Atos 10

Totontepec Mixe NT (MTO_WBT) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Je̱m tseꞌe cesaréait kyajpu̱n ka̱jxm vyeꞌna toꞌk je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, Cornelio je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j. Itáliait je̱ꞌe̱ veꞌe xya̱a̱j toꞌk ja̱ka̱ꞌa̱ je̱ tojpa juuꞌ veꞌe je̱ Cornelio kya̱ꞌmip.
1 Morava em Cesareia um oficial do exército romano chamado Cornélio, capitão do Regimento Italiano.
2 Vyinjaꞌvip vyintsa̱ꞌkipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t nu̱jom je̱ jya̱a̱jn je̱ tya̱jk, yajkpap tseꞌe o̱o̱y je̱ meen je̱tseꞌe je̱ israeejlit jayu yaktukputa̱ka, ijtpts je̱ꞌe̱ veꞌe tyuntsapka̱ts.
2 Era um homem devoto e temente a Deus, como era também toda a sua família. Dava aos pobres esmolas generosas e sempre orava ao Senhor.
3 Toꞌk nax tseꞌe, toojk yaaxp joꞌn vyeꞌna xu̱u̱ju̱n, je̱tseꞌe je̱ Cornelio yakꞌixji toꞌk je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles. Je̱ꞌe̱ tseꞌe nu̱ta̱jkiju joma veꞌe vyeꞌna je̱tseꞌe ña̱ꞌmu̱xji: ―¡Cornelio!
3 Certa tarde, por volta das três horas, teve uma visão na qual viu um anjo de Deus vir em sua direção e dizer: “Cornélio!”.
4 Vanꞌit tseꞌe je̱ Cornelio ma̱j du̱vinꞌix je̱ ángeles, o̱o̱y tseꞌe tyuntsa̱ꞌki, je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi: ―¿Tiseꞌe? Vanꞌit tseꞌe je̱ ángeles vyaajñ: ―Mka̱tsꞌamo̱tunajxjup xa veꞌe je̱ Nteꞌyam ku veꞌe mtsapka̱ts, jaaꞌmyéts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱jayep vintso̱ veꞌe je̱ jayu xputa̱ka pa̱n pa̱n jatyeꞌe katihꞌijtu̱xju̱dup.
4 Temeroso, Cornélio olhou fixamente para o anjo e perguntou: “Que é, senhor?”. E o anjo respondeu: “Suas orações e esmolas subiram até Deus, e ele as guarda na memória.
5 Paké̱xu̱ts nꞌit je̱ yaaꞌtya̱jkta je̱m Jope je̱tseꞌe du̱yakmé̱tstat je̱ Simón juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱jivap Pedro.
5 Agora, envie alguns homens a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro.
6 Je̱meꞌe ñamyayju̱ je̱ aku̱ko̱o̱ꞌtspa Simón tya̱kꞌam. Je̱m maaxy na̱paꞌam je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jayu chu̱u̱na.
6 Ele está hospedado com Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar”.
7 Ku veꞌe je̱ ángeles ña̱jkxni juuꞌ veꞌe muko̱jtsju, vanꞌit tseꞌe je̱ Cornelio du̱vatsa̱a̱jv nu̱me̱jtsk je̱ tyoompa je̱ts toꞌk je̱ tojpa juuꞌ veꞌe toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t mutoojnjup.
7 Assim que o anjo foi embora, Cornélio chamou dois servos de sua casa e um soldado devoto de seu grupo de auxiliares.
8 Vanꞌit tseꞌe du̱tukmumaajntykti juuꞌ veꞌe toojnju ko̱jtsju je̱tseꞌe du̱pake̱jxti je̱m jópeit kyajpu̱n ka̱jxm.
8 Ele lhes contou o que havia acontecido e os enviou a Jope.
9 Ax je̱ kuꞌóxit tseꞌe, je̱e̱nats je̱ꞌe̱ veꞌe tooꞌ aajy vye̱ꞌnada, myutá̱midinupeꞌe je̱m Jope, vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro pyejt je̱m azotea niꞌkxm tsapko̱jtspa,
9 No dia seguinte, quando os mensageiros de Cornélio se aproximavam da cidade, Pedro subiu ao terraço para orar. Era cerca de meio-dia,
10 o̱o̱yeꞌe tyunyuꞌa̱a̱ꞌkju̱ vyeꞌna je̱tseꞌe tyunkayuvaꞌañ. Ax namvaat tseꞌe je̱ kaaky je̱ to̱jkx yꞌavaada, vanꞌit tseꞌe vaꞌajts yakꞌixji
10 e ele estava com fome. Enquanto a refeição era preparada, entrou num êxtase.
