1 Reis 2
mri2012 (MRI2012) vs NAA
1 Nā, kua tata ngā rā o Rāwiri e mate ai; ā, ka ako ia i tāna tama, i a Horomona, ka mea:
1 Quando se aproximava o dia da morte de Davi, ele deu ordens a Salomão, seu filho, dizendo:
2 “E haere ana tēnei ahau i te ara o te whenua katoa. Nā, kia kaha, whakatāne,
2 — Eu vou pelo caminho de todos os mortais. Portanto, tenha coragem e seja homem!
3 ā, kia mau ki te whakahau a Ihowā, a tōu Atua, kia haere i āna ara, kia mau ki āna tikanga, ki āna whakahau, ki āna whakaritenga, ki āna whakaaturanga, ki ngā mea kua oti te tuhituhi ki te ture a Mohi, kia tika ai tāu i ngā mea katoa e mea ai koe, i ngā wāhi katoa e tahuri ai koe.
3 Guarde os preceitos do Senhor , seu Deus, andando nos seus caminhos, guardando os seus estatutos, os seus mandamentos, os seus juízos e os seus testemunhos, como está escrito na Lei de Moisés. Assim, você será bem-sucedido em tudo o que fizer e por onde quer que você for,
4 Kia mana ai i a Ihowā tāna kupu i kōrero ai ia mōku, i mea ai: ‘Ki te tūpato āu tamariki ki tō rātou ara, ki te whakapaua katoatia ō rātou ngākau, ō rātou wairua, ki te haere i tōku aroaro i runga i te pono, e kore e whakakorea, e ai ki tāna, tētahi tangata māu mō te torōna o Īharaira.’
4 e o Senhor confirmará a promessa que me fez, dizendo: “Se os seus filhos guardarem o seu caminho, andando diante de mim fielmente, de todo o seu coração e de toda a sua alma, nunca lhe faltará sucessor ao trono de Israel.”
5 “Nā, e mōhio ana hoki koe ki tā Ioapa tama a Teruia i mea ai ki ahau, ki tāna i mea ai ki ngā rangatira ope tokorua o Īharaira, ki a Āpanēre tama a Nere, ki a Amaha tama a Iētere, i patua rā e ia, ā, whakahekea ana ngā toto o te whawhai i te wā o te rangimārie, whakahekea ana ngā toto o te whawhai ki tōna whītiki i tōna hope, ki ōna hū i ōna waewae.
5 — Você também sabe o que me fez Joabe, filho de Zeruia, e o que fez com os dois comandantes do exército de Israel, com Abner, filho de Ner, e com Amasa, filho de Jéter. Ele os matou e, em tempo de paz, vingou o sangue derramado em tempo de guerra, manchando com ele o cinto que trazia nos lombos e as sandálias nos pés.
6 Nā, kia rite tāu e mea ai ki tāu i mātau ai, ā, kaua e tukua tōna upoko hina kia heke atu ki te rua i runga i te rangimārie.
6 Portanto, faça segundo a sabedoria que você tem e não permita que ele morra em paz com idade avançada.
7 “Kia puta ia tōu aroha ki ngā tama a Paratirai Kireari, kia uru hoki rātou ki te hunga e kai ana ki tāu tēpu; i pērā hoki rātou, i whakatau ki ahau i tōku rerenga i tōu tuakana, i a Apohārama.
7 Mas seja bondoso com os filhos de Barzilai, o gileadita, e que eles estejam entre os que sentam à sua mesa para comer, porque estiveram ao meu lado quando eu fugia por causa do seu irmão Absalão.
8 “Nā, kei a koe nā a Himei tama a Kera o Pineamine, o Pahurimi, tērā i kanga rā ki ahau, kino atu te kanga, i te rā i haere ai ahau ki Mahanaima. Otiia, i haere mai ki ahau ki raro, ki Horano ki te whakatau i ahau, ā, oatitia ana a Ihowā e ahau ki a ia, i mea ahau, ‘E kore ahau e whakamate i a koe ki te hoari.’
