2 Samuel 12
mri2012 (MRI2012) vs NAA
1 Nā, ka tonoa a Nātana e Ihowā ki a Rāwiri; ā, ka tae atu ia ki a ia, ka mea ki a ia, “Tokorua ngā tāngata i te pā kotahi; he taonga o tētahi, he rawakore tētahi.
1 O Senhor enviou Natã a Davi. Natã foi falar com Davi e lhe disse: — Havia numa cidade dois homens, um rico e outro pobre.
2 He tini noa iho ngā hipi, ngā kau a te tangata taonga;
2 O rico tinha ovelhas e gado em grande número,
3 hore rawa ia he mea a te rawakore; heoi anō he reme uha kotahi nei, he mea nohinohi nāna i hoko mai i whāngai haere; ā, i tupu tahi ake rātou me āna tamariki. I kai tāna ake taro, i inu hoki i roto i tāna ake kapu, i takoto ki tōna uma; ā, i rite tonu he tamāhine ki a ia.
3 mas o pobre não tinha coisa nenhuma, a não ser uma cordeirinha que havia comprado. Ele a criou, e ela cresceu em sua casa, junto com os seus filhos. Comia da sua comida e bebia do seu copo. Dormia nos seus braços, e ele a tinha como filha.
4 “Nā, ka tae he pahī ki te tangata taonga, ā, ka manawapā tērā ki te tango i tētahi o āna hipi, o āna kau, kia takā mā te manuhiri i haere mai ki a ia; heoi tangohia ana e ia te reme a te tangata rawakore, takā ana e ia mā te tangata i haere nei ki a ia.”
4 Certo dia chegou um viajante à casa do homem rico, e este não quis pegar uma das suas ovelhas ou um dos seus bois para dar de comer ao visitante que havia chegado; em vez disso, pegou a cordeirinha do homem pobre e a preparou para o homem que havia chegado.
5 Ko te tino muranga o te riri o Rāwiri ki taua tangata, ka mea ki a Nātana, “E ora ana a Ihowā, e tika ana kia mate te tangata nāna tēnei mahi.
5 Então o furor de Davi se acendeu contra aquele homem, e ele disse a Natã: — Tão certo como vive o
6 Ko te reme hoki, kia whā ana e hoatu ai hei utu; mōna i mea i tēnei mea, mōna hoki kīhai i aroha.”
6 E pela cordeirinha restituirá quatro vezes, porque fez uma coisa dessas e porque não se compadeceu.
7 Nā, ka mea a Nātana ki a Rāwiri, “Ko taua tangata rā, ko koe. Ko te kupu tēnei a Ihowā, a te Atua o Īharaira: ‘Nāku koe i whakawahi hei kīngi mō Īharaira, nāku hoki koe i whakaora i te ringa o Haora;
7 Então Natã disse a Davi: — Esse homem é você. Assim diz o
8 ā, hoatu ana e ahau te whare o tōu ariki ki a koe, me ngā wāhine a tōu ariki ki tōu uma; i hoatu anō e ahau te whare o Īharaira rāua ko Hūrā ki a koe; ā, mehemea i iti tēnei, kua tāpiritia atu e ahau māu ērā atu mea anō.
8 Eu lhe dei a casa de seu senhor e as mulheres de seu senhor em seus braços. Também lhe dei a casa de Israel e de Judá. E, se isto fosse pouco, eu teria acrescentado tais e tais coisas.
9 He aha koe i whakahāwea ai ki te kupu a Ihowā? I mea ai i tēnei kino i tāna tirohanga? Ko Uria Hiti i patua e koe ki te hoari, ā, tangohia ana tāna wahine hei wahine māu; ko ia hoki tukitukia ana e koe ki te hoari a ngā tama a Āmona.
9 Por que, então, você desprezou a palavra do Senhor , fazendo o que era mau aos olhos dele? Com a espada você matou Urias, o heteu. Você tomou por esposa a mulher dele, depois de o matar com a espada dos filhos de Amom.
10 Nā reira e kore te hoari e whakakorea atu āianei i roto i tōu whare ā ake ake, mōu i whakahāwea ki ahau, i tango hoki i te wahine a Uria Hiti hei wahine māu.’
10 Agora, pois, a espada jamais se afastará da sua casa, porque você me desprezou e tomou a mulher de Urias, o heteu, para ser sua mulher.”
