Mateus 9
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs NAA
1 Te̱ ni̱ sko̱ꞌnuꞌ Jesús ti̱xi̱n tundo̱oꞌ, te̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ a̱ tu̱ku̱ taꞌviꞌ mi̱ni̱, te̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ ñu̱u̱ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ a̱.
1 Entrando num barco, Jesus passou para o outro lado do mar e foi para a sua própria cidade.
2 Te̱ ni̱ xa̱a̱ ndiaꞌviꞌ te̱ yivi̱ꞌ xiinꞌ i̱i̱n te̱ kuiꞌe xaꞌa̱ꞌ kanduꞌu̱ꞌ ra̱ nuu̱ꞌ tunꞌ xto̱. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ Jesús ña̱ i̱ni̱ te̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ xini ña̱ꞌaꞌ ra̱ ndii, ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ te̱ kuni ku̱vi̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
2 E eis que lhe trouxeram um paralítico deitado num leito. Jesus, vendo a fé que eles tinham, disse ao paralítico:
3 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n sa̱va̱ te̱ saniaꞌá tu̱ꞌu̱n nde̱iꞌ Ndiosí, te̱ itaꞌ i̱kanꞌ xiinꞌ nimá ra̱ ndii: “Kani̱a̱ꞌa te̱ kaa̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ Ndiosí”, ni̱ kachi̱ ra̱.
3 Mas alguns escribas diziam entre si: — Ele está blasfemando.
4 Ndisu̱ Jesús ndii, ni̱ xi̱ni̱ a̱ ña̱ kaꞌán te̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ nimá ra̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
4 Jesus, porém, conhecendo os pensamentos deles, disse:
5 Sa̱kanꞌ ña̱, ¿ndee ña̱ nduuꞌ ña̱ xa̱ku̱ꞌ ka̱ vixi kaꞌa̱n i̱ xiinꞌ te̱ kaa̱ꞌ, tuu ndoꞌó? ¿Ñáá ña̱ xa̱ ni̱ ndo̱yo̱ kua̱chi̱ ra̱, uun ñáá ña̱ ndo̱koo̱ ra̱ te̱ kuꞌu̱n ra̱?
5 Pois o que é mais fácil? Dizer: “Os seus pecados estão perdoados”, ou dizer: “Levante-se e ande”?
6 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ niaꞌa̱ yuꞌu̱, ña̱ nduuꞌ tu̱ te̱ yivi̱ꞌ, ndoꞌó ña̱ kumiꞌ i̱ ndi̱e̱e̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ te̱ sa̱ndoyoꞌ i̱ kua̱chi̱ ne̱ yivi̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
6 Mas isto é para que vocês saibam que o Filho do Homem tem autoridade sobre a terra para perdoar pecados. Então disse ao paralítico:
7 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ndo̱ndi̱chi̱ ra̱ te̱ kuan nuꞌu̱ ra̱ vi̱ꞌe̱ ra̱.
7 E o homem se levantou e voltou para casa.
8 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ña̱ ni̱ yoo̱ i̱kanꞌ ndii, ni̱ na̱nda̱ni̱ va̱ ni̱a̱, te̱ ni̱ xa̱kaꞌnuꞌ ni̱a̱ Ndiosí xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ ta̱xi̱ a̱ ndi̱e̱e̱ꞌ ja̱a̱nꞌ nda̱ꞌaꞌ te̱ yivi̱ꞌ.
8 Vendo isto, as multidões, possuídas de temor, deram glória a Deus, que tinha dado tal autoridade aos homens.
9 Te̱ kii̱ꞌ xkaꞌndíá Jesús kuaꞌa̱n a̱ ndii, ni̱ xi̱ni̱ a̱ nduꞌu̱ꞌ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Mateo miiꞌ kendiaa̱ꞌ yaꞌviꞌ ra̱ xaꞌa̱ꞌ ñu̱u̱ Roma. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
