Marcos 14

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Pasoba mi lupŋana biibi kizin Yuda tabe tikan narabu ta ka yis somŋana i na, ka mbeŋ ru men imbotmbot be ipet. Tana zin bibip kizin patoronŋana kan ziŋan zin ŋgarŋan ki tutu tilup zin, mi tirru zaala keŋana sa pa Yesu be tikami, mi tipuni ma imeete.
1 Ora, dali a dois dias seria a festa da Páscoa e dos {pães} Ázimos; e os sumos sacerdotes e os escribas buscavam algum meio de prender Jesus à traição para matá-lo.
2 Mi tiparso pizin ma tiso: “Kozo takami pa mazwaana ki lupŋana biibi taiŋgi pepe. Kokena zin iwal biibi timaŋga mi tikam malmal.”
2 Mas não durante a festa, diziam eles, para não haver talvez algum tumulto entre o povo.
3 Yesu ziŋan naŋgaŋ kini timbotmbot ki Simon ta kar Betania. Simon tana, ni muŋgu mbetmbeete sananŋana ikami. Zin mbulen isu ma tikanan kini ma timbotmbot, mi moori ta, ni ikam ŋgere kuziiniŋana ta ka kadoono biibi kat na, mi imar. To ibokat ŋgere putuunu kwoono mi iliŋ sala Yesu uteene.
3 Jesus se achava em Betânia, em casa de Simão, o leproso. Quando ele se pôs à mesa, entrou uma mulher trazendo um vaso de alabastro cheio de um perfume de nardo puro, de grande preço, e, quebrando o vaso, derramou-lho sobre a cabeça.
4 Mi wal pakan ta ziŋan Yesu timbotmbot na, tire na irao lelen som. Tana tiyo kwon pini ma tiso: “Wai, moori ti ipasaana sorok ŋgere paso?
4 Alguns, porém, ficaram indignados e disseram entre si: Por que este desperdício de bálsamo?
5 Ŋgere ti na, ka pat ta sorok som. Be toŋgomoono, so takam pat biibi kembei 300 denari mi kwoono be tu'uulu zin sorrokŋan pa!” Tana tiyaambi.
5 Poder-se-ia tê-lo vendido por mais de trezentos denários, e os dar aos pobres. E irritavam-se contra ela.
6 Tamen Yesu iso: “Kumbuulu kwoyom pini paso? Mbulu ta ni ikam pio na, ambaiŋana kat.
6 Mas Jesus disse-lhes: Deixai-a. Por que a molestais? Ela me fez uma boa obra.
7 Pa wal sorrokŋan ko niomŋan kombotmbot ma alok. Tana mazwaana boozomen ta niom sombe leleyom be ku'uulu zin, inako karao be ku'uulu zin. Mi nio, nako itiŋan tombotmbot ma molo som.
7 Vós sempre tendes convosco os pobres e, quando quiserdes, podeis fazer-lhes bem; mas a mim não me tendes sempre.
8 Koroŋ ta ni irao be ikam pio, ta ikam kek. Ŋgere ti, ni iliŋ salakaala yo bekena iurpe yo pa koŋ mete.
8 Ela fez o que pode: embalsamou-me antecipadamente o corpo para a sepultura.
9 Tana nio aŋso kat piom: Kaimer sombe tomtom tisoyaara uruŋ ma irao karkari, inako tiwidit mbol pa mbulu ta ni ikam pio i, bekena tomtom matan kiskis.”
9 Em verdade vos digo: onde quer que for pregado em todo o mundo o Evangelho, será contado para sua memória o que ela fez.
10 To naŋgaŋ ki Yesu laamuru mi ru tana, tomtom kizin ta, zaana Yudas Iskariot, ni imaŋga ma ila kizin bibip kizin patoronŋana kan, mi iso pizin ta kembei: Ni ko iurpe zaala pizin be tikam Yesu.
10 Judas Iscariotes, um dos Doze, foi avistar-se com os sumos sacerdotes para lhes entregar Jesus.
11 Mi tileŋ sua kini na, lelen ambai kat mi timbuk sua pini be tikam le pat. Ziŋan timbuk sua makiŋ, tona Yudas ila ma irru zaala be iur Yesu ila naman.
