Marcos 5
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs ARIB
1 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱a̱ Jesús xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ nde̱e̱ tu̱ku̱ taꞌviꞌ yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ne̱ Gadara.
1 Chegaram então ao outro lado do mar, à terra dos gerasenos.
2 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ nu̱u̱ a̱ tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, xa̱kaꞌán e̱ꞌ, te̱ ni̱ ke̱ta̱ i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yavi̱ ndi̱i̱, te̱ ni̱ na̱taꞌanꞌ ra̱ xiinꞌ a̱. Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ naá nimá ra̱.
2 E, logo que Jesus saíra do barco, lhe veio ao encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 Te̱ xa̱ yavi̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ nduꞌu̱ꞌ ra̱, te̱ nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ nï̱ ku̱vi̱ sa̱tiín ña̱ꞌaꞌ ni̱ nde̱e̱ xiinꞌ ka̱rena.
3 o qual tinha a sua morada nos sepulcros; e nem ainda com cadeias podia alguém prendê-lo;
4 Te̱ kuaꞌa̱ꞌ va̱ i̱chiꞌ ndii, ni̱ xi̱ko̱tii̱n ra̱ xiinꞌ ka̱rena ndu̱ꞌuꞌ, uun xiinꞌ ka̱a̱ ña̱ yoo tivi̱. Ndisu̱ xaꞌndia ra̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ sakuachiꞌ ra̱ a̱. Te̱ nde̱e̱ i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ kü̱vi̱ sa̱tiín ña̱ꞌaꞌ.
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram por ele feitas em pedaços, e os grilhões em migalhas; e ninguém o podia domar;
5 Ni̱ xika̱ ra̱ i̱i̱n keꞌinꞌ xiinꞌ ñu̱u te̱i̱n kuꞌu̱ xiinꞌ miiꞌ itaꞌ yavi̱ ndi̱i̱ ja̱a̱nꞌ ndeꞌí ra̱, te̱ satuxuꞌví xiinꞌ miiꞌ ra̱ xiinꞌ yuu̱ꞌ kuaꞌa̱n ra̱.
5 e sempre, de dia e de noite, andava pelos sepulcros e pelos montes, gritando, e ferindo-se com pedras,
6 Kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ Jesús nde̱e̱ xikaꞌ ndii, ni̱ nda̱va̱ ra̱ kuaꞌa̱n ra̱ miiꞌ iinꞌ a̱, te̱ ni̱ xa̱a̱ ra̱, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ ra̱ nuu̱ꞌ a̱.
6 Vendo, pois, de longe a Jesus, correu e adorou-o;
7 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tiꞌeꞌ ra̱ xiinꞌ a̱ ndii:
7 e, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 Ni̱ kaꞌa̱n ra̱ sa̱kanꞌ xiinꞌ a̱ sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ a̱ xiinꞌ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
8 Pois Jesus lhe dizia: Sai desse homem, espírito imundo.
9 Te̱ ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ Jesús ndii:
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi va̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ Jesús ña̱ tï̱ꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱ tu̱ku̱ xaanꞌ.
10 E rogava-lhe muito que não os enviasse para fora da região.
11 Ya̱ti̱n i̱kanꞌ ni̱ yoo̱ i̱i̱n i̱tu̱n, te̱ ndoso̱ꞌ i̱i̱n ti̱ꞌvi̱ chie̱ kini̱ xaxi̱ꞌ riꞌ kuꞌu̱.
11 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos.
12 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi tu̱ku̱u̱ a̱ xiinꞌ Jesús ndii:
12 Rogaram-lhe, pois, os demônios, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que entremos neles.
13 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ta̱xi̱ Jesús ña̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ nimá te̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ a̱ ti̱xi̱n kini̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ ta̱xtaꞌanꞌ riꞌ ni̱ na̱kaa̱ꞌ riꞌ miiꞌ nakoꞌ i̱tu̱n ja̱a̱nꞌ nde̱e̱ ni̱ koyo̱ riꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xiꞌi̱ riꞌ. Yatinꞌ uvi̱ mií ni̱ kuu̱ riꞌ.
13 E ele lho permitiu. Saindo, então, os espíritos imundos, entraram nos porcos; e precipitou-se a manada, que era de uns dois mil, pelo despenhadeiro no mar, onde todos se afogaram.
