Lucas 15
mri2012 (MRI2012) vs ACF
1 Nā, ka whakatata ki a ia ngā pupirikana katoa me ngā tāngata hara, ki te whakarongo ki a ia.
1 E Chegavam-se a ele todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Ā, ka amuamu ngā Parihi, me ngā karaipi, ka mea, “E manako ana tēnei tangata ki ngā tāngata hara, e kai tahi ana me rātou.”
2 E os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: Este recebe pecadores, e come com eles.
3 Nā, ka kōrerotia e ia tēnei kupu whakarite ki a rātou, ā, ka mea:
3 E ele lhes propôs esta parábola, dizendo:
4 “Ko tēhea tangata o koutou he rau āna hipi, ā, ka ngaro tētahi o rātou, e kore ianei e waiho e ia ngā mea e iwa tekau mā iwa i te koraha, ā, ka haere ki taua mea i ngaro, kia kitea rā anō?
4 Que homem dentre vós, tendo cem ovelhas, e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove, e vai após a perdida até que venha a achá-la?
5 Ā, ka kitea, ka waha i runga i ōna pokohiwi, ka koa.
5 E achando-a, a põe sobre os seus ombros, jubiloso;
6 Ā, nō ka tae ki te whare, ka karangatia ōna hoa me ngā tāngata e noho tata ana, ka mea ki a rātou, ‘Kia hari tahi tātou; kua kitea hoki tāku hipi i ngaro.’
6 E, chegando a casa, convoca os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ko tāku kupu tēnei ki a koutou, ka pērā anō te hari i te rangi mō te tangata hara kotahi ina rīpenetā, nui atu i te hari mō ngā tāngata tika e iwa tekau mā iwa, kāhore nei ō rātou mea e rīpenetā ai.”
7 Digo-vos que assim haverá alegria no céu por um pecador que se arrepende, mais do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Ko tēhea wahine rānei, kotahi tekau nei āna moni hiriwa, ki te ngaro tētahi, e kore ianei ia e tahu i te rama, e tahi i te whare, e rapu mārie, kia kitea rā anō?
8 Ou qual a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma dracma, não acende a candeia, e varre a casa, e busca com diligência até a achar?
9 Ā, nō ka kitea, ka karangatia e ia ōna hoa me te hunga e noho tata ana, ka mea, ‘Kia hari tahi me ahau, kua kitea hoki tāku moni i ngaro rā.’
9 E achando-a, convoca as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque já achei a dracma perdida.
10 Waihoki, ko tāku kupu tēnei ki a koutou, he hari kei te aroaro o ngā anahera a te Atua mō te tangata hara kotahi ina rīpenetā.”
10 Assim vos digo que há alegria diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 I mea anō ia, “Tokorua ngā tama a tētahi tangata.
11 E disse: Um certo homem tinha dois filhos;
12 Ka mea tō muri o rāua ki tōna pāpā, ‘E pā, hōmai ki ahau te wāhi taonga e wehea e koe mōku.’ Nā, ka wehewehea e ia ki a rāua tōna oranga.
12 E o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me pertence. E ele repartiu por eles a fazenda.
13 “Ā, kīhai i maha ngā rā, ka kohikohia e te tama ō muri ngā mea katoa, ā, haere ana ki te whenua tawhiti, maumauria ana ōna taonga ki reira, he tōreretanga ki te kino.
13 E, poucos dias depois, o filho mais novo, ajuntando tudo, partiu para uma terra longínqua, e ali desperdiçou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ā, nō ka poto āna mea katoa, ka pā te matekai ki taua whenua, ā, ka tīmata ia te rawakore.
14 E, havendo ele gastado tudo, houve naquela terra uma grande fome, e começou a padecer necessidades.
15 Nā, ka haere ia, ka piri ki tētahi o ngā tāngata o taua whenua; ka tonoa e ia ki āna māra ki te whāngai poaka.
15 E foi, e chegou-se a um dos cidadãos daquela terra, o qual o mandou para os seus campos, a apascentar porcos.
16 I hiahia hoki ia kia whakakīia tōna kōpū ki ngā kiri e kainga ana e ngā poaka, heoi, kīhai i hoatu e tētahi ki a ia.
16 E desejava encher o seu estômago com as bolotas que os porcos comiam, e ninguém lhe dava nada.
17 “Nō te hokinga ake ia o ōna whakaaro, ka mea ia, ‘Anō te tini o ngā kaimahi a tōku pāpā, he nui noa atu ā rātou taro, ko ahau ia ka ngaro i te kaikore!
