Mateus 21

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Yesu ziŋan naŋgaŋ kini tipa ma timar kolouŋana pa Yerusalem. Mi tigarau pa kar Betpage ta imbot sala abal Olib lwoono na, to Yesu iŋgo naŋgaŋ kini ru be timuuŋgu ma tisala.
1 Quando Jesus e os discípulos estavam chegando a Jerusalém, pararam no povoado de Betfagé, que fica perto do monte das Oliveiras. Dali Jesus enviou dois discípulos na frente,
2 Iso pizin ta kembei: “Kasala pa kar ta imbot mar kembei. Sombe kala kepet, to kere doŋki ziru lutuunu ta timbit zin lae ma timbotmbot. Kuputke zin, mi kakam zin ma kusu.
2 com a seguinte ordem:
3 Mi sombe tomtom sa iwi yom, to koso pini ta kembei: ‘Merere, ni le uraata ri pizin. Mako ipimiili zin ma loŋa men mi timar mini.’”
3 Se alguém falar alguma coisa, digam que o Mestre precisa deles. Assim deixarão vocês trazerem logo os animais.
4 Tabe sua ki Anutu kwoono ta, iur ŋonoono. Sua ta kembei:
4 Isso aconteceu para se cumprir o que o profeta tinha dito:
5 Koso pizin Sion kan ta kembei:
5 “Digam ao povo de Jerusalém: Agora o seu rei está chegando. Ele é humilde e está montado num jumento e num jumentinho, filho de jumenta.”
6 Tana naŋgaŋ kini ru tina tila, mi tikam kembei ta ni iso pizin na.
6 Então os discípulos foram e fizeram o que Jesus havia mandado.
7 Tikam doŋki lutuunu ziru naana ma timar, to tikinke mburu kizin mat kana mi tipeele sala doŋki lutuunu ndemeene, to Yesu isala mi mbuleene ise.
7 Levaram a jumenta e o jumentinho, jogaram as suas capas sobre eles, e Jesus montou.
8 Mi iwal biibi tiwar mburu kizin isu zaala bekena tipakuri. Mi wal pakan na, tisebogboogo ke namannaman, mi tisan zin su zaala tomini.
8 Da grande multidão que ia com eles, alguns estendiam as suas capas no chão, e outros espalhavam no chão ramos que tinham cortado das árvores.
9 To wal pakan timuuŋgu pini, mi pakan tikemer, mi kalŋan izalla ma tizzo:
9 Tanto os que iam na frente como os que vinham atrás começaram a gritar: — Que Deus abençoe aquele que vem em nome do Senhor! Hosana a Deus nas alturas do céu!
10 Beso Yesu ilela Yerusalem na, kar kopoono iseleeŋge. Mi zin Yerusalem kan tiparwwi zin ma tiso: “Iŋga asiŋ ta imar a?”
10 Quando Jesus entrou em Jerusalém, toda a cidade ficou agitada, e o povo perguntava: — Quem é ele?
11 Mi zin iwal biibi tipekel kalŋan ma tiso: “Iŋga Yesu, Anutu kwoono ta imar pa kar Nasaret ki Galilea.”
11 A multidão respondia: — Este é o
12 To Yesu ilela siiri ki Urum Merere leleene, mi imaŋgayaara zin tomtom ta tikamam ŋgomo pa koroŋ kizin isu urum kwoono na. Ni imaŋga pa mbalia ta zin wal tiparpekelkel pat zalla na, ramaki mbalia kizin wal ta mbulen izze mi tikamam ŋgomo pa man mbalmbal na.
12 Jesus entrou no pátio do Templo e expulsou todos os que compravam e vendiam naquele lugar. Derrubou as mesas dos que trocavam dinheiro e as cadeiras dos que vendiam pombas.
13 Mi iso pizin ta kembei. Iso: “Sua ki Anutu iso pataaŋa kek ta kembei:
13 Ele lhes disse:
14 Yesu imbotmbot la urum kwoono, mi wal matan pisŋan mi narapeŋan pakan timar kini, mi ni iurpe zin ma nin ambai.
14 Cegos e coxos iam encontrar Jesus no pátio do Templo, e ele os curava.
15 Mi zin bibip kizin patoronŋana kan mi zin ŋgarŋan ki tutu tire uraata bibip ta ni ikamam na, mi tileŋ zin naŋgaŋ munmun ta timbotmbot urum kwoono na, tipakurkur Yesu mi kalŋan izalla ta kembei: “Hosana! Tapakur Dabit Lutuunu!”
