Atos 24

Totontepec Mixe NT (MTO_WBT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Kumugo̱xxa̱a̱j tseꞌe je̱ Ananías, je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsa̱nika̱jxp je̱ teeꞌta̱jkta, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ꞌy je̱m Cesarea ma̱a̱t je̱ israeejlit je̱ myú̱jit jáyuda je̱ts toꞌk je̱ ko̱jtsta̱a̱va juuꞌ veꞌe Tértulo du̱xa̱a̱j, je̱ꞌe̱ tseꞌe na̱jkxtu je̱ja je̱ yakkutojkpa vyinkujk je̱tseꞌe du̱nu̱xa̱ꞌa̱adat je̱ Pablo.
1 Cinco dias depois, o sumo sacerdote Ananias chegou com alguns dos líderes do povo e um advogado chamado Tértulo para exporem ao governador sua causa contra Paulo.
2 Ku veꞌe du̱yakje̱ꞌydi je̱ Pablo, vanꞌit tseꞌe je̱ Tértulo ñu̱xa̱ꞌa̱iji. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ Félix: ―Ñu̱má̱jiva yakkutojkpa, mits ka̱jx xa a̱a̱tseꞌe nꞌit o̱y jo̱o̱t, kaꞌa ti muvaampa kaꞌa ti tsoꞌoxpa̱jkpa, o̱y tseꞌe ntsu̱u̱nimda ku̱xeꞌe a̱a̱ts xyakkutujkja je̱ vijin je̱ ke̱ju̱n ma̱a̱t.
2 Quando Paulo foi chamado, Tértulo apresentou as acusações: “Excelentíssimo Félix, o senhor tem proporcionado a nós, judeus, um longo período de paz e, com perspicácia, tem realizado reformas que muito nos beneficiam.
3 Ñu̱má̱jiva Félix, o̱o̱yts a̱a̱tseꞌe ntunke̱jxtu̱k ya̱ maaꞌyu̱n juuꞌ a̱a̱ts mitseꞌe xtoojnjip.
3 Por todas essas coisas nós lhe somos extremamente gratos.
4 Ax kaꞌats a̱ts mitseꞌe nyakꞌatanuvaꞌañ jek, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱ts mitseꞌe nmunooꞌkxtu̱k je̱ts a̱a̱tseꞌe toꞌk me̱jtsk aaj xka̱tsꞌamo̱tunáxu̱t.
4 Contudo, não desejo tomar seu tempo, por isso peço sua atenção apenas por um momento.
5 Veꞌem a̱a̱tseꞌe mpaaꞌty je̱ts yaknachoꞌoxpa̱jkjup ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱ jayu. Nu̱jom pa̱n vinxu̱peꞌe je̱ it je̱ naax joma veꞌe je̱ israeejlit jayu cha̱a̱nada, veꞌem tseꞌe je̱ jayu du̱yaknapya̱jkvaꞌkxyju̱, ñu̱kuvajkip tseꞌe je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe yaktijtup nazarétit jáyuda.
5 Constatamos que este homem é um perturbador, que vive causando tumultos entre os judeus de todo o mundo. É o principal líder da seita conhecida como os Nazarenos.
6 Yꞌukyakvintsa̱ꞌkinto̱kiyuvaan tseꞌe je̱ ma̱ja̱ tsapta̱jk, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe nmajch je̱ts a̱a̱tseꞌe nto̱kimpayo̱ꞌo̱yu̱t ax joꞌn a̱a̱ts je̱ mpavaꞌnu̱n vyaꞌañ.
6 Quando o prendemos, estava tentando profanar o templo. Nós queríamos julgá-lo de acordo com nossa lei,
7 Ax je̱ tojpa juuꞌ veꞌe Lisias du̱xa̱a̱j, juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱tukta̱jki je̱ts a̱a̱tseꞌe ake̱e̱ꞌy xpa̱jkji,
7 mas Lísias, o comandante do regimento, usou de força e o tirou de nossas mãos,
8 je̱tseꞌe vyaajñ je̱ts pa̱n pa̱n jaty a̱a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe nnu̱xa̱ꞌa̱ip, je̱ts yaja a̱a̱tseꞌe nmé̱tsu̱t mits mvinkujk. Viinm tseꞌe mꞌo̱ꞌyixju̱ je̱tseꞌe xꞌamo̱tutú̱vat, veꞌem tseꞌe xnu̱jávat je̱ts tyú̱vam je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱a̱tseꞌe ntuknu̱xa̱ꞌa̱ip.
