o que disseram e respondeu: “As pessoas saudáveis não precisam de médico, mas sim os doentes”.
13 Je̱ꞌe̱ xa veꞌe vinko̱pk je̱tseꞌe xvinmó̱tudat juuꞌ veꞌe tyijp ya̱ ka̱ts ya̱ ayook juuꞌ veꞌe je̱p Kunuuꞌkx Jatyán ku̱jxp jidu̱ꞌu̱m vaamp: “Je̱ꞌe̱ xa a̱tseꞌe nu̱yojk ntsa̱jkp je̱tseꞌe je̱ jayu je̱ tukmo̱ꞌtu̱n du̱jayé̱ptat, ka je̱ꞌe̱peꞌe je̱tseꞌe je̱ tá̱nu̱k du̱yó̱xtat.” Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaꞌañ. Ka je̱ꞌe̱p xa a̱tseꞌe nnu̱miimp je̱ts a̱tseꞌe nyaaxjat je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidup joojntykidup; je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe nnu̱miimp juuꞌ veꞌe tó̱kinax jayu, veꞌem tseꞌe vyinmayu̱mpijttinit je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktinit je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda.
13 E acrescentou: “Agora vão e aprendam o significado desta passagem das Escrituras: ‘Quero que demonstrem misericórdia, e não que ofereçam sacrifícios’. Pois não vim para chamar os justos, mas sim os pecadores”.
14 Vanꞌit tseꞌe je̱ Yakna̱pe̱jtpa Juan je̱ yꞌixpa̱jkpada je̱ Jesús du̱vinkutá̱midi je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutú̱vidi: ―¿Tya̱jxts a̱a̱tseꞌe ntunꞌayooja je̱tseꞌe je̱ fariseota̱jk o̱o̱y tyunꞌayoojiduva?, kaꞌa tseꞌe mits ya̱ mꞌixpa̱jkpata̱jk yꞌayoojada.
14 Os discípulos de João Batista foram a Jesus e lhe perguntaram: “Por que seus discípulos não têm o hábito de jejuar, como nós e os fariseus?”.
15 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvjidi: ―Kaꞌa xa veꞌe chaachvinmáyda pa̱n pa̱n jatyeꞌe miindup joma veꞌe je̱ jayu ñavyu̱kju̱ namvaateꞌe je̱ ta̱ꞌa̱xpa̱jkpa du̱ma̱a̱dada, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe kyahꞌayoojada. Nay kaꞌava tseꞌe chaachvinmáyda a̱ts ya̱ nꞌixpa̱jkpata̱jk namvaat a̱tseꞌe nꞌit ya̱ꞌa̱ ma̱a̱tta. Ax pyaaꞌtupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ xa̱a̱j ku a̱tseꞌe nko̱o̱ꞌkꞌijtnit ya̱ꞌa̱ ma̱a̱tta, vanꞌit tseꞌe tu̱u̱v yꞌayoojadat.
15 Jesus respondeu: “Por acaso os convidados de um casamento ficam de luto enquanto festejam com o noivo? Um dia, porém, o noivo lhes será tirado, e então jejuarão.
16 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱jaaꞌktukmuꞌaꞌixmojki. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: ―Ni pa̱na xa veꞌe je̱ nam vit du̱katukꞌaka̱ya je̱ pak vit. Pa̱n veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ku̱du̱tún, vanꞌit tseꞌe je̱ nam aka̱ꞌyu̱n du̱va̱a̱ꞌnmóku̱t je̱ pak vit je̱tseꞌe du̱tunjaaꞌkka̱a̱ꞌtsnit.
16 “Além disso, ninguém remendaria uma roupa velha usando pano novo. O pano rasgaria a roupa, deixando um buraco ainda maior.
17 Ni pa̱na xa veꞌe du̱kahꞌate̱ꞌmiva je̱ nam tsaaydum paꞌajk na̱a̱j je̱m pak ak apa̱jkin jo̱o̱tm. Pa̱n veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌe ku̱du̱tún, mupá̱jinupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ ak, ax ko̱o̱jyji tseꞌe vyintó̱kiyu̱t je̱ tsaaydum paꞌajk na̱a̱j je̱ts je̱ ak apa̱jkin. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ nam tsaaydum paꞌajk na̱a̱j yakpu̱m je̱m nam ak apa̱jkin jo̱o̱tm, ax veꞌem tseꞌe ni juuꞌa kyavintó̱kiyu̱t.
17 “E ninguém colocaria vinho novo em velhos recipientes de couro. O couro se arrebentaria, deixando vazar o vinho, e os recipientes velhos se estragariam. Vinho novo é guardado em recipientes novos, para que ambos se conservem”.