14 Te̱ yivi̱ꞌ, te̱ ndieeꞌ xitoꞌ kini̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱nu̱ ra̱ kuan nuꞌu̱ ra̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ra̱ nde̱e̱ ña̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ ra̱ xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ ya̱ti̱n ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuan ku̱ni̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ni̱a̱ ndee ña̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ i̱kanꞌ.
14 Nisso fugiram aqueles que os apascentavam, e o anunciaram na cidade e nos campos; e muitos foram ver o que era aquilo que tinha acontecido.
15 Te̱ ni̱ nde̱kui̱e̱ ni̱a̱ miiꞌ iinꞌ Jesús, te̱ ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱ te̱ ni̱ ñuꞌu̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá nduꞌu̱ꞌ ra̱ ya̱ti̱n nuu̱ꞌ Jesús niꞌnuꞌ ra̱ toto̱, te̱ xa̱ ku̱vi̱ tu̱ xanini va̱ꞌa̱ ra̱. Kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ yi̱ꞌvi va̱ ni̱a̱.
15 Chegando-se a Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, sentado, vestido, e em perfeito juízo; e temeram.
16 Te̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ni̱ xi̱ni̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ña̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ i̱nga̱ ne̱ yivi̱ꞌ ndee ña̱ ni̱ xa̱a̱ Jesús xiinꞌ te̱ ni̱ ñuꞌu̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá ja̱a̱nꞌ, xiinꞌ ña̱ ni̱ ndo̱ꞌo̱ kini̱ ja̱a̱nꞌ.
16 E os que tinham visto aquilo contaram-lhes como havia acontecido ao endemoninhado, e acerca dos porcos.
17 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ kaꞌán ndaꞌvi ni̱a̱ xiinꞌ Jesús ña̱ ke̱ta̱ a̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ni̱a̱ ja̱a̱nꞌ.
17 Então começaram a rogar-lhe que se retirasse dos seus termos.
18 Te̱ kii̱ꞌ skóꞌnuꞌ a̱ ti̱xi̱n tundo̱oꞌ kuaꞌa̱n a̱ ndii, ni̱ xika̱n te̱ ni̱ ñuꞌu̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá ja̱a̱nꞌ ña̱ sa̱a̱ Jesús ña̱ va̱ꞌa̱ te̱ ta̱xi̱ a̱ ña̱ kuꞌu̱n ra̱ xiinꞌ a̱.
18 E, entrando ele no barco, rogava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Ndisu̱ nï̱ ta̱xi̱ a̱ kuꞌu̱n ra̱ xiinꞌ a̱. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas disse-lhe: Vai para tua casa, para os teus, e anuncia-lhes o quanto o Senhor te fez, e como teve misericórdia de ti.
20 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ke̱ta̱ te̱ ja̱a̱nꞌ kuaꞌa̱n ra̱, te̱ xa̱ꞌaꞌ kaꞌán ra̱ xiinꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ ndieeꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Decápolis xaꞌa̱ꞌ ña̱ kaꞌnuꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ Jesús xaꞌa̱ꞌ ra̱. Te̱ ni̱ na̱nda̱ni̱ sa̱kuuꞌ ni̱a̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ni̱a̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ja̱a̱nꞌ.
20 Ele se retirou, pois, e começou a publicar em Decápolis tudo quanto lhe fizera Jesus; e todos se admiravam.
21 Kii̱ꞌ ni̱ na̱ndi̱koꞌ Jesús xiinꞌ tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ tu̱ku̱ taꞌviꞌ yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ ndii, kuaꞌa̱ꞌ yaꞌa̱ ne̱ yivi̱ꞌ ni̱ na̱kaya̱ sa̱a̱ xinundu̱u̱ xi̱i̱nꞌ a̱ i̱kanꞌ, sa̱kanꞌ na ni̱ nu̱u̱ a̱ te̱ ni̱ ndoo̱ a̱ iinꞌ a̱ i̱kanꞌ.
21 Tendo Jesus passado de novo no barco para o outro lado, ajuntou-se a ele uma grande multidão; e ele estava à beira do mar.
