1 Reis 11
mri2012 (MRI2012) vs ARA
1 Otiia he tini ngā wāhine kē i arohaina e Kīngi Horomona: he Moapi, he Āmoni, he Ēromi, he Haironi, he Hiti, me te tamāhine anō a Parao;
1 Ora, além da filha de Faraó, amou Salomão muitas mulheres estrangeiras: moabitas, amonitas, edomitas, sidônias e heteias,
2 nō ngā iwi i mea rā a Ihowā ki ngā tama a Īharaira, “Kaua e haere atu ki a rātou, kaua hoki rātou e haere mai ki a koutou; he pono mā rātou ō koutou ngākau e whakaanga kē ki te whai i ō rātou atua”; piri tonu, aroha tonu a Horomona ki ēnei.
2 mulheres das nações de que havia o Senhor dito aos filhos de Israel: Não caseis com elas, nem casem elas convosco, pois vos perverteriam o coração, para seguirdes os seus deuses. A estas se apegou Salomão pelo amor.
3 Nā, e whitu rau āna wāhine rangatira, e toru rau ngā wāhine iti; ā, whakaanga kētia ana tōna ngākau e āna wāhine.
3 Tinha setecentas mulheres, princesas e trezentas concubinas; e suas mulheres lhe perverteram o coração.
4 Nā, koroheke rawa ake a Horomona, kua whakaanga kētia tōna ngākau e āna wāhine, kua whai i ngā atua kē; kīhai hoki tōna ngākau i tapatahi ki a Ihowā, ki tōna Atua, kīhai i rite ki te ngākau o Rāwiri, o tōna pāpā.
4 Sendo já velho, suas mulheres lhe perverteram o coração para seguir outros deuses; e o seu coração não era de todo fiel para com o Senhor , seu Deus, como fora o de Davi, seu pai.
5 I haere hoki a Horomona i whai i a Ahatorete atua o ngā Haironi, i a Mirikomo hoki, i te mea whakarihariha a ngā Āmoni.
5 Salomão seguiu a Astarote, deusa dos sidônios, e a Milcom, abominação dos amonitas.
6 Nā, kua hē tā Horomona mahi ki te aroaro o Ihowā, kīhai hoki i anga nui ki te whai i a Ihowā, kīhai i pērā me tōna pāpā, me Rāwiri.
6 Assim, fez Salomão o que era mau perante o Senhor e não perseverou em seguir ao Senhor , como Davi, seu pai.
7 Nā, ka hangā e Horomona he wāhi tiketike mō tā Moapa mea whakarihariha, mō Kemoho, ki runga ki te maunga e anga ana ki Hiruhārama; mō Moreke hoki, mō te mea whakarihariha a ngā tama a Āmona.
7 Nesse tempo, edificou Salomão um santuário a Quemos, abominação de Moabe, sobre o monte fronteiro a Jerusalém, e a Moloque, abominação dos filhos de Amom.
8 Pērā tonu tāna i mea ai mō āna wāhine kē katoa, i tahu whakakakara nei, i patu whakahere hoki ki ō rātou atua.
8 Assim fez para com todas as suas mulheres estrangeiras, as quais queimavam incenso e sacrificavam a seus deuses.
9 Nā, ka riri a Ihowā ki a Horomona, nō te mea kua anga kē tōna ngākau i a Ihowā, i te Atua o Īharaira, ka rua nei ōna putanga ki a ia,
9 Pelo que o Senhor se indignou contra Salomão, pois desviara o seu coração do Senhor , Deus de Israel, que duas vezes lhe aparecera.
10 me te ako i tēnei kupu ki a ia kia kaua ia e haere ki te whai i ngā atua kē; otiia kīhai i mau i a ia tā Ihowā i whakahau ai.
10 E acerca disso lhe tinha ordenado que não seguisse a outros deuses. Ele, porém, não guardou o que o Senhor lhe ordenara.
11 Nā reira, ka mea a Ihowā ki a Horomona, “I te mea ka pēnei tāu mahi, kāhore nei i mau i a koe tāku kawenata me tāku tikanga i ākona e ahau ki a koe, ka haea rawatia atu e ahau te kīngitanga i a koe, ā, ka hoatu ki tāu tangata.
11 Por isso, disse o Senhor a Salomão: Visto que assim procedeste e não guardaste a minha aliança, nem os meus estatutos que te mandei, tirarei de ti este reino e o darei a teu servo.
