Lucas 1
Totontepec Mixe NT (MTO_WBT) vs NAA
1 Nu̱may tseꞌe je̱ jayu du̱nu̱pa̱a̱jmtkidi je̱tseꞌe du̱jaꞌadat ti veꞌe toojnju ko̱jtsju joma veꞌe a̱a̱ts je̱ nꞌit je̱ nnaax.
1 Visto que muitos já empreenderam uma narração coordenada dos fatos que entre nós se realizaram,
2 Je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jaaydu ax joꞌn a̱a̱tseꞌe xtukꞌixti xtuknu̱jaꞌvidi je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe je̱ jayu du̱tukꞌíxtup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook je̱tseꞌe du̱ꞌixti du̱mó̱tudi vintso̱ veꞌe tyoojnji kyo̱jtsji vanꞌítani ku veꞌe veꞌem tyonꞌukvaajnji kyo̱jtsꞌukvaajnji.
2 conforme nos transmitiram os que desde o princípio foram deles testemunhas oculares e ministros da palavra,
3 Ñu̱má̱jiva Teófilo, nay veꞌempa a̱ts, ta̱ a̱tseꞌe nyaktu̱v nyaktoodaꞌaky je̱ts a̱tseꞌe o̱y nmu̱java pa̱n vintso̱ veꞌe nu̱jom juuꞌ jaty tyoojnji kyo̱jtsji vanꞌítani ku veꞌe je̱ Cristo ka̱jx cho̱o̱ꞌntkꞌukvaajñ. Nꞌo̱yjaꞌvipts a̱tseꞌe je̱ts a̱ts mitseꞌe ntuknu̱jaya pa̱n vintso̱ veꞌe toꞌk nax jadoꞌk nax jyajty,
3 igualmente a mim pareceu bem, depois de cuidadosa investigação de tudo desde a sua origem, dar-lhe por escrito, excelentíssimo Teófilo, uma exposição em ordem,
4 veꞌem tseꞌe o̱y xnu̱jávat je̱ts tyú̱vam je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe myaktukꞌix.
4 para que você tenha plena certeza das verdades em que foi instruído.
5 Ku veꞌe je̱ Herodes yakkutojkp vyeꞌna je̱m judéait yꞌit jo̱o̱tm, je̱m tseꞌe yꞌijt toꞌk je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Zacarías. Toꞌk je̱ ja̱ka̱ꞌa̱ juuꞌ veꞌe Abías du̱xa̱a̱j, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ teeꞌta̱jkta juuꞌ veꞌe je̱ Zacarías mya̱a̱ttoon. Je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱ja Aarón, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j ijtpa je̱ Zacarías je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x. Elisabet je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j yꞌijt.
5 Nos dias de Herodes, rei da Judeia, houve um sacerdote chamado Zacarias, do turno de Abias. A mulher dele era das filhas de Arão e se chamava Isabel.
6 Tu̱v tseꞌe je̱ jyáyuvinda je̱ jyoojntykinda yꞌijt vaꞌan nu̱me̱jtsk je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk, kyutyoondup tseꞌe yꞌijt je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n je̱ pyavaꞌnu̱n, kaꞌa tseꞌe pa̱n ti to̱kin pyaatu̱xjada.
6 Ambos eram justos diante de Deus, vivendo de forma irrepreensível em todos os preceitos e mandamentos do Senhor.
7 Ax kaꞌa tseꞌe pa̱n yꞌónu̱kta ku̱x pu̱m je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ Elisabet je̱ ónu̱k du̱kajayé̱pu̱t, veꞌempa naꞌavani amá̱jani veꞌeda.
7 Eles não tinham filhos, porque Isabel era estéril, e os dois já tinham idade avançada.
8 Ku veꞌe je̱ Abías je̱ jya̱ka̱ꞌa̱ tyukka̱daakji je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱mutóndat du̱mupá̱ktat je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp, ax joꞌn du̱tonda yꞌijt je̱ teeꞌta̱jkta,
8 E aconteceu que, enquanto Zacarias exercia o sacerdócio diante de Deus na ordem do seu turno, coube-lhe por sorteio,
9 je̱ Zacarías tseꞌe tukka̱daakju je̱tseꞌe tyá̱kat je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp yakpo̱o̱mjo̱jkpa joma veꞌe je̱ kunuuꞌkx it.
