João 12
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs ARIB
1 Iñu̱ taꞌan ka̱ kivi̱ꞌ kuní te̱ ko̱o̱ vi̱koꞌ pascua ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xa̱a̱ Jesús ñu̱u̱ Betania miiꞌ nduꞌu̱ꞌ Lázaro, te̱ ni̱ xiꞌi̱, te̱ ni̱ sa̱na̱tiaku ña̱ꞌaꞌ a̱.
1 Veio, pois, Jesus seis dias antes da páscoa, a Betânia, onde estava Lázaro, a quem ele ressuscitara dentre os mortos.
2 Te̱ i̱kanꞌ ni̱ xa̱va̱ꞌa̱ ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ i̱i̱n xa̱kuaa̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ tiinꞌ kaꞌnuꞌ ni̱a̱ Jesús. Marta nduuꞌ ñaꞌ xikaꞌ nuuꞌ i̱kanꞌ, te̱ Lázaro nduuꞌ i̱i̱n te̱ nduꞌu̱ꞌ xixiꞌ xiinꞌ Jesús nuu̱ꞌ mesa.
2 Deram-lhe ali uma ceia; Marta servia, e Lázaro era um dos que estavam à mesa com ele.
3 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ki̱ꞌi̱n María yatinꞌ sa̱va̱ litro xa̱ꞌa̱n xavixínꞌ kooꞌ chukuuꞌ, ña̱ nduuꞌ mi̱iꞌ ndiꞌiꞌ nardo, ña̱ ndiaa yaꞌviꞌ kooꞌ chukuuꞌ, te̱ ni̱ sa̱kaaꞌ aꞌ xata̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ Jesús, te̱ ni̱ sa̱na̱yaaꞌ aꞌ a̱ xiinꞌ i̱xiꞌ xíniꞌ aꞌ. Te̱ ni̱ chi̱tuꞌ ka̱niiꞌ ti̱xi̱n vi̱ꞌe̱ ja̱a̱nꞌ xiko̱ xa̱ꞌa̱n xavixínꞌ ja̱a̱nꞌ.
3 Então Maria, tomando uma libra de bálsamo de nardo puro, de grande preço, ungiu os pés de Jesus, e os enxugou com os seus cabelos; e encheu-se a casa do cheiro do bálsamo.
4 I̱kanꞌ te̱ Judas Iscariote, te̱ nduuꞌ tu̱ i̱i̱n te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ Jesús, te̱ sa̱na̱kuaꞌa ña̱ꞌaꞌ nda̱ꞌaꞌ te̱ kuuꞌ kaꞌnuꞌ sie yaꞌa̱, ni̱ kaꞌa̱n ndii:
4 Mas Judas Iscariotes, um dos seus discípulos, aquele que o havia de trair disse:
5 ―Va̱ꞌa̱ ka̱ naaꞌ ni̱ keꞌvi̱ a̱, te̱ ko̱ndi̱a̱ yaꞌviꞌ a̱ xu̱ꞌunꞌ ña̱ ki̱ꞌi̱n i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ naaꞌ sa̱chuunꞌ ra̱ uni̱ ciento kivi̱ꞌ, te̱ xiinꞌ xu̱ꞌunꞌ ja̱a̱nꞌ ku̱vi̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ e̱ꞌ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ ―ni̱ kachi̱ ra̱.
5 Por que não se vendeu este bálsamo por trezentos denários e não se deu aos pobres?
6 Ndisu̱ süu̱ꞌ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ndiꞌni̱ xna̱ꞌa̱ ra̱ xaꞌa̱ꞌ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii xaꞌa̱ꞌ ña̱ te̱ kuiꞌna̱ꞌ nduuꞌ ra̱. Te̱ su̱vi̱ ra̱ nduuꞌ te̱ xitoꞌ tindaa̱ꞌ xu̱ꞌunꞌ, te̱ xaá ndii xakuiꞌnaꞌ ra̱ xu̱ꞌunꞌ ña̱ kié ti̱xi̱n ña̱ ja̱a̱nꞌ.
6 Ora, ele disse isto, não porque tivesse cuidado dos pobres, mas porque era ladrão e, tendo a bolsa, subtraía o que nela se lançava.
7 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ra̱ ndii:
7 Respondeu, pois Jesus: Deixa-a; para o dia da minha preparação para a sepultura o guardou;
8 Sa̱kanꞌ ña̱ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ ndii, nde̱e̱ ndiꞌiꞌ ni̱ kivi̱ꞌ ko̱o̱ ni̱a̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ, te̱ ku̱vi̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ ña̱ꞌaꞌ ndo̱ꞌ a̱ma̱a̱ ka̱ kuní ndo̱ꞌ. Ndisu̱ yuꞌu̱ ndii, süu̱ꞌ nde̱e̱ ndiꞌiꞌ ni̱ kivi̱ꞌ ka̱ka̱ i̱ te̱i̱n ndo̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
8 porque os pobres sempre os tendes convosco; mas a mim nem sempre me tendes.