11 A esta notícia, eles alegraram-se e prometeram dar-lhe dinheiro. E ele buscava ocasião oportuna para o entregar.
12 Timbot ma aigule mataana kana ki lupŋana biibi tana ipet. Mi ina aigule tabe tipun zin sipsip pa Pasoba i. Tana naŋgaŋ kini tiwi Yesu ma tiso: “Lak, kini ki Pasoba na, ko amurpe pu isu swoi?”
12 No primeiro dia dos Ázimos, em que se imolava a Páscoa, perguntaram-lhe os discípulos: Onde queres que preparemos a refeição da Páscoa?
13 Tana Yesu iŋgo naŋgaŋ kini ru be tila. Mi isotaara zin ta kembei. Iso: “Kelela pa kar biibi, to kere tomtom ta ikwaara yok kuuruŋana, mi ikoŋuru yom ma ima. Koto i,
13 Ele enviou dois dos seus discípulos, dizendo: Ide à cidade, e sair-vos-á ao encontro um homem, carregando um cântaro de água.
14 mi kere, beso isala ruumu tasa, to koto i ma kelela. Mi koso pa ruumu katuunu ta kembei. Koso: ‘Mos katuunu tiam ikam wiŋana pu ta kembei: Ruumu leleene iŋgoi tabe ni ziŋan naŋgaŋ kini timbot pa mi tikan kini ki Pasoba i?’
14 Segui-o e, onde ele entrar, dizei ao dono da casa: O Mestre pergunta: Onde está a sala em que devo comer a Páscoa com os meus discípulos?
15 Ni ko iso yom pa ruumu leleene biibi ta imbot kor mi tiurpe ma ambai pataaŋa kek. Tana kuurpe kanda kini isu tana.”
15 E ele vos mostrará uma grande sala no andar superior, mobiliada e pronta. Fazei ali os preparativos.
16 Yesu iso sua ma imap, tona naŋgaŋ kini ru tana tizemi, mi tiwwa ma tila kar biibi. Mi tire koroŋ ta boozomen ila itoptop kat la Yesu kalŋaana. Tana tiparaŋraŋ kini mi koroŋ ta boozomen pa suŋŋana ki Pasoba.
16 Partiram os discípulos para a cidade e acharam tudo como Jesus lhes havia dito, e prepararam a Páscoa.
17 Timbotmbot ma zoŋ isula, to Yesu ziŋan naŋgaŋ kini pakan timar, mi mbulen su pa kini kanŋana.
17 Chegando a tarde, dirigiu-se ele para lá com os Doze.
18 Tikanan ma timbotmbot, mi Yesu isu ma iso: “Nio aŋso kat piom. Tomtom tiom tasa kola iur yo la koŋ koi bizin naman. Tomtom tau itiŋan takanan kini i.”
18 E enquanto estavam sentados à mesa e comiam, Jesus disse: Em verdade vos digo: um de vós que come comigo me há de entregar.
19 Naŋgaŋ kini tileŋ sua tana na, lelen ipata. To zin tataŋa timaŋga mi tiwi i. Tiso: “Sua ku tana, nu so pio?”
19 Começaram a entristecer-se e a perguntar-lhe, um após outro: Porventura sou eu?
20 Yesu iso pizin: “Niom laamuru mi ru tana, tiom tasa ko ikam. Tomtom tana, niamru amtizik narabu isula mbooro tamen.
20 Respondeu-lhes ele: É um dos Doze, que se serve comigo do mesmo prato.
21 Tana Tomtom Lutuunu kola tipuni ma imeete. Ka sua imbot pataaŋa kek. Mi tomtom tabe iswe i la ka koi bizin i na, tembeli kek! Naana ra, ipeebi som, so ndabok!”
21 O Filho do homem vai, segundo o que dele está escrito, mas ai daquele homem por quem o Filho do homem for traído! Melhor lhe seria que nunca tivesse nascido...
22 Tikanan ma timbotmbot, mi Yesu ikam narabu ma isuŋ pa, to itette ma irao zin naŋgaŋ mi iso: “Kakam ma kakan. Iŋgi nio mozoŋ ŋonoono.”