9 segundo o costume sacerdotal, entrar no santuário do Senhor para queimar o incenso.
10 Ax namvaatts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakja̱k je̱ po̱o̱m je̱tseꞌe je̱ nu̱may jayu chapko̱tsta je̱p ma̱ja̱ tsapta̱ktaagujkp,
10 Durante esse tempo, toda a multidão do povo permanecia na parte de fora, orando.
11 vanꞌit tseꞌe je̱ Zacarías du̱ꞌixpaaty toꞌk je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles tyena je̱ja je̱ po̱o̱m jo̱jkpe̱jtu̱n yꞌakaꞌyu̱n paꞌayi.
11 E eis que apareceu a Zacarias um anjo do Senhor, em pé, à direita do altar do incenso.
12 Ku tseꞌe je̱ Zacarías du̱ꞌix je̱ ángeles, kaꞌa tseꞌe du̱ꞌukmutaayvaatni vintso̱ veꞌe jyátu̱kat, o̱o̱y tseꞌe tyuntsa̱ꞌki.
12 Ao vê-lo, Zacarias ficou assustado, e o temor se apoderou dele.
13 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles ña̱ꞌmu̱xji: ―Zacarías, kadi mtsa̱ꞌa̱ga. Mka̱tsꞌamo̱tunajxju xa veꞌe je̱ Nteꞌyam, jyayé̱pup tseꞌe je̱ mnu̱da̱ꞌa̱x Elisabet toꞌk je̱ piꞌk mix ónu̱k, Juaants je̱ꞌe̱ veꞌe xtukxa̱a̱jat.
13 O anjo, porém, lhe disse: — Não tenha medo, Zacarias, porque a sua oração foi ouvida. Isabel, sua esposa, dará à luz um filho, a quem você dará o nome de João.
14 Mjayé̱pup tseꞌe je̱ xo̱o̱jntku̱n, nay veꞌempa tseꞌe nu̱may je̱ jayu o̱o̱y tyunxo̱o̱ndu̱ktat ku veꞌe kye̱ꞌe̱xu̱t.
14 Você ficará alegre e feliz, e muitos ficarão contentes com o nascimento dele.
15 Je̱ mꞌónu̱k, ñu̱má̱japts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk, kaꞌa tseꞌe je̱ tsaaydum paꞌajk na̱a̱j du̱ꞌooꞌku̱t, ni kaꞌava tseꞌe je̱ viijnk ma̱kk na̱a̱j du̱ꞌooꞌku̱t; jakye̱ꞌe̱xna veꞌe vye̱ꞌnat, vanꞌit tseꞌe je̱ Espíritu Santo myo̱ꞌo̱ju̱t je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp.
15 Pois ele será grande diante do Senhor, não beberá vinho nem bebida forte, e será cheio do Espírito Santo, já desde o ventre materno.
16 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe nu̱may je̱ israeejlit jayu ñapya̱a̱jmjidinuvat je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n ma̱a̱t, je̱ꞌe̱ je̱ Ntyeꞌyamda.
16 Ele converterá muitos dos filhos de Israel ao Senhor, seu Deus.
17 Je̱ Juan tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n du̱vintooꞌvá̱kap, jyayé̱pupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱m jyaꞌvin ka̱jxm je̱ Espíritu Santo je̱ts je̱ ma̱kkin ax joꞌn je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ Elías jyaye̱jp, veꞌem tseꞌe du̱yaknamyujo̱tꞌó̱yajat je̱ teeꞌ je̱ taak ma̱a̱t je̱ yꞌónu̱kta; je̱ts je̱ jayu juuꞌ veꞌe kaka̱tsu̱vinmó̱tudup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱tukvinmó̱tudap. Veꞌem tseꞌe je̱ jayu apa̱a̱mdu̱ka du̱ꞌaꞌíxtinit je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n ku veꞌe myiinnit.
17 E irá adiante do Senhor no espírito e poder de Elias, para converter o coração dos pais aos filhos, converter os desobedientes à prudência dos justos e habilitar para o Senhor um povo preparado.
18 Vanꞌit tseꞌe je̱ Zacarías je̱ ángeles du̱ꞌamo̱tutu̱vi: ―¿Vintso̱s a̱tseꞌe nnu̱jávat je̱ts veꞌemameꞌe? Naꞌavani xa a̱ts, amá̱janivats a̱ts je̱ nnu̱da̱ꞌa̱x.
