1 Reis 3
mri2012 (MRI2012) vs NVT
1 Nā, ka meinga a Horomona hei hunaonga ki a Parao kīngi o Īhipa; i tangohia hoki e ia te tamāhine a Parao māna, ā, kawea ana ki te pā o Rāwiri, kia oti rā anō te whare mōna te hanga, me te whare mō Ihowā, me te taiepa o Hiruhārama ā tawhio noa.
1 Salomão fez um acordo com o faraó, rei do Egito, e se casou com uma das filhas dele. Trouxe-a para morar na Cidade de Davi até terminar a construção do palácio real, do templo do S enhor e do muro ao redor de Jerusalém.
2 Ko te iwi ia patu whakahere ai i runga i ngā wāhi tiketike; kīanō hoki i hangā noatia te whare mō te ingoa o Ihowā ā tae noa ki aua rā.
2 Nessa época, o povo de Israel oferecia sacrifícios nos altares das colinas de suas regiões, pois ainda não havia sido construído um templo em honra ao nome do S enhor .
3 Nā, i aroha a Horomona ki a Ihowā, i haere i ngā tikanga a tōna pāpā, a Rāwiri; otiia i patu whakahere, i tahu whakakakara ki ngā wāhi tiketike.
3 Salomão amava o S enhor , seguindo os decretos de seu pai, Davi, exceto pelo fato de oferecer sacrifícios e queimar incenso nos altares das colinas.
4 Nā, ka haere te kīngi ki Kipeono ki te patu whakahere ki reira; ko te tino wāhi tiketike hoki tērā. Kotahi mano ngā tahunga tinana i tāpaea e Horomona ki runga ki taua āta.
4 O lugar de adoração mais importante ficava em Gibeom, por isso o rei Salomão foi para lá e ofereceu mil holocaustos.
5 I puta a Ihowā ki a Horomona ki Kipeono, he mea moemoeā i te pō; ā, ka mea te Atua, “Īnoi mai ko te aha kia hoatu e ahau ki a koe.”
5 Naquela noite, o S enhor apareceu a Salomão num sonho e lhe disse: “Peça o que quiser, e eu lhe darei”.
6 Nā, ka mea a Horomona, “Nui atu te aroha i whakaputaina e koe ki tāu pononga, ki a Rāwiri, ki tōku pāpā, i a ia e haere ana i tōu aroaro i runga i te pono, i te tapu, i te ngākau tika ki a koe; i rongoātia anō e koe tēnei aroha nui mōna, i a koe i hōmai nei i tētahi tama ki a ia hei noho ki tōna torōna, hei pēnei me tēnei ināianei.
6 Salomão respondeu: “Tu mostraste grande amor leal ao teu servo, meu pai, Davi, pois ele foi fiel, justo e verdadeiro diante de ti. Agora, continuaste a mostrar teu grande amor leal dando-lhe um filho para sentar-se em seu trono.
7 “Nā, kua meinga nei tāu pononga e koe, e Ihowā, e tōku Atua, hei kīngi i muri i a Rāwiri, i tōku pāpā; nā, he tamariki rawa ahau; kāhore e mōhio ki te haere atu, ki te haere mai.
7 “Agora, ó S enhor , meu Deus, tu me fizeste reinar em lugar de meu pai, Davi, mas sou como uma criança pequena que não sabe o que fazer.
8 Nā, kei waenganui tēnei tāu pononga i tāu iwi i whiriwhiria e koe, he iwi nui, e kore e taea te tatau, te tuhituhi rānei, i te tini.
8 Aqui estou, no meio do teu povo escolhido, uma nação tão grande e numerosa que nem se pode contar!
9 Heoi, hōmai ki tāu pononga he ngākau e mahara ana ki te whakahaere tikanga ki tāu iwi, ki te wehe i te pai, i te kino; ko wai hoki e āhei te whakahaere tikanga mō tēnei iwi nui āu?”
9 Dá a teu servo um coração compreensivo, para que eu possa governar bem o teu povo e saber a diferença entre o certo e o errado. Pois quem é capaz de governar sozinho este teu grande povo?”.
10 Ā, pai tonu taua kupu ki te whakaaro o te Ariki; nō Horomona i tono ki tēnei mea.
10 O Senhor se agradou do pedido de Salomão.
11 Nā, ka mea te Atua ki a ia, “Nā, kua tono nei koe ki tēnei mea māu, ā, kīhai i tono kia maha ngā rā mōu; kīhai anō i tono ki te taonga mōu, kīhai hoki i tono kia whakamatea ōu hoariri; heoi tonoa ana e koe he mōhio ki te whakarongo ki ngā whakawā;
11 Por isso, Deus respondeu: “Uma vez que você pediu sabedoria para governar meu povo com justiça, e não vida longa, nem riqueza, nem a morte de seus inimigos,
12 nanā, kua meatia e ahau tāu i kōrero nā. Nanā, kua hoatu e ahau he ngākau mahara, he ngākau mōhio ki a koe; kāhore he rite mōu i mua atu i a koe; e kore anō e ara ake he rite mōu i muri i a koe.
12 atenderei a seu pedido. Eu lhe darei um coração sábio e compassivo, como ninguém teve nem jamais terá.
13 Ā, kua hoatu anō e ahau ki a koe ngā mea kīhai nā i tonoa mai e koe, te taonga, te korōria; ā, kāhore he tangata i roto i ngā kīngi hei rite mōu i ōu rā katoa.
13 Também lhe darei o que não pediu: riquezas e fama. Nenhum outro rei em todo o mundo se comparará a você pelo resto de sua vida.