9 Quando Jesus saiu dali, viu um homem chamado Mateus sentado na coletoria e lhe disse: Ele se levantou e o seguiu.
10 Te̱ kii̱ꞌ nduꞌu̱ꞌ Jesús nuu̱ꞌ mesa xixiꞌ a̱ vi̱ꞌe̱ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xa̱a̱ tu̱ kuaꞌa̱ꞌ te̱ kendiaa̱ꞌ ya̱ꞌvi̱ xaꞌa̱ꞌ ñu̱u̱ Roma xiinꞌ kuaꞌa̱ꞌ tu̱ ne̱ käꞌán va̱ꞌa̱ ne̱ yivi̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ, te̱ ni̱ xi̱ku̱ndiee̱ ingaꞌ ni̱a̱ nuu̱ꞌ mesa xiinꞌ Jesús, xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ xixiꞌ ra̱.
10 Estando Jesus à mesa, na casa de Mateus, muitos publicanos e pecadores vieram e tomaram lugares com Jesus e os seus discípulos.
11 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ te̱ fariseo ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii:
11 Vendo isto, os fariseus perguntavam aos discípulos de Jesus: — Por que o Mestre de vocês come com os publicanos e pecadores?
12 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ra̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ a̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
12 Mas Jesus, ouvindo, disse:
13 Ndisu̱ kuaꞌan ndo̱ꞌ, te̱ sa̱kuaa̱n ndo̱ꞌ ndee ña̱ kuni kachi̱ tu̱tu̱ Ndiosí miiꞌ kaꞌán a̱ ndii: “Küní i̱ ña̱ na̱soko̱ꞌ ndo̱ꞌ ña̱ꞌa̱ kui̱ti̱ꞌ nuu̱ꞌ i̱, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii kuní tu̱ i̱ ña̱ ku̱vi̱ta i̱ni̱ ndo̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ”, kachi a̱. Sa̱kanꞌ ña̱ kuä̱xi̱ i̱ te̱ ka̱na̱ i̱ ne̱ tuu ña̱ xachuunꞌ nda̱ku ni̱a̱, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii kua̱xi̱ i̱ te̱ ka̱na̱ i̱ ne̱ xiní ña̱ yoo kua̱chi̱ ni̱a̱ te̱ na̱ma̱ ni̱a̱ nimá ni̱a̱ ―ni̱ kachi̱ a̱ xiinꞌ ra̱.
13 Vão e aprendam o que significa: “Quero misericórdia, e não sacrifício.” Pois não vim chamar justos, e sim pecadores.
14 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ Juan nuu̱ꞌ Jesús, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ a̱ ndii:
14 Vieram, depois, os discípulos de João e perguntaram a Jesus: — Por que nós e os fariseus jejuamos muitas vezes, mas os seus discípulos não jejuam?
15 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
15 Jesus respondeu:
16 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ a̱ xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
16 Ninguém põe remendo de pano novo em roupa velha; porque o remendo tira um pedaço da roupa, e o buraco fica ainda maior.
17 ’Te̱ nde̱e̱ i̱i̱n tu̱ ne̱ yivi̱ꞌ ndii, täa̱nꞌ ni̱a̱ vino xa̱aꞌ ti̱xi̱n i̱i̱nꞌ ya̱taꞌ. Sa̱kanꞌ ña̱ naaꞌ sa̱a̱ ni̱a̱ sa̱kanꞌ ndii, tiaꞌndi̱a̱ i̱i̱nꞌ ja̱a̱nꞌ kii̱ꞌ kuiya̱ꞌ raꞌ. Te̱ kuiti̱a̱ ndo̱o̱ raꞌ, te̱ ndo̱ñuꞌuꞌ saka tu̱ i̱i̱nꞌ ja̱a̱nꞌ. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ kuní a̱ ña̱ ta̱a̱nꞌ e̱ꞌ vino xa̱aꞌ ti̱xi̱n i̱i̱nꞌ xa̱aꞌ, sa̱kanꞌ te̱ ndö̱ñuꞌuꞌ saka nde̱e̱ i̱i̱n ña̱ ja̱a̱nꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
17 Nem se põe vinho novo em odres velhos, porque, se alguém fizer isso, os odres se rompem, o vinho se derrama, e os odres se perdem. Mas põe-se vinho novo em odres novos, e ambos se conservam.
