Atos 20
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs NTLH
1 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱kuii̱n ña̱ ni̱ na̱ku̱chi ne̱ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ na̱ka̱ya̱ Pablo ne̱ i̱ni̱ xini Jesús ndieeꞌ ñu̱u̱ Éfeso ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xa̱ndi̱e̱ni ña̱ꞌaꞌ ra̱. Ndi̱ꞌi̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ nde̱iꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ ni̱ ke̱ta̱ ra̱ kuaꞌa̱n ra̱ ñu̱ꞌuꞌ Macedonia.
1 Quando acabou a confusão, Paulo mandou chamar os irmãos e falou com eles para animá-los. Então se despediu deles e foi para a província da Macedônia.
2 Te̱ kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ra̱ ñu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ xandieni kuaꞌa̱ꞌ ra̱ ne̱ i̱ni̱ xini Jesús ndieeꞌ i̱kanꞌ xiinꞌ ña̱ kaꞌán ra̱ ndii, sa̱kanꞌ vi̱ꞌ te̱ ni̱ xa̱a̱ ra̱ ñu̱ꞌuꞌ Grecia.
2 Atravessou aquelas regiões, animando muito com as suas mensagens os cristãos. Aí chegou à província da Acaia,
3 Te̱ ni̱ ndoo̱ ra̱ i̱kanꞌ uni̱ taꞌan yoo̱ꞌ. Te̱ kii̱ꞌ xa̱ xitoꞌ ki̱ꞌi̱n ra̱ tundo̱oꞌ, te̱ kuꞌu̱n ra̱ ñu̱ꞌuꞌ Siria ndii, ni̱ xi̱ni̱ ra̱ kuento ña̱ ni̱ nda̱tuꞌunꞌ tuní ne̱ judío ña̱ ka̱ꞌni̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ nde̱e̱ chaaꞌ ka̱ ni̱ kuni̱ ra̱ na̱ndi̱koꞌ xaꞌaꞌ ra̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Macedonia.
3 onde ficou três meses. Quando já estava pronto para ir à província da Síria, soube que os judeus estavam fazendo planos contra ele. Então resolveu voltar pela Macedônia.
4 Te̱ ni̱ xaꞌa̱n kiꞌinꞌ te̱ yivi̱ꞌ xiinꞌ ra̱. I̱i̱n ra̱ na̱niꞌ Sópater, te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ñu̱u̱ Berea, te̱ i̱nga̱ ra̱ na̱niꞌ Aristarco xiinꞌ i̱nga̱ te̱ na̱niꞌ Segundo. Te̱ ñu̱u̱ Tesalónica nduuꞌ uvi̱ sa̱aꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ i̱nga̱ ra̱ na̱niꞌ Gayo, te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ñu̱u̱ Derbe xiinꞌ i̱nga̱ te̱ na̱niꞌ Timoteo. Te̱ i̱nga̱ ra̱ na̱niꞌ Tíquico xiinꞌ i̱nga̱ te̱ na̱niꞌ Trófimo. Te̱ ñu̱ꞌuꞌ Asia nduuꞌ uvi̱ sa̱aꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ.
4 Foram com ele as seguintes pessoas: Sópatro, filho de Pirro, da cidade de Bereia; Aristarco e Segundo, de Tessalônica; Gaio, de Derbe; Timóteo; e também Tíquico e Trófimo, que eram da província da Ásia.
5 Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ki̱ꞌi̱n i̱chiꞌ ra̱, te̱ ni̱ ndiatu̱ ra̱ nduꞌu̱ ñu̱u̱ Troas.
5 Eles foram na frente e nos esperaram na cidade de Trôade.
6 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ ndi̱ꞌi̱ vi̱koꞌ kuenta ña̱ xixiꞌ ne̱ judío xita̱ꞌ va̱ꞌa̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ yu̱chiꞌ levadura saká xiinꞌ ndii, ni̱ ki̱e̱e̱ ndu̱ ñu̱u̱ Filipos, te̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ ndu̱ i̱i̱n tundo̱oꞌ te̱ kuaꞌa̱n ndu̱. Te̱ uꞌu̱n taꞌan kivi̱ꞌ ni̱ yaꞌa̱, te̱ ni̱ xaa̱ ndu̱ ñu̱u̱ Troas ja̱a̱nꞌ miiꞌ ndiatuꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ndu̱. Te̱ ni̱ ndoo̱ ndu̱ i̱kanꞌ uxa̱ taꞌan kivi̱ꞌ.
