1 Samuel 25

mri2012 (MRI2012) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Nā, ka mate a Hamuera, ā, ka huihui a Īharaira katoa ki te tangi ki a ia, ā, tanumia iho ia ki tōna whare ki Rama. Nā, ka whakatika a Rāwiri, ā, haere ana ki te koraha o Parana.
1 Faleceu Samuel; todos os filhos de Israel se ajuntaram, e o prantearam, e o sepultaram na sua casa, em Ramá. Davi se levantou e desceu ao deserto de Parã.
2 Ā, i Maono tētahi tangata, kei Karamere ōna taonga; he nui rawa taua tangata, e toru mano āna hipi, kotahi mano ngā koati. Heoi, kei te kutikuti tērā i āna hipi ki Karamere.
2 Havia um homem, em Maom, que tinha as suas possessões no Carmelo; homem abastado, tinha três mil ovelhas e mil cabras e estava tosquiando as suas ovelhas no Carmelo.
3 Nā, ko te ingoa o taua tangata ko Nāpara, ko Apikaira hoki te ingoa o tāna wahine; ā, he pai ngā whakaaro o te wahine, he mata ātaahua anō hoki; he pakeke ia te tāne, i kino hoki āna mahi; nō te whare anō ia o Karepe.
3 Nabal era o nome deste homem, e Abigail, o de sua mulher; esta era sensata e formosa, porém o homem era duro e maligno em todo o seu trato. Era ele da casa de Calebe.
4 Ā, ka rongo a Rāwiri i te koraha kei te kutikuti a Nāpara i āna hipi.
4 Ouvindo Davi, no deserto, que Nabal tosquiava as suas ovelhas,
5 Ka ungā ētahi taitama e Rāwiri, kotahi tekau; i mea hoki a Rāwiri ki ngā taitama, “Haere ki runga ki Karamere, ā, ka tae ki a Nāpara ka oha ki a ia, me te whakahua anō i tōku ingoa.
5 enviou dez moços e lhes disse: Subi ao Carmelo, ide a Nabal, perguntai-lhe, em meu nome, como está.
6 Ā, kia pēnei tā koutou kī atu ki taua tangata e noho ora mai nei, ‘Kia mau te rongo ki a koe, kia mau te rongo ki tōu whare, kia mau te rongo ki āu mea katoa.
6 Direis àquele próspero: Paz seja contigo, e tenha paz a tua casa, e tudo o que possuis tenha paz!
7 “ ‘Nā, kua rongo nei ahau he kaikutikuti āu; nā, āu hēpara i a mātou rā, kīhai rātou i ahatia e mātou, kīhai rawa hoki tētahi o ā rātou mea i ngaro i ngā rā katoa o rātou ki Karamere.
7 Tenho ouvido que tens tosquiadores. Os teus pastores estiveram conosco; nenhum agravo lhes fizemos, e de nenhuma coisa sentiram falta todos os dias que estiveram no Carmelo.
8 Māu e ui ki āu taitama, ā, ka kōrerotia e rātou ki a koe. Nā, kia manakohia ngā taitama nā e koe; kua tae mai hoki mātou i te rā pai. Tēnā, hōmai tā tōu ringa i tūpono ai ki āu pononga, ki tāu tama hoki, ki a Rāwiri.’ ”
8 Pergunta aos teus moços, e eles to dirão; achem mercê, pois, os meus moços na tua presença, porque viemos em boa hora; dá, pois, a teus servos e a Davi, teu filho, qualquer coisa que tiveres à mão.
9 Nā, i te taenga o ngā tāngata a Rāwiri, kōrerotia ana e rātou ēnei kupu katoa ki a Nāpara, me te whakahua anō i te ingoa o Rāwiri, ā, heoi anō tā rātou?
9 Chegando, pois, os moços de Davi e tendo falado a Nabal todas essas palavras em nome de Davi, aguardaram.
10 Nā, ka utu a Nāpara ki tā ngā tāngata a Rāwiri, ka mea, “Ko wai a Rāwiri? Ko wai hoki te tama a Hehe? He tini ngā pononga i ēnei rā e tahuti ana i ō rātou rangatira.