22 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱a̱ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Jairo. Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, te̱ xaꞌndia chuunꞌ xaꞌa̱ꞌ vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ne̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ ra̱. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ Jesús ndii, ni̱ ku̱ya̱ti̱n ra̱, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ ra̱ nuu̱ꞌ a̱,
22 Chegou um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo e, logo que viu a Jesus, lançou-se-lhe aos pés.
23 te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi va̱ ra̱ xiinꞌ a̱ ndii:
23 e lhe rogava com instância, dizendo: Minha filhinha está nas últimas; rogo-te que venhas e lhe imponhas as mãos para que sare e viva.
24 Sa̱kanꞌ te̱ kuaꞌa̱n Jesús xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ kuaꞌa̱n tu̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ a̱. Nde̱e̱ kuꞌniꞌ vi̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ kuaꞌa̱n ni̱a̱.
24 Jesus foi com ele, e seguia-o uma grande multidão, que o apertava.
25 Te̱ te̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ kaꞌni̱ i̱i̱n ñaꞌ ndoꞌoꞌ kuiꞌe̱ níiꞌ, te̱ xa̱ uxi̱ uvi̱ kuiya̱ kuaꞌa̱n ña̱ ndoꞌoꞌ aꞌ kuiꞌe̱ ja̱a̱nꞌ.
25 Ora, certa mulher, que havia doze anos padecia de uma hemorragia,
26 Te̱ xa̱ kuaꞌa̱ꞌ va̱ ni̱ ndo̱ꞌo̱ aꞌ nda̱ꞌaꞌ kuaꞌa̱ꞌ te̱ tatanꞌ. Te̱ ni̱ ndi̱ꞌi̱ ndo̱o̱ xu̱ꞌunꞌ aꞌ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ aꞌ xaꞌa̱ꞌ kuiꞌe̱ ja̱a̱nꞌ. Ndisu̱ süu̱ꞌ so̱ꞌo̱ ndaꞌa aꞌ, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii so̱ꞌo̱ kundieeꞌ ka̱ kuiꞌe̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ aꞌ.
26 e que tinha sofrido bastante às mãos de muitos médicos, e despendido tudo quanto possuía sem nada aproveitar, antes indo a pior,
27 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ aꞌ kuento ña̱ kaꞌán ne̱ yivi̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ Jesús ndii, ni̱ ki̱xi̱n aꞌ xata̱ꞌ a̱ te̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ aꞌ toto̱ a̱.
27 tendo ouvido falar a respeito de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe o manto;
28 Sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n aꞌ xiinꞌ nimá aꞌ ndii: “Naaꞌ ku̱vi̱ tondi̱a̱ i̱ tee̱ꞌ toto̱ kui̱ti̱ꞌ a̱ ndii, nda̱ꞌa̱ i̱”, ni̱ kachi̱ aꞌ xiinꞌ nimá aꞌ.
28 porque dizia: Se tão-somente tocar-lhe as vestes, ficaria curada.
29 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ aꞌ toto̱ a̱ ndii, xa̱ numi̱ꞌ sa̱kanꞌ, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n ña̱ꞌaꞌ níiꞌ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ xi̱ni̱ aꞌ ndii, ni̱ ki̱e̱e̱ ña̱ꞌaꞌ kuiꞌe̱ ja̱a̱nꞌ.
29 E imediatamente cessou a sua hemorragia; e sentiu no corpo estar já curada do seu mal.
30 Xa̱ numi̱ꞌ sa̱kanꞌ, te̱ ni̱ xi̱ni̱ tu̱ Jesús ña̱ xiinꞌ ña̱ ndi̱e̱eꞌ a̱ ni̱ nda̱ꞌa̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ. I̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱ko̱to̱ a̱ xata̱ꞌ a̱ te̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ndii:
30 E logo Jesus, percebendo em si mesmo que saíra dele poder, virou-se no meio da multidão e perguntou: Quem me tocou as vestes?
31 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱kui̱i̱n te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii:
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te aperta, e perguntas: Quem me tocou?
32 Ndisu̱ Jesús ndii, xitoꞌ a̱ sa̱a̱ xinundu̱u̱ xiinꞌ a̱ te̱ ku̱ni̱ a̱ yo̱o̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ toto̱ a̱.