12 Otiia e kore tēnei e meatia e ahau i ōu rā, he whakaaro hoki ki tōu pāpā, ki a Rāwiri; ka haea atu ia e ahau i te ringa o tāu tama.
12 Contudo, não o farei nos teus dias, por amor de Davi, teu pai; da mão de teu filho o tirarei.
13 Otiia e kore e haea atu e ahau te kīngitanga katoa; kotahi te iwi e hoatu e ahau ki tāu tama, he whakaaro ki a Rāwiri, ki tāku pononga, ki Hiruhārama i whiriwhiria nei e ahau.”
13 Todavia, não tirarei o reino todo; darei uma tribo a teu filho, por amor de Davi, meu servo, e por amor de Jerusalém, que escolhi.
14 Nā, ka whakaarahia ake e Ihowā he hoariri mō Horomona, ko Harara Ēromi; he uri ia nō te kīngi i Ēroma.
14 Levantou o Senhor contra Salomão um adversário, Hadade, o edomita; este era da linhagem real de Edom.
15 Tērā, i a Rāwiri i Ēroma, ka haere atu a Ioapa rangatira o te ope ki te tanu i te hunga i patua, kua oti hoki ngā tāne katoa o Ēroma te patu e ia;
15 Porque, estando Davi em Edom e tendo subido Joabe, comandante do exército, a sepultar os mortos, feriu todos os varões em Edom.
16 (e ono hoki ngā marama i noho ai a Ioapa rātou ko Īharaira katoa ki reira, ā, poto noa ngā tāne katoa o Ēroma te hautope atu);
16 (Porque Joabe ficou ali seis meses com todo o Israel, até que eliminou todos os varões em Edom.)
17 nā, ka rere a Harara rātou ko ētahi Ēromi, he tāngata nā tōna pāpā, haere ana ki Īhipa; ā, e nohinohi tonu ana a Harara.
17 Hadade, porém, fugiu, e, com ele, alguns homens edomitas, dos servos de seu pai, para ir ao Egito; era Hadade ainda muito jovem.
18 Ā, ka whakatika atu rātou i Miriana, ā, ka tae ki Parana; nā, tangohia e rātou ētahi tāngata o Parana hei hoa mō rātou ā haere ana ki Īhipa ki a Parao kīngi o Īhipa; ā, nā tērā i hoatu he whare mōna, i whakarite he kai māna; i hoatu anō he whenua ki a ia.
18 Partiram de Midiã e seguiram a Parã, de onde tomaram consigo homens e chegaram ao Egito, a Faraó, rei do Egito, o qual deu a Hadade uma casa, e lhe prometeu sustento, e lhe deu terras.
19 Nā, ka manakohia nuitia a Harara e Parao, ā, hoatu ana e ia hei wahine māna te teina o tāna wahine ake, te teina o te Kuīni, o Tahapene.
19 Achou Hadade grande mercê por parte de Faraó, tanta que este lhe deu por mulher a irmã de sua própria mulher,
20 Nā, ka whānau he tama māna i te teina o Tahapene, ko Kenupata, ā, nā Tahapene anō i whakamutu tāna kai ū i roto i te whare o Parao. Nā, noho ana a Kenupata i te whare o Parao i roto ngā tama a Parao.
20 a irmã de Tafnes, a rainha. A irmã de Tafnes deu-lhe à luz seu filho Genubate, o qual Tafnes criou na casa de Faraó, onde Genubate ficou entre os filhos de Faraó.
21 Ā, i te rongonga o Harara i Īhipa, kua takoto a Rāwiri ki ōna mātua, kua mate hoki a Ioapa rangatira ope, ka mea a Harara ki a Parao, “Tukua ahau kia haere ki tōku whenua.”
21 Tendo, pois, Hadade ouvido no Egito que Davi descansara com seus pais e que Joabe, comandante do exército, era morto, disse a Faraó: Deixa-me voltar para a minha terra.
22 Nā, ka mea a Parao ki a ia, “I hapa koe i te aha i a koe i ahau nei, i whai ai koe kia haere ki tōu whenua?”
22 Então, Faraó lhe disse: Pois que te falta comigo, que procuras partir para a tua terra? Respondeu ele: Nada; porém deixa-me ir.
23 I ara anō i te Atua he hoariri mōna, a Retona tama a Eriara, i rere nei i tōna ariki i a Hararētere kīngi o Topa.
23 Também Deus levantou a Salomão outro adversário, Rezom, filho de Eliada, que havia fugido de seu senhor Hadadezer, rei de Zobá.