6 Depois da Festa dos Pães sem Fermento , nós partimos da cidade de Filipos. Cinco dias depois nos encontramos com eles em Trôade e ficamos ali uma semana.
7 Te̱ kivi̱ꞌ nu̱uꞌ xaꞌa̱ꞌ xi̱mana ndii, ni̱ na̱kaya̱ ndu̱ te̱ ku̱xi̱ ndu̱ ña̱ xaxi̱ꞌ xa̱kuaa̱ꞌ kuenta ña̱ ni̱ xi̱xi̱ Jesús. Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ kitu̱ꞌ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ki̱e̱e̱ ndu̱ te̱ kuꞌu̱n ndu̱ ndii, ni̱ saniaꞌá Pablo ne̱ i̱ni̱ xini Jesús nde̱e̱ ni̱ ku̱u̱ na ñu̱u.
7 No sábado à noite nós nos reunimos com os irmãos para partir o pão . Paulo falou nessa reunião e continuou falando até a meia-noite, pois ia viajar no dia seguinte.
8 Te̱ cuarto vi̱ꞌe̱ sukun miiꞌ ni̱ na̱kaya̱ ndu̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ yoo̱ kuaꞌa̱ꞌ ka̱a̱ tuún ti̱xi̱n a̱.
8 Havia muitas lamparinas acesas na sala onde nós estávamos reunidos, a qual ficava no terceiro andar da casa.
9 Te̱ i̱i̱n te̱ sa̱va̱, te̱ na̱niꞌ Eutico ndii, nduꞌu̱ꞌ ra̱ yu̱ꞌuꞌ ventana vi̱ꞌe̱ ja̱a̱nꞌ kuni kusu̱n xa̱va̱ꞌa̱ ra̱. Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ na̱ꞌaꞌ va̱ ni̱ kaꞌa̱n ndo̱so̱ꞌ Pablo na ni̱ ka̱nando ma̱ꞌna te̱ ja̱a̱nꞌ. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ nde̱e̱ piso ña̱ uni̱ miiꞌ ndieeꞌ ndu̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ ki̱e̱e̱ ra̱, te̱ ni̱ na̱ma̱ ra̱ ndienu̱. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ ndo̱ni̱ꞌi̱ ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ndii, xa̱ ni̱ xiꞌi̱ ra̱.
9 Um moço chamado Êutico estava sentado numa janela. E, como Paulo continuasse falando durante muito tempo, o sono do moço foi aumentando. De repente, ele dormiu e caiu da janela. Quando o levantaram, estava morto.
10 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ nu̱u̱ Pablo, te̱ ni̱ na̱ka̱nuꞌ ra̱ xata̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ te̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ nu̱mi̱ ra̱ a̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
10 Então Paulo desceu, abaixou-se, abraçou o moço e disse: — Não se assustem, pois ele está vivo.
11 I̱kanꞌ te̱ ni̱ ka̱a̱ ka̱ Pablo cuarto ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ta̱ꞌviꞌ ra̱ xita̱ꞌ va̱ꞌa̱, te̱ ni̱ xi̱xi̱ ndu̱ ña̱ xaxi̱ꞌ xa̱kuaa̱ꞌ kuenta Jesús. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱kaa̱ ka̱ ra̱ ni̱ kaꞌa̱n ndo̱so̱ꞌ ra̱ nde̱e̱ ni̱ kitu̱ꞌ. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ki̱ee̱̱ ndu̱ kuaꞌa̱n ndu̱.
11 Em seguida Paulo subiu de novo, partiu o pão e comeu. Falou ainda muito tempo, até de manhã, e depois foi embora.
12 Te̱ ni̱ na̱ka̱ tiaku ne̱ yivi̱ꞌ te̱ sa̱va̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ kuan nuꞌu̱ ni̱a̱ xiinꞌ ra̱, xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na va̱ꞌa̱ xa̱va̱ꞌa̱ kuni ni̱a̱.
