1 Reis 1
mri2012 (MRI2012) vs NVT
1 Nā, kua koroheketia a Kīngi Rāwiri, kua maha ōna rā; ā, hīpokina ana ia e rātou ki te kākahu; heoi kīhai i mahana.
1 O rei Davi já estava muito idoso e, por mais cobertores que pusessem sobre ele, não se aquecia.
2 Nō reira ka mea atu āna tāngata ki a ia, “Me rapu tētahi kōtiro, he wāhina, mā tōku ariki, mā te kīngi; ā, me tū ia i mua i te kīngi, māna hoki ia e atawhai; ā, me takoto ia ki tōu uma, kia mahana ai tōku ariki, te kīngi.”
2 Então seus conselheiros lhe disseram: “Vamos procurar uma jovem virgem para servi-lo e cuidar do senhor, o rei. Ela se deitará em seus braços e o manterá aquecido”.
3 Heoi, rapua ana e rātou tētahi kōtiro ātaahua i ngā rohe katoa o Īharaira; ā, kitea ana ko Āpihaka Hunami, ā, kawea ana mai ia ki te kīngi.
3 Então procuraram em toda a terra de Israel uma jovem bonita e encontraram Abisague, de Suném, e a levaram ao rei.
4 Nā, he ātaahua rawa taua kōtiro; ā, i atawhai ia i te kīngi, i mahi hoki ki a ia; otirā kīhai te kīngi i mōhio ki a ia.
4 A jovem, muito bela, passou a cuidar do rei e a servi-lo. O rei, porém, não teve relações sexuais com ela.
5 Kātahi a Aronia tama a Hākiti ka whakanui i a ia, ka mea, “Ko ahau hei kīngi;” ā, meatia ana e ia ētahi hāriata māna, me ētahi tāngata noho hōiho, e rima tekau hoki ngā tāngata hei rere i tōna aroaro.
5 Por essa época, Adonias, filho de Davi e Hagite, começou a se gabar: “Eu assumirei o trono”. Providenciou carruagens e cavaleiros, e também cinquenta homens que serviam como sua guarda de honra.
6 Kīhai hoki tōna pāpā i whakapōuri i tōna ngākau ō mua iho, kīhai i mea, “He aha koe i pēnā ai?” He tangata ātaahua rawa hoki ia; ā, i whānau ia i muri i a Apohārama.
6 Seu pai nunca o havia disciplinado, nem sequer lhe perguntava: “Por que está fazendo isso?”. Adonias havia nascido depois de Absalão e também era muito bonito.
7 Nā, ka kōrerorero ia ki a Ioapa tama a Teruia, ki a Apiātara tohunga; ā, i whai rāua i a Aronia, i āwhina i a ia.
7 Adonias buscou conselho com Joabe, filho de Zeruia, e com o sacerdote Abiatar, e eles o apoiaram em seu plano.
8 Ko Hāroko tohunga ia, ko Penaia tama a Iehoiara, ko Nātana matakite, ko Himei, ko Rei, ko ngā tāngata nunui a Rāwiri, kīhai rātou i uru ki tā Aronia.
8 Mas o sacerdote Zadoque, Benaia, filho de Joiada, o profeta Natã, Simei, Reí e a guarda pessoal de Davi se recusaram a apoiar Adonias.
9 Nā, ka patua e Aronia he hipi, he kau, me ngā mea mōmona, ki te kōhatu ki Toherete, ki tērā i te taha o Enerōkere, ā, karangatia ana e ia ōna tēina katoa, ngā tama a te kīngi, rātou ko ngā tāngata katoa o Hūrā, ngā pononga a te kīngi;
9 Adonias foi à pedra de Zoelete, perto de En-Rogel, onde ofereceu sacrifícios de ovelhas, bois e novilhos gordos. Convidou todos os seus irmãos, os outros filhos do rei Davi, e todos os homens de Judá, oficiais do rei.
10 ko Nātana matakite ia, ko Penaia, ko ngā tāngata nunui, me tōna teina, me Horomona, kīhai i karangatia e ia.
10 Mas não convidou o profeta Natã, nem Benaia, nem a guarda pessoal do rei, nem seu irmão Salomão.
11 Nā, ka kōrero a Nātana ki a Patehēpa whaea o Horomona, ka mea, “Kāhore anō koe i rongo ko Aronia tama a Hākiti te kīngi, kāhore hoki i te mōhiotia e tō tātou ariki, e Rāwiri?