9 Kuaꞌa̱ꞌ va̱ ne̱ judío, kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱ kuento ña̱ nduꞌu̱ꞌ Jesús ñu̱u̱ Betania ndii, ni̱ ki̱xi̱n ko̱to̱ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱. Te̱ süu̱ꞌ Jesús kui̱ti̱ꞌ ni̱ ki̱xi̱n ko̱to̱ ni̱a̱, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii ni̱ kuni̱ tu̱ ni̱a̱ ku̱ni̱ ni̱a̱ Lázaro, te̱ xa̱ ni̱ xiꞌi̱, te̱ ni̱ sa̱na̱tiaku ña̱ꞌaꞌ Jesús.
9 E grande número dos judeus chegou a saber que ele estava ali: e afluiram, não só por causa de Jesus mas também para verem a Lázaro, a quem ele ressuscitara dentre os mortos.
10 Sa̱kanꞌ na ni̱ kaꞌa̱n tuní sutu̱ kuuꞌ nu̱uꞌ ña̱ ka̱ꞌni̱ꞌ tu̱ ra̱ Lázaro,
10 Mas os principais sacerdotes deliberaram matar também a Lázaro;
11 sa̱kanꞌ ña̱ te̱ ja̱a̱nꞌ xaaꞌ sa̱kanꞌ, te̱ kuaꞌa̱ꞌ ne̱ judío ja̱a̱nꞌ ni̱ ku̱xi̱o̱o̱ nuu̱ꞌ ña̱ saniaꞌá sutu̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ndikún ni̱a̱ Jesús.
11 porque muitos, por causa dele, deixavam os judeus e criam em Jesus.
12 Te̱ ni̱ kitu̱ꞌ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ndii, ni̱ xi̱ni̱ tu̱ꞌu̱n ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ kooꞌ chukuuꞌ, ne̱ kua̱xi̱ vi̱koꞌ ñu̱u̱ Jerusalén ja̱a̱nꞌ, ña̱ kua̱xi̱ tu̱ Jesús ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
12 No dia seguinte, as grandes multidões que tinham vindo à festa, ouvindo dizer que Jesus vinha a Jerusalém,
13 Sa̱kanꞌ na ni̱ xaꞌnu̱ ni̱a̱ ñuu̱ꞌ, te̱ niꞌiꞌ ni̱a̱ a̱ kuaꞌa̱n na̱taꞌanꞌ ni̱a̱ xiinꞌ a̱, te̱ tiꞌeꞌ kuaaꞌ ni̱a̱ kaꞌán ni̱a̱ ndii:
13 tomaram ramos de palmeiras, e saíram-lhe ao encontro, e clamavam: Hosana! Bendito o que vem em nome do Senhor! Bendito o rei de Israel!
14 Te̱ Jesús ndii, yoso̱ꞌ a̱ mburru sie, tiꞌ ni̱ ta̱tu̱ a̱ ja̱a̱nꞌ, naa kaꞌán ña̱ yoso̱ꞌ nuu̱ꞌ tu̱tu̱ Ndiosí ndii:
14 E achou Jesus um jumentinho e montou nele, conforme está escrito:
15 Kä̱ka̱ nimá ndoꞌó, ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ Sión.
15 Não temas, ó filha de Sião; eis que vem teu Rei, montado sobre o filho de uma jumenta.
16 Te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii, nï̱ ku̱nda̱ni̱ ra̱ ña̱ ni̱ yoo̱ ja̱a̱nꞌ ña̱ nu̱uꞌ, ndisu̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ Jesús, te̱ ni̱ ti̱i̱n kaꞌnuꞌ ña̱ꞌaꞌ Ndiosí ndii, ni̱ na̱ka̱ꞌanꞌ ra̱ ña̱ xa̱ yoso̱ꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱, te̱ niiꞌ sa̱kanꞌ xna̱ꞌa̱ ni̱ ndo̱ꞌo̱ a̱.
16 Os seus discípulos, porém, a princípio não entenderam isto; mas quando Jesus foi glorificado, então eles se lembraram de que estas coisas estavam escritas a respeito dele, e de que assim lhe fizeram.
