Marcos 4
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs ACF
1 Untaꞌ kii̱ꞌ kuaꞌa̱n tu̱ku̱u̱ Jesús yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ na̱kaya̱ kuaꞌa̱ꞌ xa̱va̱ꞌa̱ ne̱ yivi̱ꞌ nuu̱ꞌ a̱ i̱kanꞌ. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ sko̱ꞌnuꞌ a̱ ti̱xi̱n i̱i̱n tundo̱oꞌ nuu̱ꞌ ti̱kui ja̱a̱nꞌ. Te̱ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ itaꞌ ni̱a̱ te̱ ku̱ni̱ so̱ꞌo̱ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱.
1 E outra vez começou a ensinar junto do mar, e ajuntou-se a ele grande multidão, de sorte que ele entrou e assentou-se num barco, sobre o mar; e toda a multidão estava em terra junto do mar.
2 Te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ saniaꞌá ña̱ꞌaꞌ a̱ kuaꞌa̱ꞌ ña̱ꞌa̱ xiinꞌ ña̱ kaꞌán ndi̱a̱a̱ kaꞌán a̱ ndii:
2 E ensinava-lhes muitas coisas por parábolas, e lhes dizia na sua doutrina:
3 ―Chu̱u̱n xaꞌaꞌ va̱ ndo̱ꞌ ña̱ kaꞌa̱n i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ. Untaꞌ ndii, ni̱ ke̱ta̱ i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱n ki̱ku̱ꞌ ra̱ ndi̱kinꞌ trigo miiꞌ xikaꞌ ra̱.
3 Ouvi: Eis que saiu o semeador a semear.
4 Te̱ kii̱ꞌ kiku̱ꞌ ra̱ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, sa̱va̱ a̱ ni̱ koyo̱ nuu̱ꞌ i̱chiꞌ. Te̱ ni̱ nde̱kui̱e̱ sa̱a̱, te̱ ni̱ xa̱xi̱ꞌ riꞌ a̱.
4 E aconteceu que semeando ele, uma parte da semente caiu junto do caminho, e vieram as aves do céu, e a comeram;
5 Te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ ndi̱kinꞌ ni̱ koyo̱ miiꞌ yaxinꞌ va̱ ndoso̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ xata̱ꞌ yuu̱ꞌ. Te̱ yachi̱ va̱ ni̱ nduti̱a̱ a̱ sa̱kanꞌ ña̱ kö̱o̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndoso̱ꞌ xata̱ꞌ yuu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ.
5 E outra caiu sobre pedregais, onde não havia muita terra, e nasceu logo, porque não tinha terra profunda;
6 Ndisu̱ kii̱ꞌ ni̱ ke̱ta̱ ñu̱ꞌu̱ ndii ni̱ sa̱xii ña̱ꞌaꞌ a̱, te̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ kualiꞌ ti̱o̱ꞌo̱ a̱ ndii, ni̱ ichi̱ a̱.
6 Mas, saindo o sol, queimou-se; e, porque não tinha raiz, secou-se.
7 Te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ a̱ ni̱ koyo̱ te̱i̱n kuꞌu̱ i̱ñu̱ꞌ. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xa̱ꞌnu̱ i̱ñu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ tavi̱ a̱ i̱ti̱a̱ trigo ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ndiꞌiꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱, sa̱kanꞌ na kuiiꞌ kö̱o̱ꞌ ndi̱kinꞌ a̱ ni̱ ku̱u̱n.
7 E outra caiu entre espinhos e, crescendo os espinhos, a sufocaram e não deu fruto.
8 Te̱ sa̱va̱ ka̱ tu̱ku̱ a̱ ni̱ koyo̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ñaꞌma. Te̱ ni̱ nduti̱a̱ a̱, te̱ ni̱ xa̱ꞌnu̱ a̱, te̱ ni̱ ku̱u̱n yaꞌa̱ ndi̱kinꞌ i̱ꞌi̱n a̱. Sa̱va̱ i̱ti̱a̱ trigo ja̱a̱nꞌ ni̱ ta̱xi̱ oko̱ uxi̱ ndi̱kinꞌ, te̱ sa̱va̱ a̱ ni̱ ta̱xi̱ uni̱ xi̱ko̱ ndi̱kinꞌ, te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ a̱ ni̱ ta̱xi̱ ciento ndi̱kinꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
8 E outra caiu em boa terra e deu fruto, que vingou e cresceu; e um produziu trinta, outro sessenta, e outro cem.
9 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ a̱ ndii:
9 E disse-lhes: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
10 Kii̱ꞌ ni̱ ndoo̱ i̱i̱n nda̱a̱ꞌ Jesús ndii, ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ ne̱ itaꞌ ya̱ti̱n xiinꞌ te̱ uxi̱ uvi̱ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ ndee ña̱ kuni kachi̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n ndi̱a̱a̱ a̱ ja̱a̱nꞌ.