12 Aí levaram o moço, vivo, para a casa dele, e isso os deixou muito animados.
13 Te̱ nduꞌu̱ ndii, xi̱ꞌna̱ ndu̱ ni̱ ki̱ꞌi̱n i̱chiꞌ kuaꞌa̱n ndu̱, sa̱kanꞌ na ni̱ ko̱ꞌni̱ ndu̱ tundo̱oꞌ te̱ ndiatuꞌ ndu̱ Pablo nde̱e̱ ñu̱u̱ Asón, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ kuni̱ ra̱ kuꞌu̱n xaꞌaꞌ ra̱.
13 Nós fomos na frente e embarcamos no navio que nos levou até o porto de Assôs, onde devíamos esperar Paulo. Ele mandou que fizéssemos isso porque queria ir por terra até lá.
14 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱taꞌanꞌ ndu̱ xiinꞌ ra̱ ñu̱u̱ Asón ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ndiꞌvi̱ ra̱ tundo̱oꞌ te̱ kuaꞌa̱n sa̱kuuꞌ ndu̱ nde̱e̱ ñu̱u̱ Mitilene.
14 Quando ele se encontrou conosco em Assôs, nós o recebemos no navio e seguimos viagem até a cidade de Mitilene.
15 Te̱ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ni̱ ki̱e̱e̱ ndu̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ndu̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Quío. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ kitu̱ꞌ i̱nga̱ ka̱ kivi̱ꞌ ndii, ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ndu̱ ya̱ti̱n nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Samos. Te̱ i̱nga̱ ka̱ kivi̱ꞌ ndii, ni̱ xaa̱ ndu̱ ñu̱u̱ Trogilio. Te̱ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ni̱ xaa̱ ndu̱ nde̱e̱ ñu̱u̱ Mileto.
15 Então partimos dali e, no dia seguinte, passamos perto da ilha de Quios. No outro dia já estávamos na ilha de Samos e um dia depois chegamos ao porto de Mileto.
16 Sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ chi̱tuní Pablo ña̱ xkaꞌndi̱a̱ xi̱o̱o̱ ra̱ ñu̱u̱ Éfeso, sa̱kanꞌ ña̱ nï̱ kuni̱ ra̱ ku̱u̱ kuachí ra̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Asia. Kua̱chi̱ ndii ndiꞌni̱ ra̱ xaa̱ ra̱ ñu̱u̱ Jerusalén, te̱ naaꞌ ni̱ ku̱vi̱ ndii, xa̱ i̱kanꞌ yoo ra̱ kii̱ꞌ ko̱o̱ vi̱koꞌ kaꞌnuꞌ ña̱ na̱niꞌ Pentecostés.
16 Paulo tinha resolvido não parar na cidade de Éfeso para não ficar muito tempo na província da Ásia. Ele estava com pressa, pois queria chegar a Jerusalém, se possível, antes do dia de Pentecostes .
17 Te̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ Pablo te̱ yivi̱ꞌ te̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ te̱ xi̱xa̱, te̱ xitoꞌ ne̱ nduuꞌ kuenta Jesús, ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ Éfeso ja̱a̱nꞌ, te̱ ki̱xi̱n ra̱ ñu̱u̱ Mileto ja̱a̱nꞌ.
17 Em Mileto Paulo mandou chamar os presbíteros da igreja de Éfeso para se encontrarem com ele.
18 Kii̱ꞌ ni̱ xa̱a̱ te̱ ja̱a̱nꞌ i̱kanꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n Pablo xiinꞌ ra̱ ndii:
18 Quando eles chegaram, Paulo disse: — Vocês sabem como foi que passei todo o tempo que estivemos juntos, desde o primeiro dia em que cheguei à
19 te̱ sa̱kuuꞌ kivi̱ꞌ tu̱ ni̱ xika̱ nu̱u̱ i̱ nuu̱ꞌ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ xiinꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ ndaꞌvi kuuꞌ nimá i̱, xiinꞌ ña̱ ni̱ xiti̱a̱ ti̱kui nuu̱ꞌ i̱ xaꞌa̱ꞌ ndoꞌó, xiinꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ ne̱ judío xiinꞌ i̱ kii̱ꞌ ni̱ sa̱ndoꞌoꞌ ni̱a̱ yuꞌu̱.