8 e ordenou a nós, os acusadores, que nos apresentássemos perante o senhor. Nossas acusações poderão ser confirmadas quando o senhor interrogar Paulo pessoalmente”.
9 Je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe je̱m veꞌnidup, ñu̱ko̱jtspe̱jttu tseꞌe je̱ Tértulo je̱ yꞌayook, veꞌemeꞌe vyaandi je̱ts veꞌemam je̱ꞌe̱ veꞌe.
9 Os outros judeus concordaram e declararam ser verdadeiro o que Tértulo tinha dito.
10 Vanꞌit tseꞌe je̱ yakkutojkpa je̱ Pablo du̱tukvinjaꞌvi je̱tseꞌe kyó̱tsu̱t. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo vyaajñ: ―Nꞌo̱yjaꞌvip a̱tseꞌe je̱ts a̱tseꞌe nnakyukó̱tsju̱t yaja mits mvinkujk, ku̱x nmu̱jaꞌvinup a̱tseꞌe je̱ts may joojntani mitseꞌe myakkutojkpatsu̱u̱na yaja naxku̱jx kajpu̱n ku̱jx.
10 Quando Paulo recebeu um sinal do governador para falar, disse: “Sei que o senhor tem julgado questões dos judeus há muitos anos e, portanto, apresento-lhe minha defesa de bom grado.
11 Pa̱n mtsa̱jkp, mꞌo̱ꞌyixjupts mitseꞌe je̱tseꞌe xnu̱jávat je̱ts u̱xyaanumeꞌe makme̱jtsk xa̱a̱j yꞌit a̱tseꞌe njeꞌya je̱m Jerusalén, je̱ Nteꞌyam a̱tseꞌe nvinjavavaan nvintsa̱ꞌa̱gavaan,
11 O senhor poderá verificar com facilidade que cheguei a Jerusalém não mais que doze dias atrás para adorar no templo.
12 kaꞌats a̱tseꞌe pa̱n nma̱a̱tnakyo̱jtsvintso̱o̱jvji, ni kaꞌats a̱tseꞌe je̱ jayu nyakyoojmu̱k nyakꞌajxu̱k je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp, ni je̱m kajpu̱n jo̱o̱tma.
12 Meus acusadores não me encontraram discutindo com ninguém no templo, nem causando tumulto em nenhuma sinagoga, nem nas ruas da cidade.
13 Kaꞌa xa ya̱ꞌa̱ veꞌe yꞌo̱ꞌyixjada je̱tseꞌe du̱tukꞌíxtat je̱ts tyú̱vam je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe xtuknu̱xa̱ꞌa̱idup.
13 Eles não podem provar as acusações que fazem contra mim.
14 Ax juuꞌts a̱tseꞌe nkuvu̱jkp, je̱ꞌe̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts nvinjaꞌvip nvintsa̱ꞌkip a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe a̱a̱ts je̱ nju̱jpit jayu vyinjaꞌvidup vyintsa̱ꞌkidup yꞌijt, je̱ Jesús je̱ tyooꞌ a̱tseꞌe nyo̱ꞌo̱y, juuꞌ ya̱ꞌa̱ veꞌe tyijtup viijnk ixpa̱jku̱n, ku̱x njaanchjaꞌvip a̱tseꞌe nu̱jom juuꞌ veꞌe jyatyaandu je̱p Kunuuꞌkx Jatyán ku̱jxp je̱ Moisés je̱ts je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta.
14 “Reconheço, porém, que sou seguidor do Caminho, que eles chamam de seita. Adoro o Deus de nossos antepassados e creio firmemente na lei judaica e em tudo que está escrito nos profetas.
