Marcos 9
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NTLH
1 Oŋu yajiru iŋi miya, “Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Yo dimagobi, ŋoŋore botugone goine Anutuji qorumaŋine bofukeme usuŋineji fukeiŋ, oi ŋone mukunimiŋ. Gariine goku komere joiserereŋ so manebi oi fuke taniŋgako ŋonenimiŋ.” Oŋu.
1 E Jesus terminou, dizendo:
2 Una 6 tariko Yesuji Pita, Jeims eru Jon oga yaperu ŋiŋigo boke yaberu yoŋoyoŋe jikoŋ tuku joroine mogo roperu qotigo gobuŋ. Oo gobi jiŋo maiyaŋuŋgo dimako Yesure saki kamasiji qowirieru furuine fukeya.
2 Seis dias depois, Jesus foi para um monte alto, levando consigo somente Pedro, Tiago e João. Ali, eles viram a aparência de Jesus mudar.
3 Marikuineji gbagbataeŋine kuririquraŋineke fukeya. Moreŋgo kambaŋ yagaŋine tinogunji (saife, omo) jureegobi, oi odureru yagaŋgaya.
3 A sua roupa ficou muito branca e brilhante, mais do que qualquer lavadeira seria capaz de deixar.
4 Oŋu fukeme Elaija eru Moses yokoji fuke yareru Yesuke buŋo mimane ebuŋ.
4 E os três discípulos viram Elias e Moisés conversando com Jesus.
5 Mimane ebi Pitaji fuŋgaru buŋo miku Yesu iŋi ojiya, “Sogunenoŋuŋ, niŋoji yo manjeri manegobeneŋ. Ore eru niŋoji soine ako yokaomo baki: Gore mo, Mosesre mo eru Elaijare mo.”
5 Então Pedro disse a Jesus: — Mestre, como é bom estarmos aqui! Vamos armar três barracas: uma para o senhor, outra para Moisés e outra para Elias.
6 Kiŋariŋ yoŋoji gburugburu kokoine yabeme Pitaji “Uruŋu mibemiŋ?” miku buŋo baaya.
6 Pedro não sabia o que deveria dizer, pois ele e os outros dois discípulos estavam apavorados.
7 Buŋo baaru dimako kuaŋ gbagbataeŋine kuririquraŋineke moji waki nokumuineji komoŋ yabeme ore maŋineone buŋo maru mo iŋi fukeme manebuŋ, “Ŋi yo nakene yoro made fukega. Ŋoŋo iŋore buŋo maneru goinebi.”
7 Logo depois, uma nuvem os cobriu, e dela veio uma voz, que disse: — Este é o meu Filho querido. Escutem o que ele diz!
8 Buŋo oi maneru pipa kirieru piku baaru yoyoka oi moke so ŋone yapebi Yesuji akoŋ yoŋoke dimaya. Oŋu.
8 Aí os discípulos olharam em volta e viram somente Jesus com eles.
9 Tukuone pagaŋgo waki Yesuji iŋi mitiga yareya, “Ŋoŋo ya ŋonegobi, ore biŋe oi ŋiŋigo mo so yajiinebi. Qorumaŋ eru morende Ŋi foriineji komegone pakereme ore ŋadiineo oi soine mitaniŋgaku goinebi.”
9 Quando estavam descendo do monte, Jesus mandou que não contassem a ninguém o que tinham visto, até que o Filho do Homem ressuscitasse.
10 Oŋu mitiga yarekame kiŋariŋpuine yokaomo yoŋoji buŋo oi maŋyaŋuŋgo sabareku komegone papakarere buŋo ore fuŋine oi yoŋoyoŋe weweu eku mimane ebuŋ.
10 Eles obedeceram à ordem, mas discutiram entre si sobre o que queria dizer essa ressurreição.
11 Mimane eru Yesu iŋi weu tebuŋ, “Kadi buŋore qaqaji yoŋoji buŋo iŋi miegobi, ‘Kajeqouŋ ŋi Elaijaji Sombuŋgone bonieru waki fukeiŋ.’ Oi uruŋure miegobi?”
