1 Samuel 14

mri2012 (MRI2012) vs NVI

Sair da comparação
NVI Nova Versão Internacional
1 Nā, i tētahi o aua rā ka mea a Honatana, tama a Haora, ki te taitama e mau ana i āna patu, “Haere mai, tāua ka whiti atu ki ngā hōia pupuri a ngā Pirihitini i tāwāhi rā.” Otiia kīhai i kōrerotia e ia ki tōna pāpā.
1 Certo dia, Jônatas, filho de Saul, disse ao seu jovem escudeiro: "Vamos ao destacamento filisteu, do outro lado". Ele, porém, não contou isto a seu pai.
2 Ā, i tērā pito o Kipea a Haora e noho ana i raro i tētahi pamekaranete i Mikirono; tata tonu āna tāngata ki te ono ngā rau;
2 Saul estava sentado debaixo de uma romãzeira na fronteira de Gibeá, em Migrom. Com ele estavam uns seiscentos soldados,
3 me Āhia anō hoki, tama a Ahitupu, tuakana o Ikaporo, tama a Pinehaha, tama a Eri tohunga a Ihowā i Hiro, ko te kaikākahu ia o te epora. Nā, kīhai te iwi i mōhio kua riro a Honatana.
3 entre os quais Aías, que levava o colete sacerdotal. Ele era filho de Aitube, irmão de Icabode, filho de Finéias e neto de Eli, o sacerdote do Senhor em Siló. Ninguém sabia que Jônatas havia saído.
4 Nā, i waenga o ngā whitinga i whai ai a Honatana kia whiti atu ki ngā hōia pupuri a ngā Pirihitini, tērā tētahi pari kōhatu i tētahi taha, he pari kōhatu hoki i tētahi taha; ko te ingoa o tētahi ko Potete, ko te ingoa o tētahi ko Henehe.
4 Em cada lado do desfiladeiro que Jônatas pretendia atravessar para chegar ao destacamento filisteu, havia um penhasco íngreme; um se chamava Bozez; o outro, Sené.
5 I te raki tētahi pari e tū ana, i te ritenga atu o Mikimaha; i te tonga tētahi, i te ritenga atu o Kipea.
5 Havia um penhasco ao norte, na direção de Micmás, e outro ao sul, na direção de Geba.
6 Nā, ka mea a Honatana ki te taitama e mau ana i āna patu, “Haere mai, tāua ka haere ki ngā hōia o ēnei kokotikore. Tērā pea a Ihowā e mahi mō tāua. Kāhore he aha ki a Ihowā kia riro mā te tokomaha, mā te tokoiti rānei e whakaora.”
6 E Jônatas disse a seu escudeiro: "Vamos ao destacamento daqueles incircuncisos. Talvez o Senhor aja em nosso favor, pois nada pode impedir o Senhor de salvar, seja com muitos ou com poucos".
7 Anō rā ko te kaimau o āna patu ki a ia, “Meatia ngā mea katoa e paingia ana e tōu ngākau; anga atu, tēnei ahau hei hoa mōu, hei pērā me tā tōu ngākau e pai ai.”
7 Disse seu escudeiro: "Faze tudo o que tiveres em mente; eu irei contigo".
8 Anō rā ko Honatana, “Nanā, me haere atu tāua ki ngā tāngata rā, me whakaputa atu hoki ki a rātou.
8 Jônatas disse: "Venha, vamos atravessar na direção dos soldados e deixaremos que nos avistem.
9 Ki te pēnei mai tā rātou kī ki a tāua, ‘Tū mārie, kia tae atu rā anō mātou ki a kōrua; nā, me tū tāua i tō tāua tūranga, e kore anō e piki ki a rātou.’
9 Se nos disserem: ‘Esperem aí até que cheguemos perto’, ficaremos onde estivermos e não avançaremos.
10 Engari ki te pēnei tā rātou kī, ‘Piki ake ki a mātou,’ ko reira tāua piki atu ai; nō te mea kua hōmai rātou e Ihowā ki ō tāua ringa; ā, ko tēnei hei tohu ki a tāua.”
10 Mas, se disserem: ‘Subam até aqui’, subiremos, pois este será um sinal para nós de que o Senhor os entregou em nossas mãos".