10 Respondeu Nabal aos moços de Davi e disse: Quem é Davi, e quem é o filho de Jessé? Muitos são, hoje em dia, os servos que fogem ao seu senhor.
11 Me tango koia e ahau tāku taro, tōku wai, me āku mea hoki i patua nei e ahau mā āku kaikutikuti, me hoatu mā ngā tāngata kāhore nei e mōhiotia e ahau nō hea rānei rātou?”
11 Tomaria eu, pois, o meu pão, e a minha água, e a carne das minhas reses que degolei para os meus tosquiadores e o daria a homens que eu não sei donde vêm?
12 Nā, ka tahuri ngā tāngata a Rāwiri ki tō rātou ara, ā, hoki ana, haere ana, kōrerotia ana e rātou ki a ia ēnei mea katoa.
12 Então, os moços de Davi puseram-se a caminho, voltaram e, tendo chegado, lhe contaram tudo, segundo todas estas palavras.
13 Nā, ka mea a Rāwiri ki āna tāngata, “Whītikiria ā koutou hoari, e tēnei, e tēnei.” Nā, whītikiria ana e rātou tāna hoari, tāna hoari; i whītiki anō a Rāwiri i tāna hoari. Nā, ka haere ki runga, ka whai i a Rāwiri; tata tonu aua tāngata ki te whā ngā rau; e rua hoki ngā rau i noho ki ngā taonga.
13 Pelo que disse Davi aos seus homens: Cada um cinja a sua espada. E cada um cingiu a sua espada, e também Davi, a sua; subiram após Davi uns quatrocentos homens, e duzentos ficaram com a bagagem.
14 Otiia ka kōrero tētahi o ngā taitama ki a Apikaira wahine a Nāpara ka mea, “Nanā, i tonoa mai ētahi tāngata e Rāwiri i te koraha, ki te oha ki tō mātou rangatira; heoi whakatūpehupehu ana ia ki a rātou.
14 Nesse meio tempo, um dentre os moços de Nabal o anunciou a Abigail, mulher deste, dizendo: Davi enviou do deserto mensageiros a saudar a nosso senhor; porém este disparatou com eles.
15 Otiia, pai rawa aua tāngata ki a mātou, kīhai hoki i aha ki a mātou, kīhai anō i ngaro tētahi mea a mātou i ngā rā katoa i hāereere tahi ai mātou me rātou, i ā mātou rā i te pārae.
15 Aqueles homens, porém, nos têm sido muito bons, e nunca fomos agravados por eles e de nenhuma coisa sentimos falta em todos os dias de nosso trato com eles, quando estávamos no campo.
16 He taiepa rātou ki a mātou i te pō, i te ao, i ngā rā katoa i tata ai mātou ki a rātou, i a mātou e tiaki ana i ngā hipi.
16 De muro em redor nos serviram, tanto de dia como de noite, todos os dias que estivemos com eles apascentando as ovelhas.
17 Tēnā rā, māu e whakaaro, e titiro ki tāu e mea ai; kua takoto hoki he kino mō tō mātou rangatira, rātou ko tōna whare katoa; koia rawa hoki kia tama ia nā Periara, kāhore tētahi e āhei te kōrero ki a ia.”
17 Agora, pois, considera e vê o que hás de fazer, porque já o mal está, de fato, determinado contra o nosso senhor e contra toda a sua casa; e ele é filho de Belial, e não há quem lhe possa falar.
18 Nā, hohoro tonu a Apikaira, maua atu ana e ia he taro e rua rau, he wāina e rua ngā ipu, he hipi e rima, he mea kua oti te taka, he kānga pāhūhū e rima ngā mēhua, he tautau karepe maroke kotahi rau, he papa piki e rua rau, he mea whakawaha ki te kāihe.