11 “Ko te kupu tēnei a Ihowā: ‘Nanā, ka whakaara ahau i te kino mōu i roto i tōu whare, ā, ka tango i āu wāhine i tāu tirohanga, ka hoatu ki tōu hoa, nā, ka takotoria e ia āu wāhine i te tirohanga ā te rā i runga nei.
11 Assim diz o Senhor : “Eis que farei com que de sua própria casa venha o mal sobre você. Tomarei as suas mulheres à sua própria vista e as darei a outro homem, que se deitará com elas em plena luz do dia.
12 I meatia pukutia hoki tēnei mea e koe; ko ahau ia ka mea i tēnei mea ki mua i a Īharaira katoa, ki mua anō i te rā.’ ”
12 Porque você o fez em segredo, mas eu farei isso diante de todo o Israel e em plena luz do dia.”
13 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Nātana, “Kua hara ahau ki a Ihowā.”
13 Então Davi disse a Natã: — Pequei contra o E Natã respondeu: — Também o
14 Otirā, i te mea nā tēnei mahi āu i whai take nui ai ngā hoariri o Ihowā ki te kohukohu, he pono ka mate te tamaiti ka whānau nei ki a koe.”
14 Mas, porque com isto você deu motivo a que os inimigos do Senhor blasfemassem, também o filho que lhe nasceu morrerá.
15 Nā, haere ana a Nātana ki tōna whare. Ā, ka pākia e Ihowā te tamaiti a Rāwiri i whānau nei i te wahine a Uria; he nui hoki te mate.
15 Então Natã foi para a sua casa. E o
16 Nā, ka īnoi a Rāwiri ki te Atua mō te tamaiti; ā, nohopuku ana a Rāwiri, haere ana ki roto, pau noa taua pō e takoto ana i te whenua.
16 Davi suplicou a Deus pela criança. Davi jejuava e, entrando em casa, passava a noite deitado no chão.
17 Nā, ka whakatika ngā kaumātua o tōna whare ki a ia, ki te whakaara i a ia i te whenua; heoi kīhai ia i pai, kīhai hoki i kai tahi i tā rātou taro.
17 Então os anciãos do seu palácio se aproximaram dele, para o levantar do chão; porém ele não quis e não comeu com eles.
18 Nā, i te whitu o ngā rā ka mate te tamaiti. Ā, ka wehi ngā tāngata a Rāwiri ki te mea ki a ia kua mate te tamaiti; i mea hoki rātou, “Nā, i te mea e ora ana te tamaiti, i kōrero tātou ki a ia, ā, kīhai ia i whakarongo ki tō tātou reo. Nā, tērā noa ake te kino e mea ai ia ki a ia anō ki te kōrerotia e tātou ki a ia te matenga o te tamaiti.”
18 No sétimo dia, a criança morreu. E os servos de Davi ficaram com medo de informá-lo de que a criança estava morta, porque diziam: — Quando a criança ainda estava viva, falávamos com ele, mas ele não dava ouvidos à nossa voz. Como, então, vamos dizer a ele que a criança morreu? Poderá fazer alguma loucura!
19 Otiia i kite a Rāwiri i āna tāngata e kōwhetewhete ana ki a rātou anō, ā, ka mōhio a Rāwiri kua mate te tamaiti. Nā, ka mea a Rāwiri ki āna tāngata, “Kua mate rānei te tamaiti?”
19 Mas Davi notou que os seus servos cochichavam uns com os outros e entendeu que a criança havia morrido. Então perguntou: — A criança morreu? Eles responderam: — Morreu.
20 Kātahi a Rāwiri ka whakatika i te whenua, ka horoi i a ia, ka whakawahi i a ia, ka tango i ētahi kākahu kē mōna; ā, haere ana ki te whare o Ihowā ki te koropiko. Kātahi ka haere ia ki tōna whare. Nā, ka tonoa e ia, ā, ka whakatakotoria he taro māna, ā, kai ana ia.
20 Então Davi se levantou do chão, lavou-se, ungiu-se, trocou de roupa, entrou na Casa do Senhor e adorou. Depois, voltou para o palácio e pediu comida; puseram-na diante dele, e ele comeu.
21 Kātahi ka mea āna tāngata ki a ia, “He aha tēnei mea i mea nei koe? I nohopuku koe, i tangi ki te tamaiti i a ia e ora ana; nō te matenga ia o te tamaiti, nā, whakatika ana koe ki te kai taro.”