32 Mas ele olhava em redor para ver a que isto fizera.
33 Te̱ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, xa̱ xiní aꞌ ña̱ xa̱ ni̱ nda̱ꞌa̱ aꞌ ña̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ aꞌ toto̱ a̱, sa̱kanꞌ na kuiiꞌ tee̱ꞌ ndee kisiꞌ vi̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ña̱ yiꞌvi aꞌ ndii, ni̱ ku̱ya̱ti̱n aꞌ, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ aꞌ nuu̱ꞌ Jesús, te̱ ni̱ kaꞌa̱n aꞌ nda̱ku aꞌ xiinꞌ a̱ sa̱kuuꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ aꞌ te̱ ni̱ nda̱ꞌa̱ aꞌ.
33 Então a mulher, atemorizada e trêmula, cônscia do que nela se havia operado, veio e prostrou-se diante dele, e declarou-lhe toda a verdade.
34 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ aꞌ ndii:
34 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz, e fica livre desse teu mal.
35 Kii̱ꞌ kusaaꞌ kaꞌán ka̱ Jesús xiinꞌ ñaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ nde̱kui̱e̱ i̱i̱n uvi̱ te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ vi̱ꞌe̱ Jairo, te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ Jairo ja̱a̱nꞌ ndii:
35 Enquanto ele ainda falava, chegaram pessoas da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: A tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Te̱ Jesús ndii, ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ a̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n te̱ ja̱a̱nꞌ, ndisu̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ Jairo ndii:
36 O que percebendo Jesus, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Te̱ nï̱ ta̱xi̱ a̱ kuꞌu̱n nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ a̱. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, Pedro xiinꞌ Jacobo xiinꞌ Juan, ña̱ni̱ Jacobo ja̱a̱nꞌ, kui̱ti̱ꞌ ni̱ ta̱xi̱ a̱ kuꞌu̱n xiinꞌ a̱.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xa̱a̱ a̱ vi̱ꞌe̱ te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱ni̱ a̱ ña̱ kuaaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ xakuꞌ ni̱a̱, te̱ kuaaꞌ xiꞌí xa̱chiꞌ tu̱ ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ ñaꞌ sie, ñaꞌ ni̱ xiꞌi̱ ja̱a̱nꞌ.
38 Quando chegaram a casa do chefe da sinagoga, viu Jesus um alvoroço, e os que choravam e faziam grande pranto.
39 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ nda̱ꞌni̱ a̱ vi̱ꞌe̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ne̱ ñuꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
39 E, entrando, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? a menina não morreu, mas dorme.
40 Te̱ ni̱ xaku̱ ndi̱a̱a̱ ichi̱ ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ta̱va̱ꞌ Jesús sa̱kuuꞌ ni̱a̱ ki̱ꞌe̱, te̱ ni̱ na̱ka̱ a̱ yu̱vaꞌ siꞌiꞌ ñaꞌ sie ja̱a̱nꞌ, xiinꞌ te̱ kuaꞌa̱n xiinꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ ni̱a̱ xiinꞌ a̱ miiꞌ kanduꞌu̱ꞌ ñaꞌ ni̱ xiꞌi̱ ja̱a̱nꞌ.
40 E riam-se dele; porém ele, tendo feito sair a todos, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que com ele vieram, e entrou onde a menina estava.
41 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ti̱i̱n a̱ nda̱ꞌaꞌ ñaꞌ sie ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ aꞌ ndii:
41 E, tomando a mão da menina, disse-lhe: Talita cumi, que, traduzido, é: Menina, a ti te digo, levanta-te.
42 Xa̱kaꞌán e̱ꞌ, te̱ ni̱ ndo̱koo̱ ñaꞌ sie, ñaꞌ kumiꞌ uxi̱ uvi̱ kuiya̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ aꞌ xikaꞌ aꞌ. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ne̱ itaꞌ xiinꞌ Jesús ña̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ na̱nda̱ni̱ yaꞌa̱ ni̱a̱.
42 Imediatamente a menina se levantou, e pôs-se a andar, pois tinha doze anos. E logo foram tomados de grande espanto.
43 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndi̱e̱eꞌ va̱ Jesús xiinꞌ ni̱a̱ ña̱ käꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ i̱kanꞌ. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ a̱ xiinꞌ yu̱vaꞌ siꞌiꞌ ñaꞌ ja̱a̱nꞌ ña̱ ta̱xi̱ ni̱a̱ ña̱ ku̱xi̱ aꞌ.
43 Então ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que lhe dessem de comer.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.