1 Samuel 9

mri2012 (MRI2012) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Nā, tērā tētahi tangata o Pineamine, ko Kihi tōna ingoa, he tama nā Apiere, tama a Teroro, tama a Pekorata, tama a Apiaha, he Pineamini, he tangata mārohirohi.
1 Havia um homem de Benjamim, chamado Cis, filho de Abiel, filho de Seror, filho de Becorat, filho de Afia, de família benjaminita, que era um homem valente.
2 He tama anō tāna, ko tōna ingoa ko Haora, he taitama, he ātaahua, he pai, kāhore he tangata o ngā tama a Īharaira i ātaahua atu i a ia; pūrero tonu ōna pokohiwi ki runga ake i te iwi katoa.
2 Tinha um filho chamado Saul, que era jovem e belo. Não havia em Israel outro mais belo do que ele; dos ombros para cima sobressaía a todo o povo.
3 Nā, kua ngaro ngā kāihe a Kihi pāpā o Haora, ā, ka mea a Kihi ki a Haora, ki tāna tama, “Tangohia tētahi o ngā tamariki hei hoa mōu, whakatika, haere ki te rapu i ngā kāihe.”
3 Tendo-se perdido as jumentas de Cis, pai de Saul, disse aquele ao seu filho: Toma um servo contigo e vai procurar as jumentas.
4 Nā, ka tika ia nā te whenua pukepuke o Ēparaima, ā, haere tonu nā te whenua o Hariha; heoi kīhai i kitea. Kātahi rāua ka tika nā te whenua o Haarimi, heoi kāhore noa iho. Nā, ka haere ia nā te whenua o ngā Pineamini, ā, kāhore i kitea.
4 Saul atravessou a montanha de Efraim e entrou na terra de Salisa, sem nada encontrar; percorreu a terra de Salim, mas em vão. Na terra de Benjamim não as encontrou tampouco.
5 Ā, nō tō rāua taenga ki te whenua o Tupu, ka mea a Haora ki tāna tangata, ki tōna hoa, “Haere mai, tāua ka hoki; kei mutu te whakaaro o tōku pāpā ki ngā kāihe, ā, ka mānukanuka kē ki a tāua.”
5 Tendo chegado à terra de Suf, Saul disse ao seu servo: Vem, voltemos. Meu pai poderia não mais pensar nas jumentas e ficar com cuidados por nós.
6 Nā, ka mea tērā ki a ia, “He tangata nā te Atua tēnei kei te pā nei, he tangata e whakahōnoretia ana; mana pū āna kupu katoa. Nā, kia haere tāua ki reira; tērā pea e kōrerotia mai e ia ki a tāua te haere e haere nei tāua.”
6 Nesta cidade, disse-lhe o servo, há um homem de Deus, varão muito considerado; tudo o que ele prediz se cumpre. Vamos lá; talvez ele nos mostrará o caminho que devemos tomar.
7 Anō rā ko Haora ki tāna tangata, “Engari, ki te haere tāua he aha te mea hei mauranga atu mā tāua ki taua tangata, kua hemo nei hoki te taro i roto i ā tāua pūtea, ā, kāhore he hākari hei kawenga atu ki taua tangata a te Atua. He aha oti tā tāua?”
7 Saul respondeu: Está bem, vamos; mas o que havemos de oferecer-lhe? Nossos alforjes estão vazios, e não temos presente algum para dar ao homem de Deus. O que nos resta?
8 Nā, ka whakahoki taua tangata ki tā Haora, ka mea, “Nanā, ko te whakawhā tēnei o te hekere hiriwa kei tōku ringa; me hoatu e ahau ki taua tangata a te Atua, kia whakaaturia mai e ia tō tāua ara ki a tāua.”
8 Tenho aqui um quarto de siclo de prata, respondeu o servo; dá-lo-ei ao homem de Deus para que ele nos mostre o caminho.
9 (I mua hoki i roto i a Īharaira, ina haere te tangata ki te ui tikanga i te Atua, ko tāna kī tēnei, “Hoake, tāua ka haere ki te matakite;” he matakite hoki tā mua ingoa mō te poropiti.)
