Apocalipse 18
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs ACF
1 Te̱ kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ xi̱ni̱ i̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱ni̱ i̱ ña̱ kua̱xi̱ nu̱u̱ i̱nga̱ ángele ndi̱e̱e̱ꞌ kooꞌ chukuuꞌ ndi̱viꞌ, te̱ ni̱ yiꞌe̱ ka̱niiꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ ni̱ xa̱a̱ ña̱ nda̱tu̱nꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ.
1 E depois destas coisas vi descer do céu outro anjo, que tinha grande poder, e a terra foi iluminada com a sua glória.
2 Te̱ tiꞌeꞌ va̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ndii:
2 E clamou fortemente com grande voz, dizendo: Caiu, caiu a grande Babilônia, e se tornou morada de demônios, e coito de todo espírito imundo, e coito de toda ave imunda e odiável.
3 Ni̱ sa̱nduxín Ndiosí ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, kua̱chi̱ ndii su̱vi̱ ni̱a̱ ni̱ xa̱a̱ sa̱kanꞌ, te̱ ni̱ xa̱a̱ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ sa̱kuuꞌ nuu̱ꞌ ña̱ xiín. Sa̱kanꞌ ña̱ nde̱e̱ naa ni̱ sa̱koꞌoꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ vino xatu̱ va̱, te̱ ni̱ xi̱ni̱ va̱ ni̱a̱ xiinꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ sa̱kuuꞌ te̱ xaꞌndia chuunꞌ kuuꞌ nu̱uꞌ nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ ndii, ni̱ xa̱a̱ ra̱ ña̱ xiín xiinꞌ ne̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ ndu̱i̱i̱n ra̱ xiinꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ kua̱chi̱ ña̱ xaaꞌ ni̱a̱. Te̱ sa̱kuuꞌ ne̱ naxiko̱ꞌ ña̱ꞌa̱ i̱i̱n yivi̱ꞌ ndii, ni̱ ku̱vikaꞌ va̱ ni̱a̱ ni̱ xa̱a̱ ne̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ndii̱ꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ xu̱ꞌunꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ kuni ko̱o̱ nda̱tu̱nꞌ ni̱a̱ ―ni̱ kachi̱ ángele ja̱a̱nꞌ.
3 Porque todas as nações beberam do vinho da ira da sua fornicação, e os reis da terra fornicaram com ela; e os mercadores da terra se enriqueceram com a abundância de suas delícias.
4 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ i̱ tu̱ku̱ tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ ña̱ ni̱ ke̱ta̱ ndi̱viꞌ kaꞌán a̱ ndii:
4 E ouvi outra voz do céu, que dizia: Sai dela, povo meu, para que não sejas participante dos seus pecados, e para que não incorras nas suas pragas.
5 Kua̱chi̱ ndii xa̱ kuaꞌa̱ꞌ va̱ kua̱chi̱ ni̱ xa̱a̱ ni̱a̱, te̱ nde̱e̱ ndi̱viꞌ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ Ndiosí ni̱ na̱xa̱a̱ a̱. Te̱ xa̱ ni̱ xa̱a̱ kivi̱ꞌ ña̱ sa̱ndoꞌoꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱ xaꞌa̱ꞌ sa̱kuuꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱ ja̱a̱nꞌ.
5 Porque já os seus pecados se acumularam até ao céu, e Deus se lembrou das iniqüidades dela.
6 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ, sa̱a̱ niiꞌ ni̱ xa̱a̱ ni̱a̱ xiinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ndii, niiꞌ sa̱kanꞌ na ku̱ndo̱ꞌo̱ ni̱a̱. Te̱ na na̱chaꞌvi̱ ni̱a̱ sa̱a̱ niiꞌ ni̱ xa̱a̱ ni̱a̱ ña̱ ni̱a̱ꞌa. Na ku̱tuꞌ katiꞌi̱ꞌ ya̱xinꞌ mi̱iꞌ ni̱a̱ xiinꞌ teꞌ uva̱ va̱ sa̱a̱ niiꞌ ni̱ xa̱a̱ ni̱a̱ ña̱ ni̱a̱ꞌa ja̱a̱nꞌ.
6 Tornai-lhe a dar como ela vos tem dado, e retribuí-lhe em dobro conforme as suas obras; no cálice em que vos deu de beber, dai-lhe a ela em dobro.