8 — Eis que você também terá de lidar com Simei, filho de Gera, filho de Benjamim, de Baurim, que me lançou uma terrível maldição no dia em que eu ia a Maanaim. Porém ele veio ao meu encontro junto ao Jordão, e eu, pelo Senhor , lhe jurei, dizendo que não o mataria à espada.
9 Nā, kaua ia e meinga he harakore, he tangata mōhio hoki koe, ā, e mātau ana ki tāu e mea ai ki a ia; engari kia heke tōna upoko hina ki te rua i runga i te toto.”
9 Mas, agora, não o tenha por inocente, pois você é um homem sábio e bem saberá o que deve fazer com ele para que ele seja sepultado com os cabelos brancos manchados de sangue.
10 Nā, moe ana a Rāwiri ki ōna mātua, ā, tanumia ana ki te pā o Rāwiri.
10 Davi morreu e foi sepultado na Cidade de Davi.
11 Ko ngā rā i kīngi ai a Rāwiri ki a Īharaira, e whā tekau tau; e whitu ngā tau i kīngi ai ia ki Heperona, e toru tekau mā toru anō ngā tau i kīngi ai ki Hiruhārama.
11 Davi reinou sobre Israel durante quarenta anos: sete anos em Hebrom e trinta e três em Jerusalém.
12 Nā, noho ana a Horomona i runga i te torōna o Rāwiri, o tōna pāpā, ā, ū rawa tōna kīngitanga.
12 Salomão assentou-se no trono de Davi, seu pai, e o seu reino se fortificou muito.
13 Nā, ka haere a Aronia tama a Hākiti ki a Patehēpa whaea o Horomona. Ā, ka mea tērā, “I haere mai rānei koe i runga i te pai?”
13 Então Adonias, filho de Hagite, foi até Bate-Seba, mãe de Salomão. Ela perguntou: — É de paz a sua vinda? E ele respondeu: — Sim, é de paz.
14 Ā, i mea anō ia, “He kupu tāku ki a koe.”
14 E acrescentou: — Tenho uma coisa para lhe dizer. Ela disse: — Fale.
15 Nā, ka mea ia, “E mōhio ana koe, i ahau te kīngitanga, i anga mai anō ngā kanohi o Īharaira katoa ki ahau hei kīngi; heoi kua kauparea kētia nei te kīngitanga, ā, riro ana i tōku teina: nōna hoki, nā Ihowā mai.
15 Então Adonias disse: — A senhora bem sabe que o reino era meu e que todo o Israel esperava que eu reinasse. Mas o reino se transferiu e veio a ser de meu irmão, porque do
16 Nā, kotahi tēnei tono āku ki a koe; kaua e whakakāhoretia tāku.”
16 Agora um só pedido lhe faço e peço que não me seja recusado. Ela lhe disse: — Fale.
17 Nā, ka mea ia, “Tēnā, kōrero ki a Kīngi Horomona, e kore hoki ia e whakakāhore ki tāu, kia hōmai e ia a Āpihaka Hunami hei wahine māku.”
17 Então Adonias disse: — Peço que a senhora fale com o rei Salomão, que não recusará um pedido seu, para que ele me dê por mulher Abisague, a sunamita.
18 Nā, ka mea a Patehēpa, “E pai ana, me kōrero tāu e ahau ki te kīngi.”
18 Ao que Bate-Seba respondeu: — Está bem, eu falarei por você ao rei.
19 Heoi, haere ana a Patehēpa ki a Kīngi Horomona ki te kōrero ki a ia i tā Aronia, ā, whakatika ana te kīngi ki te whakatau ki a ia, piko ana ki a ia, ā, ka noho iho anō ki tōna torōna. Ā, ka meinga e ia kia whakatūria he torōna mō te whaea o te kīngi, ā, noho ana tērā ki tōna ringa matau.
19 Então Bate-Seba foi até o rei Salomão, para falar-lhe em favor de Adonias. O rei se levantou para recebê-la e se inclinou diante dela. Depois se assentou no seu trono e mandou pôr uma cadeira para a sua mãe, e ela se assentou à sua direita.