11 je̱ tsapjo̱o̱tmit it yꞌavaꞌach je̱tseꞌe je̱m tso̱ cha̱a̱ꞌn je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe ke̱ꞌxp ax joꞌn toꞌk je̱ ma̱ja̱ vit, maktaaxk esquina tseꞌe tsum, je̱tseꞌe ñu̱ka̱daꞌakyju̱.
11 Viu o céu aberto e algo semelhante a um grande lençol ser baixado por suas quatro pontas.
12 Je̱m tseꞌe vit jo̱o̱tm nu̱may je̱ tá̱nu̱k, je̱ eey je̱ tíku̱ts: je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe maktaaxk tékax, je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe je̱ tyiints du̱tukyo̱ꞌydup, nay je̱mpa tseꞌe je̱ je̱yyva tá̱nu̱k.
12 No lençol havia toda espécie de animais, répteis e aves.
13 Vanꞌit tseꞌe toꞌk je̱ ayook du̱mo̱tu: ―Pedro, pojtu̱ku̱, yakꞌo̱o̱ꞌku̱, je̱ts ja̱ꞌkxu̱.
13 Então uma voz lhe disse: “Levante-se, Pedro; mate e coma”.
14 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro yꞌatsa̱a̱jv: ―Kaꞌa, Ma̱ja̱ Vintsá̱n; ni vinꞌita xa a̱tseꞌe nkaju̱ꞌkx juuꞌ veꞌe ka vaꞌajtsap, juuꞌ veꞌe je̱ Moisés jyatyaan je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ jayu du̱ja̱ꞌkxu̱t.
14 “De modo nenhum, Senhor!”, respondeu Pedro. “Jamais comi coisa alguma que fosse considerada impura e imprópria.”
15 Vanꞌit tseꞌe je̱ ayook du̱mó̱tunuva, je̱tseꞌe yaknu̱u̱jmi: ―Juuꞌ xa veꞌe je̱ Nteꞌyam yakvaats, kaꞌats mits je̱ꞌe̱ veꞌe xtíju̱t ka vaꞌajtsap.
15 Mas a voz falou novamente: “Não chame de impuro o que Deus purificou”.
16 Toojk nax tseꞌe veꞌem jyajty je̱e̱jyji je̱e̱jyji, vanꞌit tseꞌe je̱ vit pyata̱jkinuva je̱tseꞌe ña̱jkxnuva je̱m tsapjo̱o̱tm.
16 A mesma visão se repetiu três vezes. Então, subitamente, o lençol foi recolhido ao céu.
17 Pyayo̱ꞌyp tseꞌe je̱ Pedro vyeꞌna pa̱n ti veꞌe ñu̱ka̱jtsp juuꞌ veꞌe yakꞌixju, vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱ yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe je̱ Cornelio ke̱jxju̱du, yꞌamo̱tutú̱vidup tseꞌe je̱ jayu vye̱ꞌnada je̱tseꞌe du̱nu̱jávadat pa̱n joma veꞌe chu̱u̱na je̱ aku̱ko̱o̱ꞌtspa Simón. Ax veꞌem tseꞌe jye̱ꞌydi je̱ꞌe̱ tya̱kꞌaajy.
17 Pedro ficou perplexo, pensando em qual seria o significado da visão. Nesse momento, os homens que Cornélio tinha enviado encontraram a casa de Simão. Eles se aproximaram do portão
18 Vanꞌit tseꞌe du̱ꞌamo̱tutú̱vidi pa̱n je̱peꞌe toꞌk je̱ yaaꞌtya̱jk juuꞌ veꞌe Simón du̱xa̱a̱j, juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱jivap Pedro.
