Lucas 17
mri2012 (MRI2012) vs NTLH
1 Nā, ka mea ia ki āna ākonga, “E kore e taea te whakakāhore te putanga o ngā take hē; otiia, auē te mate mō te tangata e puta ai!
1 Jesus disse aos seus discípulos:
2 He nui te pai ki a ia ki te whakatārewatia ki tōna kakī te kōhatu mira kāihe, kia makā hoki ia ki te moana, ā, kia kaua e taka i a ia ki te hē tētahi ēnei mea nonohi.
2 Seria melhor para essa pessoa que ela fosse jogada no mar com uma grande pedra de moinho amarrada no pescoço do que fazer com que um destes pequeninos peque.
3 Kia tūpato ki a koutou!
3 Tenham cuidado! Se o seu irmão pecar, repreenda-o; se ele se arrepender, perdoe.
4 Ā, ki te whitu ngā haranga ki a koe i te rā kotahi, ā, ka whitu ōna hokinga mai ki a koe, ā, ka mea, ‘E rīpenetā ana ahau,’ murua tōna.”
4 Se pecar contra você sete vezes num dia e cada vez vier e disser: “Me arrependo”, então perdoe.
5 Ā, ka mea ngā āpōtoro ki te Ariki, “Whakanuia tō mātou whakapono.”
5 Os apóstolos pediram ao Senhor: — Aumente a nossa fé.
6 Nā, ka mea te Ariki, “Ki te mea he whakapono tō koutou, me te pua nanī te rahi, ka mea koutou ki tēnei hikamaina, ‘Kia rangā atu koe, kia whakatōkia ki te moana,’ nā, ka rongo ki a koutou.”
6 E ele respondeu:
7 “Nā, ko wai o koutou he pononga tāna e parau ana, e tiaki ana rānei i ngā hipi, e mea atu ki a ia, i tōna hokinga mai i te māra, ‘Haere tonu mai, ka noho ki te kai’?
7 Jesus disse:
8 Ā, e kore e mea ki a ia, ‘Takā he hapa māku, ka whītiki ai i a koe, ka tuari mai ki ahau, kia mutu rā tāku kai, tāku inu; ā muri iho ka kai ai koe, ka inu ai’?
8 Claro que não! Pelo contrário, você dirá: “Prepare o jantar para mim, ponha o avental e me sirva enquanto eu como e bebo. Depois você pode comer e beber.”
9 E whakawhetai oti ia ki taua pononga, mōna i mea i ngā mea i whakahaua ai ia?
9 Por acaso o empregado merece agradecimento porque obedeceu às suas ordens?
10 Waihoki ko koutou, ka oti ngā mea katoa i whakahaua ai koutou, ka kī atu, ‘He pononga huakore mātou; ko tā mātou i mea ai ko te mea anō i whakaritea kia mahia e mātou.’ ”
10 Assim deve ser com vocês. Depois de fazerem tudo o que foi mandado, digam: “Somos empregados que não valem nada porque fizemos somente o nosso dever.”
11 Nā, i a rātou e haere ana ki Hiruhārama, ka haere ia rā waenganui o Hamaria, o Karirī.
11 Jesus continuava viajando para Jerusalém e passou entre as regiões da Samaria e da Galileia.
12 Ā, i a ia e tomo ana ki tētahi kāinga, kotahi tekau ngā tāngata i tūtaki ki a ia, he repera, nā, ka tū mai rātou i tawhiti.
12 Quando estava entrando num povoado, dez leprosos foram se encontrar com ele. Eles pararam de longe
13 Ka karanga, ka mea, “E kara, e Īhu, kia aroha ki a mātou.”
13 e gritaram: — Jesus, Mestre, tenha pena de nós!
14 Ā, i tōna kitenga atu, ka mea ki a rātou, “Haere, kia kite ngā tohunga i a koutou.” Ā, i a rātou e haere ana, nā kua mā.
14 Jesus os viu e disse: Quando iam pelo caminho, eles foram curados.
15 Ā, nō te kitenga o tētahi o rātou kua ora ia, ka hoki, ā, he rahi tōna reo ki te whakakorōria i te Atua.
15 E, quando um deles, que era samaritano , viu que estava curado, voltou louvando a Deus em voz alta.
16 Ā, takoto tāpapa ana ia ki ōna waewae, ka whakawhetai ki a ia. Ā, nō Hamaria ia.
16 Ajoelhou-se aos pés de Jesus e lhe agradeceu.
17 Ā, ka oho atu a Īhu, ka mea, “Kīhai rānei te tekau i whakaorangia? Ā, kei hea ngā tokoiwa?
17 Jesus disse:
18 Heoi anō, ngā mea i kitea e hoki mai ana ki te hōmai i te korōria ki te Atua, ko tēnei tangata iwi kē.”
18 Por que somente este estrangeiro voltou para louvar a Deus?
19 Nā, ka mea ia ki a ia, “Whakatika, haere; nā tōu whakapono koe i ora ai.”
19 E Jesus disse a ele:
20 Ā, i te uinga a ngā Parihi ki a ia, ko āhea puta mai ai te rangatiratanga o te Atua, ka whakahoki ia ki a rātou, ka mea, “E kore e kitea te putanga mai o te rangatiratanga o te Atua.
