Mateus 8

Totontepec Mixe NT (MTO_WBT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ku veꞌe je̱ Jesús vyajntyk je̱m tonu̱n viinm, vanꞌit tseꞌe nu̱may je̱ jayu pyana̱jkxjidi.
1 Jesus desceu do monte, e muitas multidões o seguiram.
2 Vanꞌit tseꞌe vyinkutá̱miji toꞌk je̱ jayu juuꞌ veꞌe leprapa̱jkjup, je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱vinko̱xkteni, je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi: ―Vintsá̱n, pa̱n mtsa̱jkp xa mitseꞌe, mꞌo̱ꞌyixjup tseꞌe je̱ts a̱tseꞌe xtuknu̱vaꞌatsu̱t ya̱ lepra paꞌam.
2 Então um leproso chegou perto dele, ajoelhou-se e disse: — Senhor, eu sei que o senhor pode me curar se quiser.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ kya̱ꞌa̱j tyuknu̱ko̱o̱jnji je̱tseꞌe je̱ paꞌam jayu du̱nu̱u̱jmi: ―Ntsa̱jkp xa a̱tseꞌe. Vaꞌajts tseꞌe mtaanni. Ku veꞌe veꞌem vyaajñ, tun jatyji tseꞌe je̱ lepra paꞌam ñu̱vaatsjini.
3 Jesus estendeu a mão, tocou nele e disse: No mesmo instante ele ficou curado da lepra.
4 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xji: ―Ni pa̱na xa veꞌe xkavaajnjat pa̱neꞌe tu̱myakjo̱tka̱daꞌakyju̱. Na̱jkxu̱ joma veꞌe je̱ teeꞌ je̱tseꞌe du̱ꞌíxu̱t je̱ts ta̱ veꞌe mjo̱tka̱daꞌaky, vanꞌit tseꞌe xyó̱xu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Moisés pyavaan ku veꞌe je̱ jayu kyo̱o̱ꞌkpa̱jkjini je̱ lepra paꞌam, veꞌem tseꞌe anañu̱joma du̱nu̱jávadat je̱ts tá̱vani veꞌe je̱ paꞌam mnu̱vaꞌachju̱.
4 Então Jesus lhe disse:
5 Ku veꞌe je̱ Jesús tya̱jki je̱m capernaaumit kyajpu̱n jo̱o̱tm, vanꞌit tseꞌe vyinkutá̱miji toꞌk je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱munooꞌkxtk.
5 Quando Jesus entrou na cidade de Cafarnaum, um oficial romano foi encontrar-se com ele e pediu que curasse o seu empregado.
6 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: ―Vintsá̱n, je̱meꞌe ta̱kꞌam a̱ts je̱ ntoompa pyaꞌammaꞌaj, mojkp je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe o̱o̱y tyuntsaachpaaꞌty.
6 Ele disse: — Senhor, o meu empregado está na minha casa, tão doente, que não pode nem se mexer na cama. Ele está sofrendo demais.
7 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvji: ―Na̱jkxu̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ du̱yakjo̱tka̱daꞌakyu̱.
7 — Eu vou lá curá-lo! — disse Jesus.
8 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n yꞌatsa̱a̱jv: ―Vintsá̱n, kaꞌa xa a̱tseꞌe nvinmachju̱ je̱tseꞌe je̱p a̱ts ntu̱jkp mtá̱kat; ko̱o̱jyji veꞌe vaꞌanu̱ je̱tseꞌe jyo̱tka̱daꞌaku̱t, ax jo̱tka̱daꞌakupts je̱ꞌe̱ veꞌe.
8 O oficial romano respondeu: — Não, senhor! Eu não mereço que o senhor entre na minha casa. Dê somente uma ordem, e o meu empregado ficará bom.
9 Ku̱x je̱m xa veꞌe pa̱n a̱tseꞌe xyakkutojkjip, je̱mpa tseꞌe a̱ts je̱ ntojpa juuꞌ a̱tseꞌe nyakkutojkjivap. Ku a̱tseꞌe toꞌk nmu̱u̱jma je̱tseꞌe ña̱jkxu̱t, na̱jkxpts je̱ꞌe̱ veꞌe; ku a̱tseꞌe jadoꞌk nmu̱u̱jma je̱tseꞌe myínu̱t, miimpts je̱ꞌe̱ veꞌe; ku a̱tseꞌe je̱ ntoompa juuꞌ ntukpavaꞌañ, tyuumpts je̱ꞌe̱ veꞌe.