15 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei ficaram zangados quando viram as coisas maravilhosas que ele fazia e ouviram as crianças gritando no pátio do Templo: —
16 To nin puliizi mi tiso lae pa Yesu ma tiso: “A, sua ta tizzo i, nu talŋom ma leŋ som?” Yesu ipekel kwon ma iso: “E, nio aŋleŋ kek. Mi parei? Niom kapaata sua ki Anutu som? Sua ta kembei:
16 E eles disseram a Jesus: — Você está ouvindo o que estão dizendo? Jesus respondeu:
17 Yesu iso sua tana, to izem zin ma timbotmbot, mi imiili ma ila pa kar Betania, mi ikeene pa mbeŋ tana.
17 Então Jesus os deixou, saiu da cidade e foi para o povoado de Betânia. E passou a noite ali.
18 Berek su na, Yesu imiili ma ila mini pa Yerusalem. Iwwa ma ila mi peteli su zaala lwoono.
18 No dia seguinte, quando estava voltando para a cidade, Jesus teve fome.
19 Tana mataana ila na, ire ke fik ta imender su zaala zilŋaana na. To ipa ma ila be ikam ka ŋonoono. Tamen ila na, indeeŋe ŋonoono sa som. Ruunu men. Tana iso pa ke tana ma iso: “Indeeŋe ta tiŋgi mi ila na, nu ko piyooto mini ŋonoono sa som.” Iso sua tana na, ke tana ruunu imelle ma imap, mi imeete pataaŋa.
19 Ele viu uma figueira na beira da estrada e foi até lá, mas não encontrou nada; só folhas. Aí disse para a figueira: E na mesma hora a figueira secou.
20 Naŋgaŋ kini tire mos tana na, timurur pa mi tiso: “Wai, parei ta ke tiŋgi karau men mi imeete?”
20 Os discípulos viram isso, ficaram muito admirados e disseram: — Como a figueira secou depressa!
21 Mi Yesu ipekel kwon ma iso: “Nio aŋso kat piom: Sombe leleyom iwe ru som mi kuurla kat, inako karao be kakam kembei ta nio aŋkam pa ke taiŋgi. Mi tina men som. Ko karao be kakam uraata bibip pakan tomini. Kembei ta abal tiŋga. Sombe koso be izem muriini mi ila itop sula tai, nako mbulu tana ipet.
21 Então Jesus disse:
22 Pa sombe kuurla kat mi kusuŋ Anutu pa koroŋ sa, inako ni ikam piom.”
22 Se crerem, receberão tudo o que pedirem em oração.
23 Yesu imiili ma ilela siiri ki Urum Merere leleene mini, mi ikamam sua ki Anutu pizin tomtom ma imbotmbot. Mi zin bibip kizin patoronŋana kan ziŋan zin peeze kan pakan timar tipet kini, to tiwi i. Tiso: “Lak, uraata ta kamam na, nu zom pa? Mi asiŋ iuru pa?”
23 Jesus chegou ao Templo, e, quando já estava ensinando, alguns chefes dos sacerdotes e alguns líderes judeus chegaram perto dele e perguntaram: — Com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu essa autoridade?
24 Yesu ipekel kwon ma iso: “Wiŋana tiom ambai. Mi nio aŋsombe aŋwi yom pa tio ta i. Sombe kepekel, inako aŋpekel niom tiom.
24 Jesus respondeu:
25 Lak, Yoan ta muŋgu ikamam yok pizin tomtom na, asiŋ iuri pa uraata kini? Ni ta imbotmbot saamba a, som zin tomtom?” Mi zin tipekel karau som. Tiparwwi zin ma tiso: “Wai, iŋgi kozo ko toso parei? Pa sombe toso Ni ta imbotmbot saamba a iuri, to ni ko iso piti ta kembei: ‘Kena parei ta niom kuurla sua kini som?’
25 Respondam: quem deu autoridade a João para batizar? Foi Deus ou foram pessoas? Aí eles começaram a dizer uns aos outros: — Se dissermos que foi Deus, ele vai perguntar: “Então por que vocês não creram em João?”
26 Mi sombe toso: ‘A Yoan, tomtom tiuri pa uraata kini,’ inako iwal biibi ti timaŋga piti. Pa zin timap tipou Yoan ma tiso ni Anutu kwoono.”
26 Mas, se dissermos que foram pessoas, temos medo do que o povo pode fazer, pois todos acham que João era profeta .
27 Tana tipekel Yesu kwoono ma tiso: “Ii, niam amute som.” To Yesu kadoono isu mi iso pizin. Iso: “Kenako nio tomini, irao be aŋso yom pa Ni ta iur yo pa uraata tio i na som.”
27 Por isso responderam: — Não sabemos.
28 Mi Yesu iso pizin ma iso: “Lak, niom kakam ŋgar be parei? Tomtom ta, ni lutuunu bizin ru. Aigule ta, ni ila ki lutuunu ta, mi iso pini ta kembei. Iso: ‘Lutuŋ, koozi la pa baen lene mi kam uraata.’
28 Jesus continuou:
29 Mi lutuunu ipekel kalŋaana ma iso: ‘E-e, nio mburoŋ som.’ Mana kaimer itooro ŋgar kini, to ila mi ikam uraata.
29 — Ele respondeu: “Eu não quero ir.” Mas depois mudou de ideia e foi.
30 “Tona tomtom tana ila ki lutuunu toro, mi iso pini be ni tomini ila ikam uraata. Mi lutuunu tina, ni iyok sorok ma iso: ‘E, nio ko aŋla.’ Tamen ila som.
30 — O pai foi e deu ao outro filho a mesma ordem. E este disse: “Sim, senhor.” Mas depois não foi.