7 Sa̱a̱ niiꞌ kuaꞌa̱ꞌ ni̱ xika̱ ñuñuꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ, xiinꞌ sa̱a̱ niiꞌ kuaꞌa̱ꞌ ni̱ xika̱ sii̱ꞌ ni̱a̱ꞌa ni̱a̱ ndii, niiꞌ sa̱kanꞌ na ku̱ndo̱ꞌo̱ uꞌvi̱ ni̱a̱, te̱ niiꞌ sa̱kanꞌ tu̱ na kua̱ku̱ uꞌvi̱ ni̱a̱. Sa̱kanꞌ ña̱ kaꞌán ne̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ nimá ni̱a̱ ndii: “Xaꞌndia chuunꞌ e̱ꞌ nuu̱ꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ ndieeꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ nde̱e̱ naa i̱i̱n te̱ xaꞌndia chuunꞌ kuuꞌ nu̱uꞌ, te̱ kuä̱sa̱ꞌ tu̱ ndoꞌoꞌ e̱ꞌ nde̱e̱ naa i̱i̱n ñaꞌ kuaa̱nꞌ, te̱ ni̱ nde̱e̱ kö̱o̱ꞌ tu̱ kivi̱ꞌ ku̱suchiꞌ i̱ni̱ e̱ꞌ”, kachi ni̱a̱ xiinꞌ nimá ni̱a̱.
7 Quanto ela se glorificou, e em delícias esteve, foi-lhe outro tanto de tormento e pranto; porque diz em seu coração: Estou assentada como rainha, e não sou viúva, e não verei o pranto.
8 Xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na i̱i̱n xaa̱ kiꞌi̱ꞌ kui̱ti̱ꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ ku̱ndo̱ꞌo̱ ni̱a̱, ko̱o̱ ña̱ ku̱vi̱ ni̱a̱, ko̱o̱ tu̱ ña̱ ku̱suchiꞌ i̱ni̱ ni̱a̱, te̱ ko̱o̱ ni̱ tu̱ so̱ko̱, te̱ ko̱ko̱ tu̱ ñu̱u̱ ni̱a̱. Sa̱kanꞌ ña̱ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Ndiosí, ña̱ sa̱naꞌmá ña̱ꞌaꞌ ndii, ndi̱e̱eꞌ kooꞌ chukuuꞌ a̱.
8 Portanto, num dia virão as suas pragas, a morte, e o pranto, e a fome; e será queimada no fogo; porque é forte o Senhor Deus que a julga.
9 Te̱ kii̱ꞌ ku̱ni̱ te̱ xaꞌndia chuunꞌ kuuꞌ nu̱uꞌ nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ ñuꞌma̱ ña̱ xixí ñu̱u̱ Babilonia ja̱a̱nꞌ ndii, ku̱suchiꞌ va̱ i̱ni̱ ra̱, te̱ kua̱ku̱ uꞌvi̱ tu̱ ra̱. Sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ te̱ ja̱a̱nꞌ kua̱chi̱ ka̱ꞌa̱n ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xika̱ sii̱ꞌ ni̱a̱ꞌa tu̱ ra̱ i̱kanꞌ.
9 E os reis da terra, que fornicaram com ela, e viveram em delícias, a chorarão, e sobre ela prantearão, quando virem a fumaça do seu incêndio;
10 Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ yiꞌvi ra̱ ku̱ndo̱ꞌo̱ na ra̱ xiinꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ ndii, nde̱e̱ ndo̱so̱ꞌ kui̱ta̱ ra̱, te̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii:
10 Estando de longe pelo temor do seu tormento, dizendo: Ai! ai daquela grande cidade de Babilônia, aquela forte cidade! pois em uma hora veio o seu juízo.
11 Te̱ ne̱ naxiko̱ꞌ ña̱ꞌa̱ i̱i̱n yivi̱ꞌ ndii, ku̱suchiꞌ tu̱ i̱ni̱ ni̱a̱, te̱ kua̱ku̱ uꞌvi̱ tu̱ ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ ne̱ ni̱ ndiee̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ kö̱o̱ꞌ ka̱ ne̱ sa̱ta̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ña̱ꞌa̱ ña̱ ya̱ꞌvi̱ ña̱ xiko̱ꞌ ni̱a̱,
11 E sobre ela choram e lamentam os mercadores da terra; porque ninguém mais compra as suas mercadorias:
12 naa kuuꞌ oro, xiinꞌ plata, xiinꞌ kuaꞌa̱ꞌ nuu̱ꞌ yuu̱ꞌ xiñu̱ ña̱ ndiaa yaꞌviꞌ, xiinꞌ yuu̱ꞌ yiꞌé ña̱ naniꞌ perla. Naa kuuꞌ kiꞌinꞌ nuu̱ꞌ toto̱ nda̱tu̱nꞌ va̱, naa kuuꞌ toto̱ ya̱a̱ va̱, xiinꞌ toto̱ ndu̱kunꞌ, xiinꞌ toto̱ kuaꞌa ndu̱kunꞌ, xiinꞌ toto̱ yaꞌviꞌ va̱ ña̱ na̱niꞌ seda. Te̱ kö̱o̱ꞌ ka̱ ne̱ sa̱ta̱ꞌ tu̱ kuaꞌa̱ꞌ ña̱ꞌa̱ ña̱ ya̱ꞌvi̱ ña̱ xiko̱ꞌ ni̱a̱, naa kuuꞌ vitu̱ꞌ xavixínꞌ, xiinꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ꞌa̱ ña̱ kuaꞌa xiinꞌ ndi̱kiꞌ nuu̱ꞌ elefante, xiinꞌ vitu̱ꞌ yaꞌviꞌ va̱, xiinꞌ ka̱a̱, xiinꞌ ka̱a̱ kuaꞌa, xiinꞌ ka̱a̱ tiꞌeꞌ va̱, xiinꞌ yuu̱ꞌ ña̱ naniꞌ mármol.
