Rute 2

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Tomtom ta imbotmbot, zaana Boas. Ni ziru Elimelek ta Naomi kusiini na, un tamen. Mi Boas tana, ni mbio uunu, mi ni biibi pa kar Betelem.
1 Havia em Belém um homem rico e respeitado chamado Boaz. Ele era parente de Elimeleque, o marido de Noemi.
2 Aigule ta na, Rut iso pa Naomi ta kembei: “Koozi tiyembutmbut kini bali. Tana nio leleŋ be aŋla aŋto zin uraata kan. Mi sombe timuŋai yo, nako irao aŋyo kanda bali pakan ta titoptop ma tizem na.” Naomi ipekel Rut kwoono ma iso: “Lutuŋ, ambai. La.”
2 Certo dia, Rute, a moabita, disse a Noemi: “Deixe-me ir ao campo ver se alguém, em sua bondade, me permite recolher as espigas de cereal que sobrarem”. Noemi respondeu: “Está bem, minha filha, pode ir”.
3 Tana Rut ipa ma ila pa bali lene ta, mi ila kizin wal uraata kan ma ito zin mi iyyo kana. Mi ni iute som: bali lene tina katuunu asiŋ. Tamen ila indeeŋe kat bali lene ki Boas, ta ziru Elimelek un tamen na.
3 Rute saiu para colher espigas após os ceifeiros. Aconteceu de ela ir trabalhar num campo que pertencia a Boaz, parente de seu sogro, Elimeleque.
4 Molo som na, Boas izem Betelem mi isula be itiiri zin uraata kan. Mi iso pizin ta kembei: “Yooba ko imbotmbot raama yom mi imboro yom.” Zin tipekel kwoono ma tiso: “Yooba ko ikampe u.”
4 Enquanto Rute estava ali, Boaz chegou de Belém e saudou os ceifeiros: “O S enhor esteja com vocês!”. “O S
5 Mi Boas iwi mbesooŋo kini ta imborro zin uraata kan na ma iso: “Ai, so moori kaibiim tiŋga?”
5 Então Boaz perguntou a seu capataz: “Quem é aquela moça? A quem ela pertence?”.
6 Mbesooŋo tana ipekel kwoono ma iso, “Iŋga Moap nan ta izem lele kini mi ziru Naomi timar na.
6 O capataz respondeu: “É a moça que veio de Moabe com Noemi.
7 Ni iwi yo be aŋyok pini ma ila ito zin uraata kan, mi iyo ka bali pakan ta titoptop zzu toono na. Ta mbeŋbeŋŋana mi imar na, ni inoknok uraata. Ma buri ŋonoono ta keteene isu ri mi imaŋga mini.”
7 Hoje de manhã ela me pediu permissão para colher espigas após os ceifeiros. Desde que chegou, não parou de trabalhar um instante sequer, a não ser por alguns minutos de descanso no abrigo”.
8 Boas ileŋ to, ila mi iso pa Rut ta kembei: “Lutuŋ moori, leŋ. Kozo la bali lene kizin wal pakan pepe. Mbotmbot men ta ti, mi niomŋan zin moori uraata kan tio kakamam uraata.
8 Boaz foi até Rute e disse: “Ouça, minha filha. Quando for colher espigas, fique conosco; não vá a nenhum outro campo. Acompanhe as moças que trabalham para mim.
9 Re la pizin uraata kan tio tau. Sombe timaŋga mini pa bali yembutŋana swoi, to nu la ma to zin, mi niomŋan koyyo. Nio aŋkam sua mbolŋana pizin kek be tikam bakai pu pepe. Mi sombe miri u, na la mi win kom yok ta tise sula yok putuunu ma imbotmbot.”
9 Observe em que parte do campo estão colhendo e vá atrás delas. Avisei os homens para não a tratarem mal. E, quando tiver sede, sirva-se da água que os servos tiram do poço”.
10 Rut ileŋ sua kini, to ilek kumbuunu, mi ituundu sula toono, mi iso pini ta kembei: “Wai, parei ta nu kam ŋgar biibi pio mi sombe kampe yo ta kembei? Nio iŋgi sa moori ki lele toro na.”
10 Rute se curvou diante dele, com o rosto no chão, e disse: “O que fiz para merecer tanta bondade? Sou apenas uma estrangeira!”.
11 Boas ipekel sua kini ma iso: “Nio aŋleŋ urum kek. Indeeŋe ta kusim imeete ma imar na, nu kampewe kat rwom mooribi. Mi zem tomom ma nom, mi toono ku ma kar ku, mi mar mbot lele tiŋgi ta ute ka tomtom bizin som.
11 “Eu sei”, respondeu Boaz. “Mas também sei de tudo que você fez por sua sogra desde a morte de seu marido. Ouvi falar de como você deixou seu pai, sua mãe e sua própria terra para viver aqui no meio de desconhecidos.
12 Yooba itunu ko ipokot mbulu ku ambaiŋana ta kamam na. Pa iŋgi mar lele ki Yooba ta Anutu kizin Israel na, be mataana pu mi ikuubukaalu, tana ni ko ikam lem kadoono ambaiŋana mi ikampe u ma biibi.”
