Atos 27

Totontepec Mixe NT (MTO_WBT) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Ku veꞌe du̱nu̱pa̱a̱jmtkidi je̱tseꞌe je̱ Pablo du̱paké̱xtat je̱m itáliait yꞌit jo̱o̱tm, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ma̱a̱t je̱ viijnk jáyuda pa̱n pa̱n jatyeꞌe pa̱kmuk ijttuvap, je̱ꞌe̱ tseꞌe yakpa̱a̱mdu je̱m je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n kya̱ꞌm juuꞌ veꞌe Julio du̱xa̱a̱j, nu̱mó̱kupx je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tojpa du̱nu̱vintsa̱na, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱vintsá̱nip toꞌk ja̱ka̱ꞌa̱ je̱ tojpa juuꞌ veꞌe je̱ yakkutojkpa Augusto César jye̱ꞌe̱. Nma̱a̱di a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Pablo.
1 Quando foi decidido que devíamos navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, do Batalhão Imperial.
2 Ta̱jkits a̱a̱tseꞌe je̱m adramítiovit byaarco jo̱o̱tm juuꞌ veꞌe tso̱o̱ꞌmp vyeꞌna, je̱meꞌe ásiait yꞌit jo̱o̱tm ñu̱jkx. Je̱mts a̱a̱tseꞌe nma̱a̱tveꞌniva je̱ Aristarco, je̱m Tesalónica je̱ꞌe̱ veꞌe kyukajpu̱na je̱m macedóniait yꞌit jo̱o̱tm.
2 Embarcando num navio de Adramítio, que estava de partida para costear a província da Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Je̱ kuꞌóxitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m sidoonit kyajpu̱n ka̱jxm. Je̱m tseꞌe je̱ Julio o̱y jayu ñapya̱a̱jmji ma̱a̱t je̱ Pablo. Vanꞌit tseꞌe du̱masa̱a̱k je̱tseꞌe je̱ Pablo na̱jkx du̱kuꞌix pa̱n pa̱n jatyeꞌe mya̱a̱tnayjaꞌvijup je̱tseꞌe pyutá̱kajadat.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom. Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu que ele fosse ver os amigos e obter assistência.
4 Kuts a̱a̱tseꞌe je̱m Sidón ntsa̱a̱ꞌn, anajts a̱a̱tseꞌe nmasa̱a̱k je̱ Chipre, toꞌk je̱ naax juuꞌ veꞌe je̱m maaxy na̱a̱j akojkm taamp, ku̱x xvinkumiꞌnip a̱a̱tseꞌe je̱ po̱j.
4 Partindo dali, navegamos ao abrigo da ilha de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Nnajxts a̱a̱tseꞌe je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm je̱m cilíciait je̱ts panfíliait myuꞌavinkojkm. Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Mira, toꞌk je̱ kajpu̱n juuꞌ veꞌe je̱m líciait yꞌit jo̱o̱tm.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Je̱m tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱paat toꞌk je̱ alejandríait barco, je̱m Italia je̱ꞌe̱ veꞌe ñu̱jkx, je̱mts a̱a̱tseꞌe xyakta̱jki.
6 Nesse porto, o centurião encontrou um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 May xa̱a̱jts a̱a̱tseꞌe o̱tyún nyo̱ꞌy, je̱ts a̱a̱tseꞌe ake̱e̱ꞌy nje̱ꞌy je̱m gnídovit myuꞌavinkojkm. Xvinkumiꞌnipnats a̱a̱tseꞌe je̱ po̱j, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe nnajxy je̱m salmoonit myuꞌavinkojkm, naaꞌnajxts a̱a̱tseꞌe je̱ crétait naax juuꞌ veꞌe je̱m maaxy na̱a̱j akojkm.
7 Navegando vagarosamente muitos dias, foi com dificuldade que chegamos às imediações de Cnido. Não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos ao abrigo de Creta, na altura de Salmona.
8 Tsoꞌoxts a̱a̱tseꞌe mpaaꞌyo̱ꞌy je̱ it, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy joma veꞌe toꞌk je̱ it juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Buenos Puertos, je̱ laséait kajpu̱n muta̱m.