18 Namvaateꞌe je̱ Jesús veꞌem vyaꞌañ vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe toꞌk je̱ israeejlit jayu je̱ ñu̱vintsá̱n jye̱ꞌy je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱vinko̱xkteni, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi: ―Tun o̱o̱ꞌkuvaannupeꞌe a̱ts je̱ mpiꞌk na̱a̱x. Jaꞌmu̱ toꞌk aaj je̱tseꞌe je̱ mka̱ꞌa̱j xtuknu̱kó̱nu̱t, veꞌem tseꞌe jyaaꞌkjoojntykat.
18 Enquanto Jesus ainda falava, o líder da sinagoga local veio e se ajoelhou diante dele. “Minha filha acaba de morrer”, disse. “Mas, se o senhor vier e puser as mãos sobre ela, ela viverá.”
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús tyeni je̱tseꞌe du̱ma̱a̱di, nay veꞌempa je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk.
19 Então Jesus e seus discípulos se levantaram e foram com ele.
20 Vanꞌit tseꞌe je̱p je̱ Jesús ñaadup myutá̱miji toꞌk je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk juuꞌ veꞌe makme̱jtsk joojntani du̱jaye̱jpp je̱ vinnu̱jkxju̱ paꞌam, je̱tseꞌe je̱ vyit paaꞌv du̱to̱o̱jnji.
20 Nesse instante, uma mulher que havia doze anos sofria de hemorragia se aproximou por trás dele e tocou na borda de seu manto,
21 Veꞌem tseꞌe du̱tuujn ku̱xeꞌe ñaña̱ꞌmu̱xji: Tun ko̱o̱jyji xa ijk a̱tseꞌe ku̱ntá̱n xi vyit, jo̱tka̱daꞌakupts a̱tseꞌe.
21 pois pensava: “Se eu apenas tocar em seu manto, serei curada”.
22 Ax vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌixu̱mpijt, je̱tseꞌe du̱ꞌix je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi: ―Jo̱tꞌama̱ja, ta̱ xa veꞌe mjo̱tka̱daakni je̱ꞌe̱ ka̱jx ku a̱tseꞌe tu̱xjaanchjáva. Ax je̱ꞌyji tseꞌe je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk jyo̱tka̱daakni.
22 Jesus se voltou e, quando a viu, disse: “Filha, anime-se! Sua fé a curou”. A partir daquele momento, a mulher ficou curada.
23 Ku veꞌe je̱ Jesús jye̱ꞌy je̱m je̱ israeejlit jayu je̱ ñu̱vintsá̱n tya̱kꞌam, vanꞌit tseꞌe je̱ xooxpata̱jk du̱ꞌix je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ jayu tyunyaꞌaxta tyuntsaachvinmáyda.
23 Quando Jesus chegou à casa do líder da sinagoga, viu a multidão agitada e ouviu a música fúnebre.
24 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi: ―Na̱jkxta, pítsumda; kaꞌa xa ya̱ꞌa̱ veꞌe ya̱ kiix ónu̱k yꞌa̱a̱ꞌka, maapji ya̱ꞌa̱ veꞌe. Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu tyukxiikji.
24 “Saiam daqui!”, disse ele. “A menina não está morta; está apenas dormindo.” Os que estavam ali riram dele.
25 Ku veꞌe je̱ Jesús je̱ jayu du̱yakpitsumku̱jx, je̱tseꞌe tya̱jki joma veꞌe je̱ kiix ónu̱k myaꞌaj, vanꞌit tseꞌe je̱ piꞌk kiix ónu̱k je̱ kya̱ꞌa̱j du̱ko̱o̱jnu̱k, je̱tseꞌe je̱ kiix pyojtu̱k.
25 Depois que a multidão foi colocada para fora, Jesus entrou e tomou a menina pela mão, e ela se levantou.
26 Ax nu̱jom tseꞌe je̱m je̱ it je̱ naax ya̱ ayook vyaꞌkxtk juuꞌ veꞌe toojnju ko̱jtsju.
26 A notícia desse milagre se espalhou por toda a região.
27 Ku veꞌe je̱ Jesús cha̱a̱ꞌn, vanꞌit tseꞌe nu̱me̱jtsk je̱ viints jayu pyana̱jkxjidi, ma̱kk tseꞌe kyo̱jtsti, je̱tseꞌe vyaandi: ―¡Tukmo̱ꞌtk a̱a̱ts toꞌk aaj, je̱ David je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j juuꞌ veꞌe yakkutojknup!
27 Depois que Jesus saiu dali, dois cegos foram atrás dele, gritando: “Filho de Davi, tenha misericórdia de nós!”.
28 Ku veꞌe je̱ Jesús tya̱jki je̱p tu̱jkp, vanꞌit tseꞌe je̱ viints jayu vyinkutá̱mijidi je̱tseꞌe je̱ Jesús yꞌamo̱tutú̱vijidi: ―¿Mjaanchjaꞌvidupeꞌe je̱ts xꞌo̱ꞌyixjup a̱tseꞌe je̱ts a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe ntónu̱t? Vanꞌit tseꞌe yꞌatso̱o̱vdi: ―Veꞌem, Vintsá̱n.