11 Então perguntaram a Jesus: — Por que os
12 Weu tebi kerisieru iŋi yajiya, “Elaijaji bonieru waki fukeru gogo sosowo bobiaŋgaiŋ. Buŋo oi foriine fukegayoŋ, buŋo mo yo wamore quraŋgabuŋ pega: ‘Qorumaŋ eru morende Ŋi foriineji joiserereŋ kokoine maneme mipemiriŋ enimiŋ.’
12 Ele respondeu:
13 Buŋo yoyoka oi pegobireyoŋ, nonji iŋi ŋajibemiŋ: Elaijaji waki fukeyayoŋ, iŋore Biŋe buŋo quraŋgabi pega ore so ŋiŋigoji oi yoŋoyaŋunde aŋi boyoberu kosa etebuŋ.” Oŋu.
13 Eu afirmo a vocês que Elias já veio, e o maltrataram como quiseram, conforme as Escrituras dizem a respeito dele.
14 Yesu eru kiŋariŋ yokaomo yoŋoji tukuone waki kiŋariŋpuine goine yoŋoreo wareru ya iŋi ŋonebuŋ: Kadi buŋore qaqaji goineji dimaku yoŋoke migobobo eru noigoi buŋo mikabi ŋiŋigo kubu sogoji roregaru ŋone yaberu dimabuŋ.
14 Quando eles chegaram perto dos outros discípulos, viram uma grande multidão em volta deles e alguns mestres da Lei discutindo com eles.
15 Oŋu dimaku ŋiŋigo kubu sosowo yoŋoji Yesu ŋoneru oo akoŋ popureru giniŋgaru bembeŋgo raru mijeriine mibuŋ.
15 Quando o povo viu Jesus, todos ficaram admirados e correram logo para o cumprimentarem.
16 Mijeriine mikabi iŋi weu yareya, “Ŋoŋoji wamore yoŋoke migobobo eru noigoi buŋo migobi?”
16 Jesus perguntou aos discípulos:
17 Weu yareme kubuyaŋuŋgone ŋi moji bokirieru iŋi ojiya, “Qaqaji, nonde made gemoji miine qojigaru noŋguŋ bame ogaru goreo warego.
17 Um homem que estava na multidão respondeu: — Mestre, eu trouxe o meu filho para o senhor, porque ele está dominado por um espírito mau e não pode falar.
18 Iŋoji oo me oo roru yoyoworu poreru bokeme waki qaku miineone tiferuruine wakime miine kijaŋga sakiineo baporeega. Oŋu fukeme wareru gore kiŋariŋpugo karieru weu yareru gemo oi yobenimiŋ ore yajibeyoŋ, yoŋoji oi embimbiŋgagobi.”
18 Sempre que o espírito ataca o meu filho, joga-o no chão, e ele começa a espumar e a ranger os dentes; e ele está ficando cada vez mais fraco. Já pedi aos discípulos do senhor que expulsassem o espírito, mas eles não conseguiram.
19 Oŋu ojime bokirieru ojiya, “Yei! Morende ŋiŋigo qoqomukuŋaŋuŋke. O damaŋ wojimu ŋoŋoke qatiŋ ŋaberu gogabe Anutu so manesiŋ gabuŋ joiserereŋ maneebemiŋ. Oi ogaru nondeo wareniŋ.”
19 Jesus disse:
20 Oŋu miko ogaru iŋoreo warebuŋ. Warebi gemoji Yesu ŋoneru oo akoŋ made yoyoworu furu yoyou eteru farata eru poreru rondiŋgaru moreŋgo qaku suriŋsuriŋ kepiaru kaakeku akoŋ peko miineone tiferuruine waperu wakiya.
