1 Samuel 26
mri2012 (MRI2012) vs BKJ
1 Nā, ka haere ngā Tiwhi ki a Haora ki Kipea, ka mea, “He teka ianei kei te piri a Rāwiri ki Maunga Hakira, ki te wāhi e anga ana ki Hehimono?”
1 E os zifeus vieram a Saul, a Gibeá, dizendo: Não se esconde Davi no outeiro de Haquila, o qual está diante de Jesimom?
2 Kātahi a Haora ka whakatika, ā, haere ana ki raro, ki te koraha o Tiwhi, e toru hoki mano āna tāngata, he hunga whiriwhiri i roto i a Īharaira, ki te rapu i a Rāwiri i te koraha o Tiwhi.
2 Então Saul se levantou, e desceu ao deserto de Zife, tendo consigo três mil homens escolhidos de Israel para buscar Davi no deserto de Zife.
3 Ā, i noho a Haora ki Maunga Hakira, ki tērā e anga ana ki Hehimono, ki te huarahi; ko Rāwiri ia i noho ki te koraha; ā, ka kite ia kua tae atu a Haora ki te koraha ki te whai i a ia,
3 E Saul acampou no outeiro de Haquila, o qual está diante de Jesimom, junto ao caminho. Davi, porém, permanecia no deserto, e viu que Saul veio ao deserto atrás de si.
4 nā, tonoa ana ētahi tūtei e Rāwiri, ā, ka mōhio ia he tino tika te haerenga mai o Haora.
4 Davi, portanto, enviou espiões, e compreendeu que Saul havia, verdadeiramente, vindo.
5 Nā, ka whakatika a Rāwiri, ā, ka haere ki te wāhi i puni ai a Haora. Nā, ka titiro a Rāwiri ki te takotoranga o Haora rāua ko Āpanēre tama a Nere, ko te rangatira o tāna ope. Nā, kei te takoto a Haora i te parepare, i tētahi taha anō hoki ōna, i tētahi taha, te puninga o te iwi.
5 E Davi se levantou, e veio até o lugar onde Saul havia acampado; e Davi observou o lugar onde Saul estava deitado, e Abner, filho de Ner, capitão do seu exército; e Saul estava deitado na trincheira, e o povo acampado ao seu redor.
6 Nā, ka oho a Rāwiri ki a Ahimereke Hiti rāua ko Āpihai tama a Teruia, ko te teina o Ioapa, ka mea, “Ko wai e haere hei hoa mōku ki raro, ki a Haora ki te puni rā?”
6 Então, Davi respondeu e disse a Aimeleque, o heteu, e a Abisai, o filho de Zeruia, irmão de Joabe, dizendo: Quem descerá comigo a Saul, ao acampamento? E Abisai disse: Eu descerei contigo.
7 Nā, ko te haerenga o Rāwiri rāua ko Āpihai ki te iwi i te pō; nā, kei te takoto tērā a Haora i te parepare me tāna tao pou rawa ki te whenua i te taha o tōna urunga; i tētahi taha ōna, i tētahi taha ko Āpanēre hoki rātou ko te iwi e takoto ana.
7 Assim, Davi e Abisai vieram ao povo à noite; e eis que Saul estava deitado, dormindo, dentro da trincheira, e a sua lança fincada no chão junto ao seu travesseiro; mas Abner e o povo estavam deitados ao seu redor.
8 Kātahi a Āpihai ka mea ki a Rāwiri, “Kua tukua pūtia e te Atua tōu hoariri ināianei ki tōu ringa; nā, kia kotahi tāku werohanga i a ia āianei ki te tao, titi pū ki te whenua; e kore anō e tuaruatia.”
8 Então, Abisai disse a Davi: Deus entregou o teu inimigo na tua mão neste dia; agora, portanto, deixa-me feri-lo, rogo-te, com a lança até o chão de uma vez, e eu não o ferirei uma segunda vez.