18 Então Zacarias perguntou ao anjo: — Como terei certeza disso? Pois eu sou velho, e a minha mulher também já tem idade avançada.
19 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles yꞌatso̱o̱jvji: ―A̱tseꞌe je̱ Gabriel, je̱m a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam vyinkojkm nꞌit, je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe xke̱jxp je̱ts a̱ts mitseꞌe ntuknu̱jávat ya̱ o̱y ayook.
19 O anjo respondeu: — Eu sou Gabriel, que estou a serviço de Deus, e fui enviado para falar com você e lhe trazer esta boa notícia.
20 Ku̱xeꞌe tu̱xkajaanchjáva ax joꞌn a̱tseꞌe nvaꞌañ, oom tseꞌe mtaannit, kaꞌa veꞌe mꞌukꞌo̱ꞌyixjinit je̱tseꞌe mkó̱tsu̱t, vanꞌítnumeꞌe mko̱jtsꞌukvaannuvat ku veꞌe tyónju̱t ax joꞌn a̱tseꞌe nka̱ts, kuunumeꞌe je̱ mꞌónu̱kta kye̱ꞌe̱xu̱t.
20 Todavia, você ficará mudo e não poderá falar até o dia em que estas coisas vierem a acontecer, porque você não acreditou nas minhas palavras, as quais, no devido tempo, se cumprirão.
21 Je̱ nu̱may jayu, je̱pts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌaꞌixta je̱ Zacarías ma̱ja̱ tsapta̱ktaagujkp, je̱ꞌe̱ tseꞌe kyanu̱jaꞌvidup pa̱n tya̱jxeꞌe tyana je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp.
21 O povo estava esperando Zacarias e admirava-se com a demora dele no santuário.
22 Ku veꞌe je̱ Zacarías pyítsum, kaꞌa tseꞌe yꞌukꞌo̱ꞌyixjini je̱tseꞌe kyó̱tsu̱t, ko̱o̱jyji veꞌe je̱ yꞌaaj je̱ kya̱ꞌa̱j du̱yakyo̱ꞌy ku̱x oomeꞌe tu̱tyáñ. Vanꞌit tseꞌe je̱ nu̱jaꞌvin du̱pa̱jkti je̱ nu̱may jayu je̱ts je̱peꞌe ti veꞌe tu̱yakꞌixju̱.
22 Quando Zacarias saiu, não lhes podia falar. Então entenderam que ele havia tido uma visão no santuário. E expressava-se por sinais e permanecia mudo.
23 Ku veꞌe du̱yakpuuk vinxu̱p xa̱a̱j veꞌe je̱ Nteꞌyam du̱mutuujn du̱mupu̱jk je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp, na̱jkxnu tseꞌe je̱m tya̱kꞌam.
23 Aconteceu que, terminados os dias do seu ministério, Zacarias voltou para casa.
24 Vanꞌit tseꞌe je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x Elisabet tyaajñ kanu̱vaꞌajtsap. Kaꞌa tseꞌe yꞌukpítsumni, mugo̱o̱xk po̱ꞌo̱ veꞌe tyunꞌijt je̱p tu̱jkpji.
24 Passados esses dias, Isabel, a mulher de Zacarias, ficou grávida. E ela não saiu de casa durante cinco meses, dizendo:
25 Je̱tseꞌe vyaajñ: ―Je̱ Ma̱ja̱ Vintsa̱nts a̱tseꞌe je̱ ma̱ja̱ maaꞌyu̱n tu̱xtuujnja je̱ts a̱tseꞌe je̱ jayu xko̱o̱ꞌkviijnkꞌíxtinit.
25 — Foi isto o que o Senhor me fez, ao contemplar-me, para acabar com a minha vergonha diante das pessoas.