22 Durante a refeição, Jesus tomou o pão e, depois de o benzer, partiu-o e deu-lho, dizendo: Tomai, isto é o meu corpo.
23 Tona ikam mbooro baen ma isuŋ pa, mi ikam la ki naŋgaŋ kini, mi zin ta boozomen tiwin. Tiwin makiŋ, to ni iso:
23 Em seguida, tomou o cálice, deu graças e apresentou-lho, e todos dele beberam.
24 “Ina nio siŋiŋ, ta ko ireere ma isu, mi iwe zaala be Anutu ziŋan zin tomtom boozomen tiparlup zin ma tiwe tamen.
24 E disse-lhes: Isto é o meu sangue, o sangue da aliança, que é derramado por muitos.
25 Nio aŋso kat piom. Nio ko aŋwin baen mini som, mi ila indeeŋe ta aŋwin baen popoŋana lela Anutu kar kini.”
25 Em verdade vos digo: já não beberei do fruto da videira, até aquele dia em que o beberei de novo no Reino de Deus.
26 Tikan makiŋ, to timbo mboe suŋŋana kana ta, mi tizem ruumu mi tisala pa abal Olib.
26 Terminado o canto dos Salmos, saíram para o monte das Oliveiras.
27 Mi Yesu iso pizin naŋgaŋ kini ma iso: “Mbeŋ ta koozi, niom ta boozomen ko kotop pa urlaŋana tiom mi kipizil ndemeyom pio. Pa sua ki Anutu imbot pataaŋa kek ta kembei:
27 E Jesus disse-lhes: Vós todos vos escandalizareis, pois está escrito: Ferirei o pastor, e as ovelhas serão dispersas {Zac 13,7}.
28 Tamen kaimer sombe aŋmaŋga mini pa naala, nako aŋmuuŋgu ma aŋla mi aŋsa yom su Galilea.”
28 Mas depois que eu ressurgir, eu vos precederei na Galiléia.
29 To Petrus imaŋga mi iso: “Inako zin pakan. Mi nio, nako aŋrao aŋtop mi aŋpizil ndemeŋ pu na som.”
29 Entretanto, Pedro lhe respondeu: Ainda que todos se escandalizem de ti, eu, porém, nunca!
30 Mi Yesu iso pini ma iso: “Petrus, nio aŋso kat pu. Mbeŋ ta koozi, nu kola watkaala zoŋ pa tel, mana man itaŋ ma iwe ru pa.”
30 Jesus disse-lhe: Em verdade te digo: hoje, nesta mesma noite, antes que o galo cante duas vezes, três vezes me terás negado.
31 Mi Petrus kwoono imbol ma imbol kat ma iso: “Asiŋ iso u? So tipunu, nako tipun yo tomini ma ituru mi temetmeete raraate. Mi irao aŋwatkaala zom na som. Som kat!” Mi zin ta boozomen tiso sua raraate men.
31 Mas Pedro repetia com maior ardor: Ainda que seja preciso morrer contigo, não te renegarei.E todos disseram o mesmo.
32 Yesu ziŋan naŋgaŋ kini tipa ma tila tipet lele ta, zaana Getsemane. Tona iso pizin ta kembei: “Mbuleyom su tiŋgi ma kombotmbot, mi nio aŋla aŋsuŋ.”
32 Foram em seguida para o lugar chamado Getsêmani, e Jesus disse a seus discípulos: Sentai-vos aqui, enquanto vou orar.
33 To ikam Petrus, Yems, mi Yoan ma ziŋan tila. Yesu leleene ipata biibi kat, mi ikam ŋgar boozo pa pataŋana tabe ise kini i.
33 Levou consigo Pedro, Tiago e João; e começou a ter pavor e a angustiar-se.
34 Tana iso pizin ma iso: “Aiss, leleŋ ipata kat. Leleŋ pataŋana taiŋgi be ipun yo ma aŋmeete i. Tana kapamatmaata mi itiŋan tombotmbot.”