10 E, quando se achou só, osque estavam junto dele com os doze interrogaram-no acerca da parábola.
11 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
11 E ele disse-lhes: A vós vos é dado saber os mistérios do reino de Deus, mas aos que estão de fora todas estas coisas se dizem por parábolas,
12 Sa̱kanꞌ te̱ tee̱ꞌ ndee xitoꞌ ni̱a̱ ndii, kö̱o̱ꞌ xa̱chiꞌ a̱ ku̱vi̱ ku̱ni̱ ni̱a̱. Te̱ tee̱ꞌ ndee xini so̱ꞌo̱ te̱ xini so̱ꞌo̱ ni̱a̱ ndii, kü̱nda̱ni̱ ni̱a̱ a̱ te̱ na̱ndi̱koꞌ ni̱a̱ nuu̱ꞌ i̱ te̱ ko̱o̱ kaꞌnuꞌ i̱ni̱ i̱ xa̱ꞌaꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
12 Para que, vendo, vejam, e não percebam; e, ouvindo, ouçam, e não entendam; para que não se convertam, e lhes sejam perdoados os pecados.
13 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ Jesús xiinꞌ ne̱ ni̱ ndoo̱ itaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
13 E disse-lhes: Não percebeis esta parábola? Como, pois, entendereis todas as parábolas?
14 Te̱ kiku̱ꞌ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ te̱ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ tu̱ꞌu̱n Ndiosí.
14 O que semeia, semeia a palavra;
15 Te̱ i̱chiꞌ miiꞌ ni̱ koyo̱ sa̱va̱ ndi̱kinꞌ, ña̱ ni̱ ki̱ku̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ, nduuꞌ nde̱e̱ naa nimá sa̱va̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n Ndiosí. Te̱ kii̱ꞌ ndiꞌiꞌ xini so̱ꞌo̱ ni̱a̱ a̱ ndii, numi̱ꞌ te̱ tuꞌunꞌ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ nimá ni̱a̱.
15 E, os que estão junto do caminho são aqueles em quem a palavra é semeada; mas, tendo-a eles ouvido, vem logo Satanás e tira a palavra que foi semeada nos seus corações.
16 Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ ñu̱ꞌuꞌ yaxinꞌ va̱ ña̱ ndoso̱ꞌ xata̱ꞌ yuu̱ꞌ miiꞌ ni̱ koyo̱ sa̱va̱ ndi̱kinꞌ ña̱ ni̱ kiku̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, nduuꞌ a̱ nde̱e̱ naa nimá sa̱va̱ tu̱ku̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n Ndiosí. Te̱ kii̱ꞌ ndiꞌiꞌ xini so̱ꞌo̱ ni̱a̱ a̱ ndii, numi̱ꞌ te̱ taxiꞌ so̱ꞌo̱ ni̱a̱, te̱ va̱ꞌa̱ va̱ kuni ni̱a̱.
16 E da mesma forma os que recebem a semente sobre pedregais; os quais, ouvindo a palavra, logo com prazer a recebem;
17 Ndisu̱ kö̱o̱ꞌ ti̱o̱ꞌo̱ a̱ nimá ni̱a̱, xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na kü̱vi̱ kui̱ta̱ ni̱ꞌi̱ ni̱a̱ xiinꞌ tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ. Sa̱kanꞌ na kii̱ꞌ ndoꞌoꞌ nimá ni̱a̱ uun kii̱ꞌ sandoꞌoꞌ ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ kandixaꞌ ni̱a̱ tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ ndii, nakooꞌ ni̱a̱ a̱.
17 Mas não têm raiz em si mesmos, antes são temporãos; depois, sobrevindo tribulação ou perseguição, por causa da palavra, logo se escandalizam.
18 Te̱ ñu̱ꞌuꞌ miiꞌ yoo kuꞌu̱ i̱ñu̱ꞌ miiꞌ ni̱ koyo̱ sa̱va̱ ndi̱kinꞌ ña̱ ni̱ ki̱ku̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa nimá sa̱va̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n Ndiosí.
18 E outros são os que recebem a semente entre espinhos, os quais ouvem a palavra;
19 Ndisu̱ ndiꞌni̱ va̱ nimá ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ yoo i̱i̱n yivi̱ꞌ, te̱ xini xaꞌanꞌ ña̱ꞌaꞌ ña̱ vikaꞌ, te̱ ndioo̱ꞌ i̱ni̱ ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ i̱nga̱ ka̱ ña̱ꞌa̱. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ taví sa̱kuuꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ, te̱ nanduuꞌ ni̱a̱ nde̱e̱ naa ña̱ kö̱o̱ꞌ ndi̱kinꞌ kuunꞌ nda̱ꞌaꞌ.