11 Então Natã foi falar com Bate-Seba, mãe de Salomão, e lhe perguntou: “Você está sabendo que Adonias, filho de Hagite, se proclamou rei, e nosso senhor Davi nem sabe?
12 Nā, haere mai, tukua māku e hoatu he whakaaro ki a koe, kia ora ai koe, kia ora ai hoki tāu tama, a Horomona.
12 Se deseja salvar a sua vida e a de seu filho Salomão, siga meu conselho.
13 Haere, ā, ka tae ki a Kīngi Rāwiri, ka mea ki a ia, ‘Kīhai ianei koe i oati mai, e tōku ariki, e te kīngi, ki tāu pononga, i mea: “Ko Horomona tonu ko tāu tama hei kīngi i muri i ahau. Ko ia hoki hei noho i tōku torōna”? Nā, he aha i kīngi ai a Aronia?’
13 Vá depressa ao rei Davi e diga-lhe: ‘Meu senhor, o rei, não jurou a mim que meu filho Salomão certamente seria o próximo rei e se sentaria em seu trono? Então por que Adonias se proclamou rei?’.
14 Nā, e kōrero ana anō koe i reira ki te kīngi, ka tae atu hoki ahau i muri i a koe, ā, māku e whakakoia ki āu kōrero.”
14 E, enquanto você ainda estiver falando com ele, eu virei e confirmarei tudo que disse”.
15 Nā, ko te haerenga o Patehēpa ki te whare moenga, ki te kīngi; he koroheke rawa hoki te kīngi; ko Āpihaka Hunami anō ki te mahi i ngā mea a te kīngi.
15 O rei Davi, já bastante idoso, estava em seu quarto, onde Abisague cuidava dele. Bate-Seba foi até lá
16 Nā, ka tuohu a Patehēpa, ka piko ki te kīngi, ā, ka mea te kīngi, “He aha tāu?”
16 e curvou-se diante do rei. “O que você quer?”, perguntou ele.
17 Nā, ka mea tērā ki a ia, “E tōku ariki, i oatitia mai a Ihowā, tōu Atua, e koe ki tāu pononga: ‘Ko Horomona tonu, ko tāu tama hei kīngi i muri i ahau, ā, ko ia hei noho ki tōku torōna.’
17 Ela respondeu: “Meu senhor jurou diante do S enhor , seu Deus, que Salomão, o filho de sua serva, certamente seria o próximo rei e se sentaria em seu trono.
18 Nā, ināianei, kua kīngi a Aronia; ā, kāhore koe, e tōku ariki, e te kīngi, i te mōhio;
18 Mas, agora, Adonias se proclamou rei, e meu senhor, o rei, nem sabe.
19 ā, kua patua e ia he kau, he mea mōmona, he hipi, tōna tini; kua karangatia hoki ngā tama katoa a te kīngi, me Apiātara tohunga, me Ioapa rangatira ope; ko Horomona ia, ko tāu pononga, kīhai i karangatia e ia.
19 Ele ofereceu muitos sacrifícios de bois, novilhos gordos e ovelhas, e convidou todos os filhos do rei para a celebração. Também convidou o sacerdote Abiatar e Joabe, o comandante do exército. Mas não convidou seu servo Salomão.
20 Nā, ko koe, e tōku ariki, e te kīngi – e anga ana ngā kanohi o Īharaira katoa ki a koe, kia whakaaturia ki a rātou ko wai e noho ki te torōna o tōku ariki, o te kīngi, i muri i a ia.
20 Agora, ó meu senhor, o rei, todo o Israel espera que o senhor anuncie quem o sucederá no trono.
21 Nā tēnei ake, hei te moenga o tōku ariki, o te kīngi, ki ōna mātua, ka kīia māua ko tāku tama, ko Horomona, he hunga hara.”
21 Se o senhor não tomar uma providência, meu filho Salomão e eu seremos tratados como criminosos quando meu senhor, o rei, morrer”.