20 Kātahi ka mea ia, “Kotahi tēnei mea iti hei tononga māku ki a koe; kaua tāku e whakakāhoretia.”
20 Então Bate-Seba disse: — Só um pequeno pedido lhe faço e peço que não me seja recusado. E o rei disse: — Pode pedir, minha mãe, porque não recusarei um pedido seu.
21 Ā, ka mea tērā, “Kia hoatu a Āpihaka Hunami hei wahine mā tōu tuakana, mā Aronia.”
21 Bate-Seba disse: — Peço que Abisague, a sunamita, seja dada por mulher a Adonias, seu irmão.
22 Nā, ka whakahoki a Kīngi Horomona, ka mea ki tōna whaea, “He aha i tonoa ai e koe a Āpihaka Hunami mā Aronia? Tonoa anō hoki te kīngitanga mōna; ko ia hoki tōku tuakana; mōna, mō Apiātara tohunga, mō Ioapa tama a Teruia.”
22 Então o rei Salomão disse à sua mãe: — Por que a senhora pede Abisague, a sunamita, para Adonias? Peça também para ele o reino, porque é meu irmão mais velho. Sim, para ele, e também para o sacerdote Abiatar e para Joabe, filho de Zeruia.
23 Kātahi ka oatitia a Ihowā e Kīngi Horomona, ka mea, “Kia meatia mai tēnei e te Atua ki ahau, me tētahi atu mea anō, mehemea ehara i te kupu whakamate mōna anō tēnei i kōrerotia nei e Aronia.
23 E o rei Salomão jurou pelo Senhor , dizendo: — Que Deus me castigue, se Adonias não falou esta palavra contra a sua própria vida.
24 Tēnā rā, e ora ana a Ihowā i whakapūmau nei i ahau, i whakanoho nei i ahau ki te torōna o Rāwiri, o tōku pāpā, i mea nei hoki i tētahi whare mōku, i te pērā me tāna i kōrero ai, ko āianei pū mate ai a Aronia.”
24 E agora, tão certo como vive o Senhor , que me estabeleceu e me fez assentar no trono de Davi, meu pai, e me edificou casa, como tinha dito, Adonias morrerá no dia de hoje.
25 Nā, ka tonoa e Kīngi Horomona a Penaia tama a Iehoiara, ā, rere ana tērā ki runga ki a ia, nā, kua mate.
25 E o rei Salomão enviou Benaia, filho de Joiada, para atacar Adonias. Ele o atacou e foi assim que Adonias morreu.
26 Nā, ka mea te kīngi ki te tohunga ki a Apiātara, “Haere ki Anatoto, ki āu māra; e tika ana hoki te mate mōu. Otiia, e kore ahau e whakamate i a koe i tēnei rā, nō te mea nāu i mau te āka a te Ariki, a Ihowā, i mua i a Rāwiri, i tōku pāpā, i mate anō hoki koe i ngā mate katoa o tōku pāpā.”
26 E ao sacerdote Abiatar o rei disse: — Vá para Anatote, para os seus campos, porque você é homem digno de morte. Hoje, porém, não o matarei, porque você levou a arca do
27 Heoi, peia ana a Apiātara e Horomona i te mahi tohunga ki a Ihowā; kia tutuki ai te kupu a Ihowā i kōrero ai ki Hiro mō te whare o Eri.
27 Salomão expulsou Abiatar, para que não mais fosse sacerdote do Senhor , cumprindo, assim, a palavra que o Senhor tinha dito a respeito da casa de Eli, em Siló.
28 Nā, ka tae te rongo ki a Ioapa; i anga hoki a Ioapa ki te whai i a Aronia, engari kāhore i tahuri ki a Apohārama. Nā, rere ana a Ioapa ki te tapenākara o Ihowā, kei te pupuri i ngā haona o te āta.
28 Quando esta notícia chegou a Joabe — porque Joabe tinha se desviado para seguir Adonias, embora não tivesse se desviado para seguir Absalão —, ele fugiu para o tabernáculo do Senhor e pegou nas pontas do altar.