19 Fiz o meu trabalho como servo do Senhor, com toda a humildade e com lágrimas. E isso apesar dos tempos difíceis que tive, por causa dos judeus que se juntavam contra mim.
20 Te̱ xiní ndoꞌó ña̱ sa̱kuuꞌ i̱chiꞌ ni̱ kaꞌa̱n i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ va̱ꞌa̱ mi̱iꞌ ndo̱ꞌ, te̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ a̱ ndoꞌó. Te̱ ni̱ saniaꞌá i̱ ndoꞌó tu̱ꞌu̱n va̱ꞌa̱ nuu̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ. Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ ni̱ xa̱a̱ i̱ vi̱ꞌe̱ i̱ꞌi̱n ndo̱ꞌ.
20 Vocês também sabem que fiz tudo para ajudar vocês, anunciando o evangelho e ensinando publicamente e nas casas.
21 Ni̱ kaꞌa̱n ndo̱so̱ꞌ i̱ nuu̱ꞌ ne̱ judío xiinꞌ nuu̱ꞌ ne̱ tukuꞌ ña̱ na̱ma̱ ni̱a̱ nimá ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱ te̱ sa̱a̱ ni̱a̱ ña̱ kuní Ndiosí, te̱ i̱ni̱ ni̱a̱ ku̱ni̱ ni̱a̱ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesucristo.
21 Eu disse com firmeza aos judeus e aos não judeus que eles deviam se arrepender dos seus pecados, voltar para Deus e crer no nosso Senhor Jesus.
22 ’Te̱ vi̱ti̱n ndii, ndi̱e̱eꞌ xakaꞌ Espíritu Santo yuꞌu̱ ña̱ kuꞌu̱n i̱ ñu̱u̱ Jerusalén, te̱ xïní i̱ nde̱e̱ ña̱ ku̱ndo̱ꞌo̱ i̱ i̱kanꞌ.
22 Agora eu vou para Jerusalém, obedecendo ao Espírito Santo, sem saber o que vai me acontecer lá.
23 Te̱ ndii, xiní kui̱ti̱ꞌ i̱ ña̱ i̱ꞌi̱n ñu̱u̱ miiꞌ kuaꞌa̱n i̱ ndii, sakuniꞌ Espíritu Santo ja̱a̱nꞌ yuꞌu̱ ña̱ ku̱naa̱ i̱ vi̱ꞌe̱ ka̱a̱, te̱ ko̱o̱ tu̱ i̱ kuaꞌa̱ꞌ tu̱ndoꞌo̱ꞌ.
23 Sei somente que em todas as cidades o Espírito Santo tem me avisado que prisões e sofrimentos estão me esperando.
24 Ndisu̱ nuu̱ꞌ mi̱iꞌ i̱ ndii, ndïaa yaꞌviꞌ xa̱chiꞌ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ i̱. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii ndiaa yaꞌviꞌ ka̱ ña̱ sa̱xinú i̱ chu̱u̱n ña̱ ni̱ sa̱kuisoꞌ chuunꞌ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesús yuꞌu̱, ña̱ ndieeꞌ yu̱ꞌuꞌ i̱ xaꞌa̱ꞌ tu̱ꞌu̱n va̱ꞌa̱, ña̱ kaꞌán xaꞌa̱ꞌ ña̱ ndani̱ mi̱iꞌ Ndiosí yooꞌ.
24 Mas eu não dou valor à minha própria vida. O importante é que eu complete a minha missão e termine o trabalho que o Senhor Jesus me deu para fazer. E a missão é esta: anunciar a boa notícia da graça de Deus.
25 ’Te̱ vi̱ti̱n ndii, kaꞌán i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ña̱ xiní i̱ ña̱ nde̱e̱ i̱i̱n ndoꞌó, ne̱ ni̱ yoo̱ i̱ xiinꞌ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ i̱ xaꞌa̱ꞌ sa̱a̱ xaꞌndia chuunꞌ Ndiosí nimá e̱ꞌ ndii, kü̱ni̱ ka̱ ndo̱ꞌ nuu̱ꞌ i̱.
25 — Eu tenho estado entre vocês, anunciando o Reino de Deus , e agora sei que vocês não vão me ver mais.