20 Quando o levaram, o espírito viu Jesus e sacudiu com força o menino. Ele caiu e começou a rolar no chão, espumando pela boca.
21 Yesuji oi ŋoneru mamaine iŋi weu teya, “Damaŋ wojimure so kamasi yo fuke teru wapeya?” Weu teme miya, “Oi gbieineone akoŋ fuke teya.
21 Aí Jesus perguntou ao pai: O pai respondeu: — Ele está assim desde pequeno.
22 “Oi bosembeiŋ ore ateine ateine misigo me obuo romaeŋgame damaŋ kokoine rakaru qaku qaki akoŋ eega. Oŋuyoŋ, oo usuŋine mo goreo pega ine, ŋonemaiŋ eru bapi nope.”
22 Muitas vezes o espírito o joga no fogo e na água para matá-lo. Mas, se o senhor pode, então nos ajude. Tenha pena de nós!
23 Oŋu miko Yesuji ojiya, “Usuŋine mo goreo pega ine, mige. Anuture usunji yareya more ore so embimbiŋgaega. Moji Anutu manesiŋ gaiŋ, iŋoreo yareya fuŋne fuŋne soine fukeeiŋ.”
23 Jesus respondeu:
24 Oŋu ojime mamaineji oo akoŋ oŋgaku miya, “Anutu manesiŋ gagoyoŋ, mamanesiŋneji wiriine fukega. Mamanesiŋne basanaŋgaigoŋ.”
24 Então o pai gritou: — Eu tenho fé! Ajude-me a ter mais fé ainda!
25 Miko ŋiŋigo jiŋoraraineji giniŋgaru warekabi ŋone yaberu ore eru gemo oi iŋi ojiya, “Go qepoŋ eru kajegi gemoine, nonji mitiga garego: Go ŋi yo bokeru waperu raru moke so kirieru wareigoŋ.”
25 Quando Jesus viu que muita gente estava se juntando ao redor dele, ordenou ao espírito mau:
26 Miteme oŋgaku jojoraku made oi yoyoworu pipa furu yoyou eteru furugame ketuŋgaru waperu raya. Waperu rako qoŋgbuŋ ore so fukeru peko kokoineji oi ŋoneru “Nakafeine tariga!” mibuŋ.
26 O espírito gritou, sacudiu o menino e saiu dele, deixando-o como morto. Por isso todos diziam que ele havia morrido.
27 Oŋu mibiyoŋ, Yesuji meineo roru bopeŋgame pakereru dimaya.
27 Mas Jesus pegou o menino pela mão e o ajudou a ficar de pé.
28 Oŋu dimako Yesuji pi maŋineo ropeko kiŋariŋpuineji yoŋoyaŋekoŋ ŋeku iŋi weu tebuŋ, “Niŋoji wamore oi niŋonoŋe akoŋ yobeiŋgo ore embimbiŋgagobeneŋ?”
28 Quando Jesus entrou em casa, os seus discípulos lhe perguntaram em particular: — Por que foi que nós não pudemos expulsar aquele espírito?
29 Weu tebi iŋi yajiya, “Gemo kamasiine oŋuine oi oŋga wosiru uqo sowo goku soine yobekimiŋ. Ya furuine mo ebeneŋ so waperu raiŋ.” Oŋu.
29 Jesus respondeu:
30 Yesuji kiŋariŋpuine yoŋoke kae moreŋ oi bokeru raru Galili prowins maŋineo roregaru wamo kaeo gobuŋ, oi moji maneiŋ ore takigaya.
30 Jesus e os discípulos saíram daquele lugar e continuaram atravessando a Galileia. Jesus não queria que ninguém soubesse onde ele estava
31 Oi takigako kiŋariŋpuine qaji yareiŋgo ore sumuŋgaru rabuŋ. Kadio raru buŋo koruŋ iŋi yajiya, “Anutuji Sombuŋ eru morende Ŋi foriine oi moreŋ ŋiŋigo yoŋore meo ruame rakaiŋ. Rakame oi qabi komeiŋ. Oi qabi komeme yaŋgabi una yokaomo fukeko komegone pakereiŋ.”
