1 Samuel 13

mri2012 (MRI2012) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 E toru tekau ngā tau o Haora ka kīngi ia; ā, e rua ōna tau e kīngi ana mō Īharaira.
1 Um ano reinara Saul em Israel. No segundo ano de seu reinado sobre seu povo,
2 Nā, ka whiriwhiria e Haora ētahi tāngata o Īharaira māna, e toru mano. Ā, o aua mano, e rua i a Haora i Mikimaha, i Maunga Pētēre, kotahi mano i a Honatana i Kipea o Pineamine; ko te nuinga ia o te iwi i tonoa atu e ia ki tōna tēneti, ki tōna tēneti.
2 escolheu para si três mil homens de Israel; dois mil estavam com Saul em Micmás e no monte de Betel, e mil estavam com Jônatas em Gibeá de Benjamim. Quanto ao resto do povo, mandou-o cada um para sua tenda.
3 Nā, ka patua e Honatana ngā hōia pupuri a ngā Pirihitini i Kepa, ā, rongo ana ngā Pirihitini. Nā, ka whakatangihia te tētere e Haora puta noa i te whenua katoa, ā, ka mea, “Kia rongo ngā Hiperu.”
3 Ora, Jônatas feriu a guarnição dos filisteus que estava em Geba, o que os filisteus ouviram; pelo que Saul tocou a trombeta por toda a terra, dizendo: Ouçam os hebreus.
4 Ā, ka rongo a Īharaira katoa i te kōrero kua patua e Haora ngā hōia pupuri a ngā Pirihitini, ā, kua whakahouhou hoki a Īharaira ki ngā Pirihitini, nā, ka huihui te iwi ki te whai i a Haora ki Kirikara.
4 Então todo o Israel ouviu dizer que Saul ferira a guarnição dos filisteus, e que Israel se fizera abominável aos filisteus. E o povo foi convocado após Saul em Gilgal.
5 Me ngā Pirihitini hoki, i huihui ki te whawhai ki a Īharaira, e toru tekau mano ngā hāriata, e ono mano ngā hōia eke hōiho, me ngā tāngata e rite ana ki te onepū i te taha o te moana te tini. Nā, ka haere rātou, ka noho ki Mikimaha, whaka te rāwhiti o Peteawene.
5 E os filisteus se ajuntaram para pelejar contra Israel, com trinta mil carros, seis mil cavaleiros, e povo em multidão como a areia que está à beira do mar subiram e se acamparam em Micmás, ao oriente de Bete-Aven.
6 I te kitenga o ngā tāngata o Īharaira kei roto rātou i te raru, kua pāwera hoki te iwi, nā, piri ana te iwi i roto i ngā ana, i ngā wāhi ururua, i runga i ngā kāmaka, i ngā taumaihi, i roto i ngā rua.
6 Vendo, pois, os homens de Israel que estavam em aperto {porque o povo se achava angustiado}, esconderam-se nas cavernas, nos espinhais, nos penhascos, nos esconderijos subterrâneos e nas cisternas.
7 Nā tērā ētahi o ngā Hiperu i whiti atu i Horano ki te whenua o Kara, o Kireara.
7 Ora, alguns dos hebreus passaram o Jordão para a terra de Gade e Gileade; mas Saul ficou ainda em Gilgal, e todo o povo o seguia tremendo.
8 Ā, e whitu ngā rā i tatari ai ia, ko te wā hoki ia i whakaritea e Hamuera; kāhore ia a Hamuera i tae ki Kirikara, ā, marara noa atu tōna nuinga.
8 Esperou, pois, sete dias, até o tempo que Samuel determinara; não vindo, porém, Samuel a Gilgal, o povo, deixando a Saul, se dispersava.
9 Nā, ka mea a Haora, “Kawea mai te tahunga tinana ki ahau, me ngā whakahere mō te pai.” Nā, whakaekea ana e ia te tahunga tinana.
9 Então disse Saul: Trazei-me aqui um holocausto, e ofertas pacíficas. E ofereceu o holocausto.
10 Ā, ka oti tāna tahunga tinana te whakaeke, nā, kua puta a Hamuera; ā, haere ana a Haora ki te whakatau i a ia, ki te oha ki a ia.
10 Mal tinha ele acabado de oferecer e holocausto, eis que Samuel chegou; e Saul lhe saiu ao encontro, para o saudar.
11 Nā, ka mea a Hamuera, “He mahi aha tāu?”
11 Então perguntou Samuel: Que fizeste? Respondeu Saul: Porquanto via que o povo, deixando-me, se dispersava, e que tu não vinhas no tempo determinado, e que os filisteus já se tinham ajuntado em Micmás,
12 koia ka mea ahau, ‘Ākuanei ngā Pirihitini haere mai ai ki ahau ki Kirikara, ā, kāhore anō ahau kia īnoi ki a Ihowā.’ Nā, pēhia ana e ahau tōku ngākau, ā, whakaekea ana te tahunga tinana.”