9 {Antigamente, em Israel, todo o que ia consultar a Deus, dizia: Vinde, vamos ao vidente. Chamava-se então vidente ao que hoje se chama profeta.}
10 Nā, ka mea a Haora ki tāna tangata, “Ka pai tāu kupu; hoatu, tāua ka haere.” Nā, haere ana rāua ki te pā kei reira nei taua tangata a te Atua.
10 Saul disse ao seu servo: Tens razão. Anda, vamos E foram à cidade onde estava o homem de Deus.
11 I a rāua e piki ana i te pikitanga ki te pā, ka tūtaki rāua ki ētahi kōtiro e puta mai ana ki te utu wai. Nā, ka mea rāua ki a rātou, “Tēnei rānei te matakite?”
11 Subindo eles a encosta da cidade, encontraram umas moças que saíam a buscar água. Há um vidente aqui?, perguntaram-lhes.
12 Nā, ka whakahoki rātou ki a rāua, ka mea, “Tēnei anō; nanā, kei mua atu i a koe nā. Hohoro atu ināianei tonu, nō tēnei rā hoki ia i tae mai ai ki te pā; he patunga tapu hoki tā te iwi nei āianei i te wāhi tiketike.
12 Sim, responderam elas; ali diante de ti. Apressa-te; ele veio hoje à cidade, porque o povo oferece um sacrifício no lugar alto.
13 Tomo kau kōrua ki te pā, ka tūpono kōrua ki a ia i te mea kāhore anō i piki noa ki te wāhi tiketike ki te kai. E kore hoki te iwi e kai kia tae atu rā anō ia; ko ia hoki hei whakapai i te patunga tapu, muri iho ka kai te hunga i karangatia. Heoi, piki atu; ko te wā hoki tēnei e kitea ai ia e kōrua.”
13 Ao entrar na cidade, encontrá-lo-eis seguramente antes que suba ao lugar alto para o festim. O povo não comerá antes que ele chegue, pois ele deverá abençoar o sacrifício; os convidados só comerão depois. Subi, pois; hoje o encontrareis.
14 Nā, piki ana rāua ki te pā; ā, ka uru atu rāua ki roto ki te pā, ko Hamuera kua puta; tūtaki tonu ki a rāua; e piki ana ki te wāhi tiketike.
14 Subiram à cidade. No momento em que entravam, encontraram Samuel que saía para subir ao lugar alto.
15 Nā, kua whakapuakina e Ihowā ki a Hamuera i te rā i mua atu i te taenga mai o Haora, kua mea:
15 Ora, na véspera da chegada de Saul, o Senhor tinha revelado a Samuel:
16 “Kia pēnei āpōpō ka ungā atu e ahau ki a koe tētahi tangata nō te whenua o Pineamine, nā, me whakawahi ia e koe hei rangatira mō tāku iwi, mō Īharaira, ā, māna e whakaora tāku iwi i te ringa o ngā Pirihitini; kua titiro atu hoki ahau ki tāku iwi, nō te mea kua tae ake tā rātou karanga ki ahau.”
16 Amanhã, e esta mesma hora, mandar-te-ei um homem da terra de Benjamim, e tu o ungirás para chefe do meu povo de Israel, para que ele livre o povo das mãos dos filisteus. Porque voltei os meus olhos para o meu povo, e o seu clamor chegou até a mim.
17 Ā, nō te kitenga o Hamuera i a Haora, ka mea a Ihowā ki a ia, “Ko te tangata tēnei i kōrerotia rā e ahau ki a koe. Māna e whakahaere tikanga mō tāku iwi.”
17 Quando Samuel viu Saul, Deus disse-lhe: Eis o homem de quem te falei: este reinará sobre o meu povo.
18 Kātahi ka whakatata a Haora ki a Hamuera, ki te kūwaha, ka mea, “Tēnā koe, whakaaturia mai ki ahau, kei hea te whare o te matakite.”
18 Saul aproximou-se de Samuel à porta da cidade e disse-lhe: Rogo-te que me digas onde é a casa do vidente.
19 Nā, ka whakahoki a Hamuera ki a Haora, ka mea, “Ko ahau te matakite; piki atu i mua i ahau ki te wāhi tiketike, ka kai tahi hoki kōrua i ahau āianei; ā, ka tukua atu koe e ahau i te ata, ka whakaaturia hoki ki a koe ngā mea katoa i tōu ngākau.