31 porque estava ensinando os discípulos. Ele lhes dizia:
32 Buŋo koruŋ oŋu yajiyayoŋ, oi so mane taniŋgabuŋ eru fuŋine uruŋu, oi weu teiŋgo ore fogaturuŋ ebuŋ. Oŋu.
32 Eles não entendiam o que Jesus dizia, mas tinham medo de perguntar.
33 Oŋu raru Kaperneam taoŋgo wapebuŋ. Oo waperu iŋoyoŋunde pi maŋineo roperu kiŋariŋpuine iŋi weu yareya, “Ŋoŋo kadio wareru wamo buŋo mimane ebi?”
33 Jesus e os discípulos chegaram à cidade de Cafarnaum. Quando já estavam em casa, Jesus perguntou aos doze discípulos:
34 Yoŋoji kadio wareru “Moji ropekiine fukega?” miku oi yoŋoyaŋekoŋ mimane eku warebuŋ. Ore eru weu yareme buŋoyaŋuŋ bokeru ŋebuŋ.
34 Mas eles ficaram calados porque no caminho tinham discutido sobre qual deles era o mais importante.
35 Buŋo bokeru ŋekabuŋ Yesuji rakaru ŋeku kiŋariŋpuine 12 oga yabeme warebi iŋi yajiya, “Moji ropekiine goiŋ ore maneiŋ ine, iŋoji sosowo ŋoŋore mea yukuyaŋuŋgo wakiqoqoine fukeru goine sosowo kiŋaŋ qayareeine.”
35 Jesus sentou-se, chamou os doze e lhes disse:
36 Oŋu yajiru made menda mo roru botuyaŋuŋgo ruame dimaya. Dimako meineo roru quineo ruaru iŋi yajiya,
36 Aí segurou uma criança e a pôs no meio deles. E, abraçando-a, disse aos discípulos:
37 “Moji made menda yo oŋuine mo nonde tinao piineo keporeru siŋaŋ gaku maŋgo eteiŋ, iŋoji noŋ kepore nuiŋ. Moji oŋu enareiŋ, iŋoji noŋ akoŋ matayoŋ, mo sore nuya, oi oŋuakoŋ keporeiŋ.” Oŋu.
37 — Aquele que, por ser meu seguidor, receber uma criança como esta estará também me recebendo. E quem me receber não recebe somente a mim, mas também aquele que me enviou.
38 Jonji Yesu iŋi ojiya, “Qaqaji, niŋoji ŋi mo noŋuŋke so roregaega, iŋoji gore tinao gemokaku yobe yabeme ŋonebeŋ. Iŋoji niŋoke so qakatoru goega ore eru niŋo oi qomuku tebeŋ.”
38 João disse: — Mestre, vimos um homem que expulsa demônios pelo poder do nome do senhor, mas nós o proibimos de fazer isso porque ele não é do nosso grupo.
39 Oŋu ojime Yesuji miya, “Oi so qomuku teinebi. Moji nonde tina miku mosi qoqowirie ega, iŋoji ore ŋadiineo nonde ŋadiqoqo buŋo afaine miiŋgo ore embimbiŋgaiŋ.
39 Jesus respondeu:
40 Moji so qomuku noreega, iŋoji noŋunde buruo goga. (Ore eru nonde ogopune goine oi igosisi so eyareinebi.)
40 Porque quem não é contra nós é por nós.
41 Oi kitiŋ yabebi Anutuji ore furiine yareiŋ. Moji Kristore tinao iŋore biŋe fukegobi ore eru obu popu nonimiŋ ore yareiŋ, Anutuji ore furiine bokirie teiŋ. Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Kitiŋ ŋabenimiŋ, yoŋoji furiine ronimiŋ.” Oŋu.