22 Nā, i a ia anō e kōrero ana ki te kīngi, ka tomo mai a Nātana poropiti.
22 Enquanto ela ainda falava com o rei, chegou o profeta Natã.
23 Ā, ka kōrerotia e rātou ki te kīngi, ka mea, “Ko Nātana poropiti tēnei.” Nā, haere ana tērā ki te aroaro o te kīngi, ā, piko ana, tāpapa ana ki te whenua ki te aroaro o te kīngi.
23 Os servos do rei lhe disseram: “O profeta Natã deseja vê-lo”. Natã entrou, curvou-se com o rosto no chão diante do rei
24 Nā, ka mea a Nātana, “E tōku ariki, e te kīngi, i mea rānei koe, ‘Ko Aronia hei kīngi i muri i ahau, ā, ko ia hei noho ki tōku torōna’?
24 e perguntou: “Meu senhor, o rei, decidiu que Adonias será o próximo rei e se sentará em seu trono?
25 Kua haere hoki ia ki raro i tēnei rā, ā, kei te patu tērā i te kau, i te mea mōmona, i te hipi, tōna tini, ā, kua karangatia e ia ngā tama katoa a te kīngi rātou ko ngā rangatira ope, ko Apiātara tohunga; kei te kai rātou, kei te inu i tōna aroaro, e kī ana, ‘Kia ora a Kīngi Aronia.’
25 Hoje ele ofereceu muitos sacrifícios de bois, novilhos gordos e ovelhas, e convidou todos os filhos do rei para a celebração. Também convidou os comandantes do exército e o sacerdote Abiatar. Estão comendo e bebendo com ele e gritando: ‘Viva o rei Adonias!’.
26 Ko ahau ia, ko tāu pononga, ko mātou ko Hāroko tohunga, ko Penaia tama a Iehoiara, ko tāu pononga, ko Horomona, kīhai i karangatia e ia.
26 Mas ele não convidou a mim, seu servo, nem ao sacerdote Zadoque, nem a Benaia, filho de Joiada, nem a seu servo Salomão.
27 Nā tōku ariki rānei, nā te kīngi tēnei mea, ā, kīhai i whakaaturia e koe ki āu pononga, ko wai e noho ki te torōna o tōku ariki, o te kīngi i muri i a ia?”
27 Meu senhor, o rei, fez isso sem informar nenhum de seus conselheiros quem será o próximo rei?”.
28 Nā, ka whakahoki a Kīngi Rāwiri, ka mea, “Karangatia a Patehēpa ki ahau.” Nā, haere ana ia ki te aroaro o te kīngi, ā, tū ana i te aroaro o te kīngi.
28 O rei Davi respondeu: “Chamem Bate-Seba!”. Então ela voltou e ficou em pé diante dele.
29 Nā, ko te oatitanga a te kīngi, ka mea: “E ora ana a Ihowā i whakaora nei i ahau i ngā mate katoa,
29 O rei repetiu seu juramento: “Tão certo como vive o S enhor , que me livrou de todos os perigos,
30 ko āku oatitanga i a Ihowā, i te Atua o Īharaira ki a koe, i ahau i mea rā: He pono, ko Horomona, ko tāu tama, hei kīngi i muri i ahau, ko ia hoki hei noho ki tōku torōna i muri i ahau, he pono me pēnā anō e ahau i tēnei rā.”
30 seu filho Salomão será o próximo rei e se sentará em meu trono hoje mesmo, como jurei a você diante do S enhor , o Deus de Israel!”.
31 Kātahi ka tuohu a Patehēpa, anga tonu tōna mata ki te whenua, piko ana ki te aroaro o te kīngi, ka mea, “Kia ora tōku ariki, a Kīngi Rāwiri, ā ake ake!”
31 Então Bate-Seba se curvou diante do rei com o rosto no chão e exclamou: “Que o rei Davi, meu senhor, viva para sempre!”.
32 Nā, ka mea a Kīngi Rāwiri, “Karangatia a Hāroko tohunga ki ahau, a Nātana poropiti, a Penaia tama a Iehoiara.”
32 O rei Davi ordenou: “Chamem o sacerdote Zadoque, o profeta Natã e Benaia, filho de Joiada”. Quando eles chegaram à presença do rei,
33 Nā, ka mea te kīngi ki a rātou: “Mauria ngā pononga a tō koutou ariki hei hoa mō koutou, ka whakanoho i a Horomona, i tāku tama, ki tōku muera, ki tōku ake, ka kawe i a ia ki raro, ki Kihona;
33 ele lhes disse: “Levem Salomão e meus conselheiros à fonte de Giom. Salomão deve ir montado em minha mula.
