Hebreus 6

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ore eru Kristo fuŋnere buŋo koruŋ fuŋfuŋgaine mane foreru oo so quŋgainebeneŋ. Oŋu matayoŋ, jikigaru sogueru kuririnoŋuŋke fukekimiŋ ore yameŋ keku goinebeneŋ. Mamanesinde otuŋ sari foreru oi ŋeŋeineo moke so fuŋgaru sariinebeneŋ. Otuŋ oi maŋ-ŋaŋuŋgo iŋi igodoŋgabeŋ: Eebobonoŋuŋ komekiine bokeru maŋnoŋuŋ kerisieru Anutu manesiŋ gabeŋ.
1 Assim, vamos em frente a fim de chegarmos ao ensinamento de adultos, deixando para trás as primeiras lições da mensagem de Cristo. Nós não vamos colocar de novo as bases dessa mensagem, isto é, a necessidade de abandonar uma vida inútil e de crer em Deus;
2 Maŋnoŋuŋ kerisiebeneŋ mamanesinde buŋo mobeine mobeine iŋi qaji norebi manebeŋ: Agiburaŋnoŋuŋ keririkenimiŋ ore miti meso eru munaŋqoqo fuŋne fuŋne ore fuŋine qaji norebuŋ. Meyaŋuŋ painoŋuŋgo ruruare fuŋne qaji norebuŋ. Gboreru komegone pakerekiminde fuŋne qaji norebuŋ. Anutuji buŋonoŋuŋ mitariko damaŋ tatariine tomiri sanaŋ qaŋqaŋine peinde fuŋne qaji norebuŋ.
2 o ensinamento a respeito dos batismos e da cerimônia de pôr as mãos sobre os cristãos; e a ressurreição dos mortos e o julgamento eterno.
3 Mamanesinde otuŋ oŋu igodoŋgaku jikigaru reŋgaru mamanenoŋuŋ sogueiŋgo maneinebeneŋ. Anutuji usuŋine noreega ore so kuririnoŋuŋ sosowo bofukeiŋgo yameŋ keku dimainebeneŋ.
3 Vamos em frente! E, se Deus quiser, é isso o que faremos.
4 Oŋu dimaiŋgo maneru oo quŋgaru egu wakikimiŋ ore eru dimagobeneŋ. Ŋiŋigo iŋiine oi maŋyaŋuŋ kerisienimiŋ ore oga yabeiŋgo embimbiŋgaegobeneŋ: Goineji maŋyaŋuŋ damaŋ mogo tamaeko Anutuji Sombuŋ yauŋine yareme maneru jeriebi Moro Tiriineji sabe yabeme gobuŋ.
4 Como é que as pessoas que abandonaram a fé podem se arrepender de novo? Elas já estavam na luz de Deus. Já haviam experimentado o dom do céu e recebido a sua parte do Espírito Santo.
5 Anuture Biŋe buŋore aŋi manebi seŋgiŋbaŋgiŋ damaŋ jikiinere usunji maŋyaŋuŋgo rakame manebuŋ.
5 Já haviam conhecido por experiência que a palavra de Deus é boa e tinham experimentado os poderes do mundo que há de vir.
6 Oi sosowo mane takireku mamanesiŋyaŋuŋ bokeru Anutu ŋadi gabuŋ. Ŋiŋigo oŋuine oi maŋyaŋuŋ moke kerisienimiŋ ore oga yabekimiŋgo embimbiŋgaegobeneŋ. Yoŋo Anuture Made igosisi eteku ŋeŋeineo moke maripoŋgo qaqa oŋuine baba waki eru totogo mimigaŋgaŋ eteegobi. Oŋuine oiji Kristo tumoqoqoo miku mimigaŋgaŋ eteegobi.
6 Mas depois abandonaram a fé. É impossível levar essas pessoas a se arrependerem de novo, pois estão crucificando outra vez o Filho de Deus e zombando publicamente dele.