34 Disse-lhes: A minha alma está numa tristeza mortal; ficai aqui e vigiai.
35 Pa Yesu iute: Nol kini ta ipet kek. Tana izem zin ma timbot, mi ipa ma ilae ri. To iŋgun kumbuunu isu toono mi isuŋ Anutu, be sombe itunu leleene, nako ipiŋgis pataŋana tana ma imbot molo pini.
35 Adiantando-se alguns passos, prostrou-se com a face por terra e orava que, se fosse possível, passasse dele aquela hora.
36 To iso: “O Abba Tamaŋ, nu tat pa kosa sa som. Tatke mbooro taiŋgi pio. Iŋgi nio aŋso. Mi nu itum tau.”
36 Aba! {Pai!}, suplicava ele. Tudo te é possível; afasta de mim este cálice! Contudo, não se faça o que eu quero, senão o que tu queres.
37 Isuŋ makiŋ, mi imiili ma imar, to ire naŋgaŋ kini tel tina tikenne. Tana iso pa Petrus. Iso: “Simon, nu kenne? Irao be pamaata risa som?
37 Em seguida, foi ter com seus discípulos e achou-os dormindo. Disse a Pedro: Simão, dormes? Não pudeste vigiar uma hora!
38 Niom kapamaata mi kusuŋ. Kokena toomboŋana ikam yom to kotop. Pa lelende na, mata leŋleŋ. Mi kulindi na mburaana irao som.”
38 Vigiai e orai, para que não entreis em tentação. Pois o espírito está pronto, mas a carne é fraca.
39 To izem zin mi ila ma ipoto suŋŋana kini mini.
39 Afastou-se outra vez e orou, dizendo as mesmas palavras.
40 Isuŋ ma imap, tona imiili ma ila mini. Mi ire zin naŋgaŋ kini tikenne men. Paso, matan ikam sanaana zin ma tisaana kat. Tana len sua sa be tiso pini na som.
40 Voltando, achou-os de novo dormindo, porque seus olhos estavam pesados; e não sabiam o que lhe responder.
41 Yesu ila isuŋ mini ma iwe tel pa. Mi imiili ma imar mini, to iso pizin: “Wai, malaiŋana ikam yom ma kekenne men? Irao tana! Pa nol tabe tiur Tomtom Lutuunu ila zin wal sananŋan naman, ta iŋgi ipet kek.
41 Voltando pela terceira vez, disse-lhes: Dormi e descansai. Basta! Veio a hora! O Filho do homem vai ser entregue nas mãos dos pecadores.
42 Kamaŋga mi tala. Pa kere: Tomtom ta ila iswe yo la koŋ koi bizin, ta iwwa ma imar i!”
42 Levantai-vos e vamos! Aproxima-se o que me há de entregar.
43 Yesu izzo sua mi molo som na, Yudas ziŋan zin iwal biibi ta timar raama buza mi zaaba. (Yudas tana, ni tomtom ta ta imbot la Yesu naŋgaŋ kini laamuru mi ru na.) Wal tana, zin bibip kizin patoronŋana kan ziŋan zin ŋgarŋan ki tutu mi zin peeze kan kizin Yuda tiŋgo zin ma timar.
43 Ainda falava, quando chegou Judas Iscariotes, um dos Doze, e com ele um bando armado de espadas e cacetes, enviado pelos sumos sacerdotes, escribas e anciãos.
44 Mi Yudas isotaara zin kek ta kembei. Iso: “Kere. Tomtom ta sombe aŋbeŋbeeŋe pini, ina ni tau. Kikiskisi mi komboro kati ma kala.”
44 Ora, o traidor tinha-lhes dado o seguinte sinal: Aquele a quem eu beijar é ele. Prendei-o e levai-o com cuidado.
45 Tana zin iwal biibi tina timar tipet to, Yudas ikoŋuru Yesu ma ila, mi iso pini: “Mos katuunu!” Mi imbeŋbeeŋe pini.
45 Assim que ele se aproximou de Jesus, disse: Rabi!, e o beijou.
46 To tikiskis Yesu, mi tikami be tila.
46 Lançaram-lhe as mãos e o prenderam.
47 Mi naŋgaŋ kini ta, tau imender kolouŋana, ni imaŋga na ipas buza kini mi ipiri na, isap tomtom ta talŋaana ma itop su. Tomtom tana, ni mbesooŋo ki biibi kizin patoronŋana kan.