26 Ña̱ ja̱a̱nꞌ na kuiiꞌ kaꞌán kaxiꞌ i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ kivi̱ꞌ vi̱ti̱n ña̱ kö̱o̱ꞌ ka̱ kuenta kumiꞌ i̱ xaꞌa̱ꞌ ndo̱ꞌ.
26 Por isso, com toda a certeza eu afirmo hoje que, se algum de vocês se perder, eu não sou o responsável.
27 Kua̱chi̱ ndii nï̱ na̱ko̱o̱ si̱ꞌe i̱ nuu̱ꞌ ndo̱ꞌ nde̱e̱ i̱i̱n ña̱ kuní Ndiosí, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii ni̱ kaꞌa̱n i̱ sa̱kuuꞌ a̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ.
27 Pois não deixei de lhes anunciar todo o plano de Deus.
28 ’Xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na ko̱to̱ xiinꞌ mi̱iꞌ va̱ ndo̱ꞌ, te̱ ko̱to̱ va̱ tu̱ ndo̱ꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ nduuꞌ kuenta xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ, ne̱ ni̱ ta̱xi̱ Espíritu Santo ku̱ndu̱u̱ ndo̱ꞌ te̱ pa̱xto nuu̱ꞌ, te̱ ko̱to̱ ña̱ꞌaꞌ ndo̱ꞌ, kua̱chi̱ ndii ni̱ nda̱sa̱ndu̱u̱ a̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ kuenta a̱ xiinꞌ níiꞌ siꞌe̱ mi̱iꞌ a̱.
28 Cuidem de vocês mesmos e de todo o rebanho que o Espírito Santo entregou aos seus cuidados, como pastores da Igreja de Deus, que ele comprou por meio do sangue do seu próprio Filho.
29 Sa̱kanꞌ ña̱ xiní yuꞌu̱ ña̱ kii̱ꞌ kuꞌu̱n i̱ ndii, ko̱ꞌni̱ te̱ yivi̱ꞌ te̱i̱n ndo̱ꞌ, te̱ ku̱u̱ ra̱ nde̱e̱ naa lobo ni̱a̱ꞌa, tiꞌ xikaꞌ kuni ka̱xi̱ꞌ mbe̱e̱, sa̱kanꞌ ña̱ ka̱ka̱ ra̱ sa̱tíviꞌ ra̱ nimá ndoꞌó.
29 Pois eu sei que, depois que eu for, aparecerão lobos ferozes no meio de vocês e eles não terão pena do rebanho.
30 Te̱ te̱i̱n mi̱iꞌ ndo̱ꞌ ki̱e̱e̱ sa̱va̱ te̱ kaꞌa̱n tu̱n vixi̱, te̱ xi̱ta̱ꞌ ra̱ ne̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús, te̱ ku̱ndiku̱n ni̱a̱ xata̱ꞌ mi̱iꞌ ra̱.
30 E chegará o tempo em que alguns de vocês contarão mentiras, procurando levar os irmãos para o seu lado.
31 Ña̱ ja̱a̱nꞌ na kuiiꞌ ka̱ka̱ ñuꞌuꞌ i̱ni̱ va̱ ndo̱ꞌ. Te̱ na̱ka̱ꞌanꞌ va̱ ndo̱ꞌ ña̱ niiꞌ uni̱ kuiya̱ nï̱ xi̱kuii̱n i̱ ña̱ sakiꞌinꞌ kuento i̱ i̱ꞌi̱n ndo̱ꞌ. Te̱ kuaꞌa̱ꞌ va̱ i̱chiꞌ ndii, nde̱e̱ ni̱ xa̱ku̱ i̱.
31 Portanto, fiquem vigiando e lembrem que durante três anos, de dia e de noite, eu, chorando, não parei de ensinar cada um de vocês.
