Apocalipse 6
mri2012 (MRI2012) vs VC
1 Ā, i kite ahau i te wāhanga o tētahi o ngā hīri e te Reme, i rongo hoki i tētahi o ngā mea ora e whā e mea mai ana, ānō he reo whatitiri, “Haere mai!”
1 Depois, vi o Cordeiro abrir o primeiro selo e ouvi um dos quatro Animais clamar com voz de trovão: Vem!
2 I kite anō ahau, nā, he hōiho mā; ā, ko te tangata e noho ana i runga he kōpere tāna; ā, ka hoatu he karauna ki a ia. Ā, haere atu ana ia i runga i te wikitōria ki te wikitōria.
2 Vi aparecer então um cavalo branco. O seu cavaleiro tinha um arco; foi-lhe dada uma coroa e ele partiu como vencedor para tornar a vencer.
3 Ā, i tāna wāhanga i te rua o ngā hīri ka rongo ahau i te rua o ngā mea ora e mea ana, “Haere mai!”
3 Quando abriu o segundo selo, ouvi o segundo animal clamar: Vem!
4 Nā, ka puta mai tētahi hōiho anō, he hōiho whero; ā, i hoatu ki te kainoho i runga kia tangohia atu e ia te rangimārie i runga i te whenua, kia patu ai rātou tētahi i tētahi. I hoatu anō hoki he hoari nui ki a ia.
4 Partiu então outro cavalo, vermelho. Ao que o montava foi dado tirar a paz da terra, de modo que os homens se matassem uns aos outros; e foi-lhe dada uma grande espada.
5 Ā, i tāna wāhanga i te toru o ngā hīri ka rongo ahau i te toru o ngā mea ora e mea ana, “Haere mai!” Ā, i kite ahau, nā, he hōiho mangu; me te kainoho i runga he pāuna taimaha tāna kei tōna ringaringa.
5 Quando abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro animal clamar: Vem! E vi aparecer um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha uma balança na mão.
6 Ā, ka rongo ahau i te reo, anō i waenganui o ngā mea ora e whā, e mea ana, “He koata wīti mō te pene, e toru koata pārei mō te pene; kei kino hoki tāu mahi ki te hinu, ki te wāina.”
6 Ouvi então como que uma voz clamar no meio dos quatro Animais: Uma medida de trigo por um denário, e três medidas de cevada por um denário; mas não danifiques o azeite e o vinho!
7 Ā, i tāna wāhanga i te whā o ngā hīri, ka rongo ahau i te reo o te whā o ngā mea ora, e mea ana, “Haere mai!”
7 Quando abriu o quarto selo, ouvi a voz do quarto animal, que clamava: Vem!
8 Ā, ka kite ahau, nā, he hōiho hāmā; ā, ko te kainoho i runga, tōna ingoa ko te Mate, me te aru anō te Rēinga i a ia. Nā, i hoatu ki a rāua te tikanga ki te tuawhā o ngā wāhi o te whenua, kia whakamatea ki te hoari, ki te matekai, ki te mate tūroro, ki ngā kararehe hoki o te whenua.
8 E vi aparecer um cavalo esverdeado. Seu cavaleiro tinha por nome Morte; e a região dos mortos o seguia. Foi-lhe dado poder sobre a quarta parte da terra, para matar pela espada, pela fome, pela peste e pelas feras.
9 Ā, i tāna wāhanga i te rima o ngā hīri, ka kitea e ahau i raro i te āta ngā wairua o te hunga i whakamatea mō te kupu a te Atua, mō tā rātou whakaatu hoki.
9 Quando abriu o quinto selo, vi debaixo do altar as almas dos homens imolados por causa da palavra de Deus e por causa do testemunho de que eram depositários.
10 Nui atu tō rātou reo ki te karanga, ki te mea, “Kia pēhea te roa, e te Ariki, e te tapu, e te pono, ā, kore ana koe e whakawā, e rapu utu mō ō mātou toto, i te hunga e noho ana i runga i te whenua?”
10 E clamavam em alta voz, dizendo: Até quando tu, que és o Senhor, o Santo, o Verdadeiro, ficarás sem fazer justiça e sem vingar o nosso sangue contra os habitantes da terra?
11 Ā, i hoatu he kākahu mā ki tēnei, ki tēnei o rātou; ā, i kīia atu ki a rātou, kia okioki rātou he wā iti nei, kia rite rā anō ō rātou hoa pononga me ō rātou tēina, i meinga nei kia patua, kia pērātia me rātou.
11 Foi então dada a cada um deles uma veste branca, e foi-lhes dito que aguardassem ainda um pouco, até que se completasse o número dos companheiros de serviço e irmãos que estavam com eles para ser mortos.
12 Ā, ka kite ahau i tāna wāhanga i te ono o ngā hīri, nā, ko te rū nui; ā, ka mangu te rā ānō he kākahu taratara, pūhuruhuru, ā, ko te marama pēnā katoa i te toto;
12 Depois vi o Cordeiro abrir o sexto selo; e sobreveio então um grande terremoto. O sol se escureceu como um tecido de crina, a lua tornou-se toda vermelha como sangue
13 ā, ka taka iho ngā whetū o te rangi, ānō he piki e whakangahoro nei i ōna hua kōriri, ina rurea ia i te hau nui.
13 e as estrelas do céu caíram na terra, como frutos verdes que caem da figueira agitada por forte ventania.
14 Nā, ka tahia atu te rangi me te pukapuka e whakakopaia ana; ā, ka nekehia atu ngā maunga katoa me ngā motu i ō rātou tūranga.
14 O céu desapareceu como um pedaço de papiro que se enrola e todos os montes e ilhas foram tirados dos seus lugares.
15 Nā, ko ngā kīngi o te whenua, ko ngā tāngata nunui, ko ngā tāngata taonga, ko ngā rangatira mano, ko ngā tāngata kaha, ko ngā pononga katoa, me ngā rangatira katoa, piri ana rātou ki roto ki ngā ana, ki ngā toka o ngā maunga;
15 Então os reis da terra, os grandes, os chefes, os ricos, os poderosos, todos, tanto escravos como livres, esconderam-se nas cavernas e grutas das montanhas.
16 me te kī ake anō rātou ki ngā maunga, ki ngā toka, “E hinga ki runga ki a mātou, hei huna i a mātou i te kanohi o tērā e noho rā i runga i te torōna, i te riri hoki o te Reme;
16 E diziam às montanhas e aos rochedos: Caí sobre nós e escondei-nos da face daquele que está sentado no trono e da ira do Cordeiro,
17 kua taea hoki te rā nui o tōna riri; ā, ko wai e tū?”
17 porque chegou o Grande Dia da sua ira, e quem poderá subsistir?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.