1 Samuel 19
mri2012 (MRI2012) vs VC
1 Nā, ka kōrero a Haora ki a Honatana, ki tāna tama, rātou ko āna tāngata katoa, kia whakamatea a Rāwiri.
1 Saul falou ao seu filho Jônatas e a todos os servos, ordenando-lhes que matassem Davi. Mas Jônatas, que tinha grande afeição por Davi,
2 Otiia nui atu te whakaahuareka o Honatana, tama a Haora, ki a Rāwiri. Nā, ka kōrero a Honatana ki a Rāwiri, ka mea, “E whai ana tōku pāpā, a Haora kia whakamatea koe; nā, kia tūpato ki a koe i te ata, me noho ki te wāhi ngaro, ka huna ai i a koe.
2 preveniu-o disso: Saul, meu pai, procura matar-te. Está de sobreaviso amanhã cedo; esconde-te.
3 Ā, ka puta atu ahau, ka tū ki te taha o tōku pāpā i te māra kei reira nei koe, nā, ka kōrerotia koe e ahau ki tōku pāpā, ā, ko tāku e kite ai ka kōrerotia e ahau ki a koe.”
3 Sairei em companhia de meu pai ao campo onde estiveres. Falar-lhe-ei de ti, para ver o que ele diz, e te avisarei depois.
4 Nā, ka kōrerotia paitia a Rāwiri e Honatana ki tōna pāpā, ki a Haora; i mea ia ki a ia, “Kei hara te kīngi ki tāna pononga, ki a Rāwiri; kāhore hoki ōna hara ki a koe, he nui rawa hoki te pai o āna mahi ki a koe.
4 Jônatas falou bem de Davi ao seu pai, e ajuntou: Que o rei não faça mal algum ao seu servo Davi, pois que ele nunca te fez mal algum. Ao contrário, prestou-te grandes serviços.
5 I whakamomori atu nā hoki ia ki te mate, ā, patua iho te Pirihitini, nā, he nui te whakaoranga i whakaora ai a Ihowā i a Īharaira katoa. I kite koe, i koa hoki, ā, he aha rā koe ka hara ai ki ngā toto harakore, ka whakamate noa iho ai i a Rāwiri?”
5 Arriscou a sua vida para matar o filisteu, e o Senhor deu uma grande vitória a Israel. Foste testemunha disso e te alegraste. Por que queres pecar contra o sangue inocente, matando Davi sem motivo?
6 Nā, ka whakarongo a Haora ki te reo o Honatana; ā, ka oati a Haora, “E ora ana a Ihowā, e kore ia e whakamatea.”
6 Saul ouviu a voz de Jônatas, e fez este juramento: Pela vida do Senhor, Davi não morrerá!
7 Nā, ka karangatia a Rāwiri e Honatana, ā, whakaaturia ana e Honatana ēnei mea katoa ki a ia. Nā, kawea ana a Rāwiri e Honatana ki a Haora; ā, noho ana ia ki tōna aroaro, pērā i mua.
7 Então Jônatas chamou Davi e contou-lhe tudo isso. Levou-o em seguida a Saul, para que ele retomasse o seu lugar como dantes.
8 Nā, he whawhai anō tērā; ā, haere ana a Rāwiri ki te whawhai ki ngā Pirihitini, ā, patua iho rātou e ia, he nui te parekura, ā, whati ana rātou i tōna aroaro.
8 Tendo recomeçado a guerra, marchou Davi contra os filisteus, combatendo-os e infligindo-lhes uma grande derrota, e eles fugiram diante dele.
9 Nā, kua puta he wairua kino i a Ihowā ki a Haora, i a ia e noho ana i tōna whare, me tāna tao i tōna ringa; ā, ko Rāwiri i whakatangi i te hāpa ki tōna ringa.
9 O mau espírito do Senhor, porém, veio novamente sobre Saul. Estava ele sentado em sua casa, com a lança na mão; Davi tocava a cítara.
10 Nā, ka whai a Haora kia werohia a Rāwiri ki te tao, kia titi pū ki te pakitara. Otiia, i whakahipa ia i te aroaro o Haora, ā, ākina kautia ana e tērā te tao ki te pakitara; ko Rāwiri ia i rere, i mawhiti i taua pō.
10 Saul, então, arremessou-lhe a lança, procurando cravá-lo na parede; Davi desviou-se e a lança foi cravar-se na parede. Davi esquivou-se e fugiu naquela mesma noite.
11 Nā, ka tono karere a Haora ki te whare o Rāwiri, ki te whanga ki a ia, kia whakamatea ia i te ata. Nā, ka kōrerotia ki a Rāwiri e Mikara, e tāna wahine; i mea, “Ki te kāhore koe e whakaora i a koe i tēnei pō, āpōpō koe whakamatea ai.”
11 Ora, mandou o rei emissários à casa de Davi, para terem-no seguro e assassiná-lo pela manhã. Mas Micol, mulher de Davi, disse-lhe: Se não fugires esta noite, amanhã serás um homem morto.