20 Alguns fariseus perguntaram a Jesus quando ia chegar o Reino de Deus . Ele respondeu:
21 E kore anō rātou e mea, ‘Nā, tēnei!’, ‘Nā, tērā!’ Kei roto hoki i a koutou te rangatiratanga o te Atua.”
21 Ninguém vai dizer: “Vejam! Está aqui” ou “Está ali”. Porque o Reino de Deus está dentro de vocês.
22 Ā, ka mea ia ki ngā ākonga, “Tērā e tae mai ngā rā e hiahia ai koutou kia kite i tētahi o ngā rā o te Tama a te tangata, ā, e kore koutou e kite.
22 Então ele disse aos discípulos:
23 Ā, e mea rātou ki a koutou, ‘Nā, tēnei!’, ‘Nā, tērā!’ Kaua e haere atu, kaua e aru atu.
23 Alguns vão dizer a vocês: “Olhem aqui” ou “Olhem ali”; porém não saiam para procurá-lo.
24 Ka rite hoki ki te uira e hiko mai ana i tētahi wāhi i raro o te rangi; ā, tīaho atu ana ki tētahi atu wāhi i raro o te rangi. E pērā anō te Tama a te tangata ā tōna rā.
24 Porque, assim como o relâmpago brilha de uma ponta do céu até a outra, assim será no dia em que o Filho do Homem vier.
25 Otiia, ko te tikanga tēnei kia maha ngā mamae mōna i mua, kia whakakinongia anō hoki e tēnei whakatupuranga.
25 Mas primeiro ele precisa sofrer e ser rejeitado pelo povo de hoje.
26 “Ka rite hoki ki ngā rā i a Noa ngā rā o te Tama a te tangata.
26 Como foi no tempo de Noé, assim também será nos dias de antes da vinda do Filho do Homem.
27 E kai ana rātou, e inu ana, e mārena ana, e tukua ana ki te mārena, taea noatia te rā i tomo ai a Noa ki te āka, ā, ko te putanga mai o te waipuke, nā, whakangaromia katoatia rātou.
27 Todos comiam e bebiam, e os homens e as mulheres casavam, até o dia em que Noé entrou na barca. Depois veio o dilúvio e matou todos.
28 “Ka rite anō hoki ki ngā rā i a Rota; e kai ana rātou, e inu ana, e hoko mai ana, e hoko atu ana, e whakatō ana, e hanga whare ana.
28 A mesma coisa aconteceu no tempo de Ló. Todos comiam e bebiam, compravam e vendiam, plantavam e construíam.
29 Heoi, i te rā i puta mai ai a Rota i Horoma, ka uaina he kāpura, he whānāriki i te rangi, nā, whakangaromia katoatia rātou.
29 No dia em que Ló saiu de Sodoma, choveu do céu fogo e enxofre e matou todos.
30 “Ka pērā anō ā te rā e whakakitea ai te Tama a te tangata.
30 Assim será o dia em que o Filho do Homem aparecer.
31 I taua rā, kei runga tētahi i te whare, me ōna taonga hoki i roto i te whare, kaua ia e heke iho ki te tiki i aua mea; ko te tangata hoki i te māra, kaua ia e hoki atu ki ngā mea ō muri.
31 Aí quem estiver em cima da sua casa, no terraço, desça, e fuja logo, e não perca tempo entrando na casa para pegar as suas coisas. E quem estiver no campo não volte para casa.
32 Kia mahara ki te wahine a Rota.
32 Lembrem da mulher de Ló.
33 Ki te whai tētahi kia ora ia, ka mate anō ia; ki te mate tētahi, ka ora anō ia.
33 A pessoa que procura os seus próprios interesses nunca terá a vida verdadeira; mas quem esquece a si mesmo terá a vida verdadeira.
34 Ko tāku kupu tēnei ki a koutou, I taua pō tokorua i te moenga kotahi; kotahi e tangohia, kotahi e waiho.
34 Naquela noite duas pessoas estarão dormindo numa mesma cama. Eu afirmo a vocês que uma será levada, e a outra, deixada.
35 Tokorua ngā wāhine e huri ana; kotahi e tangohia, kotahi e waiho.
35 Duas mulheres estarão moendo trigo juntas: uma será levada, e a outra, deixada.
36 Tokorua ngā tāngata i te māra; kotahi e tangohia, kotahi e waiho.”
36 [Naquele dia, dois homens estarão trabalhando na fazenda: um será levado, e o outro, deixado.]
37 Nā, ka whakahoki rātou, ka mea ki ia, “Ko hea, e te Ariki?”
37 Então os discípulos perguntaram: — Senhor, onde vai ser isso? Ele respondeu:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.