24 Nā, ka huihuia e ia ētahi tāngata, ā, ka meinga ia hei rangatira rōpū, i te mea e patua ana rātou e Rāwiri; nā, haere ana rātou ki Ramahiku, ā, noho ana i reira, ā, ko rātou hei kīngi mō Ramahiku.
24 Ele ajuntou homens e se fez capitão de um bando; depois do morticínio feito por Davi, eles se foram para Damasco, onde habitaram e onde constituíram rei a Rezom.
25 Ā, he hoariri ia ki a Īharaira i ngā rā katoa o Horomona, hāunga hoki tā Harara kino i mea ai. Heoi, whakarihariha ana ia ki a Īharaira, ko ia anō te kīngi o Hīria.
25 Este foi adversário de Israel por todos os dias de Salomão, fez-lhe mal como Hadade, detestava a Israel e reinava sobre a Síria.
26 Me Ieropoama anō tama a Nēpata, he Ēparati, nō Terera, he tangata nā Horomona, ko te ingoa o tōna whaea, ko Terua, he wahine pouaru, i ara anō tōna ringa ki te kīngi.
26 Jeroboão, filho de Nebate, efraimita de Zereda, servo de Salomão, e cuja mãe era mulher viúva, por nome Zerua, levantou a mão contra o rei.
27 Ā, ko te take tēnei i ara ai tōna ringa ki te kīngi; e hanga ana a Horomona i Miro, e tūtaki ana i ngā wāhi pakaru o te pā o tōna pāpā, o Rāwiri.
27 Esta foi a causa por que levantou a mão contra o rei: Salomão estava edificando a Milo e terraplenando depressões da Cidade de Davi, seu pai.
28 Nā, he mārohirohi a Ieropoama, he toa; ā, ka kite a Horomona i taua taitama he uaua ki te mahi, nā, meinga ana ia e ia hei kaitirotiro mō ngā mahi katoa a te whare o Hōhepa.
28 Ora, vendo Salomão que Jeroboão era homem valente e capaz, moço laborioso, ele o pôs sobre todo o trabalho forçado da casa de José.
29 Nā, i taua wā ka puta a Ieropoama i Hiruhārama, ā, ka tūtaki a Āhia Hironi, te poropiti ki a ia i te ara. Nā, kua kākahuria e Āhia he kākahu hou; ā, ko rāua tokorua anake i te pārae.
29 Sucedeu, nesse tempo, que, saindo Jeroboão de Jerusalém, o encontrou o profeta Aías, o silonita, no caminho; este se tinha vestido de uma capa nova, e estavam sós os dois no campo.
30 Nā, ka hopukia e Āhia tōna kākahu hou, haea ana kia tekau mā rua ngā wāhi.
30 Aías pegou na capa nova que tinha sobre si, rasgou-a em doze pedaços
31 Ā, ka mea atu ia ki a Ieropoama: “Kia tekau ngā wāhi e tangohia e koe māu; ko te kupu hoki tēnei a Ihowā, a te Atua o Īharaira, ‘Nanā, ka haea e ahau te kīngitanga i te ringa Horomona, ā, tekau ngā iwi e hoatu ki a koe.
31 e disse a Jeroboão: Toma dez pedaços, porque assim diz o Senhor , Deus de Israel: Eis que rasgarei o reino da mão de Salomão, e a ti darei dez tribos.
32 Kotahi ia te iwi māna; he whakaaro ki tāku pononga, ki a Rāwiri, he whakaaro ki Hiruhārama, ki te pā i whiriwhiria e ahau i roto i ngā iwi katoa o Īharaira.
32 Porém ele terá uma tribo, por amor de Davi, meu servo, e por amor de Jerusalém, a cidade que escolhi de todas as tribos de Israel.
33 Mō rātou i whakarere i ahau, ā, koropiko ana ki a Ahatorete atua o ngā Haironi, ki a Kemoho atua o ngā Moapi, ki a Mirikomo atua o ngā tama a Āmona; kīhai hoki i haere i āku ara, mahi i te mea tika ki tāku titiro, pupuri hoki i āku tikanga, i āku whakaritenga, ā, kīhai i pērā me tōna pāpā, me Rāwiri.
