Atos 9
mri2012 (MRI2012) vs VC
1 Ko Haora ia kei te kupukupu tonu i te whakawehi, i te mate mō ngā ākonga a te Ariki, ā, haere ana ki te tohunga nui,
1 Enquanto isso, Saulo só respirava ameaças e morte contra os discípulos do Senhor. Apresentou-se ao príncipe dos sacerdotes,
2 kei te tono pukapuka i a ia ki ngā whakaminenga i Ramahiku, ina kitea e ia tētahi nō te Huarahi, ahakoa tāne, wāhine rānei, kia mauria hereheretia mai e ia ki Hiruhārama.
2 e pediu-lhe cartas para as sinagogas de Damasco, com o fim de levar presos a Jerusalém todos os homens e mulheres que achasse seguindo essa doutrina.
3 Nā, i a ia e haere ana, ka whakatata ia ki Ramahiku; nā, ohorere ana te whitinga mai ki a ia, huri noa, o tētahi mārama nō te rangi.
3 Durante a viagem, estando já perto de Damasco, subitamente o cercou uma luz resplandecente vinda do céu.
4 Ā, hinga ana ia ki te whenua, ka rongo ake i tētahi reo e mea ana ki a ia, “E Haora, e Haora, he aha tāu e whakatoi nei i ahau?”
4 Caindo por terra, ouviu uma voz que lhe dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
5 Anō rā ko ia, “Ko wai koe, e te Ariki?”
5 Saulo disse: Quem és, Senhor? Respondeu ele: Eu sou Jesus, a quem tu persegues. {Duro te é recalcitrar contra o aguilhão.
6 Nā, wiri ana ia, ihiihi ana, ka mea, “E te Ariki, kia aha ahau?”
6 Então, trêmulo e atônito, disse ele: Senhor, que queres que eu faça? Respondeu-lhe o Senhor:} Levanta-te, entra na cidade. Aí te será dito o que deves fazer.
7 Nā, ko ngā tāngata i haere tahi i a ia, tū reokore ana, rongo kau ana ki te reo, kāhore ia i kite tangata.
7 Os homens que o acompanhavam enchiam-se de espanto, pois ouviam perfeitamente a voz, mas não viam ninguém.
8 Nā, ka whakatika ake a Haora i te whenua, ā, i te tuwheratanga o ōna kanohi, kīhai rawa ia i kite aha; nā, ārahina ā ringatia ana ia e rātou, mauria ana ia ki Ramahiku.
8 Saulo levantou-se do chão. Abrindo, porém, os olhos, não via nada. Tomaram-no pela mão e o introduziram em Damasco,
9 Ā, e toru ōna rā e kore ana e kite, kīhai hoki i kai, kīhai i inu.
9 onde esteve três dias sem ver, sem comer nem beber.
10 Nā, i Ramahiku tētahi ākonga, ko Anania te ingoa; ka mea te Ariki ki a ia, he kite, “E Anania.”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor, numa visão, lhe disse: Ananias! Eis-me aqui, Senhor, respondeu ele.
11 Anō rā ko te Ariki ki a ia, “Whakatika, haere ki te ara e kīia nei ko Torotika, ka ui i te whare o Hūrā mō tētahi ko Haora te ingoa, nō Tarahu. Nā, kei te īnoi ia.
11 O Senhor lhe ordenou: Levanta-te e vai à rua Direita, e pergunta em casa de Judas por um homem de Tarso, chamado Saulo; ele está orando.
12 Ā, kua kite ia i tētahi tangata, ko Anania te ingoa, e tomo mai ana, e whakapā ana i ōna ringa ki a ia, kia kite ai ia.”
12 {Este via numa visão um homem, chamado Ananias, entrar e impor-lhe as mãos para recobrar a vista.}
13 Otirā, ka whakahoki a Anania, “E te Ariki, he tokomaha āku i rongo ai mō tēnei tangata, ki te nui o te kino i mea ai ia ki tāu hunga tapu i Hiruhārama;
13 Ananias respondeu: Senhor, muitos já me falaram deste homem, quantos males fez aos teus fiéis em Jerusalém.
14 ā, tēnei anō kei a ia he mana nā ngā tohunga nui, kia herea te hunga katoa e karanga ana ki tōu ingoa.”
14 E aqui ele tem poder dos príncipes dos sacerdotes para prender a todos aqueles que invocam o teu nome.
15 Heoi, ka mea te Ariki ki a ia, “Haere; nō te mea he kaupapa whiriwhiri ia nāku, hei mau i tōku ingoa ki te aroaro o ngā tauiwi, o ngā kīngi, o ngā tama hoki a Īharaira.
15 Mas o Senhor lhe disse: Vai, porque este homem é para mim um instrumento escolhido, que levará o meu nome diante das nações, dos reis e dos filhos de Israel.