9 Anō rā ko Rāwiri ki a Āpihai, “Kaua ia e whakangaromia; ko wai hoki e harakore ki te totoro tōna ringa ki tā Ihowā i whakawahi ai?”
9 E Davi disse a Abisai: Não o destruas; pois quem pode estender a sua mão contra o ungido do SENHOR, e ser inocente?
10 I mea anō a Rāwiri, “E ora ana a Ihowā, mā Ihowā ia e patu; tērā e tae mai tōna rā e mate ai; ka uru rānei ia ki te whawhai, ā, ka ngaro.
10 Davi disse ainda mais: Como vive o SENHOR, o SENHOR o ferirá; ou o seu dia de morrer virá; ou ele descerá à batalha e perecerá.
11 Mā Ihowā e ārai kei totoro tōku ringa ki tā Ihowā i whakawahi ai. Engari, tangohia te tao i tōna urunga, me te ipu wai, ā, kia haere tāua.”
11 O SENHOR me proíba de estender a minha mão contra o ungido do SENHOR; mas, rogo-te, toma agora a lança que está junto ao seu travesseiro, e o cantil de água, e vamo-nos.
12 Heoi, tangohia ana e Rāwiri te tao me te ipu wai i te urunga o Haora; ā, haere ana rāua; kīhai hoki tētahi i kite, kīhai i mōhio, kīhai hoki i oho, i te moe katoa hoki rātou; nā Ihowā hoki i mea kia au tā rātou moe.
12 Assim, Davi tomou a lança e o cantil de água do travesseiro de Saul; e eles os levaram, e nenhum homem viu isso, nem soube disso, tampouco despertou; pois todos eles estavam dormindo; porque um sono profundo da parte do SENHOR havia caído sobre eles.
13 Kātahi a Rāwiri ka haere ki tērā taha, ā, tū ana i runga i te tihi o tētahi puke i tawhiti; he nui te takiwā atu ki a rātou.
13 Então, Davi atravessou para o outro lado, e se pôs de pé no cume de um outeiro ao longe; havendo um grande espaço entre eles;
14 Nā, ka karanga a Rāwiri ki te iwi, ki a Āpanēre hoki tama a Nere, ka mea, “E kore rānei koe e ō mai e Āpanēre?”
14 e Davi gritou ao povo, e a Abner, filho de Ner, dizendo: Tu não respondes, Abner? Então, Abner respondeu e disse: Quem és tu que gritas ao rei?
15 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Āpanēre, “He teka ianei he toa koe, ko wai hoki hei rite mōu i roto i a Īharaira? He aha koe tē tiaki ai i tōu ariki, i te kīngi? I haere atu hoki tētahi o te iwi ki te whakangaro i te kīngi, i tōu ariki.
15 E Davi disse a Abner: Não és tu um homem valente? E quem é como tu em Israel? Por que, então, não guardaste o senhor teu rei? Pois aí entrou um do povo para destruir o rei, teu senhor.
16 Ehara tēnei i te mea pai i meatia nei e koe. E ora ana a Ihowā, ka tika te mate mō koutou, kīhai hoki i tiaki i tō koutou ariki, i tā Ihowā i whakawahi ai. Nā, tirohia kei hea te tao a te kīngi me te ipu wai i tōna urunga?”
16 Esta coisa que fizeste não é boa. Como vive o SENHOR, vós sois dignos de morrer, porque não guardastes o vosso senhor, o ungido do SENHOR. E, agora, vede onde está a lança do rei e o cantil de água que estava junto ao seu travesseiro.
17 Nā, kua mōhio a Haora ki te reo o Rāwiri, ā, ka mea, “Nōu tēnā reo, e tāku tama, e Rāwiri?”
17 E Saul reconheceu a voz de Davi, e disse: Esta é a tua voz, meu filho Davi? E Davi disse: É a minha voz, ó rei, meu senhor.