8 Costeando a ilha com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Jékani tseꞌe je̱ it ñaxy vyeꞌna, kutsa̱ꞌa̱gani veꞌe je̱tseꞌe je̱ jayu je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm yo̱ꞌo̱yu̱t ku̱x tá̱minupeꞌe je̱ toꞌaats je̱ po̱j aats, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ Pablo jidu̱ꞌu̱m ña̱ꞌmu̱xjidi:
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, Paulo os aconselhou,
10 ―Miits, yaaꞌtya̱jkta, nnu̱jaꞌvip xa a̱tseꞌe je̱ts o̱o̱yeꞌe ntuntsaachpaatumdat pa̱n jaaꞌkjaꞌmdupeꞌe; ka ya̱ baarcojyap ka ya̱ tsú̱mjyap tseꞌe vintó̱kiyup, nay veꞌempa u̱u̱ꞌmeꞌe nvintó̱kimduvat.
10 dizendo: — Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Ax munu̱yojkts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n du̱ma̱ja̱pu̱u̱jm je̱ barco je̱ vyintsá̱n je̱ts je̱ barco je̱ yakyo̱ꞌyva je̱ ñu̱vintsá̱n je̱ts ni kaꞌa veꞌe je̱ Pablo.
11 Porém o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 Kaꞌa tseꞌe du̱ꞌo̱yjaꞌvidi je̱ it je̱tseꞌe je̱m du̱yaknáxtat je̱ xox aats, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱ꞌukvinmaaydi je̱tseꞌe je̱m Fenice ku̱jye̱ꞌydi, je̱m je̱ꞌe̱ veꞌeva crétait yꞌit jo̱o̱tm. Je̱ ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya juuꞌ veꞌe kuyo̱ꞌyip je̱ maaxy na̱a̱j je̱m tso̱ joma veꞌe je̱ xa̱a̱j pyítsum, je̱ja je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ꞌe̱ pyaꞌayi je̱ feníceit kyajpu̱n tyañ.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que deviam partir dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, que olha para o noroeste e para o sudoeste.
13 Ku veꞌe ve̱e̱ꞌn pyo̱jꞌukvaajñ, noortets je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ po̱j ñu̱jkx, je̱ naaxeꞌe vyinkuna̱jkxip, vanꞌit tseꞌe yꞌukvinmaaydi je̱ts ku̱yꞌo̱ꞌyixjidi veꞌe je̱tseꞌe ku̱ña̱jkxti je̱m Fenice. Tso̱o̱ꞌnts a̱a̱tseꞌe je̱m je̱ts a̱a̱tseꞌe njaaꞌknu̱jkx je̱m crétait ñaxpaꞌam.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Ku veꞌe ve̱e̱ꞌn je̱ it ñajxy, vanꞌit tseꞌe tun toꞌmayji ma̱kk tyumpa̱j juuꞌ veꞌe yaktijp Nordeste, je̱ja je̱ꞌe̱ veꞌe naxku̱jx cha̱a̱ꞌn je̱ po̱j.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão.
15 Ku̱x tseꞌe je̱ po̱j du̱kayakꞌo̱ꞌyi je̱tseꞌe je̱ barco yo̱ꞌo̱yu̱t joma veꞌe je̱ naax du̱muta̱ma, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe nyakjajty je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ po̱j xyakna̱jkxu̱t pa̱n joma veꞌe du̱tsa̱k.
15 O navio foi arrastado com violência e, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 Najxts a̱a̱tseꞌe je̱p cláudait yꞌit ja̱naadup juuꞌ veꞌe je̱m maaxy na̱a̱j akojkm, joma veꞌe ma̱kk kyatumpa̱j. Ma̱nu̱tsaachts a̱a̱tseꞌe je̱ barco ónu̱k nyakta̱jki je̱p ma̱ja̱ barco ja̱a̱tp.
16 Passando ao abrigo de uma ilhota chamada Cauda, com dificuldade conseguimos recolher o bote.
17 Ku a̱a̱tseꞌe nyakta̱jki je̱ barco ónu̱k, vanꞌit tseꞌe je̱ ma̱ja̱ barco du̱mutsoꞌmidi du̱mujojkidi. Tsa̱ꞌkidup tseꞌe ku̱x ku veꞌe je̱ barco cha̱ꞌkxnit je̱p poꞌo ja̱a̱tp, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱yakvajntkti je̱ vit juuꞌ veꞌe je̱ barco yakyo̱ꞌyjup ku veꞌe tyukpo̱ja je̱ts a̱a̱tseꞌe veꞌemji mpapó̱ju̱t.