7 Oi soso buŋo iŋire so: Kueji damaŋ kokoine keku moreŋ paiineo wakiru maŋineo rakaru moreŋ bodogako gio rauinere kiŋaŋqoqopuji uqo saribi Anutuji moreŋ mifiame foriine fukeko sasari rau yoŋoji oi roru rouŋyaŋuŋgo ruaegobi.
7 Deus abençoa a terra que recebe a chuva, a qual muitas vezes cai sobre ela e produz plantas úteis para aqueles que trabalham nela.
8 Oŋu ruaegobiyoŋ fobu eru wou joruineke oiji moreŋgo fukeru wapeega, moreŋ oiji yau fukega. Rauine yoŋoji oi sowegaiŋgo maneru yameŋ keku odigabi foriine so fukeko ŋoneru tatariineo rigabi jaiŋ.
8 Mas a terra que produz mato e espinhos não serve para nada; ela corre o perigo de ser amaldiçoada por Deus e acaba sendo queimada.
9 O yoro ogopune, niŋoji soso buŋo oŋu migobeneŋyoŋ, oi jibu ŋoŋo maŋ-ŋaŋuŋ kerisieru gonimiŋ ore maŋyoka so egobeneŋ. Ŋoŋore maŋgo Biŋe buŋore foriji fukeru sogueiŋgo maneru koimo dimagobeneŋ. Anutuji foriine oi ŋoneru bomuku ŋabeme qowirieru Sombuŋgo ropenimiŋ.
9 Porém, ainda que falemos dessa maneira, meus queridos irmãos, estamos certos de que vocês têm as melhores bênçãos que vêm da salvação.
10 Anutuji dukuŋ beukoro paio kekesiine so fukega. Ŋoŋo Anuture ŋiŋigo gbagbataeŋine bapi yaberu go waperu jikigaru bapi yaberu gio baku goegobi. Oŋu manjokoŋaŋuŋ Anutu odubi tinabiŋeineji sogueega, iŋoji gioŋaŋuŋ eru manjokoŋaŋuŋ ore eru so niga gako furiine bokirie ŋareiŋ.
10 Deus não é injusto. Ele não esquece o trabalho que vocês fizeram nem o amor que lhe mostraram na ajuda que deram e ainda estão dando aos seus irmãos na fé.
11 Noŋuŋ seŋgiŋbaŋgiŋ fukekimiŋ ore origaru oo koimo maŋyoka tomiri dimanimiŋ ore aŋinoŋuŋ maneru iŋi aŋi sogo maneegobeneŋ: Ŋoŋo bubu Anuture manjo eegobi, oi akoŋ jikigaru noduru goinebi. Kuririŋaŋuŋke fukekimiŋ ore yameŋ keku moreŋgo go foreniminde so oo so wirieinebi.
11 O nosso profundo desejo é que cada um de vocês continue com entusiasmo até o fim, para que, de fato, recebam o que esperam.
12 Qefeŋ egu fukenimiŋ ore aŋi sogo maneegobeneŋ. Anutuji seŋgiŋbaŋgiŋ ya noreinde buŋo kipeya, goineji Anutu manesiŋ garu joiserereŋyaŋuŋ maneku karieru oŋuine oiji oi raugaegobi. Ŋoŋoji yoŋore mosi boyobeiŋgo manegobeneŋ. Oŋu.
12 Não queremos que se tornem preguiçosos, mas que sejam como os que creem e têm paciência, para que assim recebam o que Deus prometeu.
13 Anutuji Abraham jojofo buŋo oteru oi iŋoyoŋunde tina miku mimipaŋ buŋoineji misanaŋgaya. Moji Anutu odureru ropekiine gona, soine iŋore tina minayoŋ, oŋuine mo so goya ore iŋoyoŋunde tina miku mimipaŋ buŋoine misanaŋgaya.
13 Deus fez a promessa a Abraão e jurou cumpri-la. E, como não havia ninguém maior do que ele mesmo, Deus jurou pelo seu próprio nome.