18 e perguntaram se estava hospedado ali Simão, também chamado Pedro.
19 Je̱ꞌe̱na tseꞌe je̱ Pedro pyayo̱ꞌyp vyeꞌna juuꞌ veꞌe yakꞌixju, vanꞌit tseꞌe je̱ Espíritu Santo ña̱ꞌmu̱xji: ―Ixu̱ nꞌit, u̱xe̱p xa veꞌe mꞌíxtajada nu̱toojk je̱ yaaꞌtya̱jk.
19 Enquanto Pedro ainda refletia sobre a visão, o Espírito lhe disse: “Três homens vieram procurá-lo.
20 Té̱nats, vánu̱ku̱, je̱tseꞌe xma̱a̱dadat. Kaꞌa tseꞌe xtivinmáyu̱t, a̱ts ya̱ꞌa̱ veꞌe tu̱nke̱xta.
20 Levante-se, desça e vá encontrar-se com eles. Não hesite em acompanhá-los, pois eu os enviei”.
21 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro vyajntyk joma veꞌe vye̱ꞌnada je̱ yaaꞌtya̱jkta juuꞌ veꞌe je̱ Cornelio ke̱jxju̱du, je̱tseꞌe jidu̱ꞌu̱m du̱nu̱u̱jmidi: ―A̱ts xa je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱neꞌe mꞌíxtidup. ¿Tiseꞌe tu̱xnu̱minda?
21 Pedro desceu e disse aos homens: “Eu sou quem vocês procuram. Por que vieram?”.
22 Vanꞌit tseꞌe yꞌatso̱o̱vdi: ―Je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, juuꞌ veꞌe Cornelio du̱xa̱a̱j, je̱ꞌe̱ts a̱a̱tseꞌe xke̱jxp. Je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱vinjaꞌvip du̱vintsa̱ꞌkip, tu̱vts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvin je̱ jyoojntykin, nu̱jom tseꞌe je̱ israeejlit jayu jyávajada chó̱kjada. Je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌaangeles tseꞌe tu̱ña̱ꞌmu̱xju̱ je̱tseꞌe mnu̱ké̱xajat, veꞌem tseꞌe du̱ꞌamo̱tunáxu̱t juuꞌ mitseꞌe mtuknu̱jávap.
22 Eles responderam: “Cornélio, um oficial romano, nos enviou. Ele é um homem devoto e temente a Deus, respeitado por todos os judeus. Um santo anjo o instruiu a chamar o senhor à casa dele para que ele ouça sua mensagem”.
23 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro yakta̱jkijidi je̱p tu̱jkp je̱tseꞌe je̱ tsooj je̱m myataandi. Je̱ kuꞌóxit tseꞌe je̱ Pedro du̱ma̱a̱didi, je̱meꞌe je̱ utsta je̱ ajchta juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m jópeit kyajpu̱n ka̱jxm juuꞌ veꞌe mujatyooꞌijidu.
23 Então Pedro convidou os homens para se hospedarem ali aquela noite. No dia seguinte, foi com eles, acompanhado de alguns irmãos de Jope.
24 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe jye̱ꞌydi je̱m Cesarea. Je̱m tseꞌe je̱ Cornelio yꞌaꞌíxjada vyeꞌna je̱m tya̱kꞌam ma̱a̱t je̱ jyuuꞌtta je̱ myugoꞌokta je̱ts juuꞌ veꞌe mya̱a̱tnayjaꞌvijidup.
24 Chegaram a Cesareia no dia seguinte. Cornélio os esperava e havia reunido seus parentes e amigos íntimos.
25 Ku veꞌe je̱ Pedro jye̱ꞌy, vanꞌit tseꞌe je̱ Cornelio je̱ Pedro du̱ꞌana̱jkxi je̱tseꞌe du̱vinko̱xkteni, je̱tseꞌe du̱ꞌukvinjavavaajñ du̱ꞌukvintsa̱ꞌa̱gavaajñ.