18 Então, Abigail tomou, a toda pressa, duzentos pães, dois odres de vinho, cinco ovelhas preparadas, cinco medidas de trigo tostado, cem cachos de passas e duzentas pastas de figos, e os pôs sobre jumentos,
19 Nā, ka mea ia ki āna taitama, “Hoake ki mua i ahau; tēnā ahau te haere atu nā i muri i a koutou.” Kīhai hoki i kōrerotia e ia ki tāna tahu, ki a Nāpara.
19 e disse aos seus moços: Ide adiante de mim, pois vos seguirei de perto. Porém nada disse ela a seu marido Nabal.
20 Nā, i a ia e haere atu ana i runga i tōna kāihe, ā, e heke atu ana i te wāhi ruru o te maunga, nā, ko Rāwiri rātou ko āna tāngata e heke mai ana, e tika mai ana ki a ia; nā, pono tonu atu ia ki a rātou.
20 Enquanto ela, cavalgando um jumento, descia, encoberta pelo monte, Davi e seus homens também desciam, e ela se encontrou com eles.
21 Heoi, kua kī a Rāwiri, “Maumau tiaki noa ahau i ngā mea katoa a tēnei korokē i te koraha, kāhore rawa hoki tētahi o āna mea katoa i ngaro; nā, utua mai ana e ia te pai ki te kino.
21 Ora, Davi dissera: Com efeito, de nada me serviu ter guardado tudo quanto este possui no deserto, e de nada sentiu falta de tudo quanto lhe pertence; ele me pagou mal por bem.
22 Kia meatia tēnei e te Atua ki ngā hoariri o Rāwiri me ētahi mea anō hoki, ki te waiho e ahau o āna mea katoa i te aonga ake kia kotahi nei tamaiti tāne.”
22 Faça Deus o que lhe aprouver aos inimigos de Davi, se eu deixar, ao amanhecer, um só do sexo masculino dentre os seus.
23 Nā, i te kitenga o Apikaira i a Rāwiri, hohoro tonu ia, marere ana ki raro i te kāihe, tāpapa ana i te aroaro o Rāwiri, me te piko anō ki te whenua.
23 Vendo, pois, Abigail a Davi, apressou-se, desceu do jumento e prostrou-se sobre o rosto diante de Davi, inclinando-se até à terra.
24 Nā, ka takoto ia ki ōna waewae, ā, ka mea, “Hei runga i ahau, e tōku ariki, hei runga i ahau te kino; nā, kia kōrero tāu pononga wahine ki ōu taringa, whakarongo mai hoki ki ngā kupu a tāu pononga.
24 Lançou-se-lhe aos pés e disse: Ah! Senhor meu, caia a culpa sobre mim; permite falar a tua serva contigo e ouve as palavras da tua serva.
25 Kaua te ngākau o tōku ariki e mea ki tēnei tangata a Periara, ki a Nāpara; ko tōna ingoa hoki, ko ia, rite tahi; ko Nāpara tōna ingoa; kei a ia anō te wairangi. Ko ahau ia, ko tāu pononga wahine, kīhai i kite i ngā taitama a tōku ariki i tonoa ake rā e koe.
25 Não se importe o meu senhor com este homem de Belial, a saber, com Nabal; porque o que significa o seu nome ele é. Nabal é o seu nome, e a loucura está com ele; eu, porém, tua serva, não vi os moços de meu senhor, que enviaste.
26 “Nā, e tōku ariki, e ora ana a Ihowā, e ora ana hoki tōu wairua, i a Ihowā kua pupuri nei i a koe i te hara o te whakaheke toto, kei pā tōu ringa ake ki te rapu utu, kia rite āianei ki a Nāpara ōu hoariri, me te hunga e rapu ana i te hē mō tōku ariki.
26 Agora, pois, meu senhor, tão certo como vive o Senhor e a tua alma, foste pelo Senhor impedido de derramar sangue e de vingar-te por tuas próprias mãos. Como Nabal, sejam os teus inimigos e os que procuram fazer mal ao meu senhor.