28 Quando Jesus entrou em casa, os cegos se aproximaram, e ele lhes perguntou: “Vocês creem que eu posso fazê-los ver?”. “Sim, Senhor”, responderam eles.
29 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ viints jáyuda du̱vinkuto̱ꞌni je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi: ―Vaꞌan veꞌem du̱tunju̱ ax joꞌn xjaanchjávada.
29 Ele tocou nos olhos dos dois e disse: “Seja feito conforme a sua fé”.
30 Ax vinꞌixpa̱jktinu tseꞌe. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ jayu du̱tukpavaandi o̱o̱y je̱tseꞌe jidu̱ꞌu̱m du̱nu̱u̱jmidi: ―Ni pa̱na veꞌe xkatuknu̱jávadat.
30 Então os olhos deles se abriram e puderam ver. Jesus os advertiu severamente: “Não contem a ninguém”.
31 Ax kaꞌa tseꞌe veꞌem du̱toondi; tun ko̱o̱jyji veꞌe pyítsumdi je̱tseꞌe o̱jts je̱m nu̱jom it jo̱o̱tm je̱ jayu du̱tukmumaaydu̱kta juuꞌ veꞌe je̱ Jesús tyoon kyo̱jts.
31 Eles, porém, saíram e espalharam sua fama por toda a região.
32 Tso̱o̱ꞌndup tseꞌe vye̱ꞌnada je̱ Jesús ma̱a̱t je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk, vanꞌit tseꞌe toꞌk je̱ jayu yaktuknu̱na̱jkxti juuꞌ veꞌe je̱m jyaꞌvin ka̱jxm je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap juuꞌ veꞌe oom yaktaajnju.
32 Quando partiram, foi levado a Jesus um homem que não conseguia falar porque estava possuído por um demônio.
33 Ku tseꞌe je̱ Jesús du̱yakpítsumni je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap, vanꞌit tseꞌe je̱ jayu kyo̱jtspa̱jkni. Atu̱va ato̱ki tseꞌe je̱ nu̱may jayu tyanka̱jxti je̱tseꞌe ñavyaajnjidi: ―Ni vinꞌita xa veꞌe kyayakꞌixna je̱tseꞌe veꞌem juuꞌ tyunju̱ yaja israeejlit yꞌit ja̱a̱t.
33 O demônio foi expulso e, em seguida, o homem começou a falar. As multidões ficaram admiradas. “Jamais aconteceu algo parecido em Israel!”, exclamavam.
34 Ax jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ fariseota̱jk vyaandi: ―Je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsa̱nika̱jxp je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvapta̱jkta, je̱ꞌe̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe mo̱o̱jyjup je̱ kutojku̱n je̱tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap du̱yakpítsum je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxm.
34 Os fariseus, contudo, disseram: “Ele expulsa demônios porque o príncipe dos demônios lhe dá poder”.
35 Yꞌayo̱ꞌyp yꞌanajxyp tseꞌe je̱ Jesús vyeꞌna nu̱jom je̱ kajpu̱n, je̱ mú̱jit je̱ muutskit, je̱tseꞌe je̱ jayu je̱p tsaptu̱jkp du̱tukꞌix je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu du̱vaajnjip je̱ts cha̱jkpeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe je̱ jayu ñapya̱a̱jmjidinit je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm, je̱tseꞌe du̱tuknu̱vaatsni je̱ jayu o̱yjuuꞌ paꞌama.
35 Jesus andava por todas as cidades e todos os povoados da região, ensinando nas sinagogas, anunciando as boas-novas do reino e curando todo tipo de enfermidade e doença.
36 Ku veꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱ꞌix, tyukmo̱ꞌt tseꞌe ku̱xeꞌe jyomjatta tyijatta je̱tseꞌe myayda tyajta veꞌem ax joꞌn je̱ carnero juuꞌ veꞌe je̱ vyinténiva kaꞌijttup.
36 Quando viu as multidões, teve compaixão delas, pois estavam confusas e desamparadas, como ovelhas sem pastor.
37 Vanꞌit tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk du̱nu̱u̱jmi: ―O̱o̱y xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱kahꞌamo̱tunajxtupnum je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook. Veꞌem xa je̱ꞌe̱ veꞌeda ax joꞌn je̱ trigo ta̱a̱jm juuꞌ veꞌe pa̱kmojkip je̱m kam jo̱o̱tm; ax nu̱ꞌeejyji tseꞌe je̱ toompa.
37 Disse aos discípulos: “A colheita é grande, mas os trabalhadores são poucos.
38 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe, amó̱tuda je̱ Kam je̱ Ñu̱vintsá̱n je̱tseꞌe je̱ toompa du̱jaaꞌkké̱xu̱t je̱tseꞌe je̱ jayu du̱tuknu̱jávadat je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook.
38 Orem ao Senhor da colheita; peçam que ele envie mais trabalhadores para seus campos”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.