25 Quando Pedro chegou à casa, Cornélio veio ao seu encontro e prostrou-se diante dele, adorando-o.
26 Ax jidu̱ꞌu̱m tseꞌe je̱ Pedro ña̱ꞌmu̱xji: ―Te̱na, jáyuva xa a̱tseꞌe ax joꞌn mits.
26 Mas Pedro o levantou e disse: “Fique de pé! Eu sou apenas um homem como você”.
27 Namvaateꞌe du̱ma̱a̱tnakyá̱tsju̱, vanꞌit tseꞌe du̱yakta̱jki je̱p tu̱jkp joma veꞌe amoka vye̱ꞌnada nu̱may je̱ jayu.
27 Os dois conversaram e depois entraram na casa, onde muitos outros estavam reunidos.
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro ña̱ꞌmu̱xjidi: ―Mnu̱jaꞌvidinup xa miitseꞌe je̱ts kaꞌa veꞌe a̱a̱ts je̱ mpavaꞌnu̱n du̱yakjaty je̱ts a̱a̱tseꞌe nkuꞌíxtat ukpu̱ a̱a̱tseꞌe nꞌítu̱t je̱ꞌe̱ ma̱a̱tta juuꞌ veꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap. Ax je̱ Nteꞌyamts a̱tseꞌe xtukꞌix je̱ts ni pa̱na a̱tseꞌe nkatíju̱t ka vaꞌajtsap.
28 Pedro lhes disse: “Vocês sabem que nossas leis proíbem que um judeu entre num lar gentio como este ou se associe com os gentios. No entanto, Deus me mostrou que não devo mais considerar ninguém impuro ou impróprio.
29 Paatyts a̱tseꞌe jatyji tu̱nmín, kaꞌats a̱tseꞌe je̱ it nyaknajxy je̱ts a̱tseꞌe tooꞌva̱jkp mpayo̱ꞌo̱yu̱t, je̱ꞌe̱ts a̱tseꞌe nnu̱javavaampy pa̱n ti a̱tseꞌe xtuknu̱ke̱jxip.
29 Por isso, vim assim que fui chamado, sem levantar objeções. Agora digam por que vocês mandaram me buscar”.
30 Vanꞌit tseꞌe je̱ Cornelio yꞌatsa̱a̱jv: ―Maktaxxa̱a̱j it a̱tseꞌe yaja nveꞌna nta̱kꞌaajy, tsapko̱jtsp je̱ts ayoojipts a̱tseꞌe nveꞌna. Toojk yaaxp joꞌn tseꞌe vyeꞌna ku veꞌe je̱ jayu chapka̱ts, veꞌem ax joꞌn u̱xyam, vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌix toꞌk je̱ ángeles, vaꞌajts ajajp ata̱ꞌkxp je̱ vyit je̱ xyo̱x.
30 Cornélio respondeu: “Quatro dias atrás, eu estava orando em casa por volta deste mesmo horário, às três da tarde. De repente, um homem vestido com roupas resplandecentes apareceu diante de mim.
31 Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “Cornelio, mka̱tsꞌamo̱tunajxjup xa veꞌe je̱ Nteꞌyam ku veꞌe mtsapka̱ts, jaaꞌmyéts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱jayep vintso̱ veꞌe je̱ jayu xputa̱ka pa̱n pa̱n jatyeꞌe katihꞌijtu̱xju̱dup.
31 Ele me disse: ‘Cornélio, Deus ouviu sua oração e se lembrou de suas esmolas.
32 Nu̱ké̱xats je̱m jópeit kyajpu̱n ka̱jxm je̱ Simón juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱jivap Pedro. Je̱m tseꞌe ñamyayju̱ je̱ aku̱ko̱o̱ꞌtspa Simón tya̱kꞌam, je̱m maaxy na̱paꞌam je̱ꞌe̱ veꞌe chu̱u̱na.” Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi.
32 Agora, envie mensageiros a Jope e mande buscar Simão, também chamado Pedro. Ele está hospedado na casa de Simão, um homem que trabalha com couro e mora à beira do mar’.
33 Ax paatyts a̱ts mitseꞌe jatyji nnu̱ke̱jxi. O̱y tseꞌe tu̱xtún ku veꞌe toꞌk aaj tu̱mmets. Ax u̱xyamts a̱a̱tseꞌe yaja je̱ Nteꞌyam vyinkujk, je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe nꞌamo̱tunaxuvaampy pa̱n juuꞌ veꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n tu̱mtukpavaꞌañju̱ je̱ts a̱a̱tseꞌe xtuknu̱jávat.