14 Mimipaŋ buŋoine oi Abrahamde iŋi miku ojiya, “Nonji foriine mifia garebemiŋ O foriine osigidapugo garebe sauenimiŋ.”
14 Ele disse a Abraão: “Eu prometo que abençoarei você ricamente e lhe darei muitos descendentes.”
15 Oŋu ojime Abraham ya oteinde buŋo mipaŋgame peya, iŋoji oi foriineke fukeiŋgo yameŋ keku odigaru goku foriine raugaya.
15 Abraão teve paciência e por isso recebeu o que Deus havia prometido.
16 Ŋiŋigoji soguneyaŋunde tina miku mimipaŋ buŋo mibi maneegobi. Mimipaŋ buŋoyaŋunji buŋo migobi, oi basanaŋgako kepienimiŋgo ore embimbiŋgabi buŋo mimiyaŋunji tariga.
16 Quando alguém jura, usa o nome de uma pessoa que é maior do que ele, e o juramento acaba com qualquer discussão.
17 Ore so Anutuji buŋoine Abrahamde osigidapu noŋuŋ manekimiŋ ore mipaŋgaru miya. Buŋo buruine oi moji kepieru qopieiŋgo embimbiŋgaga, osigidapuine noŋuŋ mimipaŋ buŋo ore fuŋine oi poretiŋ mane mukukimiŋgo maneya. Ore eru jojofo buŋoine ojime fuŋfuŋgaine fukeko buŋo oi moke mimipaŋ buŋoineji misanaŋgako ateine yoyoka fukeya.
17 Deus quis deixar bem claro aos que iam receber o que ele havia prometido que jamais mudaria a sua decisão. Por isso, junto com a promessa, fez o juramento.
18 Anutuji buŋo oi miku ore ikoine miiŋgo embimbiŋgaya. Iŋoji buŋo ikogoine tomiri oi miku misanaŋgaya, oiji maŋnoŋuŋ kitiŋgaiŋgo maneya. Ore eru miku oi misanaŋgaya. Noŋuŋ morende eebobo sembeneone kamieru Anutureo roperu seŋgiŋbaŋgiŋ noreiŋ ore oori noreya, oi qiŋ keru odigaru gogobeneŋ.
18 Portanto, há duas coisas que não podem ser mudadas, e a respeito delas Deus não pode mentir. E assim nós, que encontramos segurança nele, nos sentimos muito encorajados a nos manter firmes na esperança que nos foi dada.
19 Seŋgiŋbaŋgiŋ fukekimiŋ ore eru odigaru ore maŋyoka mo so eegobeneŋ Oorinoŋuŋ oiji maŋnoŋunde nigiŋ boyobiŋineke kamasi oŋuine fukeru niŋo Yesuke kipe nobeega. Oorinoŋunde nigiŋ boyobiŋineke joroine oiji niŋoreone fuŋgaru Sombuŋ soriŋ kubainere maŋgo roperu soriŋ maŋine mobemobe botuyakuŋgo kambaŋ dobu pega, oi oŋuakoŋ petigaru jikigaru Yesu morumboŋ ŋeŋe mokiineo pega, iŋoreo raga.
19 Essa esperança mantém segura e firme a nossa vida, assim como a âncora mantém seguro o barco. Ela passa pela cortina do templo do céu e entra no Lugar Santíssimo celestial.
20 Yesuji minebobonoŋuŋ fukeru bonieru paibe roperu morumboŋ ŋeŋeine roru damaŋ tatariine tomiri ŋe ropeiŋ. Oŋu Melkisedek oŋuine soriŋ gio siŋaŋnoŋuŋ qoruine fukeru goga. Oŋu.
20 Foi lá que, para o nosso bem, Jesus entrou antes de nós. E ele se tornou para sempre o Grande Sacerdote , na ordem do sacerdócio de Melquisedeque.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.