17 Tendo içado o bote, os marinheiros usaram de todos os meios para reforçar o navio com cabos de segurança. E, temendo que fossem encalhar nos bancos de areia de Sirte, desceram as velas e foram à deriva.
18 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe ma̱kkna pya̱j, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ barco je̱ chu̱m du̱na̱va̱jiꞌukvaandi je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm je̱tseꞌe veꞌem du̱yakta̱a̱ꞌtkadat je̱ barco.
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Kutoojk xa̱a̱jts a̱a̱tseꞌe ntuktsa̱mvatsku̱jx je̱ barco je̱ pya̱a̱mdu̱k.
19 E, no terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 May xa̱a̱j tseꞌe kyo̱o̱ꞌkke̱ꞌxni ni je̱ xa̱a̱ja ni je̱ maatsa, je̱ ma̱kk po̱j je̱ ma̱kk toojts a̱a̱tseꞌe xtukkooꞌyip, veꞌemts a̱a̱tseꞌe nꞌukvinmay je̱ts kaꞌa a̱a̱tseꞌe ku̱ntsa̱a̱k.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 Jékanits a̱a̱tseꞌe nkakay, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱vinkuvaꞌki je̱ jáyuda je̱tseꞌe vyaajñ: ―Miitsta, yaaꞌtya̱jkta, nu̱yojk o̱y a̱tseꞌe ku̱xka̱tsꞌamo̱tunajxti je̱tseꞌe je̱m Creta ku̱nkatso̱o̱ꞌnumdi. Pa̱n ku̱ntaꞌnumdi veꞌe je̱m, kaꞌa tseꞌe u̱xyam je̱ xyu̱p njomjajtumda ntijajtumda.
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: — Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Ax kádits mtsaachvinmáyda, ó̱yameꞌe ya̱ barco vyintó̱kiyu̱t, ni pa̱na tseꞌe kyaꞌo̱o̱ꞌku̱t.
22 Mas agora aconselho que tenham coragem, porque nenhuma vida se perderá, mas somente o navio.
23 Tsuuj a̱tseꞌe tu̱xyakꞌix toꞌk je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles, je̱ Nteꞌyam, juuꞌ a̱tseꞌe je̱ jyayu, je̱ꞌe̱ juuꞌ a̱tseꞌe nvinjaꞌvip nvintsa̱ꞌkip.
23 Porque, esta mesma noite, um anjo do Deus a quem pertenço e a quem sirvo, esteve comigo,
24 Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe tu̱xnu̱u̱jma: “Kadi mtsa̱ꞌa̱ga Pablo, tun vinko̱pk je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe je̱ja je̱ rómait yakkutojkpa vyinkujk na̱jkx xvintena. Je̱ Nteꞌyam tseꞌe tu̱mtoꞌnu̱xju̱ je̱ maaꞌyu̱n je̱tseꞌe ni pa̱na kyaꞌo̱o̱ꞌku̱t juuꞌ veꞌe ijttup mits ma̱a̱t je̱m barco jo̱o̱tm.” Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe tu̱xnu̱u̱jma.
24 dizendo: “Paulo, não tenha medo! É preciso que você compareça diante de César, e eis que Deus, por sua graça, lhe deu todos os que navegam com você.”
25 Miitsta, yaaꞌtya̱jkta, jo̱tꞌamá̱jadats. Toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam njaanchjáva je̱ts veꞌemeꞌe tyónju̱t kyó̱tsju̱t ax joꞌn a̱tseꞌe je̱ ángeles tu̱xnu̱u̱jma.
25 Portanto, senhores, tenham coragem! Pois eu confio em Deus que tudo vai acontecer conforme me foi dito.
26 Ax je̱ꞌyumdapts u̱u̱ꞌmeꞌe joma veꞌe toꞌk je̱ it yam maaxy na̱a̱j akojkm ―jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Pablo vyaajñ.