12 Mercadorias de ouro, e de prata, e de pedras preciosas, e de pérolas, e de linho fino, e de púrpura, e de seda, e de escarlata; e toda a madeira odorífera, e todo o vaso de marfim, e todo o vaso de madeira preciosíssima, de bronze e de ferro, e de mármore;
13 Te̱ kö̱o̱ꞌ ka̱ tu̱ ne̱ sa̱ta̱ꞌ ña̱ꞌa̱ kuaꞌa̱ꞌ ña̱ ya̱ꞌvi̱ ña̱ xiko̱ꞌ ni̱a̱, naa kuuꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ xaaꞌ asi̱nꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ, naa kuuꞌ canela, xiinꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ xavixínꞌ, naa kuuꞌ su̱xa̱ chu̱ꞌma, xiinꞌ ña̱ xavixínꞌ ña̱ naniꞌ mirra, xiinꞌ kiꞌinꞌ nuu̱ꞌ ka̱ ti̱kui xavixínꞌ ya̱ꞌvi̱. Te̱ kö̱o̱ꞌ ka̱ ne̱ sa̱ta̱ꞌ tu̱ ña̱ꞌa̱ ni̱a̱, naa kuuꞌ vino, xiinꞌ xa̱ꞌa̱n oliva, xiinꞌ yu̱chiꞌ xita̱ꞌ va̱ꞌa̱ ña̱ ndiꞌi̱ va̱, xiinꞌ ndi̱kinꞌ trigo, naa kuuꞌ si̱ndiki̱ꞌ, xiinꞌ mbe̱e̱, xiinꞌ kuei, xiinꞌ carreta tunꞌ kañuuꞌ kuei, xiinꞌ nde̱e̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ni̱ keꞌvi̱ xachuunꞌ nuu̱ꞌ i̱i̱n xto̱ꞌo̱.
13 E canela, e perfume, e mirra, e incenso, e vinho, e azeite, e flor de farinha, e trigo, e gado, e ovelhas; e cavalos, e carros, e corpos e almas de homens.
14 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
14 E o fruto do desejo da tua alma foi-se de ti; e todas as coisas gostosas e excelentes se foram de ti, e não mais as acharás.
15 Te̱ nde̱e̱ xikaꞌ kui̱ta̱ tu̱ ne̱ naxiko̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, ne̱ ni̱ ku̱vikaꞌ xa̱ꞌaꞌ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ yiꞌvi va̱ tu̱ ni̱a̱ ña̱ ku̱ndo̱ꞌo̱ ni̱a̱ xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ku̱suchiꞌ i̱ni̱ ni̱a̱ te̱ kua̱ku̱ uꞌvi̱ ni̱a̱,
15 Os mercadores destas coisas, que dela se enriqueceram, estarão de longe, pelo temor do seu tormento, chorando e lamentando,
16 te̱ kaꞌa̱n tu̱ ni̱a̱ ndii:
16 E dizendo: Ai, ai daquela grande cidade! que estava vestida de linho fino, de púrpura, de escarlata; e adornada com ouro e pedras preciosas e pérolas! porque numa hora foram assoladas tantas riquezas.
17 Te̱ i̱i̱n ni̱ xa̱a̱ kiꞌi̱ꞌ kui̱ti̱ꞌ ña̱ ni̱ ndo̱ñuꞌuꞌ ña̱ vikaꞌ ni̱a̱ ―kachi̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ.