33 Porque Salomão me deixou e se encurvou a Astarote, deusa dos sidônios, a Quemos, deus de Moabe, e a Milcom, deus dos filhos de Amom; e não andou nos meus caminhos para fazer o que é reto perante mim, a saber, os meus estatutos e os meus juízos, como fez Davi, seu pai.
34 “ ‘Otiia e kore e tangohia e ahau te kīngitanga katoa i tōna ringa; engari ka whakarangatira ahau i a ia i ngā rā katoa e ora ai ia, he whakaaro ki tāku pononga, ki a Rāwiri, i whiriwhiria nei e ahau, mōna i pupuri i āku whakahau, i āku tikanga.
34 Porém não tomarei da sua mão o reino todo; pelo contrário, fá-lo-ei príncipe todos os dias da sua vida, por amor de Davi, meu servo, a quem elegi, porque guardou os meus mandamentos e os meus estatutos.
35 Engari ka tangohia e ahau te kīngitanga i te ringa o tāna tama, ā, ka hoatu ki a koe, arā tekau ngā iwi.
35 Mas da mão de seu filho tomarei o reino, a saber, as dez tribos, e tas darei a ti.
36 Kotahi te iwi e hoatu e ahau ki tāna tama, hei rama mā tāku pononga, mā Rāwiri ki tōku aroaro i ngā rā katoa ki Hiruhārama, ki te pā i whiriwhiria e ahau hei waihotanga iho mō tōku ingoa.
36 E a seu filho darei uma tribo; para que Davi, meu servo, tenha sempre uma lâmpada diante de mim em Jerusalém, a cidade que escolhi para pôr ali o meu nome.
37 Ā, ka tangohia koe e ahau, ā, hei kīngi koe, ka rite ki ngā mea katoa i hiahia ai tōu ngākau, ā, hei kīngi koe mō Īharaira.
37 Tomar-te-ei, e reinarás sobre tudo o que desejar a tua alma; e serás rei sobre Israel.
38 Nā, tēnei ake, ki te rongo koe i ngā mea katoa e whakahau ai ahau ki a koe, ā, ka haere i āku ara, ka mahi i te mea e tika ana ki tāku titiro, ka pupuri i āku tikanga, i āku whakahau, ka pērā me tā tāku pononga, me tā Rāwiri i mea ai, nā, hei hoa ahau mōu. Ka hangā hoki e ahau tōu whare kia pūmau, ka pērātia me tō Rāwiri i hangā rā e ahau; ā, ka hoatu a Īharaira ki a koe.
38 Se ouvires tudo o que eu te ordenar, e andares nos meus caminhos, e fizeres o que é reto perante mim, guardando os meus estatutos e os meus mandamentos, como fez Davi, meu servo, eu serei contigo, e te edificarei uma casa estável, como edifiquei a Davi, e te darei Israel.
39 Ā, ka whakawhiua e ahau ngā uri o Rāwiri mō tēnei mea nei; otiia ehara i te mea mō ake tonu atu.’ ”
39 Por isso, afligirei a descendência de Davi; todavia, não para sempre.
40 Nā, ka whai a Horomona kia whakamatea a Ieropoama; otiia i whakatika a Ieropoama, ā, rere ana ki Īhipa, ki a Hīhāka kīngi o Īhipa, ā, i Īhipa ia ā mate noa a Horomona.
40 Pelo que Salomão procurou matar a Jeroboão; este, porém, se dispôs e fugiu para o Egito, a ter com Sisaque, rei do Egito; e ali permaneceu até à morte de Salomão.
41 Nā, ko ērā atu mahi a Horomona, ko ngā mea katoa i mea ai ia, me ōna whakaaro nui, kāhore ianei i tuhituhia ki te pukapuka o ngā mahi a Horomona?
41 Quanto aos mais atos de Salomão, a tudo quanto fez, e à sua sabedoria, porventura, não estão escritos no Livro da História de Salomão?
42 Nā, ko te roa o te kīngitanga o Horomona ki Hiruhārama ki a Īharaira katoa, e whā tekau tau.
42 Foi de quarenta anos o tempo que reinou Salomão em Jerusalém sobre todo o Israel.
43 Nā, ka moe a Horomona ki ōna mātua, ā, tanumia ana ki te pā o Rāwiri, o tōna pāpā; ā, ko Rehopoama, ko tāna tama, te kīngi i muri i a ia.
43 Descansou com seus pais e foi sepultado na Cidade de Davi, seu pai; e Roboão, seu filho, reinou em seu lugar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Reis 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.