34 ā, mā Hāroko tohunga rāua ko Nātana poropiti ia e whakawahi ki reira hei kīngi mō Īharaira; me whakatangi hoki te tētere, me mea, ‘Kia ora a Kīngi Horomona.’
34 Ali o sacerdote Zadoque e o profeta Natã o ungirão rei sobre Israel. Toquem a trombeta e gritem: ‘Viva o rei Salomão!’.
35 Nā, ka piki ake koutou i muri i a ia, ā, ka tae mai ia, ka noho ki tōku torōna; ā, hei kīngi ia i muri i ahau; he mea whakarite nāku hei rangatira ia mō Īharaira rāua ko Hūrā.”
35 Em seguida, acompanhem Salomão de volta para cá, e ele se sentará em meu trono. Será meu sucessor, pois eu decretei que ele reinará sobre Israel e Judá”.
36 Nā, ka whakahoki a Penaia tama a Iehoiara ki tā te kīngi, ka mea, “Āmine! Kia pēnā mai hoki te kī a Ihowā, a te Atua o tōku ariki, o te kīngi.
36 “Amém!”, respondeu Benaia, filho de Joiada. “Que o S enhor , o Deus de meu senhor, o rei, confirme suas palavras.
37 I tōku ariki nei, i te kīngi, a Ihowā, kia pēnā anō ia ki a Horomona; ā, kia whakanuia ake tōna torōna ki runga ake i te torōna o tōku ariki, o Kīngi Rāwiri.”
37 E que o S enhor esteja com Salomão como esteve com meu senhor, o rei, e que torne o reinado de Salomão ainda maior que o seu!”
38 Heoi, ka haere a Hāroko tohunga, a Nātana poropiti, a Penaia tama a Iehoiara, me ngā Kereti, me ngā Pereti ki raro, ā, whakanohoia ana e rātou a Horomona ki te muera o Kīngi Rāwiri, ā, kawea ana ki Kihona.
38 Então o sacerdote Zadoque, o profeta Natã, Benaia, filho de Joiada, e a guarda pessoal do rei levaram Salomão à fonte de Giom, e Salomão foi montado na mula que pertencia ao rei Davi.
39 Nā, tangohia ana e Hāroko tohunga te haona hinu i roto i te tapenākara, ā, whakawahia ana e ia a Horomona. Nā, ka whakatangihia e rātou te tētere; ā, ka mea katoa te iwi, “Kia ora a Kīngi Horomona!”
39 Ali o sacerdote Zadoque pegou uma vasilha de óleo da tenda sagrada e ungiu Salomão. Em seguida, tocaram a trombeta, e todo o povo gritou: “Viva o rei Salomão!”.
40 Nā, piki ake ana te iwi katoa i muri i a ia, me te whakatangi te iwi i ngā pūtōrino; nui atu hoki te koa i koa ai rātou, ngātata ana te whenua i tō rātou hāmama.
40 E todos acompanharam Salomão, tocando flautas e soltando gritos de alegria. A celebração era tão animada e barulhenta que fazia o chão tremer.
41 Nā, ka rongo a Aronia rātou ko āna manuhiri i a rātou e whakamutu ana i tā rātou kai; ā, nō te rongonga o Ioapa i te tangi o te tētere, ka mea ake, “He aha tēnei hāmama o te pā e ngangau mai nei?”
41 Adonias e seus convidados ouviram a celebração bem na hora em que terminavam o banquete. Quando Joabe ouviu o som da trombeta, perguntou: “O que está acontecendo? Por que a cidade está nesse alvoroço?”.
42 I a ia anō e kōrero ana, nā, ko Honatana tama a Apiātara tohunga e haere mai ana; ā, ka mea a Aronia, “Haere mai; he tangata māia hoki koe, ā, he kōrero pai āu.”
42 Enquanto ele ainda falava, chegou Jônatas, filho do sacerdote Abiatar. “Entre”, disse-lhe Adonias. “Você é um homem de bem. Com certeza traz boas notícias.”
43 Nā, ka whakahoki a Honatana, ka mea atu ki a Aronia, “He pono rawa, kua meinga a Horomona e tō tātou ariki, e Kīngi Rāwiri, hei kīngi.