16 Ka whakakitea hoki e ahau ki a ia te nui o ngā mea e mamae ai ia mō tōku ingoa.”
16 Eu lhe mostrarei tudo o que terá de padecer pelo meu nome.
17 Nā, haere ana a Anania, tomo ana ki roto ki te whare. Ka whakapā i ōna ringa ki a ia, ka mea, “E tōku teina, e Haora, nā te Ariki, nā Īhu, i puta rā ki a koe i te ara i haere mai nā koe, nāna ahau i tono mai, kia kite ai koe, ā, kia kī ai hoki i te Wairua Tapu.”
17 Ananias foi. Entrou na casa e, impondo-lhe as mãos, disse: Saulo, meu irmão, o Senhor, esse Jesus que te apareceu no caminho, enviou-me para que recobres a vista e fiques cheio do Espírito Santo.
18 Nā, marere tonu iho ētahi mea, ānō he unahi, i ōna kanohi, ā, kite ana ia, ka whakatika, ka iriiria.
18 No mesmo instante caíram dos olhos de Saulo umas como escamas, e recuperou a vista. Levantou-se e foi batizado.
19 Nā, ka kai ia, ka whai kaha.
19 Depois tomou alimento e sentiu-se fortalecido. Demorou-se por alguns dias com os discípulos que se achavam em Damasco.
20 Ā, i reira tonu kauwhautia ana e ia a te Karaiti i roto i ngā whare karakia, ko te Tama ia a te Atua.
20 Imediatamente começou a proclamar pelas sinagogas que Jesus é o Filho de Deus.
21 Ā, mīharo ana te hunga katoa i rongo, ka mea, “Ehara ianei tēnei i te kaitūkino o te hunga i karanga ki tēnei ingoa i Hiruhārama? Ā, ko te mea anō tēnei i haere mai ai ia, kia herea rātou, kia ārahina ki ngā tohunga nui?”
21 Todos os seus ouvintes pasmavam e diziam: Este não é aquele que perseguia em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus? Não veio cá só para levá-los presos aos sumos sacerdotes?
22 Ko Haora ia ka nui haere kē atu tōna kaha, ā, whakapororarutia ana e ia ngā Hūrai e noho ana i Ramahiku, i a ia e whakakite ana ko te Karaiti tēnei.
22 Saulo, porém, sentia crescer o seu poder e confundia os judeus de Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Ā, ka maha ngā rā ka pahure, ka rūnanga ngā Hūrai kia whakamatea ia.
23 Decorridos alguns dias, os judeus deliberaram, em conselho, matá-lo.
24 Heoi, i mātau a Haora ki tā rātou whakapāpānga mōna. Ā, whanga ana rātou ki ngā tatau i te ao, i te pō, kia whakamatea ia;
24 Estas intenções chegaram ao conhecimento de Saulo. Guardavam eles as portas de dia e de noite, para matá-lo.
25 otiia, i mau ngā ākonga ki a ia i te pō, tukua iho ana e rātou rā te taiepa i roto i te kete.
25 Mas os discípulos, tomando-o de noite, fizeram-no descer pela muralha dentro de um cesto.
26 Ā, nō tōna taenga mai ki Hiruhārama, ka whai ia kia uru atu ia ki ngā ākonga; heoi, wehi katoa ana rātou i a ia, kīhai i whakapono he ākonga ia.
26 Chegando a Jerusalém, tentava ajuntar-se aos discípulos, mas todos o temiam, não querendo crer que se tivesse tornado discípulo.
27 Ko Pānapa ia i tango i a ia, ā, mauria ana ia ki ngā āpōtoro, kōrerotia ana e ia ki a rātou tōna kitenga i te Ariki i te ara, tāna kōrerotanga ki a ia, tōna māia hoki ki te kauwhau i Ramahiku i runga i te ingoa o Īhu.
27 Então Barnabé, levando-o consigo, apresentou-o aos apóstolos e contou-lhes como Saulo vira o Senhor no caminho, e que lhe havia falado, e como em Damasco pregara, com desassombro, o nome de Jesus.
28 Nā, ka noho ia ki a rātou, hāereere atu ana, hāereere mai ana i Hiruhārama,
28 Daí por diante permaneceu com eles, saindo e entrando em Jerusalém, e pregando, destemidamente, o nome do Senhor.
29 me te māia hoki ki te kauwhau i runga i te ingoa o te Ariki; ā, kōrero ana ia, totohe ana ki ngā Hūrai Kariki; otirā ka whakangākau rātou kia whakamatea ia.