19 Mas os cuidados deste mundo, e os enganos das riquezas e as ambições de outras coisas, entrando, sufocam a palavra, e fica infrutífera.
20 Te̱ ñu̱ꞌuꞌ ñaꞌma miiꞌ ni̱ koyo̱ ndi̱kinꞌ ña̱ ni̱ ki̱ku̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa nimá sa̱va̱ tu̱ku̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n Ndiosí, te̱ natiinꞌ va̱ꞌa̱ ni̱a̱ a̱. Sa̱va̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa i̱ti̱a̱ trigo, ña̱ ni̱ ta̱xi̱ oko̱ uxi̱ ndi̱kinꞌ, te̱ sa̱va̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa i̱ti̱a̱ trigo, ña̱ ni̱ ta̱xi̱ uni̱ xi̱ko̱ ndi̱kinꞌ, te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa i̱ti̱a̱ trigo, ña̱ ni̱ ta̱xi̱ ciento ndi̱kinꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
20 E estes são os que foram semeados em boa terra, os que ouvem a palavra e a recebem, e dão fruto, um trinta, e outro sessenta, e outro cem.
21 Ni̱ kaꞌa̱n tu̱ Jesús xiinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
21 E disse-lhes: Vem porventura a candeia para se meter debaixo do alqueire, ou debaixo da cama? não vem antes para se colocar no velador?
22 Kua̱chi̱ ndii kö̱o̱ꞌ nde̱e̱ i̱i̱n ña̱ yoo si̱ꞌe ña̱ nä̱tuvi̱, te̱ kö̱o̱ꞌ nde̱e̱ i̱i̱n tu̱ ña̱ xaaꞌ si̱ꞌe ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ nä̱tuvi̱ sa̱a̱ Ndiosí.
22 Porque nada há encoberto que não haja de ser manifesto; e nada se faz para ficar oculto, mas para ser descoberto.
23 Ndoꞌó, ne̱ xini so̱ꞌo̱ ndii, chu̱u̱n xaꞌaꞌ va̱ ndo̱ꞌ ña̱ kaꞌán i̱ ―ni̱ kachi a̱.
23 Se alguém tem ouvidos para ouvir, ouça.
24 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ a̱ xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
24 E disse-lhes: Atendei ao que ides ouvir. Com a medida com que medirdes vos medirão a vós, e ser-vos-á ainda acrescentada a vós que ouvis.
25 Kua̱chi̱ ndii, yo̱o̱ ka̱ kundani̱ sa̱va̱ ña̱ kaꞌán i̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ta̱xi̱ i̱ ña̱ ku̱nda̱ni̱ kuaꞌa̱ꞌ ka̱ ni̱a̱ a̱. Ndisu̱ yo̱o̱ ka̱ täxiꞌ so̱ꞌo̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, sa̱na̱ndoso̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ i̱ ña̱ sie ña̱ kundani̱ ni̱a̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
25 Porque ao que tem, ser-lhe-á dado; e, ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
26 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ Jesús ndii:
26 E dizia: O reino de Deus é assim como se um homem lançasse semente à terra.
27 Te̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, kixín ra̱, te̱ ndokoó ra̱. Te̱ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ndutíá a̱, te̱ xaꞌnuꞌ a̱ ñu̱u nduuꞌ a̱, uun i̱i̱n keꞌinꞌ nduuꞌ a̱. Te̱ nde̱e̱ xïní te̱ ja̱a̱nꞌ sa̱a̱ ndutíá ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ.
27 E dormisse, e se levantasse de noite ou de dia, e a semente brotasse e crescesse, não sabendo ele como.
28 Sa̱kanꞌ ña̱ mi̱iꞌ ñu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ ña̱ sakuaꞌnuꞌ ña̱ꞌaꞌ. Xi̱ꞌna̱ ka̱ i̱tunꞌ a̱ xikoó, i̱kanꞌ te̱ kieeꞌ yo̱koꞌ a̱, yaꞌá sie te̱ xikoó tu̱ ndi̱kinꞌ a̱.