33 Assim, mandei buscá-lo de imediato, e foi bom que tenha vindo. Agora estamos todos aqui, esperando diante de Deus para ouvir a mensagem que o Senhor mandou que você nos trouxesse”.
34 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro vyaajñ: ―U̱xyam a̱tseꞌe o̱y nmu̱java je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ Nteꞌyam pa̱n du̱viijnkꞌíx,
34 Então Pedro respondeu: “Vejo claramente que Deus não mostra nenhum favoritismo.
35 yꞌo̱yjaꞌvip je̱ꞌe̱ veꞌe o̱pya̱na pa̱n pa̱neꞌe vinjaꞌvijup vintsa̱ꞌkijup je̱tseꞌe du̱tún juuꞌ je̱ꞌe̱ veꞌe cha̱jkp.
35 Em todas as nações ele aceita aqueles que o temem e fazem o que é certo.
36 Je̱ Nteꞌyam xa veꞌe je̱ yꞌayook je̱ israeejlit jayu du̱tuknu̱ke̱jx. Ya̱ o̱y ka̱ts ya̱ o̱y ayookts je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yakvaajñja je̱ Jesucristo jye̱ꞌe̱, je̱ꞌe̱ pa̱neꞌe nu̱jom je̱ jayu du̱nu̱vintsá̱nip je̱tseꞌe je̱ jayu du̱yaknamyujo̱tꞌó̱yaja je̱ Nteꞌyam ma̱a̱t.
36 Esta é a mensagem de boas-novas para o povo de Israel: Há paz com Deus por meio de Jesus Cristo, que é Senhor de todos.
37 O̱y miitseꞌe xnu̱jávada je̱ts ya̱ ayookeꞌe vaꞌkxtk je̱m judéait yꞌit jo̱o̱tm, je̱meꞌe galiléait yꞌit jo̱o̱tm cho̱o̱ꞌntk, tá̱vani tseꞌe je̱ Yakna̱pe̱jtpa Juan je̱ jayu du̱vaajnjada vyeꞌna je̱tseꞌe vyinmayu̱mpijttinit, je̱ kyo̱ꞌo̱y joojntykinda du̱maso̱o̱ktinit, je̱tseꞌe ña̱pé̱ttat.
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a Judeia, começando na Galileia, depois do batismo que João proclamou.
38 Je̱ Jesús, je̱ nazarétit jayu, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ Nteꞌyam vyinko̱o̱n je̱tseꞌe du̱jaye̱jpnit je̱ Espíritu Santo je̱ts je̱ kutojku̱n, je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ yꞌo̱y je̱ꞌe̱ du̱toon je̱tseꞌe du̱yakjo̱tka̱daakni nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap yaktsaachpaatju̱dup vyeꞌna. Veꞌem je̱ꞌe̱ veꞌe du̱tuujn ku̱x ijtpeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ꞌe̱ ma̱a̱t.
38 Sabem também que Deus ungiu Jesus de Nazaré com o Espírito Santo e com poder. Então Jesus foi por toda parte fazendo o bem e curando todos os oprimidos pelo diabo, porque Deus estava com ele.
39 Nꞌixts a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nu̱jom juuꞌ veꞌe je̱ Jesús tyoon kyo̱jts je̱m judéait yꞌit jo̱o̱tm je̱ts je̱m jerusaleenit kyajpu̱n ka̱jxm. Vanꞌit tseꞌe je̱ jé̱mit jayu je̱ Jesús du̱yakjayꞌo̱o̱ꞌkjidi ku veꞌe du̱yakjacryuuzpe̱jtjidi.
39 “E nós somos testemunhas de tudo que ele fez em toda a Judeia e em Jerusalém, onde o mataram. Penduraram-no numa cruz,
40 Ax je̱ Nteꞌyamts je̱ꞌe̱ veꞌe yakjoojntykpa̱jkjinuva kutoojk xa̱a̱j je̱tseꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jki joojntyk je̱ja a̱a̱ts nvinkujk.