26 Tojtu̱k po̱ꞌo̱ veꞌe je̱ Elisabet je̱ yꞌónu̱k du̱tsa̱mꞌit vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱kejx toꞌk je̱ yꞌaangeles juuꞌ veꞌe Gabriel du̱xa̱a̱j; je̱m Nazaret tseꞌe du̱kejx, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe je̱m galiléait yꞌit jo̱o̱tm,
26 No sexto mês, o anjo Gabriel foi enviado por Deus a uma cidade da Galileia, chamada Nazaré,
27 je̱tseꞌe o̱jts du̱ꞌix toꞌk je̱ kiixu̱ta̱ꞌa̱x juuꞌ veꞌe María du̱xa̱a̱j, yaaꞌvya̱jknuts je̱ꞌe̱ veꞌe, Joseejts je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j je̱ ñu̱yaaꞌy, je̱ David je̱ chaan je̱ kyo̱o̱j.
27 a uma virgem que estava comprometida a casar com um homem da casa de Davi, cujo nome era José. A virgem se chamava Maria.
28 Je̱ aangeleseꞌeta̱jki joma veꞌe je̱ María je̱tseꞌe du̱nu̱u̱jmi: ―Dios meep María, o̱o̱y xa veꞌe je̱ Nteꞌyam mtuntsa̱kju̱, mits ma̱a̱tts je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌit. Mits tseꞌe toꞌk tu̱mtoꞌnu̱xju̱ je̱ maaꞌyu̱n nu̱yojk je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ viijnk ta̱ꞌa̱xta̱jkta.
28 E, aproximando-se dela, o anjo disse: — Salve, agraciada! O Senhor está com você.
29 Ax ku tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxy vintso̱ veꞌe je̱ ángeles ña̱ꞌmu̱xji, atu̱va ato̱ki tseꞌe du̱tuktaajñ je̱tseꞌe o̱jts du̱tunvinmay pa̱n tya̱jxeꞌe veꞌem myuka̱tsju̱.
29 Ela, porém, ao ouvir esta palavra, perturbou-se muito e pôs-se a pensar no que poderia significar esta saudação.
30 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles ña̱ꞌmu̱xji: ―María, kadi mtsa̱ꞌa̱ga. Ta̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ maaꞌyu̱n mtoꞌnu̱xju̱,
30 Mas o anjo lhe disse: — Não tenha medo, Maria; porque você foi abençoada por Deus.
31 ónu̱k ma̱a̱teꞌe mtánu̱t je̱tseꞌe toꞌk je̱ piꞌk mix xyakke̱ꞌe̱xu̱t, Jesús tseꞌe mtukxa̱a̱jap.
31 Você ficará grávida e dará à luz um filho, a quem chamará pelo nome de Jesus.
32 Ñu̱má̱japts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱o̱y, yakkó̱tsupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌOnu̱k je̱ꞌe̱ veꞌe. Veꞌem ax joꞌn je̱ Nteꞌyam, je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n, ju̱jpani du̱pu̱u̱jm je̱ David je̱tseꞌe du̱yakkutojkjat je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu,
32 Este será grande e será chamado Filho do Altíssimo. Deus, o Senhor, lhe dará o trono de Davi, seu pai.
33 nay veꞌempa tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ piꞌk mix du̱pá̱mu̱t je̱tseꞌe du̱yakkutojkjat je̱ Nteꞌyam je̱ jyayu. Xa̱ꞌma ka̱jxts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakkutojkjinit je̱ israeejlit jayu, ni je̱ vinꞌita veꞌe je̱ kyutojku̱n kyakuká̱xat.
33 Ele reinará para sempre sobre a casa de Jacó, e o seu reinado não terá fim.
34 Vanꞌit tseꞌe je̱ María du̱ꞌamo̱tutu̱vi je̱ ángeles: ―Kaꞌa xa a̱tseꞌe pa̱n nyaaꞌtya̱jk. ¿Vintso̱s je̱ꞌe̱ veꞌe veꞌem tyónju̱t?
34 Então Maria disse ao anjo: — Como será isto, se eu nunca tive relações com homem algum?
35 Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles yꞌatso̱o̱jvji: ―Je̱ Espíritu Santo xa veꞌe mnu̱ka̱daꞌakjup je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ mya̱kkin mtuknu̱jooꞌxju̱t ax joꞌn je̱ vínu̱ts. Paaty tseꞌe je̱ piꞌk mix juuꞌ veꞌe myakke̱ꞌe̱xup, vaꞌajts jo̱o̱tts je̱ꞌe̱ veꞌe, yakkó̱tsupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱ꞌe̱ je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌOnu̱k.