29 Falava também e discutia com os helenistas. Mas estes procuravam matá-lo.
30 Nō te mōhiotanga o ngā tuākana, ka mauria ia e rātou ki raro ki Hiharia, ā, tonoa atu ana ia ki Tarahu.
30 Os irmãos, informados disso, acompanharam-no até Cesaréia e dali o fizeram partir para Tarso.
31 Nā, ka whai tānga manawa te hāhi, puta noa i Hūria katoa, i Karirī, i Hamaria, ā, tupu ana; haere ana i runga i te wehi o te Ariki, i te whakamārie hoki a te Wairua Tapu, nō ka whakaroaka.
31 A Igreja gozava então de paz por toda a Judéia, Galiléia e Samaria. Estabelecia-se ela caminhando no temor do Senhor, e a assistência do Espírito Santo a fazia crescer em número.
32 Nā, i a Pita e hāereere ana puta noa ngā wāhi katoa, ka tae iho hoki ia ki te hunga tapu e noho ana i Raira.
32 Pedro, que caminhava por toda parte, de cidade em cidade, desceu também aos fiéis que habitavam em Lida.
33 Ka kitea e ia i reira tētahi tangata ko Inia te ingoa, kua waru ōna tau e takoto ana i runga i tōna moenga; he pararūtiki hoki ia.
33 Ali achou um homem chamado Enéias, que havia oito anos jazia paralítico num leito.
34 Nā, ko te meatanga a Pita ki a ia, “E Inia, ka ora koe i a Īhu Karaiti; whakatika, whārikitia tōu moenga.” Nā, whakatika tonu ake ia.
34 Disse-lhe Pedro: Enéias, Jesus Cristo te cura: levanta-te e faze tua cama. E levantou-se imediatamente.
35 I kite katoa hoki i a ia te hunga e noho ana i Raira, i Harona, ā, tahuri ana ki te Ariki.
35 Viram-no todos os que habitavam em Lida e em Sarona, e converteram-se ao Senhor.
36 Nā, tērā tētahi ākonga i Hopa e noho ana, ko Tapita te ingoa, ko te whakamāoritanga ko Roka. He wahine tēnei i aro nui ki ngā mahi pai, ki ngā mahi atawhai rawakore.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita - em grego, Dorcas. Esta era rica em boas obras e esmolas que dava.
37 Ā, i aua rā ka tūrorotia ia, ka mate. Ā, ka oti ia te horoi e rātou, ka whakatakotoria ia ki tētahi rūma i runga.
37 Aconteceu que adoecera naqueles dias e veio a falecer. Depois de a terem lavado, levaram-na para o quarto de cima.
38 Nā, i te mea e tata atu ana a Raira ki Hopa, ka rongo ngā ākonga kei reira a Pita, ā, ka tonoa e rātou tokorua ngā tāngata ki a ia, hei mea, “Kaua e whakaroa te haere mai ki a mātou.”
38 Ora, como Lida fica perto de Jope, os discípulos, ouvindo dizer que Pedro aí se encontrava, enviaram-lhe dois homens, rogando-lhe: Não te demores em vir ter conosco.
39 Nā, whakatika ana a Pita, haere ana i a rāua. Ā, i tōna taenga atu ka ārahina e rātou ki te rūma i runga. Ā, tū ana ngā pouaru katoa i tōna taha, tangi ana, ka whakakite ki a ia i ngā koti, i ngā kākahu i hangā e Roka, i a ia e noho ana i a rātou.
39 Pedro levantou-se imediatamente e foi com eles. Logo que chegou, conduziram-no ao quarto de cima. Cercavam-no todas as viúvas, chorando e mostrando-lhe as túnicas e os vestidos que Dorcas lhes fazia quando viva.
40 Otiia, ka tonoa rātou katoa e Pita ki waho, ka tuku ia i ōna turi, ka īnoi; kātahi ka tahuri ake ia ki te tūpāpaku, ka mea, “Tapita, e ara.” Nā, ka titiro ōna kanohi, ā, i tōna kitenga i a Pita, ka noho ia ki runga.
40 Pedro então, tendo feito todos sair, pôs-se de joelhos e orou. Voltando-se para o corpo, disse: Tabita, levanta-te! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Kātahi, ka hoatu e ia tōna ringa ki a ia, ka whakaara ake i a ia. Ā, karangatia ana e ia te hunga tapu me ngā pouaru, ā, tukua oratia atu ana ia.
41 Ele a fez levantar-se, estendendo-lhe a mão. Chamando os irmãos e as viúvas, entregou-lha viva.
42 Ā, i mōhiotia tēnei mea puta noa i Hopa katoa; he tokomaha hoki i whakapono ki te Ariki.
42 Este fato espalhou-se por toda Jope e muitos creram no Senhor.
43 Ā, he maha ōna rā i noho ai ia ki Hopa, ki a Haimona kaimahi hiako.
43 Pedro permaneceu ainda muitos dias em Jope, em casa dum curtidor, chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.