Gênesis 38

mri2012 (MRI2012) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 I taua wā ka maunu atu a Hūrā i roto i ōna tuākana, ā, peka ana ki tētahi Aturami, ko Hira tōna ingoa.
1 Aconteceu, por esse tempo, que Judá se apartou de seus irmãos e se hospedou na casa de um adulamita, chamado Hira.
2 Ā, kitea ana e Hūrā i reira te tamāhine a tētahi Kanaani, ko Huaha tōna ingoa. Nā, ka tango ia i a ia, ā, haere ana ki roto, ki a ia.
2 Ali viu Judá a filha de um cananeu, chamado Sua; ele a tomou por mulher e a possuiu.
3 Nā, ka hapū ia, ā, ka whānau he tama; ā, huaina iho tōna ingoa ko Ere.
3 E ela concebeu e deu à luz um filho, e o pai lhe chamou Er.
4 Nā, ka hapū anō ia, ā, ka whānau he tama; ā, huaina iho tōna ingoa ko Onana.
4 Tornou a conceber e deu à luz um filho; a este deu a mãe o nome de Onã.
5 Ā, ka hapū anō ia, ā, ka whānau he tama; ā, huaina iho tōna ingoa ko Heraha; i Ketipi hoki te tāne i tōna whānautanga.
5 Continuou ainda e deu à luz outro filho, cujo nome foi Selá; ela estava em Quezibe quando o teve.
6 Nā, ka tangohia e Hūrā he wahine mā Ere, mā tāna mātāmua, ko tōna ingoa ko Tāmara.
6 Judá, pois, tomou esposa para Er, o seu primogênito; o nome dela era Tamar.
7 He tangata kino a Ere mātāmua a Hūrā ki tā Ihowā titiro; ā, whakamatea ana ia e Ihowā.
7 Er, porém, o primogênito de Judá, era perverso perante o Senhor , pelo que o Senhor o fez morrer.
8 Nā, ka mea a Hūrā ki a Onana, “Haere ki roto, ki te wahine a tōu tuakana, hei whakakapi mō te whāwhārua, kia whai uri ai tōu tuakana.”
8 Então, disse Judá a Onã: Possui a mulher de teu irmão, cumpre o levirato e suscita descendência a teu irmão.
9 I mōhio anō a Onana e kore e waiho te uri mōna; ā, i tōna haerenga ki te wahine a tōna tuakana, nā, ka tukua e ia kia heke atu ki te whenua, kei hoatu e ia he uri ki tōna tuakana.
9 Sabia, porém, Onã que o filho não seria tido por seu; e todas as vezes que possuía a mulher de seu irmão deixava o sêmen cair na terra, para não dar descendência a seu irmão.
10 He kino hoki tāna mahi ki tā Ihowā titiro; nā, ka whakamatea hoki ia.
10 Isso, porém, que fazia, era mau perante o Senhor , pelo que também a este fez morrer.
11 Kātahi ka mea a Hūrā ki a Tāmara, ki tāna hunaonga, “Me noho pouaru koe ki te whare o tōu pāpā, kia kaumātua rā anō a Heraha, tāku tama.” I mea hoki ia, “Kei mate anō hoki tēnei, kei pērā me ōna tuākana.” Nā, ka haere a Tāmara, ā, noho ana i te whare o tōna pāpā.
11 Então, disse Judá a Tamar, sua nora: Permanece viúva em casa de teu pai, até que Selá, meu filho, venha a ser homem. Pois disse: Para que não morra também este, como seus irmãos. Assim, Tamar se foi, passando a residir em casa de seu pai.
12 Ā, ka maha ngā rā, ka mate te tamāhine a Huaha, te wahine a Hūrā; ā, ka mārie a Hūrā, ā, ka haere rāua ko tōna hoa ko Hira Aturami ki runga ki Timinata, ki āna kaikutikuti hipi.
12 No correr do tempo morreu a filha de Sua, mulher de Judá; e, consolado Judá, subiu aos tosquiadores de suas ovelhas, em Timna, ele e seu amigo Hira, o adulamita.
13 Ā, ka kōrerotia ki a Tāmara, ka meatia, “Ko tōu hungawai tēnei te haere ake nei ki Timinata, ki te kutikuti i āna hipi.”
13 E o comunicaram a Tamar: Eis que o teu sogro sobe a Timna, para tosquiar as ovelhas.
14 Nā, ka whakarērea atu e ia ōna kākahu pouaru, ka hīpoki i a ia ki tōna ārai, roropi tonu ki a ia, ā, ka noho i te tomokanga ki Enaima, i te huarahi ki Timinata. I kite hoki ia kua kaumātua a Heraha, ā, kāhore anō ia i hoatu hei wahine māna.
14 Então, ela despiu as vestes de sua viuvez, e, cobrindo-se com um véu, se disfarçou, e se assentou à entrada de Enaim, no caminho de Timna; pois via que Selá já era homem, e ela não lhe fora dada por mulher.
15 Nā, ka kite a Hūrā i a ia, hua noa ia he wahine kairau; nō te mea i hīpokina tōna mata.
15 Vendo-a Judá, teve-a por meretriz; pois ela havia coberto o rosto.
16 Nā, ka peka ia ki te ara ki a ia, ka mea, “Tukua atu ahau, nē? Kia haere atu ki a koe.” Kīhai hoki ia i mōhio ko tāna hunaonga ia.