31 Lak, naŋgaŋ iŋgoi ta ito tamaana leleene?”
31 — Qual deles fez o que o pai queria? — perguntou Jesus. E eles responderam: — O filho mais velho. Então Jesus disse a eles:
32 Pa Yoan imar be iso yom pa zaala ndeeŋeŋana ki Anutu, mi tamen niom kuurla kini som. Mi zin wal sananŋan ta tiyyo takes na, ziŋan zin moori zaala lwoono kan na, zin tiurla kini. Mi niom kere zin titooro lelen, tamen ituyom kotooro leleyom mi kuurla kini som.”
32 Pois João Batista veio para mostrar a vocês o caminho certo, e vocês não creram nele; mas os cobradores de impostos e as prostitutas creram. Porém, mesmo tendo visto isso, vocês não se arrependeram e não creram nele.
33 Mi Yesu iso pizin mini ma iso: “Kuŋgun talŋoyom mi keleŋ sua tooroŋana toro ti. Toono katuunu ta, ni iurpe toono kini mi ipaaza ke baen pa. Mi ipo siiri ma iliu, mi iurpe baen piiziŋana muriini, to ipo beeze ta isala kor, bekena uraata kan timbot sala mi matan lala pa baen lene. Iurpe koroŋ ta boozomen ma imap, to izem la kizin wal uraata kan naman be matan pa, mi imaŋga ma izem kar kini, mi ila imbot pa lele pakaana toro.
33 Jesus disse:
34 “Imbot imbot ma indeeŋe mai ki baen keŋana, to iŋgo mbesooŋo kini pakan ma tila kizin wal uraata kan tana be tikam baen kini pakan ma imar.
34 Quando chegou o tempo da colheita, o dono mandou alguns empregados a fim de receber a parte dele.
35 Tamen tila na, mbesooŋo ta, zin uraata kan tikiskisi ma tibalisi. Mi toro na, tipuni ma imeete. Mi toro na, tipuni pa pat.
35 Mas os lavradores agarraram os empregados, bateram num, assassinaram outro e mataram ainda outro a pedradas.
36 To baen katuunu iŋgo mbesooŋo kini pakan tomen ma tila. Mi zin tomini, uraata kan tikam mbulu raraate men pizin.
36 Aí o dono mandou mais empregados do que da primeira vez. E os lavradores fizeram a mesma coisa.
37 Kaimer to iŋgo itunu lutuunu ma ila. Pa ikam ŋgar ta kembei. Iso: ‘Lutuŋ ŋonoono, nako len ŋger pini mi tipou i.’
37 Depois de tudo isso, ele mandou o seu próprio filho, pensando: “O meu filho eles vão respeitar.”
38 Tana iŋgo lutuunu ma ila. Beso ber na, molo mi uraata kan tiparso pizin ma tiso: ‘Ouo kere. Iŋga biibi itunu lutuunu ta imar a. Ni tabe imender pa koroŋ ti pa kaimer mi iwe katuunu. Lak, kozo tupuni ma imeete. Naso koroŋ ti imbot ma iwe lende.’
38 Mas, quando os lavradores viram o filho, disseram uns aos outros: “Este é o filho do dono; ele vai herdar a plantação. Vamos matá-lo, e a plantação será nossa.”
39 To timaŋga na tikiskisi, mi tiyaaru tataati pera siiri ndemeene, mi tipuni ma kup.”
39 — Então agarraram o filho, e o jogaram para fora da plantação, e o mataram.
40 Yesu iso sua tana ma imap, to iwi zin. Iso: “Lak, ina kozoko baen katuunu ikam parei pa wal uraata kan tana?”
40 Aí Jesus perguntou:
41 Mi zin tipekel kalŋaana ma tiso: “Kola ikas zin wal sananŋan tana ma timetmeete lup. Meeteŋana kizin ko sananŋana kat. Mi iur wal pakan be timboro baen lene kini tana. Beso mai ki baen keŋana, tona zin ko tikam baen ŋonoono ila kini.”
41 Eles responderam: — Com certeza ele vai matar aqueles lavradores maus e vai arrendar a plantação a outros. E estes lhe darão a parte da colheita no tempo certo.
42 To Yesu iso pizin mini ma iso: “Sua ki Anutu ta tibeede se ro na, niom kapaata som? Sua ta isombe:
42 Jesus então perguntou:
43 — ausente —
43 E Jesus terminou:
44 — ausente —
44 Quem cair em cima dessa pedra ficará em pedaços. E, se a pedra cair sobre alguém, essa pessoa vai virar pó.
45 Zin bibip kizin patoronŋana kan mi zin tutu kan tileŋ sua tooroŋan ki Yesu na, tikilaala kembei ni iso sua tana ise kizin.
45 Os chefes dos sacerdotes e os fariseus ouviram as parábolas que Jesus contou e sabiam que ele estava falando a respeito deles.
46 Tana tisombe tikisi. Tamen timoto kan. Pa zin iwal biibi tire Yesu kembei ni Anutu kwoono.
46 Por isso queriam prendê-lo, mas tinham medo da multidão porque o povo achava que Jesus era profeta .

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.