12 Heoi, ka tukua iho a Rāwiri e Mikara nā te matapihi; ā, ka haere ia, ka rere, ka ora.
12 Fê-lo, pois, descer pela janela, e ele fugiu são e salvo.
13 Nā, ka mau a Mikara ki tētahi whakapakoko, ā, whakatakotoria ana e ia ki te moenga, i whakatakotoria iho anō e ia tētahi urunga huruhuru koati ki tō tērā urunga, hīpokina iho ki te kākahu.
13 Micol tomou o terafim, meteu-o na cama, colocou-lhe em redor da cabeça uma cobertura de pele de cabra, e cobriu tudo com um manto.
14 Ā, nō te tononga a Haora i ngā tāngata ki te tiki i a Rāwiri, ka mea tērā, “E mate ana ia.”
14 Quando chegaram os enviados de Saul para prender Davi, ela disse-lhes: Ele está doente.
15 Nā, ka tono anō a Haora i ngā karere kia kite i a Rāwiri, ka mea, “Kawea mai ki ahau i runga i te moenga, kia whakamatea ia e ahau.”
15 Saul mandou-os de novo, com ordem de vê-lo, dizendo: Trazei-mo com sua cama, e eu o matarei.
16 Ā, i te taenga atu o ngā karere, nā, ko te whakapakoko i te moenga, me te urunga huruhuru koati i te wāhi ki tōna pane.
16 Tendo chegado os mensageiros, só encontraram na cama o terafim com uma cobertura de pele de cabra no lugar da cabeça.
17 Nā, ka mea a Haora ki a Mikara, “Nā te aha koe i tinihanga nei ki ahau, i tuku nei i tōku hoariri kia haere, ā, mawhiti atu ana ia?”
17 Saul disse a Micol: Por que me enganaste assim, deixando escapar o meu inimigo? Micol respondeu: Porque ele me disse: deixa-me partir, senão te mato!
18 Heoi, ka rere a Rāwiri, ā, mawhiti atu ana; tae tonu atu ki a Hamuera, ki Rama, ā, kōrerotia ana ki a ia ngā mea katoa i mea ai a Haora ki a ia. Nā, ka haere rāua ko Hamuera, ā, noho ana rāua ki Naioto.
18 Davi fugiu, pois, e foi ocultar-se junto de Samuel, em Ramá; e contou-lhe tudo o que Saul lhe fizera. E foram ambos morar em Naiot.
19 Ā, i kōrerotia te kōrero ki a Haora, “Ko Rāwiri tērā kei Naioto o Rama e noho ana.”
19 Disseram a Saul: Davi está em Naiot, perto de Ramá.
20 Nā, ka tono tāngata a Haora ki te hopu i a Rāwiri; nā, i tō rātou kitenga i te rōpū poropiti e poropiti ana, me Hamuera e tū ana hei tumuaki mō rātou, ka tau iho te Wairua o te Atua ki ngā tāngata a Haora, ā, poropiti ana hoki rātou.
20 Saul mandou homens para prendê-lo, mas quando viram a comunidade dos profetas em delírio, tendo Samuel à sua frente, o espírito de Deus veio sobre os enviados de Saul que começaram, também eles, a profetizar.
21 Ā, nō ka kōrerotia ki a Haora, ka tono ia i ētahi atu tāngata, ā, ka poropiti anō rātou. Nā, ko te toru o ngā tononga tāngata anō a Haora, ā, poropiti ana anō hoki rātou.
21 Contaram-no a Saul, que enviou outros mensageiros, mas também estes se puseram a cantar como os primeiros. Saul mandou um terceiro grupo, os quais também profetizaram.
22 Kātahi ka haere ko ia hoki ki Rama, ā, ka tae ki te puna nui i Heku; ā, ka ui ia, ka mea, “Kei hea a Hamuera rāua ko Rāwiri?”
22 Então ele foi pessoalmente a Ramá. Chegando à grande cisterna de Soco, perguntou: Onde estão Samuel e Davi? Estão em Naiot, responderam-lhe, perto de Ramá.
23 Nā, ka haere ia ki reira, ki Naioto o Rama; ā, ka tau iho te Wairua o te Atua ki a ia anō hoki; nā, ka haere ia, me te poropiti haere, ā tae noa ki Naioto o Rama.
23 Mas, no caminho para Naiot, assaltou-o também o espírito de Deus, e Saul foi tomado de transes por todo o caminho até chegar a Naiot.
24 Ā, i huia hoki e ia ōna kākahu, ā, poropiti ana anō ia i te aroaro o Hamuera; ā, takoto tahanga ana ia i taua rā katoa, me taua pō katoa. Nā reira tā rātou kupu, “Kei roto anō koia a Haora i ngā poropiti?”
24 Despiu suas vestes, profetizando diante de Samuel e ficou assim despido, prostrado por terra durante todo o dia e toda a noite. Daí o ditado: Está Saul também entre os profetas?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.