9 Eu também estou debaixo da autoridade de oficiais superiores e tenho soldados que obedecem às minhas ordens. Digo para um: “Vá lá”, e ele vai. Digo para outro: “Venha cá”, e ele vem. E digo também para o meu empregado: “Faça isto”, e ele faz.
10 Ku veꞌe je̱ Jesús du̱ꞌamo̱tunajxy, atu̱va ato̱ki tseꞌe tyaajñ je̱tseꞌe jidu̱ꞌu̱m du̱nu̱u̱jmi je̱ jayu juuꞌ veꞌe pana̱jkxju̱dup: ―Tyú̱vam xa a̱ts miitseꞌe nna̱a̱jmada je̱ts yaja veꞌe nu̱jom israeejlit yꞌit ja̱a̱tta, ni toꞌkats a̱tseꞌe nkapaaꞌty juuꞌ a̱tseꞌe xjaanchjaꞌvip ax joꞌn ya̱ jayu.
10 Quando Jesus ouviu isso, ficou muito admirado e disse aos que o seguiam:
11 A̱tsts miitseꞌe nnu̱u̱jmidup je̱ts je̱ꞌyadapeꞌe nu̱may juuꞌ veꞌe tso̱o̱ꞌndap je̱m joma veꞌe je̱ xa̱a̱j pyítsum je̱ts je̱m joma veꞌe je̱ xa̱a̱j tya̱ka, mya̱a̱tꞌa̱jxtu̱ktapts je̱ꞌe̱ veꞌe kaayva je̱ Abraham, je̱ Isaac, ma̱a̱t je̱ Jacob je̱m je̱ Nteꞌyam kyutojku̱n jo̱o̱tm;
11 E digo a vocês que muita gente vai chegar do Leste e do Oeste e se sentar à mesa no
12 ax je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe uktukka̱daakju̱dup je̱tseꞌe je̱m ku̱yꞌitta, yakpá̱mdapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱m ako̱o̱ꞌts ítum. Je̱m tseꞌe nu̱may yaaxtinit je̱m tseꞌe nu̱may ñatya̱tskaaꞌtjidinit.
12 Mas as pessoas que deviam estar no Reino serão jogadas fora, na escuridão. Ali vão chorar e ranger os dentes de desespero.
13 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱nu̱u̱jmi je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n: ―Na̱jkxni je̱m mta̱kꞌam, vaꞌan veꞌem du̱tunju̱ ax joꞌn tu̱xjaanchjáva. Tun je̱ꞌyji tseꞌe je̱ tyoompa jyo̱tka̱daakni.
13 E Jesus disse ao oficial: E naquele momento o empregado do oficial romano ficou curado.
14 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ñu̱jkx je̱m je̱ Pedro tya̱kꞌam. Je̱m tseꞌe du̱ꞌix je̱ Pedro je̱ mya̱ꞌvu̱t taak pyaꞌammaꞌaj, ja̱mpa̱jkjup.
14 Jesus foi à casa de Pedro e viu a sogra dele de cama, com febre.
15 Vanꞌit tseꞌe je̱ paꞌam jayu je̱m kya̱ꞌm du̱majch je̱tseꞌe je̱ ja̱a̱jn ñu̱vaatsjini. Vanꞌit tseꞌe je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk pyojtu̱kni je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱pattoꞌni.
15 Jesus tocou na mão dela, e a febre saiu dela. Então ela se levantou e começou a cuidar dele.
16 Ku veꞌe je̱ xa̱a̱j tya̱jkini, vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús du̱tuknu̱na̱jkxti nu̱may je̱ jayu juuꞌ veꞌe je̱m jyaꞌvin ka̱jxmda je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap. Toꞌk naxji tseꞌe je̱ Jesús je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap du̱muka̱jts je̱tseꞌe du̱yakpítsumni; jo̱tka̱daaktinu tseꞌe je̱ paꞌam jayu nu̱vinxu̱peꞌe yꞌijtti.
16 Depois do pôr do sol, o povo levou até Jesus muitas pessoas que estavam dominadas por demônios. E ele, apenas com uma palavra, expulsava os espíritos maus e curava todas as pessoas que estavam doentes.
17 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe veꞌem jyajty je̱tseꞌe tyoojnji juuꞌ veꞌe kyo̱jts je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa Isaías. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: “Je̱ꞌe̱ xa veꞌe xtuknu̱vaatsumdu je̱ mpa̱jkpamda je̱ nꞌaampamda.”