11 Nā, ka puta rāua tokorua ki ngā hōia pupuri a ngā Pirihitini; ā, ka mea ngā Pirihitini, “Nanā, ko ngā Hiperu e puta mai ana i roto i ngā rua i piri ai rātou.”
11 Então os dois se deixaram ver pelo destacamento dos filisteus, que disseram: "Vejam, os hebreus estão saindo dos buracos onde estavam escondidos".
12 Nā, ka oho ngā hōia pupuri ki a Honatana rāua ko tāna kaimau patu, ka mea, “Piki ake ki a mātou kia whakakitea ai tētahi mea e mātou ki a kōrua.”
12 E gritaram para Jônatas e seu escudeiro: "Subam até aqui e lhes daremos uma lição". Diante disso, Jônatas disse a seu escudeiro: "Siga-me; o Senhor os entregou nas mãos de Israel".
13 Nā, ka piki atu a Honatana, he mea ngōki atu, me tāna kaimau patu i muri i a ia; nā, hinga ana rātou i a Honatana, me te patu anō te kaimau patu i muri i a ia.
13 Jônatas escalou, usando as mãos e os pés, e o escudeiro foi logo atrás. Jônatas começou a derrubá-los, e seu escudeiro, logo atrás dele, os matava.
14 Nā, ko te patunga tuatahi i patu ai a Honatana rāua ko tāna kaimau patu, tata tonu ki te rua tekau ngā tāngata; ko te nui o taua wāhi, me te mea kei te hāwhe eka whenua.
14 Naquele primeiro ataque, Jônatas e seu escudeiro mataram cerca de vinte homens numa pequena área de terra.
15 Nā, ka pā te wiri ki te puni, ki ērā i te pārae, ki te iwi katoa anō hoki; ko ngā hōia, me ngā kaipāhua, i wiri anō hoki rātou; i rū anō te whenua; nui rawa te wiri.
15 Então caiu terror sobre todo o exército, tanto sobre os que estavam no acampamento e no campo, como sobre os que estavam nos destacamentos e até mesmo nas tropas de ataque. O chão tremeu e houve um pânico terrível.
16 Ā, ka titiro ngā tūtei a Haora i Kipea o Pineamine; nā, kua papahoro te ope, me te haere anō rātou, kōpiko atu, kōpiko mai.
16 As sentinelas de Saul em Gibeá de Benjamim viram o exército filisteu se dispersando, correndo em todas as direções.
17 Kātahi a Haora ka mea ki te iwi i reira, i a ia, “Tatauria tātou kia kitea ko wai kua riro.” Ā, nō ka tatauria e rātou, nā, kāhore a Honatana rāua ko tāna kaimau patu i reira.
17 Então Saul disse aos seus soldados: "Contem os soldados e vejam quem está faltando". Quando o fizeram, viram que Jônatas e seu escudeiro não estavam presentes.
18 Nā, ka mea a Haora ki a Āhia, “Kawea mai te āka a te Atua.” I ngā tama hoki a Īharaira te āka a te Atua i taua wā.
18 Saul ordenou a Aías: "Traga a arca de Deus". Naquele tempo ela estava com os israelitas.
19 Ā, i a Haora e kōrero ana ki te tohunga, ka tino nui haere te ngangau i te puni o ngā Pirihitini; nā, ka kī a Haora ki te tohunga, “Pēpeke ake tōu ringa.”
19 Enquanto Saul falava com o sacerdote, o tumulto no acampamento filisteu ia crescendo cada vez mais. Então Saul disse ao sacerdote: "Não precisa trazer a arca".
20 Nā, ka huihui a Haora rātou ko tōna nuinga, ā, haere ana ki te whawhai. Nā, e anga mai ana tērā te hoari a tētahi, a tētahi, ki tōna hoa, ki tōna hoa; nui atu te pōkaikaha.
20 Então Saul e todos os soldados se reuniram e foram para a batalha. Encontraram os filisteus em total confusão, ferindo uns aos outros com suas espadas.
21 Nā, ko ngā Hiperu i roto i ngā Pirihitini i mua atu, i haere tahi atu nei me rātou ki te puni i te whenua i tētahi taha, i tētahi taha; nā, huri ana anō hoki rātou ki te taha i a Īharaira, ki ngā hoa o Haora rāua ko Honatana.