32 ’Te̱ vi̱ti̱n sanakuaꞌa i̱ ndoꞌó nda̱ꞌaꞌ Ndiosí xiinꞌ nda̱ꞌaꞌ tu̱ꞌu̱n a̱ ña̱ kaꞌán xaꞌa̱ꞌ ña̱ ndani̱ mi̱iꞌ a̱ yooꞌ. Ña̱ ja̱a̱nꞌ kumiꞌ ndi̱e̱e̱ꞌ te̱ ku̱vi̱ na̱ka̱ta̱ ni̱ꞌi̱ a̱ yooꞌ nuu̱ꞌ i̱chiꞌ a̱. Te̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ tu̱ ku̱vi̱ sa̱a̱ sa̱kanꞌ te̱ na̱ti̱i̱n na ndo̱ꞌ xiinꞌ i̱nga̱ ne̱ nduuꞌ tu̱ ndi̱ti̱a̱ a̱ ña̱ xa̱ ni̱ ta̱xi̱ a̱ kuento a̱ xaꞌa̱ꞌ nuu̱ꞌ e̱ꞌ.
32 — E agora eu os entrego aos cuidados de Deus e da palavra da sua graça. Pois ele pode ajudá-los a progredir espiritualmente e pode dar-lhes as bênçãos que guarda para todo o seu povo.
33 Kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ni̱ ndioo̱ꞌ i̱ni̱ i̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ꞌa̱ nde̱e̱ i̱i̱n ndo̱ꞌ, naa kuuꞌ oro, plata uun toto̱ ndo̱ꞌ.
33 Não cobicei nem a prata, nem o ouro, nem as roupas de ninguém.
34 Xiní ndoꞌó ña̱ ni̱ xa̱chuunꞌ i̱ xiinꞌ nda̱ꞌaꞌ i̱ yoꞌoꞌ, te̱ ni̱ ki̱ꞌi̱n i̱ ña̱ ni̱ kuni̱ nuu̱ꞌ i̱ xiinꞌ ña̱ ni̱ kuni̱ nuu̱ꞌ te̱ ndiakaꞌ taꞌanꞌ xiinꞌ i̱.
34 Pelo contrário, vocês sabem que eu trabalhei com as minhas próprias mãos e consegui tudo o que eu e os meus companheiros de trabalho precisávamos.
35 Te̱ xiinꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ i̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ niaꞌa̱ i̱ ndoꞌó ña̱ sa̱kanꞌ kuní a̱ sa̱chuunꞌ uꞌvi̱ e̱ꞌ te̱ ku̱vi̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ e̱ꞌ ne̱ natiín. Na̱ka̱ꞌanꞌ e̱ꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesús kii̱ꞌ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ndii: “Sañuꞌuꞌ ka̱ Ndiosí yooꞌ kii̱ꞌ taxiꞌ e̱ꞌ ña̱ꞌa̱ te̱ sa̱kanꞌ ña̱ natiinꞌ e̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ.” Sa̱kanꞌ ni̱ kachi̱ Jesús ―ni̱ kachi̱ Pablo xiinꞌ te̱ xi̱xa̱ ja̱a̱nꞌ.
35 Em tudo tenho mostrado a vocês que é trabalhando assim que podemos ajudar os necessitados. Lembrem das palavras do Senhor Jesus: “É mais feliz quem dá do que quem recebe.”
36 Te̱ kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ ra̱ xiinꞌ sa̱kuuꞌ te̱ xi̱xa̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n sa̱kuuꞌ ra̱ xiinꞌ Ndiosí.
36 Quando Paulo acabou de falar, ajoelhou-se com os irmãos e orou.
37 I̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ku̱ tiꞌeꞌ sa̱kuuꞌ ra̱ xiinꞌ Pablo, te̱ ni̱ nu̱mi̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ ni̱ chi̱to tu̱ ra̱ nuu̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ.
37 Então todos choraram muito e abraçaram e beijaram Paulo.
38 Sa̱kanꞌ ña̱ suchiꞌ xa̱va̱ꞌa̱ i̱ni̱ te̱ ja̱a̱nꞌ ko̱to̱ ka̱ ni̱ kaꞌa̱n Pablo xiinꞌ ra̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ka̱ ku̱ni̱ nuu̱ꞌ taꞌanꞌ ra̱. Te̱ ni̱ xaꞌa̱n ndi̱a̱ka̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ nde̱e̱ miiꞌ iinꞌ tundo̱oꞌ.
38 Estavam tristes, especialmente porque ele lhes tinha dito que nunca mais iam vê-lo. Então eles o acompanharam até o navio.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.