27 Nā, ko tēnei manaakitanga i kawea mai nei e tāu pononga ki tōku ariki, tukua kia hoatu ki ngā taitama i raro i ngā waewae o tōku ariki.
27 Este é o presente que trouxe a tua serva a meu senhor; seja ele dado aos moços que seguem ao meu senhor.
28 “Tēnā rā, whakarērea noatia iho te kino a tāu pononga wahine; he mea kua takoto rawa tā Ihowā whakapūmau i te whare o tōku ariki; e whawhai ana hoki tōku ariki i ngā whawhai a Ihowā; ā, e kore e mau tētahi hē ōu i ōu rā katoa.
28 Perdoa a transgressão da tua serva; pois, de fato, o Senhor te fará casa firme, porque pelejas as batalhas do Senhor , e não se ache mal em ti por todos os teus dias.
29 Ahakoa whakatika mai tētahi tangata ki te whai i a koe, ki te rapu i tōu wairua, heoi ka paiherea te wairua o tōku ariki ki roto ki te paihere ora ki a Ihowā, ki tōu Atua; ko ngā wairua ia o ōu hoariri ka piua atu me te mea nō waenga pū i te kōtaha.
29 Se algum homem se levantar para te perseguir e buscar a tua vida, então, a tua vida será atada no feixe dos que vivem com o Senhor , teu Deus; porém a vida de teus inimigos, este a arrojará como se a atirasse da cavidade de uma funda.
30 “Ā tēnei ake, kei tā Ihowā meatanga ki tōku ariki i ngā mea katoa i kōrerotia e ia hei pai mōu, ā, ka whakatūria koe e ia hei rangatira mō Īharaira.
30 E há de ser que, usando o Senhor contigo segundo todo o bem que tem dito a teu respeito e te houver estabelecido príncipe sobre Israel,
31 Nā, e kore tēnei e waiho hei whakapōuri mōu, hei whakararu rānei mō te ngākau o tōku ariki, arā tāu whakaheke noa i te toto, te rapu rānei a tōku ariki i te utu mōna ake. E puta rāia tā Ihowā pai ki tōku ariki, nā, kia mahara ki tāu pononga wahine.”
31 então, meu senhor, não te será por tropeço, nem por pesar ao coração o sangue que, sem causa, vieres a derramar e o te haveres vingado com as tuas próprias mãos; quando o Senhor te houver feito o bem, lembrar-te-ás da tua serva.
32 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Apikaira, “Kia whakapaingia a Ihowā, te Atua o Īharaira, nāna nei koe i tono mai i tēnei rā ki te whakatau i ahau.
32 Então, Davi disse a Abigail: Bendito o Senhor , Deus de Israel, que, hoje, te enviou ao meu encontro.
33 Kia whakapaingia anō tōu whakaaro tika, kia whakapaingia anō koe, mōu i pupuri i ahau i tēnei rā i te hara o te whakaheke toto, i te rapu utu hoki a tōku ringa ake.
33 Bendita seja a tua prudência, e bendita sejas tu mesma, que hoje me tolheste de derramar sangue e de que por minha própria mão me vingasse.
34 Nā, e ora ana a Ihowā, te Atua o Īharaira, nāna nei ahau i pupuri kei kino ki a koe, me i kāhore koe i hohoro te haere mai ki te whakatau i ahau, inā, kīhai i toe ki te awatea āpōpō tētahi mea a Nāpara kia kotahi nei tamaiti tāne.”
34 Porque, tão certo como vive o Senhor , Deus de Israel, que me impediu de que te fizesse mal, se tu não te apressaras e me não vieras ao encontro, não teria ficado a Nabal, até ao amanhecer, nem um sequer do sexo masculino.
35 Heoi, ka tangohia e Rāwiri i tōna ringa ngā mea i kawea mai e ia ki a ia, ā, ka mea ki a ia, “Haere i runga i te rangimārie ki tōu whare; titiro, kua whakarongo nei ahau ki tōu reo, kua whakapai hoki ki a koe.”