43 “Pelo contrário!”, respondeu Jônatas. “O rei Davi, nosso senhor, proclamou Salomão o novo rei!
44 Ā, kua ungā e te kīngi hei hoa mōna a Hāroko tohunga, a Nātana poropiti, a Penaia tama a Iehoiara rātou ko ngā Kereti, ko ngā Pereti; ā, kua whakanohoia ia e rātou ki te muera o te kīngi;
44 Enviou-o à fonte de Giom acompanhado do sacerdote Zadoque, do profeta Natã e de Benaia, filho de Joiada, sob a proteção da guarda pessoal do rei. Salomão ia montado na mula que pertence ao rei,
45 ā, kua whakawahia ia e Hāroko tohunga, e Nātana poropiti hei kīngi ki Kihona. Nā, kua piki ake rātou i reira me te koa, nā, ngateri ana te pā. Ko te hāmama tēnei i rongo nā koutou.
45 e Zadoque e Natã o ungiram rei na fonte de Giom. Acabam de voltar, e a cidade inteira está festejando com grande alegria. Esse é o motivo de todo esse alvoroço.
46 Ā, ko Horomona hoki tēnei te noho mai nei i runga i te torōna o te kīngitanga.
46 Além disso, agora mesmo Salomão está sentado no trono real,
47 Ā, kua tae mai hoki ngā pononga a te kīngi ki te manaaki i tō tātou ariki, i a Kīngi Rāwiri, ki te mea, ‘Kia meinga e tōu Atua te ingoa o Horomona kia pai atu i tōu ingoa, kia whakanuia ake e ia tōna torōna i tōu torōna.’ Nā, piko ana te kīngi i runga i te moenga.
47 e todos os oficiais do rei foram cumprimentar Davi e lhe disseram: ‘Que o seu Deus torne a fama de Salomão ainda maior que a sua, e que o reinado de Salomão seja ainda maior que o seu!’. E, deitado na cama, o rei curvou-se em adoração
48 Ā, i pēnei hoki te kupu a te kīngi, ‘Kia whakapaingia a Ihowā, te Atua o Īharaira, mōna kua hōmai nei i tētahi hei noho i tōku torōna i tēnei rā, me te kite atu anō ōku kanohi.’ ”
48 e disse: ‘Louvado seja o S enhor , o Deus de Israel, que hoje escolheu um sucessor para sentar-se em meu trono enquanto ainda estou vivo para ver isso acontecer’.”
49 Nā, ka pāwera ngā manuhiri a Aronia, whakatika ana, ā, haere ana i tōna ara, i tōna ara.
49 Então, em pânico, os convidados de Adonias se levantaram da mesa do banquete e se dispersaram.
50 Ā, wehi ana a Aronia i a Horomona, ā, whakatika ana, ka haere, ā, ka hopu i ngā haona o te āta.
50 Adonias, com medo de Salomão, correu para a tenda sagrada e se agarrou às pontas do altar.
51 Nā, ka kōrerotia te kōrero ki a Horomona, “Ko Aronia tērā e wehi ana i a Kīngi Horomona; kei te pupuri anō tērā i ngā haona o te āta; e mea ana, ‘Kia oati a Kīngi Horomona ki ahau āianei, e kore e whakamatea e ia tāna pononga ki te hoari.’ ”
51 Salomão soube que Adonias, por medo, estava agarrado às pontas do altar e dizia: “Que o rei Salomão jure hoje que não matará a mim, seu servo!”.
52 Nā, ka mea a Horomona, “Ki te mea he tikanga pai tāna, e kore e taka tētahi makawe ōna ki te whenua; tēnā ki te kitea he hē tōna, ka mate.”
52 Salomão respondeu: “Se ele for leal, não se tocará num só fio de cabelo de sua cabeça. Mas, se ele demonstrar más intenções, morrerá”.
53 Heoi, ka tono tāngata a Kīngi Horomona ki te tiki i a ia i runga i te āta. Ā, haere mai ana ia, piko ana ki a Kīngi Horomona; ā, ka mea a Horomona ki a ia, “Haere ki tōu whare.”
53 Então o rei Salomão mandou chamar Adonias, e eles o retiraram de junto do altar. Ele veio e se curvou diante do rei Salomão, que lhe disse: “Vá para casa”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.