35 O anjo respondeu: — O Espírito Santo virá sobre você, e o poder do Altíssimo a envolverá com a sua sombra; por isso, também o ente santo que há de nascer será chamado Filho de Deus.
36 Je̱ mmugoꞌok Elisabet, jyahꞌamá̱janam je̱ꞌe̱ veꞌe, tojtu̱k po̱ꞌo̱ani tseꞌe kanu̱vaꞌajtsap yꞌit, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe yaktijp je̱ts pu̱m je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ ónu̱k du̱kajayé̱pu̱t.
36 E Isabel, sua parenta, igualmente está grávida, apesar de sua idade avançada, sendo este já o sexto mês de gestação para aquela que diziam ser estéril.
37 Kaꞌa xa veꞌe tii ti veꞌe je̱ Nteꞌyam nu̱nkaꞌo̱ꞌyixjup.
37 Porque para Deus não há nada impossível.
38 Vanꞌit tseꞌe je̱ María vyaajñ: ―U̱xyats a̱tseꞌe. Napya̱a̱jmjup a̱tseꞌe je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm. Vaꞌan du̱tunju̱ veꞌem ax joꞌn a̱ts mitseꞌe tu̱xnu̱u̱jma. Ku tseꞌe veꞌem yaknu̱u̱jmi je̱ ángeles, je̱tseꞌe ña̱jkxni.
38 Então Maria disse: — Aqui está a serva do Senhor; que aconteça comigo o que você falou. Então o anjo foi embora.
39 Kaꞌa tseꞌe tyaꞌni je̱tseꞌe je̱ María ñu̱jkx joma veꞌe toꞌk je̱ piꞌk kajpu̱n joma veꞌe o̱o̱y je̱ tonu̱n je̱m judéait yꞌit jo̱o̱tm.
39 Naqueles dias, Maria se aprontou e foi depressa à região montanhosa, a uma cidade de Judá.
40 Ku veꞌe je̱m jye̱ꞌy, vanꞌit tseꞌe tya̱jki je̱p je̱ Zacarías tyu̱jkp je̱tseꞌe du̱ko̱jtspa̱a̱ꞌkx je̱ Elisabet.
40 Entrou na casa de Zacarias e saudou Isabel.
41 Ku tseꞌe du̱mo̱tu je̱ts je̱ María veꞌe ko̱jtspo̱o̱ꞌkxjup, je̱tseꞌe je̱ Elisabet je̱ yꞌónu̱k ye̱jtsu̱k je̱m jyo̱o̱tm. Vanꞌit tseꞌe je̱ Elisabet je̱ Espíritu Santo myo̱o̱jyji je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp,
41 Quando Isabel ouviu a saudação de Maria, a criança lhe estremeceu no ventre. Então Isabel ficou cheia do Espírito Santo.
42 je̱tseꞌe ma̱kk vyaajñ: ―Ta̱ xa veꞌe je̱ Nteꞌyam nu̱yojk mkunuuꞌkxju̱ je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ viijnk ta̱ꞌa̱xta̱jkta; veꞌempa je̱ mꞌónu̱k juuꞌ veꞌe mjayé̱pup, ta̱ je̱ꞌe̱ veꞌe du̱kunooꞌkxpa.
42 E exclamou em alta voz: — Bendita é você entre as mulheres, e bendito o fruto do seu ventre!
43 Nnu̱pá̱nipts a̱tseꞌe je̱ts a̱tseꞌe min xkuꞌix a̱ts je̱ nMa̱ja̱ Vintsá̱n je̱ tyaak.
43 E que grande honra é para mim receber a visita da mãe do meu Senhor!
44 Tun ko̱o̱jyjits a̱tseꞌe tu̱nmo̱tu je̱tseꞌe mko̱jtspa̱a̱ꞌkx, je̱ xo̱o̱jntku̱n ka̱jx tseꞌe a̱ts ya̱ nꞌónu̱k tu̱ye̱jtsu̱k yam a̱ts njo̱o̱tm.
44 Pois, logo que me chegou aos ouvidos a voz da saudação que você fez, a criança estremeceu de alegria dentro de mim.
45 Xo̱o̱n xa mitseꞌe ku̱xeꞌe tu̱xjaanchjáva juuꞌ veꞌe myaktuknu̱u̱jmi, ku̱x tónjup kó̱tsjup je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam tu̱du̱ka̱ts.