28 Porque a terra por si mesma frutifica, primeiro a erva, depois a espiga, por último o grão cheio na espiga.
29 Te̱ kii̱ꞌ nakuixaꞌ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, kuaꞌa̱n ra̱ te̱ xaꞌndia ra̱ a̱ xiinꞌ ichi̱ ki̱ꞌiꞌ, kua̱chi̱ ndii xa̱ ni̱ ki̱e̱e̱ savi̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
29 E, quando já o fruto se mostra, mete-se-lhe logo a foice, porque está chegada a ceifa.
30 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ Jesús ndii:
30 E dizia: A que assemelhare-mos o reino de Deus? ou com que parábola o representaremos?
31 Ña̱ xaꞌndia chuunꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, nduuꞌ a̱ nde̱e̱ naa ndi̱kinꞌ mostaza. Ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ña̱ lulu maꞌá ka̱ nduuꞌ a̱ te̱ sa̱kanꞌ sa̱kuuꞌ nuu̱ꞌ ndi̱kinꞌ ña̱ chiꞌiꞌ e̱ꞌ.
31 É como um grão de mostarda, que, quando se semeia na terra, é a menor de todas as sementes que há na terra;
32 Ndisu̱ kii̱ꞌ xaꞌnuꞌ a̱ ndii, sukun ka̱ i̱tunꞌ a̱ te̱ sa̱kanꞌ sa̱kuuꞌ nuu̱ꞌ kuꞌu̱ xiti̱nꞌ, te̱ naꞌnuꞌ va̱ nda̱ꞌaꞌ nu̱ꞌ nataꞌvíꞌ. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ nde̱e̱ sa̱a̱ tiꞌ taꞌnuꞌ ndi̱viꞌ ku̱vi̱ ku̱ndi̱e̱e̱ ka̱tiꞌ nda̱ꞌaꞌ nu̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
32 Mas, tendo sido semeado, cresce; e faz-se a maior de todas as hortaliças, e cria grandes ramos, de tal maneira que as aves do céu podem aninhar-se debaixo da sua sombra.
33 Te̱ xiinꞌ kuaꞌa̱ꞌ ña̱ kaꞌán ndi̱a̱a̱ nde̱e̱ naa ña̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ sa̱a̱ ku̱vi̱ ku̱nda̱ni̱ kui̱ti̱ꞌ ni̱a̱.
33 E com muitas parábolas tais lhes dirigia a palavra, segundo o que podiam compreender.
34 Te̱ xa̱ nuu̱ꞌ ña̱ kaꞌán ndi̱a̱a̱ ja̱a̱nꞌ kui̱ti̱ꞌ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ. Ndisu̱ nuu̱ꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii, ni̱ sa̱na̱kuachiꞌ ndiꞌi̱ ña̱ꞌaꞌ a̱ tu̱ku̱ xaanꞌ.
34 E sem parábolas nunca lhes falava; porém, tudo declarava em particular aos seus discípulos.
35 Kii̱ꞌ ni̱ xa̱a̱ ñu̱u kivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii:
35 E, naquele dia, sendo já tarde, disse-lhes: Passemos para o outro lado.
36 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱ko̱o̱ ra̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ kuaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ a̱ ti̱xi̱n tundo̱oꞌ miiꞌ xa̱ naá a̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ kuaꞌa̱n tu̱ kiꞌinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ xiinꞌ sa̱va̱ ka̱ tundo̱oꞌ.
36 E eles, deixando a multidão, o levaram consigo, assim como estava, no barco; e havia também com ele outros barquinhos.
37 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ xikaꞌ ndi̱e̱eꞌ tachi̱ꞌ nuu̱ꞌ ti̱kui ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ a̱ satuvi̱ꞌ a̱ ti̱kui nuu̱ꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ koꞌniꞌ raꞌ ti̱xi̱n tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ xa̱ kuaꞌa̱n chituꞌ nu̱ꞌ.
37 E levantou-se grande temporal de vento, e subiam as ondas por cima do barco, de maneira que já se enchia.
38 Ndisu̱ Jesús ndii, suꞌma̱ꞌ tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ kanduꞌu̱ꞌ a̱ kixín a̱ nuu̱ꞌ ña̱ kiꞌiꞌ xíniꞌ a̱. I̱kanꞌ te̱ ni̱ sa̱ndotoꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ kaꞌán ra̱ ndii:
38 E ele estava na popa, dormindo sobre uma almofada, e despertaram-no, dizendo-lhe: Mestre, não se te dá que pereçamos?
39 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ndo̱koo̱ a̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ a̱ xiinꞌ tachi̱ꞌ ndi̱e̱eꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ ti̱kui mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
39 E ele, despertando, repreendeu o vento, e disse ao mar: Cala-te, aquieta-te. E o vento se aquietou, e houve grande bonança.
40 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
40 E disse-lhes: Por que sois tão tímidos? Ainda não tendes fé?
41 Te̱ ni̱ yi̱ꞌvi xa̱va̱ꞌa̱ ra̱ kaꞌán xiinꞌ taꞌanꞌ ra̱ ndii:
41 E sentiram um grande temor, e diziam uns aos outros: Mas quem é este, que até o vento e o mar lhe obedecem?
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.