17 Te̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ni̱ xi̱ni̱ kii̱ꞌ ni̱ ka̱na̱ Jesús Lázaro nde̱e̱ ti̱xi̱n yavi̱ ndi̱i̱, te̱ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ ra̱ ndii, ndieeꞌ yu̱ꞌuꞌ te̱ ndieeꞌ yu̱ꞌuꞌ ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ ja̱a̱nꞌ.
17 Dava-lhe, pois, testemunho a multidão que estava com ele quando chamara a Lázaro da sepultura e o ressuscitara dentre os mortos;
18 Xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na ni̱ ki̱e̱e̱ kuaꞌa̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, te̱ ni̱ ki̱xi̱n na̱taꞌanꞌ ni̱a̱ xiinꞌ Jesús, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱ kuento xaꞌa̱ꞌ chu̱u̱n kaꞌnuꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ ja̱a̱nꞌ.
18 e foi por isso que a multidão lhe saiu ao encontro, por ter ouvido que ele fizera este sinal.
19 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ ni̱ kaꞌa̱n xiinꞌ taꞌanꞌ te̱ fariseo ndii:
19 De sorte que os fariseus disseram entre si: Vedes que nada aproveitais? eis que o mundo inteiro vai após ele.
20 Te̱ ni̱ ka̱ꞌni̱ tu̱ sa̱va̱ te̱ griego te̱i̱n ne̱ ni̱ ka̱a̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ te̱ sa̱kaꞌnuꞌ ra̱ Ndiosí kii̱ꞌ yoo vi̱koꞌ ja̱a̱nꞌ.
20 Ora, entre os que tinham subido a adorar na festa havia alguns gregos.
21 Te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n te̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ Felipe, te̱ Betsaida, ña̱ kanduꞌu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Galilea. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii:
21 Estes, pois, dirigiram-se a Felipe, que era de Betsaida da Galiléia, e rogaram-lhe, dizendo: Senhor, queríamos ver a Jesus.
22 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xaꞌa̱n Felipe, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ Andrés, te̱ uvi̱ sa̱aꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ xaꞌa̱n ta̱xi̱ kuento nuu̱ꞌ Jesús.
22 Felipe foi dizê-lo a André, e então André e Felipe foram dizê-lo a Jesus.
23 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
23 Respondeu-lhes Jesus: É chegada a hora de ser glorificado o Filho do homem.
24 Ña̱ nda̱ku kaꞌán i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ña̱ naaꞌ kïꞌvi̱ i̱i̱n ndi̱kinꞌ trigo ti̱xi̱n ñu̱ꞌuꞌ, te̱ ku̱vi̱ a̱ ndii, nä̱taꞌvi̱ꞌ a̱. Ndisu̱ naaꞌ ku̱vi̱ a̱ ti̱xi̱n ñu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, na̱taꞌvi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ a̱.
24 Em verdade, em verdade vos digo: Se o grão de trigo caindo na terra não morrer, fica ele só; mas se morrer, dá muito fruto.
25 Yo̱o̱ ka̱ kundani̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ mi̱iꞌ ndii, ku̱vi̱ ni̱a̱, ndisu̱ yo̱o̱ ka̱ chïndiaa yaꞌviꞌ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ mi̱iꞌ ni̱a̱ i̱i̱n yivi̱ꞌ yoꞌoꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ndani̱ ka̱ ni̱a̱ yuꞌu̱ ndii, na̱ti̱i̱n ni̱a̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
25 Quem ama a sua vida, perdê-la-á; e quem neste mundo odeia a sua vida, guardá-la-á para a vida eterna.
26 Yo̱o̱ ka̱ kuni ka̱ka̱ nu̱u̱ nuu̱ꞌ i̱ ndii, na ku̱ndiku̱n ni̱a̱ yuꞌu̱, te̱ ne̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ i̱ ndii, ku̱ndi̱e̱e̱ ni̱a̱ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ i̱, te̱ ti̱i̱n kaꞌnuꞌ tu̱ ña̱ꞌaꞌ yu̱vaꞌ i̱ Ndiosí.
26 Se alguém me quiser servir, siga-me; e onde eu estiver, ali estará também o meu servo; se alguém me servir, o Pai o honrará.
27 ’Ndiꞌni̱ va̱ nimá i̱ vi̱ti̱n. ¿Ndee ña̱ kaꞌa̱n i̱? ¿Ñáá kaꞌa̱n i̱ ndii, “Ta̱taa̱, sa̱kakú u̱nꞌ yuꞌu̱ nuu̱ꞌ ña̱ ku̱ndo̱ꞌo̱ i̱ vi̱ti̱n”? Kü̱vi̱ kaꞌa̱n i̱ sa̱kanꞌ, kua̱chi̱ ndii xa̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ kua̱xi̱ i̱.