21 Alguns hebreus que antes estavam do lado dos filisteus e que com eles tinham ido ao acampamento filisteu, passaram para o lado dos israelitas que estavam com Saul e Jônatas.
22 Nā pērā anō ngā tāngata katoa o Īharaira i piri nei ki te whenua pukepuke o Ēparaima, i tō rātou rongonga kua whati ngā Pirihitini, nā, kei te whai haere anō hoki i a rātou i roto i te pakanga.
22 Quando todos os israelitas que haviam se escondido nos montes de Efraim ouviram que os filisteus batiam em retirada, também entraram na batalha, perseguindo-os.
23 Heoi, whakaorangia ana a Īharaira, i taua rā e Ihowā; ā, puta kē ana te whawhai ki Peteawene.
23 Assim o Senhor concedeu vitória a Israel naquele dia, e a batalha se espalhou para além de Bete-Áven.
24 Ā, i hēmanawa ngā tāngata o Īharaira i taua rā; i whakaoati hoki a Haora i te iwi, i mea, “Ki te kai tētahi tangata i te kai ā ahiahi noa, ka kangā ia, kia whai utu rā anō ahau i ōku hoariri.” Nā reira kīhai tētahi o te iwi i ānga ki te kai.
24 Os homens de Israel estavam exaustos naquele dia, pois Saul havia lhes imposto um juramento, dizendo: "Maldito seja todo o que comer antes do anoitecer, antes que eu tenha me vingado de meus inimigos! " Por isso ninguém tinha comido nada.
25 Nā, ko te haerenga o ngā tāngata katoa o te whenua ki tētahi ngahere; ā, he honi kei runga i te whenua.
25 O exército inteiro entrou num bosque, onde havia mel no chão.
26 Ā, nō te taenga o te iwi ki te ngahere, nā, e turuturu iho ana te honi; otiia kīhai i pā te ringa o tētahi tangata ki tōna waha; i wehi hoki te iwi i te oati.
26 Eles viram o mel escorrendo, contudo ninguém comeu pois temiam o juramento.
27 Ko Honatana ia kīhai i rongo i te whakaoati a tōna pāpā i te iwi; nā, ka kōkiritia e ia te pito o te tokotoko i tōna ringa, ā, toua ana ki roto ki te honikoma, whakahokia ana e ia tōna ringa ki tōna waha, ā, ka mārama ōna kanohi.
27 Jônatas, porém, não sabia do juramento que seu pai havia imposto ao exército de modo que estendeu a ponta da vara que tinha na mão e a molhou no favo de mel. Quando comeu seus olhos brilharam.
28 Kātahi ka oho tētahi o te iwi, ā, ka mea, “I tino whakaoatitia te iwi e tōu pāpā; i mea ia, ‘Kia kangā te tangata e kai ana i tētahi kai āianei.’ Ā, e hemo ana te iwi.”
28 Então um dos soldados lhe disse: "Seu pai impôs ao exército um juramento severo, dizendo: ‘Maldito seja todo o que comer hoje! ’ Por isso os homens estão exaustos".
29 Kātahi a Honatana ka mea, “Raru ana te whenua nei i tōku pāpā. Titiro hoki, kua mārama ōku kanohi, nōku i kai i tētahi wāhi iti o te honi nei.
29 Jônatas disse: "Meu pai trouxe desgraça para nós. Veja como meus olhos brilham desde que provei um pouco deste mel.
30 Tērā noa ake mehemea pea i kai noa atu te iwi ināianei i ngā mea i pāhuatia mai i ō rātou hoariri i tūpono atu ai rātou? Ko tēnei kāhore i rahi te parekura o ngā Pirihitini.”
30 Como teria sido bem melhor se os homens tivessem comido hoje um pouco do que tomaram dos seus inimigos. A matança de filisteus não teria sido ainda maior? "
31 Nā, patua iho e rātou ngā Pirihitini i taua rangi i Mikimaha atu ā tae noa ki Aitarono; ā, e tino hemo ana te iwi.
31 Naquele dia, depois de derrotarem os filisteus, desde Micmás até Aijalom, os israelitas estavam completamente exaustos.