17 E, tornando em si, disse: Quantos jornaleiros de meu pai têm abundância de pão, e eu aqui pereço de fome!
18 Ka whakatika ahau, ka haere ki tōku matua, ka mea ki a ia, E pā, kua hara ahau ki te rangi, ki tōu aroaro anō.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com meu pai, e dir-lhe-ei: Pai, pequei contra o céu e perante ti;
19 Ā, heoi anō tikanga kia kīia ahau he tama nāu; meinga ahau kia rite ki tētahi o āu kaimahi.’
19 Já não sou digno de ser chamado teu filho; faze-me como um dos teus jornaleiros.
20 “Nā, ka whakatika ia, ā, haere ana ki tōna matua. Nā, i a ia anō i tawhiti, ka kite tōna matua i a ia, ka aroha, ka oma, hinga iho ki tōna kakī kihi ana i a ia.
20 E, levantando-se, foi para seu pai; e, quando ainda estava longe, viu-o seu pai, e se moveu de íntima compaixão e, correndo, lançou-se-lhe ao pescoço e o beijou.
21 Nā, ko te meatanga a te tama ki a ia, ‘E pā, kua hara ahau ki te rangi, ki tōu aroaro anō, ā, heoi anō tikanga kia kīia ahau he tama nāu.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e perante ti, e já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Nā, ka mea te matua ki āna pononga, ‘Kia hohoro te mau mai i te kākahu pai rawa, ā, ka whakakākahu ki a ia; hōmai hoki he mōwhiti mō tōna ringa, he hū hoki mō ōna waewae.
22 Mas o pai disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa; e vesti-lho, e ponde-lhe um anel na mão, e alparcas nos pés;
23 Kawea mai anō te kūao kau, te mea whāngai, patua, kia kai tātou, kia koa te ngākau.
23 E trazei o bezerro cevado, e matai-o; e comamos, e alegremo-nos;
24 Ko tēnei tama hoki āku i mate, ā, kua ora; i ngaro, ā, kua kitea.’ Ā, ka anga rātou ka koa.
24 Porque este meu filho estava morto, e reviveu, tinha-se perdido, e foi achado. E começaram a alegrar-se.
25 “Nā, kei te māra tāna tama mātāmua, ā, nō tōna haerenga mai, ka whakatata ki te whare, ka rongo i te waiata, i te kanikani.
25 E o seu filho mais velho estava no campo; e quando veio, e chegou perto de casa, ouviu a música e as danças.
26 Nā, karangatia ana e ia tētahi o ngā kaimahi, ka ui atu, ‘He aha rā ēnei mea?’
26 E, chamando um dos servos, perguntou-lhe que era aquilo.
27 Nā, ka mea mai tērā ki a ia, ‘Kua tae mai tōu teina; kua patua e tōu matua te kūao mōmona a te kau, nō te mea kua tae ora mai ia ki a ia.’
27 E ele lhe disse: Veio teu irmão; e teu pai matou o bezerro cevado, porque o recebeu são e salvo.
28 “Nā, ka riri ia, kīhai hoki i pai kia haere ki roto; me i reira ka haere atu tōna matua ki waho, ka tohe ki a ia.
28 Mas ele se indignou, e não queria entrar.
29 Nā, ka whakahoki ia, ka mea ki tōna matua, ‘Nanā, te tini o ngā tau i mahi ai ahau ki a koe, kāhore rawa hoki i takatakahi i tāu kupu; heoi, kāhore rawa i hōmai e koe ki ahau he kūao koati, kia koa tahi ai ahau me ōku hoa.
29 E saindo o pai, instava com ele. Mas, respondendo ele, disse ao pai: Eis que te sirvo há tantos anos, sem nunca transgredir o teu mandamento, e nunca me deste um cabrito para alegrar-me com os meus amigos;
30 Otirā, i te taenga mai o tēnei tama āu, i pau nei tōu oranga i a ia, rātou tahi ko ngā wāhine kairau, kua patua e koe te kūao mōmona a te kau māna.’
30 Vindo, porém, este teu filho, que desperdiçou os teus bens com as meretrizes, mataste-lhe o bezerro cevado.
31 “Nā, ka mea tērā ki a ia, ‘E tama, kei ahau tonu koe, māu hoki āku mea katoa.
31 E ele lhe disse: Filho, tu sempre estás comigo, e todas as minhas coisas são tuas;
32 He tika ia kia koa tātou, kia hari; i mate hoki tōu teina nei, ā, kua ora, i ngaro, ā, kua kitea.’ ”
32 Mas era justo alegrarmo-nos e folgarmos, porque este teu irmão estava morto, e reviveu; e tinha-se perdido, e achou-se.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.