12 Que o S enhor , o Deus de Israel, sob cujas asas você veio se refugiar, a recompense ricamente pelo que você fez.”
13 Rut ipekel sua ki Boas ma iso ta kembei: “Biibi tio, iŋgi nu kampe yo kat. Nio moori sorokŋoŋ, nio raraate kembei ta zin moori ku uraata kan tiŋga na som. Tamen nu so sua ambaiŋana men pio mi potor leleŋ. Tabe kam ma leleŋ ambai kat.”
13 Ela respondeu: “Espero que eu continue a receber sua bondade, meu senhor, pois me animou com suas palavras gentis, embora eu nem seja uma de suas servas”.
14 Indeeŋe ta zin keten su be tikan kini na, Boas iso pa Rut ta kembei: “A barau, mar ŋana mi kam kom narabu suruunu, mi tizik sula yambon mi kan.” Tana Rut ziŋan zin uraata kan mbulen su, mi Boas ikam bali mazeene pini, mi ni ikam ma ikan ma irao kopoono isaana. Mi kini kalwoono imbotmbot.
14 Na hora da refeição, Boaz lhe disse: “Venha cá e sirva-se de comida; também pode molhar o pão no vinagre”. Rute sentou-se junto aos ceifeiros, e Boaz lhe deu grãos tostados. Ela comeu até ficar satisfeita, e ainda sobrou alimento.
15 Tikan ma imap, tona Rut imiili pa uraata. Mi Boas iur sua pizin uraata kan ta kembei: “Sombe Rut iyogeege bali ta igarau pa bali pezekatŋan na, kumbuulu kwoyom pini pepe. Pa nio aŋyok pini be ikam ta kembei.
15 Quando Rute voltou ao trabalho, Boaz ordenou a seus servos: “Permitam que ela colha espigas entre os feixes e não a incomodem.
16 Mi bali pezekatŋan tomini, kere be kapas pakan ma isu. Beso imar to iyo kana. Mi motoyom iŋgal: Koyo kwoyom pini pepe.”
16 Tirem dos feixes algumas espigas de cevada e deixem-nas cair para que ela as recolha. Não a atrapalhem!”.
17 Tana Rut iyogeege bali ma irao zoŋ isula. Mi ilup ma indou, to itut, mi ikam ŋonon ma iyo sula kiri.
17 Assim, Rute colheu cevada o dia todo e, à tarde, quando debulhou o cereal, encheu quase um cesto inteiro.
18 Tona ikam bali tana mi imiili ma ila kar Betelem, mi iso rwoono mooribi pa. Mi kini mazeene ta ikan ma kalwoono imbotmbot na, ikam la kini tomini.
18 Carregou tudo para a cidade e mostrou à sua sogra. Também lhe deu o que havia sobrado da refeição.
19 Tana Naomi iwi i: “Koozi nu yogeege bali swoi? Nu la mi kam uraata pa bali lene ki asiŋ? Tomtom ta ikam mbulu ambaiŋana taiŋgi pu, na Yooba ko ikampe i.”
19 “Onde você colheu todo esse cereal?”, perguntou Noemi. “Onde você trabalhou hoje? Que seja abençoado quem a ajudou!” Então Rute contou à sogra com quem havia trabalhado: “O homem com quem trabalhei hoje se chama Boaz”.
20 Tona Naomi iso: “Yooba ko ikampe kat Boas! Muŋaiŋana ki Yooba na, imapmap som. Ni mataana iŋgalŋgal zin wal meeteŋan mi iti ta matanda yaryaara i tomini.” Mi Naomi iso mini: “Tomtom tana, ni ziru Elimelek un tamen tau. Tana ni le uraata be iuulu iti pa pataŋana kiti.”
20 “O S enhor o abençoe!”, disse Noemi à nora. “O S enhor não deixou de lado sua bondade tanto pelos vivos como pelos mortos. Esse homem é um de nossos parentes mais próximos, o resgatador de nossa família.”
21 Tona Rut iso mini: “Mi koroŋ toro. Boas iso pio ta kembei: Niamŋan zin moori kini uraata kan irao amkamam uraata ma ila irao bali ka uraata imap.”
21 Rute, a moabita, acrescentou: “Boaz disse que devo voltar e trabalhar com seus ceifeiros até que terminem toda a colheita”.
22 Mi Naomi iso pa Rut: “Lutuŋ moori, re. Ina ambai kat. Kozo nu niomŋan zin moori uraata kan ki Boas kakamam uraata su bali lene kini men. Kokena la pa bali lene toro, to ko ndeeŋe pataŋana.”
22 “Muito bom!”, exclamou Noemi. “Faça o que ele disse, minha filha. Fique com as servas dele até o final da colheita. Em outros campos, poderiam maltratá-la.”
23 Tana Rut ziŋan zin moori uraata kan ki Boas tikamam uraata ila mbata ma irao uraata ki bali ma wit yembutŋana imap. Mi indeeŋe mazwaana tana, Rut izem rwoono mooribi som. Ziru timbotmbot men.
23 Assim, Rute trabalhou com as servas nos campos de Boaz e recolheu espigas com elas até o final das colheitas da cevada e do trigo. Nesse tempo, ficou morando com sua sogra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Rute 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.