15 Veꞌemts a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam njaanchjáva ax joꞌn ya̱ꞌa̱da, njaanchjaꞌvivapts a̱tseꞌe je̱ts joojntykpa̱jktinuvapeꞌe jadoꞌk nax je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jkta, veꞌem tseꞌe juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidu joojntykidu, nay veꞌempa tseꞌe juuꞌ veꞌe jomjáyuvidu tijáyuvidu je̱tseꞌe jyomjoojntykidi tyijoojntykidi.
15 Tenho em Deus a mesma esperança destes homens, de que ele ressuscitará tanto os justos como os injustos.
16 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe juuꞌ ntun vintso̱ a̱tseꞌe ti nkanatyukjávajat je̱ja je̱ Nteꞌyam vyinkujk je̱ts je̱ja je̱ jayu vyinkujk.
16 Por isso, procuro sempre manter a consciência limpa diante de Deus e dos homens.
17 ’May joojnt a̱tseꞌe nꞌijt joma viijnk it viijnk naax, vanꞌitts a̱tseꞌe nvimpijtnuva je̱m Jerusalén, nmo̱ꞌo̱vaampyts a̱tseꞌe je̱ ayo̱o̱va jayu je̱ puta̱jkin, nay veꞌempats a̱tseꞌe nꞌukpa̱muvaajñ je̱ ya̱x.
17 “Depois de estar ausente por vários anos, voltei a Jerusalém com dinheiro para ajudar meu povo e apresentar ofertas.
18 Je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe ntuump vyeꞌna ku a̱tseꞌe je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp xpaatti je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe je̱m Asia tsu̱u̱nidup, tá̱vani a̱tseꞌe nnaajkvaꞌachju̱ vyeꞌna, ka je̱ nu̱may jayu ma̱a̱tap, je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ jayu yoojmu̱kti yꞌajxu̱kti.
18 Meus acusadores me viram no templo depois que completei minha cerimônia de purificação. Não havia multidão nenhuma ao meu redor e nenhum tumulto.
19 Pa̱n je̱p xa veꞌe a̱ts je̱ nto̱kin ku̱yꞌit, tukka̱daakju̱dupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱tseꞌe yaja ku̱yꞌitta pa̱n pa̱n jaty a̱tseꞌe xꞌixtu je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp je̱ts a̱tseꞌe xnu̱xa̱ꞌa̱adat.
19 Só estavam ali alguns judeus da Ásia, e são eles que deveriam estar aqui diante do senhor para me acusar, se têm algo contra mim.
20 Pa̱n je̱p tseꞌe a̱ts je̱ nto̱kin ku̱yꞌit, vaꞌants ya̱ꞌa̱da juuꞌ veꞌe yájada du̱nu̱ko̱tsta pa̱n ti to̱kin a̱tseꞌe xpaatjidu ku a̱tseꞌe nveꞌna je̱ja je̱ꞌe̱ vyinkujkta juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱p tsaptu̱jkp.
20 Pergunte a estes homens que aqui estão de que crimes o conselho dos líderes do povo me considerou culpado,
21 Ukpu̱ nu̱njajtp tseꞌe je̱tseꞌe je̱m je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe vaandup je̱ts njayejpp a̱tseꞌe je̱ to̱kin ku a̱tseꞌe ma̱kk jidu̱ꞌu̱m nvaajñ je̱ja je̱ꞌe̱ vyinkujkta: “Je̱ꞌe̱ xa a̱ts miitseꞌe xtukto̱kimpayo̱ꞌydup ku̱xeꞌe a̱ts njaanchjáva je̱ts joojntykpa̱jktinuvapeꞌe jadoꞌk nax je̱ o̱o̱ꞌkpata̱jkta.”
21 exceto pela ocasião em que gritei: ‘Estou sendo julgado diante dos senhores porque creio na ressurreição dos mortos!’”.