35 Então, Davi recebeu da mão de Abigail o que esta lhe havia trazido e lhe disse: Sobe em paz à tua casa; bem vês que ouvi a tua petição e a ela atendi.
36 Nā, haere ana a Apikaira ki a Nāpara, ā, i te mea hākari tērā i roto i tōna whare, koia anō kei te hākari a te kīngi, ā, koa ana te ngākau o Nāpara i roto i a ia, he nui hoki tōna haurangi. Nā, kīhai i kōrerotia e ia tētahi mea ki a ia, ahakoa iti, ahakoa rahi, ā, mārama noa te ata.
36 Voltou Abigail a Nabal. Eis que ele fazia em casa um banquete, como banquete de rei; o seu coração estava alegre, e ele, já mui embriagado, pelo que não lhe referiu ela coisa alguma, nem pouco nem muito, até ao amanhecer.
37 Ā, i te ata i te mea ka kore atu te wāina i a Nāpara, nā, kōrerotia ana e tāna wahine ki a ia ēnei mea katoa; nā, mate iho tōna ngākau i roto i a ia, heoi kua rite ia ki te kōhatu.
37 Pela manhã, estando Nabal já livre do vinho, sua mulher lhe deu a entender aquelas coisas; e se amorteceu nele o coração, e ficou ele como pedra.
38 Ā, ka tekau ngā rā, ka patua a Nāpara e Ihowā, ā, ka mate.
38 Passados uns dez dias, feriu o Senhor a Nabal, e este morreu.
39 Ā, nō te rongonga o Rāwiri kua mate a Nāpara, ka mea ia, “Kia whakapaingia a Ihowā i tohe nei i te tohe ki a Nāpara mō tōku tāwainga; i pupuri nei i tāna pononga kei kino, ā, whakahokia atu ana e Ihowā te kino a Nāpara ki runga ki tōna mātenga ake.”
39 Ouvindo Davi que Nabal morrera, disse: Bendito seja o Senhor , que pleiteou a causa da afronta que recebi de Nabal e me deteve de fazer o mal, fazendo o Senhor cair o mal de Nabal sobre a sua cabeça. Mandou Davi falar a Abigail que desejava tomá-la por mulher.
40 Ā, i te taenga o ngā tāngata a Rāwiri ki a Apikaira ki Karamere, ka kōrero ki a ia, ka mea, “I tonoa mai mātou e Rāwiri ki te tiki mai i a koe hei wahine māna.”
40 Tendo ido os servos de Davi a Abigail, no Carmelo, lhe disseram: Davi nos mandou a ti, para te levar por sua mulher.
41 Nā, ka whakatika tērā, ā, piko ana tōna mata ki te whenua, ka mea, “Tēnei tāu pononga hei pononga wahine, hei horoi i ngā waewae o ngā tāngata a tōku ariki.”
41 Então, ela se levantou, e se inclinou com o rosto em terra, e disse: Eis que a tua serva é criada para lavar os pés aos criados de meu senhor.
42 Nā, hohoro ana a Apikaira, ā, whakatika ana, eke ana ki te kāihe; tokorima hoki āna kōtiro i haere tahi me ia; nā, aru ana ia i ngā karere a Rāwiri, ā, ka waiho hei wahine māna.
42 Abigail se apressou e, dispondo-se, cavalgou um jumento com as cinco moças que a assistiam; e ela seguiu os mensageiros de Davi, que a recebeu por mulher.
43 I tangohia anō e Rāwiri a Ahinoama o Ietereere; ā, ka waiho rāua tokorua hei wāhine māna.
43 Também tomou Davi a Ainoã de Jezreel, e ambas foram suas mulheres,
44 Heoi, kua hoatu e Haora a Mikara tāna tamāhine, te wahine a Rāwiri, ki a Parati tama a Raihi, o Karimi.
44 porque Saul tinha dado sua filha Mical, mulher de Davi, a Palti, filho de Laís, o qual era de Galim.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 25, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.