26 Porém é necessário que sejamos arrastados para alguma ilha.
27 Toꞌk tseꞌe je̱ tsooj ku veꞌe tsoꞌm joꞌn vyeꞌna, may xa̱a̱jani a̱a̱tseꞌe nyo̱ꞌo̱y vyeꞌna, je̱m a̱a̱tseꞌe Adria maaxy na̱jo̱o̱tm nveꞌna je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ po̱j xtukkooꞌya, vanꞌit tseꞌe je̱ barco yakyo̱ꞌyva du̱nu̱jaꞌvidi je̱ts yakmutá̱minupeꞌe je̱ naax.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite os marinheiros pressentiram que se aproximavam de alguma terra.
28 Ku veꞌe du̱kijpxti je̱ tu̱jpx ma̱a̱t vinxu̱peꞌe kya̱a̱ka je̱ na̱a̱j, vanꞌit tseꞌe du̱ꞌixti je̱ts iiꞌpx xajtu̱k joꞌneꞌe kya̱a̱ka. Ku veꞌe jave̱e̱ꞌn jyaaꞌkyo̱ꞌy je̱ barco, vanꞌit tseꞌe du̱kijpxtinuva, makmo̱kx xajtu̱k joꞌn tseꞌe yꞌijt.
28 E, lançando a sonda, viram que a profundidade era de trinta e seis metros. Passando um pouco mais adiante, tornando a lançar a sonda, viram que a profundidade era de vinte e sete metros.
29 Tsa̱ꞌkidup tseꞌe ku veꞌe je̱ barco mya̱jta̱ꞌtspé̱tu̱t joma veꞌe je̱ tsaaj, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱nasta̱ꞌyidi maktaaxk je̱ pojxu̱n jo̱ꞌku̱n je̱p barco naadup je̱tseꞌe du̱va̱a̱ꞌntánu̱t. Vanꞌit tseꞌe du̱ꞌaꞌixti ku veꞌe je̱ it jyajtu̱ku̱t.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Vanꞌit tseꞌe je̱ barco yakyo̱ꞌyva yꞌukke̱ꞌe̱kuvaandini, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱ku̱sta̱yꞌukvaandi je̱ barco ónu̱k, veꞌem tseꞌe je̱ jayu du̱yakvinmayda je̱ts je̱ pojxu̱n jo̱ꞌku̱neꞌe yakvajntktup je̱ja je̱ barco vyinkujk tso̱v.
30 Nisto os marinheiros tentaram escapar do navio. Arriaram o bote no mar, a pretexto de que iam largar âncoras da proa.
31 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱nu̱u̱jmi je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n ma̱a̱t je̱ tyojpada: ―Pa̱n kaꞌa xa veꞌe je̱ barco yakyo̱ꞌyva tyanda yam barco jo̱o̱tm, yam tseꞌe maaxy na̱jo̱o̱tm nꞌo̱o̱ꞌkumdat.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: — Se estes não permanecerem a bordo, vocês não poderão se salvar.
32 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpata̱jk du̱mutsojkidi je̱ tu̱jpx juuꞌ veꞌe tyukku̱sta̱a̱ydup vyeꞌna je̱ barco ónu̱k je̱tseꞌe du̱yakku̱sta̱jkidini je̱m na̱jo̱o̱tm je̱ barco ónu̱k.
32 Então os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Je̱ kujá̱pit tseꞌe ku veꞌe jajviinup vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ña̱ꞌmu̱xjidi je̱tseꞌe kyáydat. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: ―Makmo̱kx xa̱a̱jani xa veꞌe mkakayda mkamaꞌajta.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: — Hoje é o décimo quarto dia em que, esperando, vocês estão sem comer, não tendo provado nada.
34 Tonda je̱ maaꞌyu̱n, kayda, veꞌem tseꞌe mmajuvá̱ktat, ku̱x ni pa̱na veꞌe kyaꞌo̱o̱ꞌku̱t, ni tía veꞌe mkajátjadat mkanáxjadat.
34 Por isso peço que comam alguma coisa, pois disto depende a sobrevivência de vocês. Porque nenhum de vocês perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 Ku veꞌe veꞌem vyaajñ, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo je̱ tsapkaaky du̱ka̱a̱jn je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱kuko̱jtsji je̱ja nu̱jom je̱ jayu vyinkujkta. Vanꞌit tseꞌe du̱tojkvaꞌkxy je̱tseꞌe kyayꞌukvaajñ.