18 I mea anō ia, “Nā te aha tēnei whai a tōku ariki i tāna pononga, i aha hoki ahau? He aha hoki te hē o tōku ringa?
18 E ele disse: Por que persegue o meu senhor assim o seu servo? Pois o que eu tenho feito? Ou, que mal há na minha mão?
19 Tēnā rā, kia rongo mai tōku ariki te kīngi ki ngā kupu a tāna pononga. Ki te mea nā Ihowā koe i whakaoho kia tahuri mai ki ahau, kia manako mai ia ki te whakahere; tēnā ko tēnei, nā ngā tama a te tangata, kia kangā rātou i te aroaro o Ihowā; mō rātou i pei nei i ahau kei tata ki tō Ihowā wāhi tupu, mō te kī mai, ‘Haere, e mahi ki ngā atua kē.’
19 Agora, portanto, rogo-te, que o meu senhor, o rei, ouça as palavras do seu servo. Se o SENHOR te incitou contra mim, que aceite uma oferta; mas se forem os filhos dos homens, malditos sejam eles diante do SENHOR; pois neste dia eles me retiraram da permanência na herança do SENHOR, dizendo: Vai, serve a outros deuses.
20 Tēnā rā, kaua ōku toto e maringi ki te whenua i tawhiti atu i te aroaro o Ihowā; i haere mai hoki te kīngi o Īharaira ki te rapu i tētahi puruhi, me te mea ko tētahi e whai ana i te pātiri i runga i ngā maunga.”
20 Agora, portanto, que o meu sangue não caia na terra diante da face do SENHOR; pois o rei de Israel saiu para buscar uma pulga, como quando se caça uma perdiz nos montes.
21 Nā, ka mea a Haora, “Kua hara ahau; hoki atu, e tāku tama, e Rāwiri; e kore hoki ahau e mahi i te kino ki a koe ā muri ake nei, nō te mea he taonga nui ki tōu whakaaro tōku wairua ināianei. Nanā, he mahi kūware tāku, nui atu tōku hē.”
21 Então disse Saul: Eu pequei; retorna, meu filho Davi; pois não te causarei mais dano, porque a minha alma foi preciosa aos teus olhos neste dia; eis que tenho agido como tolo, e tenho errado sobejamente.
22 Nā, whakahoki a Rāwiri, ka mea, “Nanā, te tao nei, e te kīngi! Tukua mai nei tētahi o ngā taitamariki kia haere mai ki te tiki.
22 E Davi respondeu e disse: Eis aqui a lança do rei! E que um dos jovens atravesse para cá e a apanhe.
23 Ā, mā Ihowā e hoatu ki ia tangata, ki ia tangata tōna tika me tōna pono; kua hōmai nei hoki koe e Ihowā i tēnei rā ki tōku ringa, ā, kīhai ahau i pai kia totoro tōku ringa ki tā Ihowā i whakawahi ai.
23 O SENHOR conceda a cada homem a sua justiça e a sua fidelidade; pois o SENHOR te entregou na minha mão hoje, eu, porém, não quis estender a minha mão contra o ungido do SENHOR.
24 Nanā, kua nui nei tōu ora ki tāku tirohanga atu i tēnei rā, kia pērā anō hoki te nui o tōku ora ki tā Ihowā titiro, ā, kia whakaorangia ahau e ia i ngā mate katoa.”
24 E eis que, como a tua vida foi muito considerada neste dia aos meus olhos, assim seja a minha vida considerada aos olhos do SENHOR, e que Ele me livre de toda tribulação.
25 Kātahi a Haora ka mea ki a Rāwiri, “Kia manaakitia koe, e tāku tama, e Rāwiri; ka oti rā i a koe ngā mahi nunui, ā, he pono ka puta tōu mana.”
25 Então, Saul disse a Davi: Bendito sejas tu, meu filho Davi; tu tanto farás grandes coisas, como também ainda prevalecerás. Assim, Davi prosseguiu no seu caminho, e Saul retornou ao seu lugar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 26, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.