47 Um dos circunstantes tirou da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e decepou-lhe a orelha.
48 To Yesu iso pa iwal biibi tana. Iso: “Wai, nio ti tomtom malmalŋoŋ sa, ta kamar ramaki buza ma zaaba be kakam yo i?
48 Mas Jesus tomou a palavra e disse-lhes: Como a um bandido, saístes com espadas e cacetes para prender-me!
49 Aigule boozomen ta itiŋan tombotmbot la Urum Merere kwoono mi aŋkamam sua piom na. Parei ta kakam yo pataaŋa som? Ambai. Toŋgo. Iŋgi be sua ki Anutu ta tibeede muŋgu kek na, iur ŋonoono.”
49 Entretanto, todos os dias estava convosco, ensinando no templo, e não me prendestes. Mas isso acontece para que se cumpram as Escrituras.
50 Ni iso sua tana, to naŋgaŋ kini ta boozomen tizemi, mi tiko ma tila len.
50 Então todos o abandonaram e fugiram.
51 Naŋgaŋ kaibiim ta, ni ikawaali pa kawaala kokouŋana mi ito Yesu. Mi zin malmal kan tiso tikami tomini.
51 Seguia-o um jovem coberto somente de um pano de linho; e prenderam-no.
52 Tabe ni imaŋga to, kawaala kini ipurus ma itop su lene, mi iko ma ila lene.
52 Mas, lançando ele de si o pano de linho, escapou-lhes despido.
53 To tikam Yesu ma tila ruumu ki biibi kizin patoronŋana kan. Mi zin patoronŋana kan, ziŋan zin ŋgarŋan ki tutu mi zin peeze kan tilup zin su ruumu tana ma timbotmbot.
53 Conduziram Jesus à casa do sumo sacerdote, onde se reuniram todos os sacerdotes, escribas e anciãos.
54 Mi Petrus, ni itokelkeeli ma ila. Ila ma igarau ruumu tana kwoono, to mbuleene su you uunu, mi ziŋan zin menderŋan timbotmbot ma you ilolo zin.
54 Pedro o foi seguindo de longe até dentro do pátio. Sentou-se junto do fogo com os servos e aquecia-se.
55 Mi zin bibip kizin patoronŋana kan ziŋan zin peeze kan ta boozomen titoombo be tiru tomtom pakan be tipombol sua pakaamŋana pa Yesu. Naso tirao be tipuni ma imeete. Tamen tiru ma som.
55 Os sumos sacerdotes e todo o conselho buscavam algum testemunho contra Jesus, para o condenar à morte, mas não o achavam.
56 Ŋonoono, wal boozo timaŋga mi tipombol sua pakaamŋana pini. Tamen sua kizin ila iwe mataana tamen som. Tomtom ta iso sua ta, mi toro iso toro.
56 Muitos diziam falsos testemunhos contra ele, mas seus depoimentos não concordavam.
57 Tona zin tomtom pakan timaŋga mi tipombol sua pakaamŋana ti pini. Tiso:
57 Levantaram-se, então, alguns e deram esse falso testemunho contra ele:
58 “A! Niam amleŋ ni itunu iso ta kembei: Urum Merere biibi ta tomtom tipo pa naman ti na, ni ko ireege ma isu lene. Mi ko ipamender toro pa aigule tel men. Mi urum toro tana ko imaŋga pa tomtom mburan som.”
58 Ouvimo-lo dizer: Eu destruirei este templo, feito por mãos de homens, e em três dias edificarei outro, que não será feito por mãos de homens.
59 Tamen zin tomini, tiso sua raraate som. Tiso ndelndelŋa.
59 Mas nem neste ponto eram coerentes os seus testemunhos.
60 To biibi kizin patoronŋana kan imaŋga ma imender su zin iwal keren uunu, mi iwi Yesu. Iso: “Sua ta tigibgiibi pu na, nu rao be pekel som?”