19 Sou eu mesmo o vidente, respondeu Samuel; sobe na minha frente ao lugar alto; comereis hoje comigo. Amanhã te deixarei partir, depois de ter revelado a ti tudo o que tens no coração.
20 Ā, ko āu kāihe, ka toru nei ngā rā e ngaro ana, kaua tōu ngākau e whai ki ērā; kua kitea hoki. Kei a wai koia te hiahia katoa o Īharaira? He teka ianei kei a koe, kei te whare katoa anō hoki o tōu pāpā?”
20 Quanto às jumentas perdidas há dois ou três dias, não te inquietes por isso, porque já foram encontradas. E de quem será toda a beleza de Israel? Não é porventura tua e de toda a casa de teu pai?
21 Nā, ka whakahokia e Haora, ka mea, “He teka ianei he Pineamini ahau, nō te iti rawa o ngā iwi o Īharaira, ko tōku hapū hoki te iti rawa o ngā hapū katoa o te iwi o Pineamine? He aha rā ēnā kupu i puaki mai ai i a koe?”
21 Saul respondeu: Eu sou um benjaminita, filho da menor tribo de Israel; e minha família é a menor de todas as famílias de Benjamim. Por que, pois, me falas assim?
22 Nā, ka mau a Hamuera ki a Haora rāua ko tāna tangata, ā, kawea ana ki te whare, ā, hoatu ana e ia he nohoanga ki a rāua, i runga ake o te hunga i karangatia; e toru tekau anō hoki rātou.
22 Samuel, tomando Saul e o seu servo, levou-os para a sala do festim e deu-lhes o primeiro lugar entre os convidados, que eram em número de aproximadamente trinta pessoas.
23 Nā, ka mea a Hamuera ki te tuari, “Hōmai te wāhi i hoatu e ahau ki a koe, tērā i kīia atu rā e ahau ki a koe, ‘Kia takoto tēnā ki a koe.’ ”
23 Samuel disse ao cozinheiro: Serve a porção que te dei e que te mandei pôr à parte.
24 Nā, hāpainga ana e te tuari te hūhā me ōna aha noa, ā, whakatakotoria ana ki te aroaro o Haora. Nā, ka mea a Hamuera, “Nanā, ko te wāhi i tohungia nā, waiho i tōu aroaro hei kai māu; he mea rongoā tonu hoki māu ā tae noa ki tēnei wā, nō tāku kīanga. ‘He hunga tēnei kua karangatia e ahau.’ ”
24 Tomou, pois, o cozinheiro a espádua com o que nela havia e a serviu a Saul. Samuel disse: Eis diante de ti a porção que te foi reservada. Come-a; reservei-a para este momento quando convidei o povo. Saul e Samuel comeram juntos naquele dia.
25 Ā, i tō rātou hekenga iho i te wāhi tiketike ki te pā, ka kōrero ia ki a Haora i runga i te tuanui.
25 Do lugar alto desceram para a cidade e prepararam uma cama para Saul no terraço
26 Nā, ka maranga wawe rātou; ā, i te mea ka puta ake te rā, ka karangatia a Haora e Hamuera ki runga ki te tuanui, i mea ia, “Whakatika, kia ungā atu koe e ahau.” Nā, ka whakatika a Haora, ā, puta atu ana rāua tokorua, a ia, a Hamuera, ki waho.
26 e ele foi dormir. No dia seguinte, ao romper da aurora, Samuel chamou Saul ao terraço e disse-lhe: Levanta-te, e deixar-te-ei partir. Saul levantou-se e saíram os dois juntos.
27 I a rāua e heke ana i te pito o te pā, ka mea a Hamuera ki a Haora, “Mea atu ki te tangata rā kia haere atu ki mua i a tāua; kātahi tērā ka haere; ko koe ia, tū mārie koe, kia whakapuakina atu e ahau ki a koe te kupu a te Atua.”
27 Quando chegaram aos limites da cidade, Samuel disse a Saul: Dize ao teu servo que passe e vá adiante de nós, e o servo passou adiante; mas tu detém-te aqui para que eu te comunique uma palavra de Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.