29 Ā, ka kōrerotia ki a Kīngi Horomona, “Kua rere a Ioapa ki te tapenākara o Ihowā, nā, kei te taha o te āta.”
29 E alguém foi dizer ao rei Salomão que Joabe havia fugido para o tabernáculo do Senhor e estava junto ao altar. Então Salomão enviou Benaia, filho de Joiada, dizendo: — Vá atacá-lo.
30 Nā, ka tae a Penaia ki te tapenākara o Ihowā; ka mea ki a ia, “Ko te kupu tēnei a te kīngi, ‘Puta mai ki waho!’ ”
30 Benaia foi ao tabernáculo do Senhor e disse a Joabe: — Assim diz o rei: “Saia daí.” Ele respondeu: — Não saio! Vou morrer aqui. Então Benaia voltou com a resposta ao rei, dizendo: — Assim falou Joabe e foi isso que ele me respondeu.
31 Anō rā ko te kīngi ki a ia, “Meatia tāna i kōrero ai; rere atu ki runga ki a ia, ka tanu i a ia; kia whakakāhoretia atu ai e koe i ahau, i te whare hoki o tōku pāpā, ngā toto i whakahekea noatia e Ioapa.
31 E Salomão ordenou: — Faça o que ele disse. Mate-o e sepulte-o, para que você tire de mim e da casa de meu pai a culpa do sangue que Joabe derramou sem razão.
32 Ā, ka whakahokia iho e Ihowā ōna toto ki runga anō ki tōna mātenga, nāna hoki i rere ki runga i ngā tāngata tokorua, ki ngā tāngata e tika ake ana, e pai ake ana i a ia, ā, patua iho ki te hoari, kīhai anō hoki tōku pāpā, a Rāwiri i mōhio, arā ki a Āpanēre tama a Nere, ki te rangatira o te ope o Īharaira, rāua ko Amaha tama a Iētere, rangatira o te ope o Hūrā.
32 Assim, o Senhor fará recair a culpa de sangue de Joabe sobre a cabeça dele, porque atacou dois homens mais justos e melhores do que ele e os matou à espada, sem que Davi, meu pai, o soubesse. Ele matou Abner, filho de Ner, comandante do exército de Israel, e Amasa, filho de Jéter, comandante do exército de Judá.
33 Heoi, ka hoki iho ō rāua toto ki runga ki te mātenga o Ioapa, ki runga anō ki te mātenga o ōna uri ā ake ake; ki a Rāwiri ia, rātou ko ōna uri, ko tōna whare, ko tōna torōna, ka mau tā Ihowā rongo ā ake ake.”
33 Assim, o sangue destes recairá sobre a cabeça de Joabe e sobre a cabeça da sua descendência para sempre; mas a Davi, à sua descendência, à sua casa e ao seu trono, o Senhor dará paz para todo o sempre.
34 Nā, ko te haerenga o Penaia tama a Iehoiara ki runga, ā, rere ana ki runga ki a ia, whakamatea iho; ā, tanumia iho ia ki tōna whare, ki te koraha.
34 Então Benaia, filho de Joiada, atacou Joabe e o matou; e ele foi sepultado em sua casa, no deserto.
35 Ā, meinga ana e te kīngi a Penaia tama a Iehoiara hei rangatira ope i muri i a ia; i meinga e te kīngi a Hāroko tohunga hei whakakapi mō Apiātara.
35 O rei pôs Benaia, filho de Joiada, como comandante do exército em lugar de Joabe, e, como sacerdote, colocou Zadoque em lugar de Abiatar.
36 Nā, ka tono tāngata te kīngi ki te karanga i a Himei, ā, ka mea ki a ia, “Hangā he whare mōu ki Hiruhārama, hei reira noho ai; kaua hoki e haere atu i reira ki hea, ki hea.
36 Depois o rei mandou chamar Simei e lhe disse: — Construa uma casa para você em Jerusalém e fique morando aí. Não saia daí, nem para um lugar nem para outro.