27 Agora a minha alma está perturbada; e que direi eu? Pai, salva-me desta hora? Mas para isto vim a esta hora.
28 Ta̱taa̱, niaꞌa̱ u̱nꞌ ña̱ kumiꞌ u̱nꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ ndi̱e̱eꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
28 Pai, glorifica o teu nome. Veio, então, do céu esta voz: Já o tenho glorificado, e outra vez o glorificarei.
29 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ, ne̱ itaꞌ i̱kanꞌ, ne̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ tachi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, ña̱ savi̱ꞌ ni̱ ndeꞌi̱, te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ ni̱a̱ ni̱ kaꞌa̱n ndii:
29 A multidão, pois, que ali estava, e que a ouvira, dizia ter havido um trovão; outros diziam: Um anjo lhe falou.
30 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús ndii:
30 Respondeu Jesus: Não veio esta voz por minha causa, mas por causa de vós.
31 Xa̱ ni̱ xa̱a̱ kivi̱ꞌ ña̱ sa̱naꞌmá Ndiosí ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ yoꞌoꞌ, te̱ vi̱ti̱n tu̱ ndoo̱ kuiꞌe xa̱chiꞌ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱, ña̱ xaꞌndia chuunꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ yoꞌoꞌ.
31 Agora é o juízo deste mundo; agora será expulso o príncipe deste mundo.
32 Te̱ kii̱ꞌ nda̱ni̱ꞌi̱ ra̱ yuꞌu̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ yoꞌoꞌ ndii, sa̱kaꞌán i̱ nimá sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ ki̱xi̱n ni̱a̱ nuu̱ꞌ i̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
32 E eu, quando for levantado da terra, todos atrairei a mim.
33 Te̱ xiinꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ sa̱kuniꞌ Jesús ne̱ ja̱a̱nꞌ sa̱a̱ ku̱vi̱ a̱.
33 Isto dizia, significando de que modo havia de morrer.
34 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ a̱ ndii:
34 Respondeu-lhe a multidão: Nós temos ouvido da lei que o Cristo permanece para sempre; e como dizes tu: Importa que o Filho do homem seja levantado? Quem é esse Filho do homem?
35 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
35 Disse-lhes então Jesus: Ainda por um pouco de tempo a luz está entre vós. Andai enquanto tendes a luz, para que as trevas não vos apanhem; pois quem anda nas trevas não sabe para onde vai.
36 Vi̱ti̱n ña̱ yoo i̱ te̱ sayiꞌé i̱ nuu̱ꞌ ndo̱ꞌ ndii, ka̱ndi̱xaꞌ ndo̱ꞌ yuꞌu̱, te̱ ku̱ndu̱u̱ ndo̱ꞌ kuenta ne̱ yiꞌé ñuꞌu̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
36 Enquanto tendes a luz, crede na luz, para que vos torneis filhos da luz. Havendo Jesus assim falado, retirou-se e escondeu-se deles.
37 Tee̱ꞌ ndee kuaꞌa̱ꞌ va̱ chu̱u̱n kaꞌnuꞌ ni̱ xa̱a̱ Jesús nuu̱ꞌ ni̱a̱ ndii, nï̱ i̱ni̱ ni̱a̱ ku̱ni̱ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱.
37 E embora tivesse operado tantos sinais diante deles, não criam nele;
38 Sa̱kanꞌ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ a̱, te̱ ni̱ xinu̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n Isaías, te̱ ni̱ kaꞌa̱n tiakú tu̱ꞌu̱n Ndiosí xta̱ꞌanꞌ kii̱ꞌ ni̱ kaꞌán ra̱ ndii:
38 para que se cumprisse a palavra do profeta Isaías: Senhor, quem creu em nossa pregação? e aquem foi revelado o braço do Senhor?
39 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ nï̱ ku̱vi̱ ka̱ndi̱xaꞌ ni̱a̱ a̱, xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na ni̱ kaꞌa̱n tu̱ Isaías ndii:
39 Por isso não podiam crer, porque, como disse ainda Isaías:
40 Ni̱ nda̱si̱ a̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ni̱a̱,
40 Cegou-lhes os olhos e endureceu-lhes o coração, para que não vejam com os olhos e entendam com o coração, e se convertam, e eu os cure.
41 Ni̱ kaꞌa̱n Isaías ña̱ ja̱a̱nꞌ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ ña̱ ndi̱e̱eꞌ kooꞌ chukuuꞌ ña̱ ku̱miꞌ Jesús, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xaꞌa̱ꞌ a̱.