21 O seus servos lhe disseram: — Que é isto que o senhor fez? Pela criança viva o senhor jejuou e chorou, mas, depois que ela morreu, se levantou e se pôs a comer!
22 Anō rā ko ia, “I te tamaiti e ora ana anō, i nohopuku ahau, i tangi; i mea hoki, ‘Ko wai ka tohu, tērā pea a Ihowā ka aroha ki ahau, ā, ka ora te tamaiti?’
22 Davi respondeu: — Enquanto a criança ainda estava viva, jejuei e chorei, porque dizia: “Talvez o
23 Ko tēnei, ka mate nei ia, kia nohopuku ahau hei aha? E taea rānei ia e ahau te whakahoki mai? Ko ahau e haere ki a ia, e kore ia e hoki mai ki ahau.”
23 Mas agora que ela morreu, por que jejuar? Poderei eu trazê-la de volta? Eu irei até ela, mas ela não voltará para mim.
24 Nā, ka whakamārie a Rāwiri i tāna wahine, i a Patehēpa, ā, haere ana ki roto, ki a ia, ā, takoto tahi ana rāua; ā, ka whānau anō ia, he tama, huaina iho tōna ingoa ko Horomona; i arohaina ia e Ihowā;
24 Então Davi consolou Bate-Seba, sua mulher. Teve relações com ela, e ela teve um filho, a quem Davi deu o nome de Salomão; e o Senhor o amou.
25 i tono hoki ia nā te ringa o Nātana poropiti, ā, nāna i hua tōna ingoa ko Teriria; he whakaaro hoki ki a Ihowā.
25 Davi o entregou nas mãos do profeta Natã, e este lhe chamou Jedidias, por causa do Senhor .
26 Ā, i whawhai anō a Ioapa ki Rapa o ngā tamariki a Āmona; ā, horo ana i a ia te pā kīngi.
26 Enquanto isso, Joabe atacou Rabá, dos filhos de Amom, e tomou a cidade real.
27 Nā, ka tono tāngata a Ioapa ki a Rāwiri, ka mea, “Kua tauria a Rapa e ahau, āe rā, kua horo i ahau te pā o ngā wai.
27 Então Joabe mandou mensageiros a Davi, dizendo: — Lutei contra Rabá e tomei a cidade das águas.
28 Nā, tēnā, huihuia te nuinga o te iwi ki te whakapae i te pā, kia riro ai i a koe; kei riro mai te pā i ahau, ā, nōku te ingoa e huaina ki reira.”
28 Reúna agora o resto do exército e cerque a cidade para tomá-la; do contrário, se eu a tomar, ela poderia ser chamada pelo meu nome.
29 Nā, huihuia ana te iwi katoa e Rāwiri, ā, haere ana ki Rapa; nā, tauria ana a reira e ia, ā, riro ana i a ia.
29 Então Davi reuniu todo o povo, marchou para Rabá, lutou contra ela, e a tomou.
30 Tangohia ana e ia te karauna o tō rātou kīngi i tōna mātenga, ko tōna taimaha kotahi taranata kōura, ā, i roto ngā kōhatu utu nui; ā, pōtaea iho ki te mātenga o Rāwiri. Ā, i whakaputaina, e ia ngā taonga o te pā, tōna tini.
30 Tirou a coroa da cabeça do seu rei. O peso da coroa era de trinta e quatro quilos de ouro, e havia nela pedras preciosas. Essa coroa foi posta na cabeça de Davi. E da cidade ele levou muitos despojos.
31 Nā, ko ngā tāngata i roto, whakaputaina ana e ia ki waho, ā, whakamahia ana ki ngā kani, ki ngā harou rino, ki ngā toki rino; i meinga anō rātou kia tīkā nā roto i te tahunga pereki. Ko tāna hoki tēnei i mea ai ki ngā pā katoa o ngā tamariki a Āmona. Nā, hoki ana a Rāwiri me te iwi katoa ki Hiruhārama.
31 Também trouxe o povo que havia nela, e os fez trabalhar com serras, picaretas, machados de ferro e em fornos de tijolos. Davi fez o mesmo com todas as cidades dos filhos de Amom. Depois voltou com todo o exército para Jerusalém.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 2 Samuel 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.