17 Jesus fez isso para cumprir o que o profeta Isaías tinha dito: “Ele levou as nossas doenças e carregou as nossas enfermidades.”
18 Ku veꞌe je̱ Jesús du̱ꞌix je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ jayu tyunnaaꞌténijini, vanꞌit tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk du̱pavaajñ je̱tseꞌe ñáxtat je̱m jadoꞌk adoꞌom ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paꞌam.
18 Jesus viu a multidão em volta dele e mandou os discípulos irem para o lado leste do lago.
19 Vanꞌit tseꞌe toꞌk je̱ tsaptu̱jkpit yakꞌixpa̱jkpa je̱ Jesús du̱vinkuta̱mi je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi: ―Yakꞌixpa̱jkpa, mpana̱jkxuvaampy xa a̱ts mitseꞌe pa̱n joma veꞌe mnu̱jkx.
19 Um mestre da Lei chegou perto dele e disse: — Mestre, estou pronto a seguir o senhor para qualquer lugar aonde o senhor for!
20 Je̱tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvji: ―Je̱p xa veꞌe je̱ vaax je̱ yꞌaajntk joma veꞌe chu̱u̱na, je̱ppa tseꞌe je̱ je̱yyva tá̱nu̱k je̱ pye̱ꞌe̱n; ax a̱ts, je̱ Jayu Juuꞌ veꞌe Nu̱pa̱a̱mdu̱ka Ijtp, ni je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe xkaꞌijtja joma a̱tseꞌe ya̱ nkuvajk nko̱ꞌo̱ku̱t.
20 Jesus respondeu:
21 Vanꞌit tseꞌe jadoꞌk je̱ yꞌixpa̱jkpa ña̱ꞌmu̱xji: ―Vintsá̱n, yakjajtjik a̱ts toꞌk aaj je̱ts a̱tseꞌe je̱ nteeꞌ nyaknaxtá̱kat, vanꞌitts a̱ts mitseꞌe mpana̱jkxnit.
21 E outro, que era seguidor de Jesus, disse: — Senhor, primeiro deixe que eu volte e sepulte o meu pai.
22 Je̱tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvji: ―Pamiinni a̱ts. Je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱kajaye̱jptup je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp, vaꞌan tseꞌe du̱yaknaxtá̱kada je̱ yꞌo̱o̱ꞌkpada.
22 Jesus respondeu:
23 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús tya̱jki je̱m barco jo̱o̱tm ma̱a̱t je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk.
23 Jesus subiu num barco, e os seus discípulos foram com ele.
24 Vanꞌit tseꞌe je̱ ma̱kk po̱j myiijn joma veꞌe je̱ na̱a̱j, je̱tseꞌe je̱ barco o̱o̱y du̱tuntukkooꞌya, maap tseꞌe je̱ Jesús vyeꞌna.
24 De repente, uma grande tempestade agitou o lago, de tal maneira que as ondas começaram a cobrir o barco. E Jesus estava dormindo.
25 Vanꞌit tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk yojxjidi, je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱nu̱u̱jmidi: ―¡Vintsá̱n, yaktso̱o̱kk a̱a̱ts toꞌk aaj! ¡Kunajxumdinuptam xa veꞌe je̱p na̱ꞌa̱a̱kp!
25 Os discípulos chegaram perto dele e o acordaram, dizendo: — Socorro, Senhor! Nós vamos morrer!
26 Vanꞌit tseꞌe yꞌatso̱o̱jvjidi: ―¿Tya̱jx tseꞌe mtsa̱ꞌa̱gada? ¡Tun ve̱e̱ꞌnji veꞌe je̱ jaanchjaꞌvin xjaye̱pta! Vanꞌit tseꞌe pyojtu̱k je̱tseꞌe du̱tuknu̱u̱jmi je̱ po̱j je̱ts je̱ na̱a̱j. Vanꞌit tseꞌe je̱ po̱j yꞌatu̱vi je̱tseꞌe je̱ na̱a̱j tyuꞌujkjajty.
26 — Por que é que vocês são assim tão medrosos? — respondeu Jesus. — Como é pequena a fé que vocês têm! Ele se levantou, falou duro com o vento e com as ondas, e tudo ficou calmo.
27 Atu̱va ato̱ki tseꞌe tyaandi je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk je̱tseꞌe ñavyaajnjidi: ―¿Vintso̱s ya̱ꞌa̱ vineꞌe ya̱ jayu je̱ ma̱kkin o̱o̱y du̱tunjayep? ¡Ka̱tsu̱pa̱jkjup xa veꞌe je̱ po̱j paat je̱ts je̱ ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paat!