12 eu disse: Agora descerão os filisteus sobre mim a Gilgal, e ainda não aplaquei o Senhor. Assim me constrangi e ofereci o holocausto.
13 Nā, ko te kīanga a Hamuera ki a Haora, “He mahi kūware tāu; kīhai nei i pupuri i te whakahau a Ihowā, a tōu Atua i whakahau ai ia ki a koe; pēnei kua whakapūmautia e Ihowā āianei tōu kīngitanga ki a Īharaira ā ake ake.
13 Então disse Samuel a Saul: Procedeste nesciamente; não guardaste o mandamento que o Senhor teu Deus te ordenou. O Senhor teria confirmado o teu reino sobre Israel para sempre;
14 Ko tēnei, e kore e tū tōu kīngitanga; kua rapua e Ihowā tētahi tangata māna, ko tā tōna ngākau i pai ai, kua oti anō ia te whakahau e Ihowā hei rangatira mō tāna iwi; mōu kīhai i pupuri i tā Ihowā i whakahau ai ki a koe.”
14 agora, porém, não subsistirá o teu reino; já tem o Senhor buscado para si um homem segundo o seu coração, e já o tem destinado para ser príncipe sobre o seu povo, porquanto não guardaste o que o Senhor te ordenou.
15 Nā, whakatika ana a Hamuera, ā, haere atu ana i Kirikara ki Kipea o Pineamine. Ā, taua ana e Haora ngā tāngata i piri ki a ia; tata tonu aua tāngata ki te ono rau.
15 Então Samuel se levantou, e subiu de Gilgal a Gibeá de Benjamim. Saul contou o povo que se achava com ele, cerca de seiscentos homens.
16 Nā, i Kepa o Pineamine a Haora rāua ko tāna tama, ko Honatana, me te hunga hoki i piri ki a rāua; i Mikimaha anō ngā Pirihitini e noho ana.
16 E Saul, seu filho Jônatas e o povo que se achava com eles, ficaram em Gibeá de Benjamim, mas os filisteus se tinham acampado em Micmás.
17 Nā, ka puta ngā kaipāhua i te puni o ngā Pirihitini, e toru ngā ngohi; kotahi te ngohi i anga nā te ara ki Opora, ki te whenua o Huara,
17 Nisso os saqueadores saíram do arraial dos filisteus em três companhias: uma das companhias tomou o caminho de Ofra para a terra de Sual,
18 kotahi te ngohi i anga nā te huarahi ki Petehorono; kotahi te ngohi i anga nā te ara ki te rohe e aro nui ana ki te raorao o Tepoimi whaka te koraha.
18 outra tomou o caminho de Bete-Horom, e a outra tomou o caminho do termo que dá para o vale de Zebuim, na direção do deserto.
19 Nā, kāhore he parakimete i kitea puta noa i te whenua katoa o Īharaira; i mea hoki ngā Pirihitini, “Kei hangā he hoari, he tao rānei, e ngā Hiperu!”
19 Ora, em toda a terra de Israel não se achava um só ferreiro; porque os filisteus tinham dito: Não façam os hebreus para si nem espada nem lança.
20 Haere ai a Īharaira katoa ki raro, ki ngā Pirihitini ki te whakakoi i te hea, i te māripi o tāna parau, i tāna toki, i tāna ko.
20 Pelo que todos os israelitas tinham que descer aos filisteus para afiar cada um a sua relha, a sua enxada, o seu machado e o seu sacho.
21 Otiia he whaiuru anō tā rātou mō ngā hea, mō ngā māripi o ngā parau, mō ngā mārau, mō ngā toki, hei oro anō hoki mō ngā wero kau.
21 Tinham porém limas para os sachos, para as enxadas, para as forquilhas e para os machados, e para consertar as aguilhadas.
22 Heoi, i te rā o te pakanga kāhore i kitea he hoari, he tao i roto i te ringa o tētahi o ngā tāngata a Haora rāua ko Honatana; otiia i kitea anō ki a Haora rāua ko tāna tama, ko Honatana.
22 Assim, no dia da peleja, não se achou nem espada nem lança na mão de todo o povo que estava com Saul e com Jônatas; acharam-se, porém, com Saul e com Jônatas seu filho.
23 Nā, ka haere ngā hōia pupuri a ngā Pirihitini ki te whakawhitinga atu o Mikimaha.
23 E saiu a guarnição dos filisteus para o desfiladeiro de Micmás.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.