14 Ā, ki te haere koe i āku ara, ki te rongo ki āku tikanga, ki āku whakahau, ki te pērā me te haere a tōu pāpā, a Rāwiri, nā, ka whakaroaina e ahau ōu rā.”
14 E, se você me seguir e obedecer a meus decretos e mandamentos, como fez seu pai, Davi, eu lhe darei vida longa”.
15 Nā, ka oho ake a Horomona, nā, he moemoeā; ā, haere ana ia ki Hiruhārama, ka tū ki mua i te āka o te kawenata a Ihowā, tāpaea ana e ia he tahunga tinana, ā, meatia ana e ia he whakahere mō te pai, i tuku hoki i te hākari mā āna tāngata katoa.
15 Então Salomão acordou e percebeu que tinha sido um sonho. Voltou a Jerusalém e se colocou diante da arca da aliança do S enhor , onde apresentou holocaustos e ofertas de paz. Depois, ofereceu um grande banquete a todos os seus oficiais.
16 Nā, ka haere mai ētahi wāhine tokorua ki reira, ki te kīngi, he wāhine kairau, ā, tū ana i tōna aroaro.
16 Algum tempo depois, duas prostitutas compareceram diante do rei para resolver uma questão.
17 Nā, ka mea tētahi o ngā wāhine rā, “E tōku ariki, kotahi anō te whare i noho ai māua ko te wahine nei; ā, whānau ana ahau, ā, i roto anō ia i te whare.
17 Disse uma delas: “Por favor, meu senhor, esta mulher e eu moramos na mesma casa. Eu dei à luz um filho quando ela estava comigo na casa.
18 Ā, i te toru o ngā rā o tōku whānautanga, ka whānau anō hoki tēnei wahine; i reira tahi anō māua; kāhore he tangata kē i a māua i roto i te whare; ko māua tokorua anake i roto i te whare.
18 Três dias depois, esta mulher também deu à luz um filho. Estávamos só nós duas na casa; não havia mais ninguém ali.
19 “Nā, i te pō ka mate te tamaiti a te wahine nei; i tāmia hoki e ia.
19 “O bebê dela morreu durante a noite, porque ela rolou sobre ele enquanto dormia.
20 Nā, ka whakatika ia i waenganui pō, ka tangohia tāku tamaiti i tōku taha, i tāu pononga e moe ana, ā, hikitia ana ki tōna uma, ko tāna tamaiti mate i whakatakotoria e ia ki tōku uma.
20 Então ela se levantou de noite, tirou meu filho do meu lado enquanto eu dormia e o pôs para dormir ao lado dela. Depois, colocou o filho dela, que estava morto, em meus braços.
21 Ā, i tōku marangatanga ake i te ata ki te whakangote i tāku tamaiti, nā, kua mate; ā, ka āta tirohia e ahau i te ata, nā, ehara i tāku tamaiti i whānau nei i ahau.”
21 De manhã, bem cedo, quando fui amamentar meu filho, ele estava morto! Quando o observei mais de perto, na claridade do dia, vi que não era meu”.
22 Nā, ka mea tētahi o ngā wāhine, “Kāhore; engari nāku te tamaiti ora, nāu te tamaiti mate.”
22 “Não!”, interrompeu a outra mulher. “O filho morto era seu, e o vivo é meu!” “Não!”, disse a primeira mulher. “O filho vivo é meu, e o morto era seu!” E assim elas discutiram diante do rei.
23 Anō rā ko te kīngi, “E mea ana tēnei, ‘Nāku tēnei tamaiti ora, nāu te tamaiti mate’; e mea ana anō tēnei, ‘Kāhore; engari nāu te tamaiti mate, nāku hoki te tamaiti ora.’ ”
23 Então o rei disse: “Vamos esclarecer as coisas. As duas afirmam que o filho vivo é seu, e cada uma diz que o morto é da outra.
24 Nā, ka mea te kīngi, “Tīkina atu he hoari māku.” Ā, ka kawea mai e rātou he hoari ki te aroaro o te kīngi.
24 Pois bem, tragam-me uma espada”. E trouxeram uma espada para o rei.
25 Nā, ka mea atu te kīngi: “Tapahia te tamaiti ora kia rua, ka hoatu i tētahi hāwhe ki tētahi o ngā wāhine, i tētahi hāwhe ki tētahi.”
25 Ele disse: “Cortem a criança viva ao meio e deem metade a uma mulher e metade à outra!”.
26 Nā, ko te kīanga atu a te wahine nāna nei te tamaiti ora ki te kīngi, he ōkaka hoki nō tōna puku aroha ki tāna tamaiti, ko tāna meatanga atu, “Auē, e tōku ariki, hoatu te pōtiki ora ki a ia; kaua rawa hoki e whakamatea!”
26 Então, por causa de seu amor pelo menino, a verdadeira mãe gritou: “Não, meu senhor! Dê o menino a ela. Por favor, não o mate!”. A outra mulher, porém, disse: “Muito bem, ele não será nem meu nem seu. Dividam a criança ao meio!”.
27 Kātahi ka whakahoki te kīngi, ka mea, “Hoatu te pōtiki ora ki a ia, kaua rawa e whakamatea; ko tōna whaea ia.”
27 Então o rei disse: “Não matem o bebê. Deem o menino à mulher que deseja que ele viva, pois ela é a mãe”.
28 Ā, ka rongo a Īharaira katoa ki te whakawā i whakarite ai te kīngi; heoi wehi ana rātou i te kīngi; i kite hoki rātou kei roto i a ia tō te Atua mōhio ki te whakawā.
28 Quando todo o Israel soube da decisão do rei, teve grande respeito por ele, pois viu a sabedoria que Deus lhe tinha dado para fazer justiça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 3, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.