22 Ku veꞌe je̱ Félix du̱ꞌamo̱tunajxy, vanꞌit tseꞌe vyaajñ je̱ts u̱xꞌo̱o̱knumeꞌe je̱ Pablo du̱jaaꞌkto̱kimpayo̱ꞌo̱yu̱t, ku̱x ñu̱jaꞌvip je̱ꞌe̱ veꞌe o̱y vintso̱ veꞌe du̱jaanchjávada pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Cristo du̱pana̱jkxtup. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ: ―Ku veꞌe myé̱tsu̱t je̱ tojpata̱jk je̱ vyintsá̱n juuꞌ veꞌe Lisias du̱xa̱a̱j, vanꞌitts a̱tseꞌe njaaꞌknu̱jávat vintso̱ veꞌe ya̱ mka̱ts xyakꞌíxuvada.
22 Nesse momento, Félix, que tinha bastante conhecimento sobre o Caminho, interrompeu a audiência e disse: “Esperem até Lísias, o comandante do regimento, chegar. Então decidirei o caso de vocês”.
23 Vanꞌit tseꞌe je̱ Félix du̱pavaajñ toꞌk je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk je̱tseꞌe je̱ Pablo du̱jaaꞌkyakjayꞌixꞌítju̱t je̱tseꞌe du̱ꞌitu̱mo̱ꞌo̱t pa̱n pa̱n jatyeꞌe mya̱a̱tnayjaꞌvijup je̱tseꞌe kyuꞌíxju̱t je̱tseꞌe pyattónajat.
23 Ordenou que um oficial mantivesse Paulo sob custódia, mas lhe deu certa liberdade e permitiu que seus amigos o visitassem e providenciassem aquilo de que ele precisava.
24 Ve̱e̱ꞌn tseꞌe je̱ it ñajxy ku veꞌe jye̱ꞌy je̱ Félix ma̱a̱t je̱ ñu̱da̱ꞌa̱x Drusila, israeejlit ta̱ꞌa̱xta̱jk je̱ꞌe̱ veꞌe yꞌijt, vanꞌit tseꞌe je̱ Félix du̱nu̱ke̱jxi je̱ Pablo je̱tseꞌe je̱ Pablo vyaꞌnu̱xji vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ Jesucristo yakjaanchjáva.
24 Alguns dias depois, Félix voltou com sua esposa, Drusila, que era judia. Mandou chamar Paulo, e os dois ouviram enquanto ele lhes falava a respeito da fé em Cristo Jesus.
25 Ku veꞌe je̱ Pablo du̱ꞌavaꞌni je̱ tu̱v joojntykin, je̱ nayꞌakuva̱a̱ꞌnin, je̱ts je̱ to̱kin payo̱ꞌyu̱n juuꞌ veꞌe miinnup, tsa̱ꞌkipa̱jk tseꞌe je̱ Félix je̱tseꞌe vyaajñ: ―Nvaatani vanxu̱p. Ku a̱tseꞌe je̱ tiempo njayé̱pu̱t, vanꞌitts a̱ts mitseꞌe nnu̱ke̱jxinuvat.
25 Quando Paulo passou a falar da justiça divina, do domínio próprio e do dia do juízo que estava por vir, Félix teve medo e disse: “Pode ir, por enquanto. Quando for mais conveniente, mandarei chamá-lo outra vez”.
26 Je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Félix cha̱jkp je̱tseꞌe je̱ Pablo je̱ meen myo̱ꞌo̱ju̱t je̱tseꞌe du̱maso̱ꞌo̱ku̱t, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe may nax du̱yaxtsa̱a̱jv je̱tseꞌe du̱jaaꞌkma̱a̱tnakyó̱tsju̱t.
26 Félix também esperava que Paulo lhe oferecesse dinheiro, de modo que mandava buscá-lo com frequência e conversava com ele.
27 Je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Félix cho̱jk je̱tseꞌe je̱ israeejlit jayu yꞌo̱yjávajat, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe je̱ Pablo pa̱kmuk du̱yaktaajñ. Me̱jtsk joojnt tseꞌe veꞌem je̱ it ñajxy, vanꞌit tseꞌe je̱ Félix pyítsumni je̱p kyutojku̱n ja̱a̱tp je̱tseꞌe tya̱jki je̱ Porcio Festo.
27 Assim se passaram dois anos, e Félix foi sucedido por Pórcio Festo. E, uma vez que Félix desejava obter a simpatia dos judeus, manteve Paulo na prisão.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.