40 mas Deus o ressuscitou no terceiro dia e permitiu que ele fosse visto,
41 Ka jé̱jap xa je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yaknu̱ke̱ꞌxnata̱jki nu̱jom je̱ jayu vyinkujk, je̱e̱jyji veꞌe a̱a̱ts nvinkujk, je̱ꞌe̱ veꞌe ku a̱a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam xvinka̱a̱jn jé̱mani je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjadat juuꞌ a̱a̱tseꞌe nꞌix nmo̱tu. Nma̱a̱tkaay nma̱a̱tꞌook a̱a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe tá̱vani jyoojntykpa̱jknuva vyeꞌna.
41 não por todo o povo, mas por nós que fomos escolhidos por Deus de antemão para sermos suas testemunhas. Nós fomos os que comemos e bebemos com ele depois que ele ressuscitou dos mortos.
42 Je̱ Nteꞌyam a̱a̱tseꞌe xtukpavaan je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu nvaajnjadat je̱ o̱y ka̱ts je̱ o̱y ayook, je̱ts a̱a̱tseꞌe je̱ tu̱va̱ko̱jtsu̱n mpá̱mu̱t je̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱pa̱a̱m je̱ts je̱ Jesuusjyameꞌe du̱to̱kimpayo̱ꞌynup pa̱n pa̱n jatyeꞌe joojntykidup je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe a̱a̱ꞌkanda.
42 E ele nos mandou anunciar sua mensagem em toda parte e testemunhar que Deus o designou juiz dos vivos e dos mortos.
43 Ñu̱ko̱jtstuts ya̱ꞌa̱ veꞌe nu̱jom je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta, veꞌemeꞌe vyaandi je̱ts nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesús, yakme̱e̱ꞌkxjadapts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tyó̱kinda.
43 É a respeito dele que todos os profetas dão testemunho, dizendo que todo o que nele crer receberá o perdão de seus pecados por meio de seu nome”.
44 Ko̱jtspna tseꞌe je̱ Pedro vyeꞌna ku veꞌe je̱ Espíritu Santo du̱nu̱ka̱daaky pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup vyeꞌna.
44 Enquanto Pedro ainda falava, o Espírito Santo desceu sobre todos que ouviam a mensagem.
45 Je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe du̱jaanchjaꞌvidup je̱ Jesús je̱ts juuꞌ veꞌe je̱ Pedro mya̱a̱tje̱ꞌydu, atu̱va ato̱ki tseꞌe tyaandi ku̱xeꞌe je̱ Nteꞌyam du̱pu̱u̱jm je̱ Espíritu Santo je̱m je̱ jayu jyaꞌvin ka̱jxmda pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap,
45 Os discípulos judeus que acompanhavam Pedro ficaram admirados de que o dom do Espírito Santo também fosse derramado sobre os gentios,
46 yꞌamo̱tunajxtup tseꞌe ku veꞌe du̱ko̱tsta je̱ ayook juuꞌ veꞌe kyavinmó̱tudup je̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam du̱yakmá̱jada du̱yakjaanchada.
46 pois os ouviram falar em outras línguas e louvar a Deus. Pedro perguntou:
47 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro vyaajñ: ―¿Pa̱n tseꞌe du̱kayakjátup je̱tseꞌe ya̱ jayu ña̱pé̱ttat? Ta̱ xa veꞌe je̱ Espíritu Santo tya̱ka je̱m jyaꞌvin ka̱jxmda, veꞌem ax joꞌn u̱u̱ꞌmda.
47 “Pode alguém se opor a que eles sejam batizados agora que, como nós, também receberam o Espírito Santo?”.
48 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro du̱pavaajñ je̱tseꞌe ña̱pé̱ttat je̱ꞌe̱ ka̱jx je̱tseꞌe nu̱java tyánu̱t je̱ts je̱ Jesucristo je̱ꞌe̱ veꞌe pyana̱jkxuvaandup. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pedro du̱munooꞌkxtkti je̱tseꞌe jame̱jtsk jatoojk xa̱a̱j jyaaꞌkma̱a̱ttánjadat.
48 Então ordenou que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Depois, pediram que Pedro ficasse com eles alguns dias.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.