60 O sumo sacerdote levantou-se no meio da assembléia e perguntou a Jesus: Não respondes nada? O que é isto que dizem contra ti?
61 Mi Yesu ipekel sua sa som. Imaane men. Tabe biibi tana iwi i mini ma iso: “Kozo so kat sua ma amleŋ. Nu Mesia? Nu Anutu ta tapakurkuri na Lutuunu?”
61 Mas Jesus se calava e nada respondia. O sumo sacerdote tornou a perguntar-lhe: És tu o Cristo, o Filho de Deus bendito?
62 Yesu ipekel kwoono ma iso: “E! Nio tau. Mi kaimer to niom ko kere:
62 Jesus respondeu: Eu o sou. E vereis o Filho do Homem sentado à direita do poder de Deus, vindo sobre as nuvens do céu.
63 Biibi kizin patoronŋana kan ileŋ sua tina na, ipas keteene. To iraaza mburu kini mi iso: “Oo imap. Turu tomtom toro be iso ka sua paso? Buri na tapas kat sua ila itunu kwoono i.
63 O sumo sacerdote rasgou então as suas vestes. Para que desejamos ainda testemunhas?!, exclamou ele.
64 Niom ituyom kombot mi keleŋi. Ni ipasaana sua pa Anutu kek. Lak, niom koso parei?” Tona zin ta boozomen timaŋga mi tiso: “Tomtom ta kembena imbot pepe. Ina uunu kini tina tabe imeete pa i!”
64 Ouvistes a blasfêmia! Que vos parece? E unanimemente o julgaram merecedor da morte.
65 Mi tomtom kizin pakan timaŋga mi tipures la mataana, mi tizuk mataana, mi tilul naman mi tipuni. Mi tipeŋeu i ma tiso: “Nu Anutu kwoono, na? Kena so lak! Asiŋ ta ipunu na?” To zin menderŋan kadoono tikami mi tipuni.
65 Alguns começaram a cuspir nele, a tapar-lhe o rosto, a dar-lhe socos e a dizer-lhe: Adivinha! Os servos igualmente davam-lhe bofetadas.
66 — ausente —
66 Estando Pedro embaixo, no pátio, veio uma das criadas do sumo sacerdote.
67 — ausente —
67 Ela fixou os olhos em Pedro, que se aquecia, e disse: Também tu estavas com Jesus de Nazaré.
68 Tamen Petrus iwatkaali ma iso: “Wa, sua ta so na, nio aŋute som. Aŋkankaana pa.” To izem muriini mi ruk ma ipera ŋana.
68 Ele negou: Não sei, nem compreendo o que dizes. E saiu para a entrada do pátio; e o galo cantou.
69 Mbesooŋo moori tina ire Petrus mini, to iso pizin wal ta ziŋan timendernder na, ma iso: “Kere to tis. Ni tomini ziŋan tau.”
69 A criada, que o vira, começou a dizer aos circunstantes: Este faz parte do grupo deles.
70 Tamen Petrus iwatkaali mini.
70 Mas Pedro negou outra vez. Pouco depois, os que ali estavam diziam de novo a Pedro: Certamente tu és daqueles, pois és galileu.
71 Tabe Petrus imaŋga mi kwoono imbol ma iso: “Ŋonoono kat. Sombe aŋpakaam na, Anutu itunu ipasaana yo lak! Tomtom ta niom kozzo pini na, nio aŋute i risa som kat!”
71 Então ele começou a praguejar e a jurar: Não conheço esse homem de quem falais.
72 Indeeŋe tana na, man itaŋ mini ma iwe ru pa. To Petrus mataana ila pa sua ki Yesu ta iso pini ma iso: ‘Mbeŋ ta koozi, nu kola watkaala zoŋ pa tel, mana man itaŋ ma iwe ru pa.’ Tabe Petrus leleene isaana kat, mi itaŋ ma iyeryer.
72 E imediatamente cantou o galo pela segunda vez. Pedro lembrou-se da palavra que Jesus lhe havia dito: Antes que o galo cante duas vezes, três vezes me negarás. E, lembrando-se disso, rompeu em soluços.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.