41 Estas coisas disse Isaías, porque viu a sua glória, e dele falou.
42 Nde̱e̱ sa̱a̱ ka̱ ni̱ ndii, kuaꞌa̱ꞌ va̱ te̱ xaꞌndia chuunꞌ ni̱ i̱ni̱ xini ña̱ꞌaꞌ. Ndisu̱ nï̱ ndieeꞌ yu̱ꞌuꞌ ra̱ xaꞌa̱ꞌ a̱, sa̱kanꞌ ña̱ yiꞌvi ra̱ ña̱ ta̱va̱ꞌ xa̱chiꞌ ña̱ꞌaꞌ te̱ fariseo vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ne̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
42 Contudo, muitos dentre as próprias autoridades creram nele; mas por causa dos fariseus não o confessavam, para não serem expulsos da sinagoga;
43 Sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ xta̱ni̱ ka̱ ra̱ ña̱ ndoo̱ va̱ꞌa̱ ra̱ nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ te̱ sa̱kanꞌ ña̱ ndoo̱ va̱ꞌa̱ ra̱ nuu̱ꞌ Ndiosí.
43 porque amaram mais a glória dos homens do que a glória de Deus.
44 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tiꞌeꞌ Jesús nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
44 Clamou Jesus, dizendo: Quem crê em mim, crê, não em mim, mas naquele que me enviou.
45 Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ yo̱o̱ ka̱ xini yuꞌu̱ ndii, xini tu̱ ni̱a̱ ña̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ yuꞌu̱ i̱i̱n yivi̱ꞌ yoꞌoꞌ.
45 E quem me vê a mim, vê aquele que me enviou.
46 Yuꞌu̱ nduuꞌ ñuꞌu̱ ña̱ sayiꞌé nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, te̱ ni̱ xa̱a̱ i̱ i̱i̱n yivi̱ꞌ yoꞌoꞌ. Te̱ yo̱o̱ ka̱ i̱ni̱ xini yuꞌu̱ ndii, ndöo̱ ni̱a̱a̱ꞌ xa̱chiꞌ nimá ni̱a̱.
46 Eu, que sou a luz, vim ao mundo, para que todo aquele que crê em mim não permaneça nas trevas.
47 Naaꞌ yo̱o̱ ka̱ xini so̱ꞌo̱ ña̱ kaꞌán i̱, te̱ säxinú ni̱a̱ a̱ ndii, süu̱ꞌ yuꞌu̱ nduuꞌ ña̱ ka̱tunꞌ ña̱ꞌaꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ nï̱ xa̱a̱ i̱ te̱ ka̱tunꞌ i̱ ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii ni̱ xa̱a̱ i̱ te̱ sa̱kakú ña̱ꞌaꞌ i̱.
47 E, se alguém ouvir as minhas palavras, e não as guardar, eu não o julgo; pois eu vim, não para julgar o mundo, mas para salvar o mundo.
48 Yo̱o̱ ka̱ saxioꞌ yuꞌu̱, te̱ küni na̱ti̱i̱n ni̱a̱ ña̱ kaꞌán i̱ ndii, xa̱ yoo i̱i̱n ña̱ ka̱tunꞌ ña̱ꞌaꞌ. Tu̱ꞌu̱n ña̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ ña̱ ka̱tunꞌ ña̱ꞌaꞌ kivi̱ꞌ soꞌo̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
48 Quem me rejeita, e não recebe as minhas palavras, já tem quem o julgue; a palavra que tenho pregado, essa o julgará no último dia.
49 Sa̱kanꞌ ña̱ süu̱ꞌ ña̱ kaꞌanꞌ mi̱iꞌ i̱ nduuꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱ ja̱a̱nꞌ. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii yu̱vaꞌ e̱ꞌ Ndiosí, ña̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ yuꞌu̱ i̱i̱n yivi̱ꞌ yoꞌoꞌ, nduuꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ xiinꞌ i̱ ndee ña̱ kaꞌa̱n i̱, te̱ sa̱a̱ kaꞌa̱n e̱.
49 Porque eu não falei por mim mesmo; mas o Pai, que me enviou, esse me deu mandamento quanto ao que dizer e como falar.
50 Te̱ xiní i̱ ña̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ a̱ xiinꞌ i̱ ndii, taxiꞌ a̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ, sa̱kanꞌ na kuiiꞌ kaꞌán i̱ sa̱a̱ niiꞌ ni̱ kaꞌa̱n yu̱vaꞌ e̱ꞌ xiinꞌ i̱ kui̱ti̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
50 E sei que o seu mandamento é vida eterna. Aquilo, pois, que eu falo, falo-o exatamente como o Pai me ordenou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.