45 Bem-aventurada a que creu, porque serão cumpridas as palavras que lhe foram ditas da parte do Senhor.
46 Vanꞌit tseꞌe je̱ María vyaajñ:
46 Então Maria disse: “A minha alma engrandece ao Senhor,
47 — ausente —
47 e o meu espírito se alegrou em Deus, meu Salvador,
48 — ausente —
48 porque ele atentou para a humildade da sua serva. Pois, desde agora, todas as gerações me considerarão bem-aventurada,
49 — ausente —
49 porque o Poderoso me fez grandes coisas. Santo é o seu nome.
50 — ausente —
50 A sua misericórdia vai de geração em geração sobre os que o temem.
51 — ausente —
51 Agiu com o seu braço valorosamente; dispersou os que, no coração, alimentavam pensamentos soberbos.
52 — ausente —
52 Derrubou dos seus tronos os poderosos e exaltou os humildes.
53 — ausente —
53 Encheu de bens os famintos e despediu vazios os ricos.
54 — ausente —
54 Amparou Israel, seu servo, a fim de lembrar-se da sua misericórdia
55 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ María vyaajñ.
55 a favor de Abraão e de sua descendência, para sempre, como havia prometido aos nossos pais.”
56 Toojk po̱ꞌo̱ joꞌn tseꞌe je̱ María yꞌijt je̱ Elisabet ma̱a̱t, vanꞌit tseꞌe vyimpijtni je̱m tya̱kꞌam.
56 Maria permaneceu cerca de três meses com Isabel e voltou para casa.
57 Ku veꞌe je̱ xa̱a̱j du̱paaty vinꞌiteꞌe je̱ Elisabet je̱ yꞌónu̱k du̱yakke̱ꞌe̱xu̱t, piꞌk mix tseꞌe yakke̱ꞌx.
57 Quando chegou o tempo de Isabel dar à luz, ela teve um filho.
58 Ku veꞌe je̱ myuja̱nta̱m je̱ myuta̱kta̱m je̱ts je̱ jyuuꞌt je̱ myugoꞌok je̱ ka̱ts du̱mó̱tudi je̱ts ta̱ veꞌe je̱ Elisabet je̱ Nteꞌyam je̱ maaꞌyu̱n tyoꞌnu̱xju̱, vanꞌit tseꞌe ña̱jkxti vinkuko̱jtsiva, putukxo̱o̱jntkiva.
58 Os vizinhos e parentes ouviram que o Senhor tinha usado de grande misericórdia para com Isabel e se alegraram com ela.
59 Kutoodojtu̱k xa̱a̱j tseꞌe kyeꞌex vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe o̱jts je̱ ixtaꞌnu̱n du̱yakjapyá̱mjada je̱ piꞌk mix je̱tseꞌe du̱niꞌkxmat du̱ko̱jmat, veꞌem tseꞌe nu̱java tyánu̱t je̱ts israeejlit jayu je̱ꞌe̱ veꞌe. Je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱ꞌuktso̱jktu je̱tseꞌe je̱ tyeeꞌ Zacarías je̱ xya̱a̱j ku̱du̱pu̱jk.
59 Aconteceu que, no oitavo dia, foram circuncidar o menino e queriam dar-lhe o nome de seu pai, Zacarias.
60 Ax je̱ piꞌk mix je̱ tyaak tseꞌe vaan: ―Kaꞌa, Juaaneꞌe xya̱a̱jap.
60 Mas a mãe do menino disse: — De modo nenhum! Ele será chamado João.
61 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi: ―¿Tya̱jxseꞌe? Kaꞌa xa mitseꞌe pa̱n mjuuꞌt mmugoꞌok veꞌem du̱xa̱a̱ja.
61 Disseram-lhe: — Mas você não tem nenhum parente com esse nome!
62 Vanꞌit tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j ma̱a̱t du̱ꞌamo̱tutú̱vidi je̱ piꞌk mix je̱ tyeeꞌ pa̱n ti veꞌe cha̱jkp je̱tseꞌe du̱xa̱a̱jat.