32 Nā, ko te rerenga atu o te iwi ki ngā taonga; ka mau ki ngā hipi, ki ngā kau, ki ngā kūao kau, patua iho ki te whenua, kainga tahitia ana e te iwi me ngā toto.
32 Eles então se lançaram sobre os despojos e pegaram ovelhas, bois e bezerros, e mataram-nos ali mesmo e comeram a carne com o sangue.
33 Kātahi ka kōrerotia ki a Haora ka meatia, “Nanā, kua hara te iwi ki a Ihowā, e kainga tahitia ana tā rātou kai me ngā toto.”
33 E alguém disse a Saul: "Veja, os soldados estão pecando contra o Senhor, comendo carne com sangue". Ele disse: "Vocês foram infiéis. Rolem uma grande pedra até aqui.
34 Ka mea anō a Haora, “Tomotomo atu koutou ki roto ki te iwi mea atu hoki ki a rātou, Kawea mai ki ahau, e tērā, e tērā, tāna kau, tāna hipi, ka patu ai ki konei hei kai mā koutou; kaua hoki e hara ki a Ihowā, e kai i te toto.”
34 Saiam entre os soldados e digam-lhes: ‘Cada um traga a mim seu boi ou sua ovelha, abatam-nos e comam a carne aqui. Não pequem contra o Senhor comendo carne com sangue’ ". Assim, cada um levou seu boi naquela noite e ali os abateram.
35 Nā, ka hangā e Haora he āta mā Ihowā. Koia tēnei ko te āta tuatahi i hangā e ia mā Ihowā.
35 Então, Saul edificou um altar para o Senhor; foi a primeira vez que fez isso.
36 Nā, ka mea a Haora, “Tātou ka haere ki raro, ka whai i ngā Pirihitini i te pō, ka pāhua i a rātou ā mārama noa te ata; kaua anō e waiho tētahi tangata o rātou.”
36 Saul disse ainda: "Desçamos atrás dos filisteus, à noite, e os saqueemos até o amanhecer, e não deixemos vivo nem um só deles". Eles responderam: "Faze o que achares melhor". O sacerdote, porém, disse: "Consultemos aqui a Deus".
37 Nā, ka tono whakaaro a Haora i te Atua, “Me haere rānei ahau ki raro, ki te whai i ngā Pirihitini? E hōmai rānei rātou e koe ki te ringa o Īharaira?” Otiia kāhore he kupu i whakahokia ki a ia i taua rā.
37 Então Saul perguntou a Deus: "Devo perseguir os filisteus? Tu os entregarás nas mãos de Israel? " Mas naquele dia Deus não lhe respondeu.
38 Nā, ka mea a Haora, “Neke mai, e ngā rangatira katoa o te iwi; kia mōhio ai, kia kite ai koutou nō hea tēnei hara i tēnei rā.
38 Disse então Saul: "Venham cá, todos vocês que são líderes do exército, e descubramos que pecado foi cometido hoje.
39 Tā te mea, e ora ana a Ihowā e whakaora nei i a Īharaira, ahakoa nō tāku tama, nō Honatana, ka mate ia, mate rawa.” Otiia kāhore he tangata o te iwi katoa hei whakahoki kupu ki a ia.
39 Juro pelo nome do Senhor, o libertador de Israel, mesmo que seja meu filho Jônatas, ele morrerá". Mas ninguém disse uma só palavra.
40 Kātahi ia ka mea ki a Īharaira katoa, “Hei tētahi taha koutou, hei tētahi taha māua ko tāku tama, ko Honatana.”
40 Então disse Saul a todos os israelitas: "Fiquem vocês de um lado; eu e meu filho Jônatas ficaremos do outro". E eles responderam: "Faze o que achares melhor".
41 Kātahi a Haora ka mea ki a Ihowā, ki te Atua o Īharaira, “Kia tika te hōmaitanga o te rota.” Nā, ka mau ko Honatana rāua ko Haora; i mawhiti hoki te iwi.
41 E Saul orou ao Senhor, ao Deus de Israel: "Dá-me a resposta certa". A sorte caiu em Jônatas e Saul, e os soldados saíram livres.