35 Tendo dito isto, pegando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 Vanꞌit tseꞌe nu̱jom jyo̱tꞌamá̱jidi je̱tseꞌe kyaaydi.
36 Todos ficaram mais animados e se puseram também a comer.
37 Nu̱me̱jtsk mó̱kupx jatoogupxu̱k maktojt jáyuts a̱a̱tseꞌe nveꞌna je̱m barco jo̱o̱tm.
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 Ku a̱a̱tseꞌe nkooxji, vanꞌit tseꞌe je̱ barco du̱tuktsa̱mvaatsti, du̱jaaꞌkyakta̱a̱ꞌtkidi, je̱tseꞌe je̱ trigo je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm du̱nasjojkidi.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, jogando o trigo no mar.
39 Ku veꞌe je̱ it jyajtk, kaꞌa tseꞌe je̱ barco yakyo̱ꞌyva du̱ꞌixkajpti je̱ it; ax yꞌixtu tseꞌe toꞌk je̱ avaꞌajts it je̱ja maaxy na̱paꞌayi juuꞌ veꞌe o̱o̱y je̱ poꞌo du̱tunma̱a̱t. Vanꞌit tseꞌe du̱ꞌuknu̱pa̱a̱jmtkidi je̱tseꞌe je̱m poꞌo jo̱o̱tm ku̱du̱yakta̱jkidi je̱ barco.
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia uma praia. Então consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 Vanꞌit tseꞌe du̱mutsojkidi je̱ tu̱jpx juuꞌ veꞌe je̱ pojxu̱n jo̱ꞌku̱n ma̱a̱t je̱tseꞌe du̱maso̱o̱ktini je̱m maaxy na̱jo̱o̱tm. Vanꞌit tseꞌe je̱ ku̱p du̱muké̱jidi juuꞌ veꞌe je̱ barco du̱tooꞌmo̱o̱yp, je̱tseꞌe du̱yakpojtu̱kti je̱ vit juuꞌ veꞌe je̱ja je̱ barco vyinkujk je̱tseꞌe du̱yakpapó̱ju̱t, veꞌem tseꞌe je̱ barco tya̱miꞌukvaajñ je̱ja maaxy na̱paꞌayi.
40 Cortando os cabos das âncoras, deixaram que ficassem no mar. Soltaram também as amarras do leme. E, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Kaꞌanumts a̱a̱tseꞌe njeꞌya vyeꞌna je̱ja maaxy na̱paꞌayi, vanꞌit tseꞌe je̱ barco ja̱jp cha̱ꞌkxni je̱p maaxy na̱paꞌtkup, kaꞌa veꞌe yꞌukyooꞌkxni. Vanꞌit tseꞌe je̱ barco a̱jx chaꞌpxꞌukvaanni ku̱x vaꞌajts ma̱kkeꞌe je̱ maaxy na̱a̱j yakna̱pe̱ꞌtsji.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se despedaçava pela violência das ondas.
42 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpata̱jk du̱ꞌukyakꞌo̱o̱ꞌkuvaandi je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe pa̱kmuk ijttup, je̱ꞌe̱ veꞌe vyinmaaydup ku veꞌe na̱va̱a̱ꞌmp ku̱kye̱e̱ktini.
42 O parecer dos soldados era que os presos deviam ser mortos, para que nenhum deles fugisse nadando.
43 Ax je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tsa̱k je̱tseꞌe je̱ Pablo yꞌo̱o̱ꞌku̱t, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱kamasa̱a̱k je̱tseꞌe veꞌem du̱tóndat, ñojkꞌó̱yeꞌe du̱pavaajñ je̱ts tooꞌva̱jkpeꞌe ña̱tá̱kadat je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ na̱va̱a̱ꞌnk du̱jajttup,
43 Mas o centurião, querendo salvar Paulo, impediu-os de fazer isso. Ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 u̱xꞌo̱o̱k tseꞌe je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe vintaandup, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱tuknáxtap je̱ ku̱p ukpu̱ je̱ barco puꞌu tukta̱ja. Veꞌemts a̱a̱tseꞌe nu̱jom nje̱ꞌy joma veꞌe je̱ naax.
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.