62 Fizeram sinais, perguntando ao pai do menino que nome queria que lhe dessem.
63 Vanꞌit tseꞌe je̱ tyeeꞌ du̱ꞌamo̱tu toꞌk je̱ piꞌk puꞌu joma veꞌe yukjaꞌat. Ax je̱tseꞌe du̱jaajy je̱ts Juaaneꞌe xya̱a̱j. Atu̱va ato̱ki tseꞌe du̱tuktaandi je̱ jáyuda.
63 Então, pedindo uma tabuinha, ele escreveu: — O nome dele é João. E todos se admiraram.
64 Ax je̱ꞌyji tseꞌe je̱ Zacarías kyo̱jtspa̱jknuva je̱tseꞌe du̱kuko̱jtsjiꞌukvaajñ je̱ Nteꞌyam.
64 Imediatamente a boca de Zacarias se abriu e a língua se soltou. Então começou a falar, louvando a Deus.
65 Ku veꞌe kyo̱jtspa̱jknuva, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ myuja̱nta̱m je̱ myuta̱kta̱m tyuktaandu atu̱va ato̱ki. Ax yakko̱jtsvaꞌkxts ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱m nu̱jom judéait yꞌit jo̱o̱tm.
65 Todos os vizinhos deles ficaram possuídos de temor, e essas coisas foram divulgadas por toda a região montanhosa da Judeia.
66 Pa̱n pa̱n jaty tseꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtu, tum je̱ꞌe̱ tseꞌe vyinmaaydup, pyayo̱ꞌydup, je̱tseꞌe ñayꞌamo̱tutú̱vajada vimpit atu̱j pa̱n vintso̱ veꞌe je̱ piꞌk mix du̱nu̱má̱jat, ku̱x nu̱jávani je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌit.
66 Todos os que as ouviram guardavam-nas no coração, dizendo: — O que virá a ser este menino? E a mão do Senhor estava com ele.
67 Je̱ piꞌk mix je̱ tyeeꞌ, je̱ Zacarías, je̱ Espíritu Santo tseꞌe mo̱o̱jyju je̱ ma̱kkin je̱ts je̱ vinmaꞌyu̱n je̱tseꞌe du̱tónu̱t juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam cha̱jkp, je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook tseꞌe kyo̱jtsnajx. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
67 Zacarias, o pai de João, cheio do Espírito Santo, profetizou, dizendo:
68 — ausente —
68 “Bendito seja o Senhor, Deus de Israel, porque visitou e redimiu o seu povo,
69 — ausente —
69 e nos suscitou plena e poderosa salvação na casa de Davi, seu servo,
70 — ausente —
70 como havia prometido, desde a antiguidade, por boca dos seus santos profetas,
71 — ausente —
71 para nos libertar dos nossos inimigos e das mãos de todos os que nos odeiam;
72 — ausente —
72 para usar de misericórdia com os nossos pais e lembrar-se da sua santa aliança
73 — ausente —
73 e do juramento que fez a nosso pai Abraão,
74 — ausente —
74 de conceder-nos que, livres das mãos de inimigos, o adorássemos sem temor,
75 — ausente —
75 em santidade e justiça diante dele, todos os nossos dias.
76 — ausente —
76 E você, menino, será chamado profeta do Altíssimo, porque precederá o Senhor, preparando-lhe os caminhos,
77 — ausente —
77 para dar ao seu povo conhecimento da salvação, por meio da remissão dos seus pecados,
78 — ausente —
78 graças à profunda misericórdia de nosso Deus, pela qual nos visitará o sol nascente das alturas,
79 Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Zacarías vyaajñ.
79 para iluminar os que jazem nas trevas e na sombra da morte, e dirigir os nossos pés pelo caminho da paz.”
80 Ye̱e̱ꞌkp tseꞌe je̱ piꞌk mix je̱tseꞌe je̱ Espíritu Santo myo̱yꞌatu̱ꞌu̱tsju̱ je̱ mya̱kkin. Je̱m tseꞌe yꞌijt joma veꞌe kyapa̱ntsu̱u̱na. Kuunum tseꞌe je̱ xa̱a̱j du̱paaty, vanꞌítnum tseꞌe ñaajknu̱ke̱ꞌxnata̱jkiji je̱ja je̱ myuꞌisraeejlit jayu vyinkujkta.
80 O menino crescia e se fortalecia em espírito. E viveu nos desertos até o dia em que havia de manifestar-se a Israel.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.