37 Ko ā te rā hoki e puta ai koe ki waho, e whiti ai i te awa i Kitirono, kia tino mōhio koe, ko te mate kau mōu; hei runga anō i tōu mātenga ōu toto.”
37 Fique sabendo que, no dia em que você sair e passar o ribeiro de Cedrom, certamente será morto; então o seu sangue cairá sobre a sua cabeça.
38 Nā, ka mea a Himei ki te kīngi, “He pai tēnā kupu; ka pēnā tāu pononga, me tā tōku ariki, me tā te kīngi i kōrero mai nā.” Nā, he maha ngā rā i noho ai a Himei ki Hiruhārama.
38 Simei disse ao rei: — Está bem. Este seu servo fará o que o rei, meu senhor, ordenou. E Simei ficou morando em Jerusalém por muito tempo.
39 Ā, i te mutunga o ngā tau e toru ka tahuti ngā pononga tokorua a Himei ki a Ākihi tama a Maaka kīngi o Kāta, ā, ka kōrerotia ki a Himei, “Nanā, ko āu pononga tērā, kei Kāta.”
39 Mas, ao final de três anos, dois escravos de Simei fugiram para Aquis, filho de Maaca, rei de Gate. E foram contar isso a Simei, dizendo: — Eis que os seus escravos estão na cidade de Gate.
40 Nā, ko te whakatikanga o Himei, whakanohoia ana tana kāihe, ā, haere ana ki Kāta, ki a Ākihi, ki te rapu i āna pononga; heoi haere ana a Himei, ā, kawea ana mai e ia āna pononga i Kāta.
40 Então Simei se levantou, preparou o seu jumento e foi até Gate, para junto de Aquis, em busca dos seus escravos. Simei foi e trouxe de Gate os seus escravos.
41 Nā, ka kōrerotia ki a Horomona, i haere atu a Himei i Hiruhārama ki Kāta, ā, kua hoki mai anō.
41 Salomão foi avisado de que Simei tinha ido de Jerusalém a Gate e que já havia voltado.
42 Nā, ka tono tāngata te kīngi ki te karanga i a Himei, ā, ka mea ki a ia, “Kāhore ianei koe i whakaoatitia e ahau ki a Ihowā, me tāku whakaatu anō ki a koe, me tāku kī atu anō, ‘Ko te rā e puta ai koe ki waho, e haere ai ki hea rānei, ki hea rānei, kia tino mōhio koe, ko te mate kau mōu?’ I mea mai anō koe ki ahau, ‘He pai te kupu i rongo ai ahau.’
42 Então o rei mandou chamar Simei e lhe disse: — Eu não fiz você jurar pelo
43 He aha rā koe tē pupuri ai i te oati a Ihowā, i te whakahau i whakahaua ai koe e ahau?”
43 Por que, então, você não guardou o juramento do Senhor , nem a ordem que lhe dei?
44 I mea anō te kīngi ki a Himei, “E mōhio ana koe, e mōhio ana anō tōu ngākau, ki te kino katoa, ki tāu i mea ai ki tōku pāpā, ki a Rāwiri. Nā, ka whakahokia nei e Ihowā tōu kino ki runga ki tōu mātenga.
44 E o rei disse mais a Simei: — Você sabe muito bem e o seu coração reconhece todo o mal que fez a Davi, meu pai; por isso o
45 Ka manaakitia ia a Kīngi Horomona, ka pūmau tonu anō te torōna o Rāwiri i te aroaro o Ihowā ā ake ake.”
45 Mas o rei Salomão será abençoado, e o trono de Davi será mantido diante do Senhor , para sempre.
46 Heoi, ka whakahau te kīngi ki a Penaia tama a Iehoiara, haere ana tērā ki waho, rere ana ki runga ki a ia, nā, kua mate.
46 O rei deu ordem a Benaia, filho de Joiada, e ele saiu, atacou Simei e o matou. E assim se firmou o reino sob o domínio de Salomão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.