42 Nā, ka mea a Haora, makā te rota mō māua ko tāku tama, ko Honatana. Nā, ka mau ko Honatana.
42 Saul disse: "Tirem sortes entre mim e meu filho Jônatas". E Jônatas foi indicado.
43 Kātahi ka mea a Haora ki a Honatana, “Whakaaturia mai ki ahau, i aha koe.”
43 Então Saul disse a Jônatas: "Diga-me o que você fez". E Jônatas lhe contou: "Eu provei um pouco de mel com a ponta de minha vara. Estou pronto para morrer".
44 Anō rā ko Haora, “Kia meatia tēnei e te Atua, tērā atu anō hoki; ka mate rawa hoki koe, e Honatana.”
44 Saul disse: "Que Deus me castigue com todo rigor, caso você não morra, Jônatas! "
45 Nā, ka mea te iwi ki a Haora, “Kia mate a Honatana nāna nei tēnei whakaoranga nui i roto i a Īharaira? Kāhore rā hoki. E ora ana a Ihowā, e kore e taka tētahi makawe o tōna mātenga ki te whenua; i te mahi tahi nei hoki ia me te Atua i tēnei rā.” Heoi, whakaorangia ana a Honatana e te iwi, ā, kīhai i mate.
45 Os soldados, porém, disseram a Saul: "Será que Jônatas, que trouxe esta grande libertação para Israel deve morrer? Nunca! Juramos pelo nome do Senhor, nem um só cabelo de sua cabeça cairá ao chão, pois ele fez isso hoje com o auxílio de Deus". Então os homens resgataram Jônatas, e ele não foi morto.
46 Kātahi ka hoki a Haora i te whai i ngā Pirihitini; ā, haere ana ngā Pirihitini ki tō rātou nā wāhi.
46 E Saul parou de perseguir os filisteus, e eles voltaram para sua própria terra.
47 Ā, nō ka riro i a Haora te kīngitanga o Īharaira, ka whawhai ia ki ōna hoariri katoa i tētahi taha, i tētahi taha, ki a Moapa, ki ngā tama a Āmona, ki a Ēroma, ki ngā kīngi anō o Topa, ki ngā Pirihitini, ā, hē ana rātou i a ia i ngā wāhi katoa i tahuri ai ia.
47 Quando Saul assumiu o reinado sobre Israel, lutou contra os seus inimigos em redor: moabitas, amonitas, edomitas, os reis de Zobá e os filisteus. Para qualquer lado que fosse, infligia-lhes castigo.
48 Ā, i puta tōna toa, ā, patua ana ngā Amareki, ā, ora ake i a ia a Īharaira i te ringa o ōna kaipāhua.
48 Lutou corajosamente e derrotou os amalequitas, libertando Israel das mãos daqueles que os saqueavam.
49 Nā, ko ngā tama a Haora, ko Honatana, ko Ihui, ko Marikihua; ā, ko ngā ingoa ēnei o āna tamāhine tokorua: ko te ingoa o te mātāmua ko Merapa, ko te ingoa o tō muri ko Mikara.
49 Os filhos de Saul foram Jônatas, Isvi e Malquisua. O nome de sua filha mais velha era Merabe, e o da mais nova era Mical.
50 Ā, ko te ingoa o te wahine a Haora ko Ahinoama, he tamāhine nā Ahimāta; ko te ingoa hoki o te rangatira o tāna ope ko Āpanēre, tama a Nere matua kēkē o Haora.
50 Sua mulher chamava-se Ainoã e era filha de Aimaás. O nome do comandante do exército de Saul era Abner, filho de Ner, tio de Saul.
51 Ko Kihi hoki te pāpā o Haora; ā, he tama nā Apiere a Nere pāpā o Āpanēre.
51 Quis, pai de Saul, e Ner, pai de Abner, eram filhos de Abiel.
52 Ā, he nui te whawhai ki ngā Pirihitini i ngā rā katoa o Haora; ā, ka kite a Haora i tētahi mārohirohi, i tētahi māia, nā, ka tangohia e ia māna.
52 Houve guerra acirrada contra os filisteus durante todo o reinado de Saul. Por isso sempre que Saul conhecia um homem forte e corajoso, alistava-o no seu exército.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.