17 E todo piloto, e todo o que navega em naus, e todo marinheiro, e todos os que negociam no mar se puseram de longe;
18 te̱ kii̱ꞌ ku̱ni̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ ñuꞌma̱ ña̱ xixí ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ ndii, kaꞌa̱n tiꞌeꞌ ni̱a̱ ndii:
18 E, vendo a fumaça do seu incêndio, clamaram, dizendo: Que cidade é semelhante a esta grande cidade?
19 Te̱ sa̱kaaꞌ ni̱a̱ ya̱kaꞌ xíniꞌ ni̱a̱, te̱ ndeꞌi̱ tiꞌeꞌ ni̱a̱, te̱ kua̱ku̱ ni̱a̱, te̱ kaꞌán ndaꞌvi ni̱a̱ ndii:
19 E lançaram pó sobre as suas cabeças, e clamaram, chorando, e lamentando, e dizendo: Ai, ai daquela grande cidade! na qual todos os que tinham naus no mar se enriqueceram em razão da sua opulência; porque numa hora foi assolada.
20 Te̱ ndoꞌó, ña̱ ndieeꞌ ndi̱viꞌ, ne̱ nduuꞌ kuenta Ndiosí, xiinꞌ te̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ Jesús saniaꞌá i̱chiꞌ a̱, xiinꞌ ne̱ ni̱ kaꞌa̱n tiakú tu̱ꞌu̱n a̱ ndii, na na̱kua̱tiaꞌ na nimá ndo̱ꞌ. Kua̱chi̱ ndii xa̱ ni̱ ke̱ndiaa̱ꞌ yaꞌviꞌ Ndiosí nuu̱ꞌ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱ ña̱ ni̱ sa̱ndoꞌoꞌ ni̱a̱ ndoꞌó, ni̱ kachi̱ tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ.
20 Alegra-te sobre ela, ó céu, e vós, santos apóstolos e profetas; porque já Deus julgou a vossa causa quanto a ela.
21 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ndo̱ni̱ꞌi̱ i̱i̱n ángele ndi̱e̱e̱ꞌ va̱ i̱i̱n yuu̱ꞌ chie̱ va̱, ña̱ kaaꞌ nde̱e̱ naa yuu̱ꞌ molino, te̱ ni̱ ska̱naꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱ ti̱xi̱n mi̱ni̱ kaꞌnuꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ndii:
21 E um forte anjo levantou uma pedra como uma grande mó, e lançou-a no mar, dizendo: Com igual ímpeto será lançada babilônia, aquela grande cidade, e não será jamais achada.
22 Te̱ kü̱ni̱ so̱ꞌo̱ ka̱ ne̱ yivi̱ꞌ nde̱e̱ i̱i̱n ya̱a̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, naa kuuꞌ ña̱ xandaaꞌ te̱ yivi̱ꞌ ñuu̱ꞌ, naa kuuꞌ ña̱ xitaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, naa kuuꞌ ña̱ tivi ra̱ tunꞌ yoo̱ꞌ, naa kuuꞌ ndu̱su̱ nda̱chuunꞌ. Te̱ kö̱o̱ꞌ ka̱ ne̱ chu̱u̱n va̱ nuu̱ꞌ ña̱ xaꞌa ni̱a̱ xiinꞌ nda̱ꞌaꞌ ni̱a̱. Te̱ ni̱ nde̱e̱ kü̱tiaku̱ ka̱ tu̱ ni̱ꞌi̱ ña̱ ndi̱ko̱ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
22 E em ti não se ouvirá mais a voz de harpistas, e de músicos, e de flautistas, e de trombeteiros, e nenhum artífice de arte alguma se achará mais em ti; e ruído de mó em ti não se ouvirá mais;
23 Te̱ kö̱tuu̱n ka̱ ka̱a̱ tuún ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ kö̱o̱ꞌ ka̱ ne̱ tundaꞌáꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ. Kua̱chi̱ ndii, ne̱ ni̱ sa̱ta̱ꞌ ña̱ꞌa̱ ñu̱u̱ ndo̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ naxiko̱ꞌ ni̱a̱, ni̱ nduu̱ ne̱ ndi̱e̱eꞌ ka̱ i̱i̱n ka̱niiꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ. Te̱ ni̱ xi̱ni̱ xaꞌanꞌ ndo̱ꞌ xiinꞌ ña̱ kuini̱ꞌ ndo̱ꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ.
23 E luz de candeia não mais luzirá em ti, e voz de esposo e de esposa não mais em ti se ouvirá; porque os teus mercadores eram os grandes da terra; porque todas as nações foram enganadas pelas tuas feitiçarias.
24 Te̱ ne̱ ni̱ ndiee̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ne̱ ni̱ kaꞌa̱n tiakú tu̱ꞌu̱n Ndiosí, xiinꞌ sa̱va̱ ka̱ ne̱ nduuꞌ kuenta a̱, xiinꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ ni̱ xiꞌi̱ i̱i̱n ka̱niiꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ ángele ja̱a̱nꞌ.
24 E nela se achou o sangue dos profetas, e dos santos, e de todos os que foram mortos na terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.