27 Então todos ficaram admirados e disseram: — Que homem é este que manda até no vento e nas ondas?!
28 Ku veꞌe je̱ Jesús jye̱ꞌy je̱m jadoꞌk adoꞌom ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paꞌam, je̱m gadaarait yꞌit jo̱o̱tm, vanꞌit tseꞌe nu̱me̱jtsk je̱ yaaꞌtya̱jk vyinkutá̱mijidi juuꞌ veꞌe pítsumdu je̱p o̱o̱ꞌkpa aajntkup. Vaꞌajts muꞌukts je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijtti, ni pa̱na veꞌe kyo̱o̱ꞌkꞌo̱ꞌyixjini je̱tseꞌe je̱m tso̱ ñáxu̱t. Nu̱me̱jtsk je̱ yaaꞌtya̱jk, je̱m tseꞌe jyaꞌvin ka̱jxmda je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap.
28 Quando Jesus chegou à região de Gadara, no lado leste do lago da Galileia, foram se encontrar com ele dois homens que estavam dominados por demônios. Eles vinham do cemitério, onde estavam morando. Eram tão violentos e perigosos, que ninguém se arriscava a passar por aquele caminho.
29 Vanꞌit tseꞌe ma̱kk vyaandi: ―¿Ti ka̱tsts u̱u̱ꞌmeꞌe njaye̱jpumdup?, Jesús, je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌOnu̱k. ¿Je̱ꞌe̱ veꞌe tu̱xnu̱mín je̱ts a̱a̱tseꞌe xyaktsaachpaaꞌtu̱t ó̱yameꞌe je̱ xa̱a̱j du̱kapaaꞌtyna?
29 Eles começaram a gritar: — Filho de Deus, o que o senhor quer de nós? O senhor veio aqui para nos castigar antes do tempo?
30 Jékum jaty tseꞌe nu̱may je̱ ke̱e̱m jya̱ꞌkxta vyeꞌna,
30 Acontece que perto dali estavam muitos porcos comendo.
31 vanꞌit tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap du̱munooꞌkxtkti je̱ Jesús: ―Pa̱n xyakpítsump xa a̱a̱tseꞌe, maso̱o̱kk a̱a̱ts toꞌk aaj je̱ts a̱a̱tseꞌe ntuktá̱kat xi ke̱e̱mda.
31 E os demônios pediram a Jesus com insistência: — Se o senhor vai nos expulsar, nos mande entrar naqueles porcos!
32 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi: ―It. Tá̱kada. Vanꞌit tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap du̱tukvaatstini je̱ yaaꞌtya̱jkta je̱tseꞌe je̱ ke̱e̱m du̱tukta̱jkidi. Vanꞌit tseꞌe nu̱jom je̱ ke̱e̱m kyu̱snoomdi je̱m tonu̱n viinm je̱tseꞌe yꞌanoꞌmidi je̱m ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya jo̱o̱tm. Je̱p tseꞌe ñaxꞌo̱o̱ꞌkka̱jxtini.
32 — Pois vão! — disse Jesus. Os demônios foram e entraram nos porcos, e estes se atiraram morro abaixo, para dentro do lago, e se afogaram.
33 Vanꞌit tseꞌe kye̱e̱kti je̱ ke̱e̱m íxpada. Ku tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m kajpu̱n ka̱jxm, vanꞌit tseꞌe je̱ jayu du̱tukmumaajntykti juuꞌ veꞌe tu̱tyunju̱ tu̱kya̱tsju̱ joma veꞌe je̱ ke̱e̱m tu̱jya̱ꞌkxta je̱ts je̱ yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe je̱m jyaꞌvin ka̱jxmda tu̱yꞌit je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap.
33 Os homens que tomavam conta dos porcos fugiram e chegaram até a cidade. Lá contaram tudo isso e também o que havia acontecido com os dois homens que estavam dominados por demônios.
34 Vanꞌit tseꞌe je̱ kukajpu̱n du̱nu̱na̱jkxti je̱ Jesús. Ku tseꞌe du̱ꞌixti, vanꞌit tseꞌe du̱munooꞌkxtkti je̱tseꞌe je̱m je̱ꞌe̱ yꞌit jo̱o̱tmda pyítsumnit.
34 Então todos os moradores daquela cidade saíram para se encontrar com Jesus; e, quando o encontraram, pediram com insistência que fosse embora da terra deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.