18 Te̱ kii̱ꞌ kaꞌán ka̱ Jesús ña̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ te̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ iinꞌ a̱ ndii, ni̱ ku̱ya̱ti̱n i̱i̱n te̱ xaꞌndia chuunꞌ, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ ra̱ nuu̱ꞌ a̱ kaꞌán ra̱ ndii:
18 Enquanto Jesus lhes dizia estas coisas, eis que um chefe da sinagoga, aproximando-se, o adorou e disse: — Minha filha morreu agora mesmo; mas venha impor a mão sobre ela, e ela viverá.
19 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ndo̱ndi̱chi̱ a̱, te̱ ni̱ xi̱ku̱ndiku̱n ña̱ꞌaꞌ a̱ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱.
19 E Jesus se levantou e o seguiu, juntamente com os seus discípulos.
20 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n i̱i̱n ña̱ꞌaꞌ xata̱ꞌ Jesús, ñaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, xa̱ kuaꞌa̱n uxi̱ uvi̱ kuiya̱ ña̱ ndoꞌoꞌ aꞌ kuiꞌe̱ níiꞌ, te̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ aꞌ yu̱ꞌuꞌ toto̱ a̱.
20 E eis que uma mulher, que durante doze anos vinha sofrendo de uma hemorragia, veio por trás de Jesus e tocou na borda da capa dele.
21 Sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n aꞌ xiinꞌ nimá aꞌ ndii: “Naaꞌ ku̱vi̱ tondi̱a̱ i̱ tee̱ꞌ toto̱ kui̱ti̱ꞌ a̱ ndii, nda̱ꞌa̱ i̱”, ni̱ kachi̱ aꞌ.
21 Porque dizia consigo mesma: “Se eu apenas tocar na capa dele, ficarei curada.”
22 I̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱ndi̱koꞌ kuiín Jesús, te̱ ni̱ xi̱ni̱ a̱ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ aꞌ ndii:
22 Então Jesus, voltando-se e vendo-a, disse: E, desde aquele instante, a mulher ficou sã.
23 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xa̱a̱ Jesús, te̱ ni̱ kiꞌvi̱ a̱ vi̱ꞌe̱ te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱ni̱ a̱ ndieeꞌ te̱ tivi ya̱a̱ ndi̱i xiinꞌ tunꞌ yoo̱ꞌ. Te̱ ni̱ xi̱ni̱ tu̱ a̱ ndieeꞌ ne̱ kuaaꞌ xakuꞌ tiꞌeꞌ.
23 Tendo Jesus chegado à casa do chefe e vendo os tocadores de flauta e o povo em alvoroço, disse:
24 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
24 — Saiam daqui! Porque a menina não está morta, mas dorme. E riam-se dele.
25 Ndisu̱ kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ ta̱va̱ꞌ Jesús ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kiꞌvi̱ a̱ miiꞌ ka̱nduꞌu̱ꞌ ñaꞌ ni̱ xiꞌi̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ti̱i̱n a̱ nda̱ꞌaꞌ aꞌ, te̱ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ aꞌ, te̱ ni̱ ndo̱koo̱ aꞌ.
25 Mas, quando o povo tinha sido colocado para fora, Jesus entrou, tomou a menina pela mão, e ela se levantou.
26 Te̱ ni̱ tiaku̱ kuento xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ yoo̱ i̱kanꞌ sa̱kuuꞌ ñu̱u̱ ña̱ ñuꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ.
26 E a notícia deste acontecimento se espalhou por toda aquela terra.
27 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ ke̱ta̱ Jesús i̱kanꞌ kuaꞌa̱n a̱ ndii, ndikún uvi̱ taꞌan te̱ kuiꞌe nuu̱ꞌ xata̱ꞌ a̱ kuaꞌa̱n ra̱ kuaaꞌ tiꞌeꞌ ra̱ kaꞌán ra̱ ndii:
27 Saindo Jesus dali, dois cegos o seguiram, gritando: — Tenha compaixão de nós, Filho de Davi!
28 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ nda̱ꞌni̱ a̱ ti̱xi̱n vi̱ꞌe̱ a̱ ndii, ni̱ ku̱ya̱ti̱n te̱ kuiꞌe nuu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ a̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
28 Quando ele entrou em casa, os cegos se aproximaram, e Jesus lhes perguntou: Eles responderam: — Sim, Senhor!
29 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ a̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ uvi̱ sa̱aꞌ ra̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
29 Então Jesus tocou nos olhos deles, dizendo:
30 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱tuvi̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ra̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndi̱e̱eꞌ a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
30 E os olhos deles se abriram. Jesus, porém, os advertiu severamente, dizendo:
31 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ra̱ kuaꞌa̱n ra̱, te̱ ni̱ sa̱kikú ndo̱o̱ ra̱ kuento ka̱niiꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ xiinꞌ ra̱.
31 Eles, porém, saíram e espalharam a notícia a respeito de Jesus por toda aquela terra.
32 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ ki̱e̱e̱ te̱ ja̱a̱nꞌ kuaꞌa̱n ra̱ ndii, ni̱ ki̱xi̱n ndi̱a̱ka̱ ne̱ yivi̱ꞌ nuu̱ꞌ a̱ i̱i̱n te̱ iꞌinꞌ. Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱, ña̱ xaaꞌ iꞌinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, naá nimá ra̱.
32 Quando eles saíram, eis que trouxeram a Jesus um mudo endemoniado.
33 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xta̱ꞌniꞌ Jesús ña̱ ja̱a̱nꞌ nimá te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, numi̱ꞌ te̱ ni̱ na̱kaꞌa̱n ra̱. Te̱ ni̱ na̱nda̱ni̱ va̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ yaꞌa̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ ndii:
33 E, assim que o demônio foi expulso, o mudo passou a falar. E as multidões se admiravam, dizendo: — Jamais se viu tal coisa em Israel!
34 Ndisu̱ ni̱ kaꞌa̱n te̱ fariseo ndii:
34 Mas os fariseus diziam: — Ele expulsa os demônios pelo poder do maioral dos demônios.
35 Te̱ ni̱ xaꞌa̱n xi̱nuꞌni̱ tu̱ Jesús sa̱a̱ ñu̱u̱ xiinꞌ nda̱ꞌaꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ saniaꞌá a̱ ne̱ yivi̱ꞌ vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ni̱a̱, te̱ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ a̱ tu̱ꞌu̱n va̱ꞌa̱ xaꞌa̱ꞌ sa̱a̱ kuní Ndiosí ka̱ꞌndi̱a̱ chuunꞌ a̱ nimá e̱ꞌ, te̱ sandaꞌa tu̱ a̱ sa̱kuuꞌ nuu̱ꞌ kuiꞌe̱ xiinꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ xini uꞌvi̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
35 E Jesus percorria todas as cidades e aldeias, ensinando nas sinagogas, pregando o evangelho do Reino e curando todo tipo de doenças e enfermidades.
36 Kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ a̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ kooꞌ chukuuꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ku̱vi̱ta i̱ni̱ a̱ xaꞌa̱ꞌ ni̱a̱. Sa̱kanꞌ ña̱ xa̱vi va̱ nimá ni̱a̱, te̱ kö̱o̱ꞌ yoo ka̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ ña̱ꞌaꞌ nde̱e̱ naa ndoꞌoꞌ mbe̱e̱ kii̱ꞌ kö̱o̱ꞌ te̱ pa̱xto xitoꞌ ña̱ꞌaꞌ.
36 Ao ver as multidões, Jesus se compadeceu delas, porque estavam aflitas e exaustas como ovelhas que não têm pastor.
37 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii:
37 Então Jesus disse aos seus discípulos:
38 Xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na kaꞌa̱n ndaꞌvi ndo̱ꞌ xiinꞌ te̱ xiinꞌ ña̱ꞌa̱ ña̱ savi̱ꞌ na ti̱ꞌviꞌ kuaꞌa̱ꞌ ka̱ ra̱ te̱ tatú xaꞌa̱ꞌ ña̱ savi̱ꞌ ra̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
38 Por isso, peçam ao Senhor da seara que mande trabalhadores para a sua seara.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.