16 Então, se dirigiu a ela no caminho e lhe disse: Vem, deixa-me possuir-te; porque não sabia que era a sua nora. Ela respondeu: Que me darás para coabitares comigo?
17 Ā, ka mea ia, “Ka tukua atu e ahau tētahi kūao koati o te kāhui.”
17 Ele respondeu: Enviar-te-ei um cabrito do rebanho. Perguntou ela: Dar-me-ás penhor até que o mandes?
18 Ā, ka mea ia, “He aha te taunaha e hoatu e ahau ki a koe?”
18 Respondeu ele: Que penhor te darei? Ela disse: O teu selo, o teu cordão e o cajado que seguras. Ele, pois, lhos deu e a possuiu; e ela concebeu dele.
19 Nā, ka whakatika ia, ā, haere ana, whakarērea ana e ia tōna ārai, ā, kākahuria iho ōna kākahu pouaru.
19 Levantou-se ela e se foi; tirou de sobre si o véu e tornou às vestes da sua viuvez.
20 Nā, ka hoatu te kūao koati e Hūrā kia kawea e tōna hoa e te Aturami, ki te tiki i te taunaha i te ringa o te wahine; ā, kīhai ia i kitea.
20 Enviou Judá o cabrito, por mão do adulamita, seu amigo, para reaver o penhor da mão da mulher; porém não a encontrou.
21 Ā, ka ui ia ki ngā tāngata o taua wāhi, ka mea, “Kei hea te wahine kairau i Enaima, nei i te taha o te ara?”
21 Então, perguntou aos homens daquele lugar: Onde está a prostituta cultual que se achava junto ao caminho de Enaim? Responderam: Aqui não esteve meretriz nenhuma.
22 Nā, ka hoki ia ki a Hūrā, ka mea, “Kāhore ia i kitea e ahau; e mea ana hoki ngā tāngata o tērā wāhi, kāhore he wahine kairau i reira.”
22 Tendo voltado a Judá, disse: Não a encontrei; e também os homens do lugar me disseram: Aqui não esteve prostituta cultual nenhuma.
23 Nā, ka mea a Hūrā, “Tukua kia tangohia e ia, kei tāwaia tāua. Titiro hoki, kua tukua atu nei e ahau te kūao nei, ā, kīhai ia i kitea e koe.”
23 Respondeu Judá: Que ela o guarde para si, para que não nos tornemos em opróbrio; mandei-lhe, com efeito, o cabrito, todavia, não a achaste.
24 Ā, ka toru ngā marama, nā, ka kōrerotia ki a Hūrā, ka meatia, “Kua kairau a Tāmara, tāu hunaonga; kua hapū anō hoki ia i ōna kairautanga.”
24 Passados quase três meses, foi dito a Judá: Tamar, tua nora, adulterou, pois está grávida. Então, disse Judá: Tirai-a fora para que seja queimada.
25 Ā, ka kawea ia ki waho, ka tono tangata ia ki tōna hungawai, ka mea, “Nā te tangata nāna ēnei mea tōku hapū.” I mea anō ia, “Tēnā, tirohia, nā wai ēnei, te hīri nei, me ngā tau, me te tokotoko.”
25 Em tirando-a, mandou ela dizer a seu sogro: Do homem de quem são estas coisas eu concebi. E disse mais: Reconhece de quem é este selo, e este cordão, e este cajado.
26 Nā, ka mōhiotia e Hūrā, ā, ka mea ia, “Nui atu tōna tika i tōku; kīhai hoki ia i hoatu e ahau ki a Heraha, ki tāku tama.” Ā, kīhai ia i mōhio ki a ia i muri iho.
26 Reconheceu-os Judá e disse: Mais justa é ela do que eu, porquanto não a dei a Selá, meu filho. E nunca mais a possuiu.
27 Ā, ka taka ki te wā e whānau ai ia, nā, he māhanga kei roto i tōna kōpū.
27 E aconteceu que, estando ela para dar à luz, havia gêmeos no seu ventre.
28 Ā, i tōna whānautanga, nā, ka torona te ringa o tētahi; nā, ka mau te kaiwhakawhānau ki te miro whero, ā, herea ana ki tōna ringa, ka mea, “Ko tēnei i puta mai i mua.”
28 Ao nascerem, um pôs a mão fora, e a parteira, tomando-a, lhe atou um fio encarnado e disse: Este saiu primeiro.
29 Ā, i tāna whakahokinga atu i tōna ringa, nā, ka puta mai tōna tuakana; ā, ka mea ia, “Ka tae tōu pakaru mai! Nāu te pakaru mai.” Koia i huaina ai tōna ingoa ko Parete.
29 Mas, recolhendo ele a mão, saiu o outro; e ela disse: Como rompeste saída? E lhe chamaram Perez.
30 Ā muri iho ka puta tōna teina, i herea nei tōna ringa ki te miro whero, ā, ka huaina tōna ingoa ko Tera.
30 Depois, lhe saiu o irmão, em cuja mão estava o fio encarnado; e lhe chamaram Zera.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 38, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.