41 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quem der um copo de água a vocês, porque vocês são de Cristo, com toda a certeza receberá a sua recompensa.
42 Yesuji buŋo iŋi miya, “Odumade yo oŋuine manesiŋ nugobi, moji yoŋoreone mo mauŋgaine eteme agiburaŋ baiŋ, ŋi oi yobiŋ ropekiine bofukeiŋ. Anutuji yobiŋ ore geoine uruŋu oteme soineo fukena? Karoŋaŋ oŋgiŋ ubeineo kiperu koe botuineo bokebi bodugame egu rakaiŋ, oi afaine fuke teme kamasi fukena.
42 Jesus continuou:
43 Ore eru megoji agiburaŋ baiŋgo ore mauŋgaine egareiŋ ine, oi ketigaru boke. Ketigaru bokeru meti goku gogo sanaŋine bofukeru igoriŋ bofukemiŋyoŋ, mego yoyokake goku jiki misi korugo egu rakamiŋ. Koru misiine oi damaŋ mogo so kobeiŋ.
43 Se uma das suas mãos faz com que você peque, corte-a fora! Pois é melhor você entrar na vida eterna com uma só mão do que ter as duas e ir para o inferno, onde o fogo nunca se apaga.
44 Oo ‘Umbenji sakiyaŋuŋ igoqomuruŋ raru wapekabuŋ so komenimiŋ eru misiyaŋunji damaŋ mogo so kobeiŋ.’
44 [Ali os vermes que devoram não morrem, e o fogo nunca se apaga.]
45 “Oŋuakoŋ kufugoji agiburaŋ baiŋgo ore mauŋgaine egareiŋ ine, oi ketigaru boke. Ketigaru bokeru kufuti goku gogo sanaŋine bofukeru igoriŋ bofukemiŋyoŋ, kufugo yoyoka gokande misi korugo bokebi egu rakaiŋ.
45 Se um dos seus pés faz com que você peque, corte-o fora! Pois é melhor você entrar na vida eterna aleijado do que ter os dois pés e ser jogado no inferno.
46 Oo ‘Umbenji sakiyaŋuŋ igoqomuruŋ raka wapebi so komenimiŋ eru misiyaŋunji damaŋ mogo so kobeiŋ.’
46 [Ali os vermes que devoram não morrem, e o fogo nunca se apaga.]
47 “Oŋuakoŋ jiŋogoji agiburaŋ baiŋgo ore mauŋgaine egareiŋ ine, oi unugaru boke. Unugaru bokeru jiŋogo moakoŋke goku Anuture qorumaŋgo roperu igoriŋ bofukemiŋyoŋ, jiŋogo yoyokake gokande misi korugo bokebi egu rakamiŋ.
47 Se um dos seus olhos faz com que você peque, arranque-o! Pois é melhor você entrar no
48 Oo ‘Umbenji sakiyaŋuŋ igoqomuruŋ raka wapebi so komenimiŋ eru misiyaŋunji damaŋ mogo so kobeiŋ.’
48 Ali os vermes que devoram não morrem, e o fogo nunca se apaga.
49 “Misi koru oo ŋiŋigo sosowo oi seki oŋuine misi borunji riga yabebi joiserereŋ manenimiŋ.
49 — Pois todas as pessoas serão
50 “Seki oi fiine fukegayoŋ, sekiji aŋiine bokeiŋ ine, oi uruŋu bobiaŋgabi aŋiine moke fukena? Ŋoŋo oŋuakoŋ maŋmoakoŋ gogore aŋi egu bokenobuŋ. Ore eru Sombuŋ sekiyaŋuŋ egu bokenobuŋ ore siŋaŋ-ŋaŋuŋ baku botuŋaŋuŋgo womo qoqo eeku goinebi.” Oŋu.
50 O sal é uma coisa útil; mas, se perder o gosto, como é que vocês poderão lhe dar gosto de novo? Tenham sal em vocês mesmos e vivam em paz uns com os outros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.