Atos 21
Mengen NT (MEE_TBL) vs NVT
1 Ngarume, ka inae mangng ka rea tapu, na mangng ka kutapu ka mono ba ka pira tupu tae Kos. Me ngangaila na mangng ka loa tae Rores, ba ngarume na mangng ka savele tae Patara.
1 Depois de nos despedirmos, navegamos em direção à ilha de Cós. No dia seguinte, chegamos a Rodes e, então, a Pátara.
2 Ngae Patara na mangng ka so nga mono, ba mangng ka kalipa ka mono tetoto ore bai ta pirangtoto tae Ponisia. Ka baina mangng ka taepatae nga mono laeala, ba ka kutapu.
2 Ali, embarcamos num navio que partia para a Fenícia.
3 Ka ina mangng pira ka panna te tapu, na mangng ka kele Saipras. Ava mangng ka kavesia nuta laeala nga bava e ta kama a laeva ta loanga tae Siria. Ngarume na mangng ka lele ngae Taia, ba ka so nga mono nga ina barangaleleme ke bai ta ulongmalagange oru reke momo nga mono.
3 Avistamos a ilha de Chipre, passamos por ela à nossa esquerda e aportamos em Tiro, na Síria, onde o navio deixaria sua carga.
4 Ka ina mangng kalipa ka ra lopatokonakana re nga maga kunna laeala tapu, na mangng ka momo kala nge ri ka kaeme ka ri lima ba kena. Ba ra lopatokonakana nginngina keke rorole kae Pol inae Kannu E Tupu papanau rea ka maenang reke la leleng nge i. Minmina na keke rorole gingging ta i sane nge loa tae Ierusalem.
4 No desembarque, encontramos os discípulos que ali viviam e ficamos com eles por uma semana. Pelo Espírito, eles advertiam Paulo de que não fosse a Jerusalém.
5 Ava ka ina kae re nga momongamangng nga inaeala ke rongo tapu, na mangng ka kutapu ka taongamangng. Na ra lopatokonakana ra panung kinung kala nga nareapengana memena ba goe rae ri keke tatao kala nge mangng. Ka ina mangng lelemalaga nga maga kunna laeala e bollau, na mangng ka parovanu ba ka kava nga bai puna.
5 Ao fim de nosso tempo ali, voltamos ao navio, e toda a congregação, incluindo mulheres e crianças, saiu da cidade e nos acompanhou até a praia. Ali nos ajoelhamos, oramos
6 Ba ka ina mangng palipauu mangng tapu, na mangng ka taepatae nga mono, ava ri keke galiu ta bale nga ri.
6 e nos despedimos. Então subimos a bordo, e eles voltaram para casa.
7 Minmina na mangng ka kaꞌe Taia na ka loa ba ka lele ngae Tolemes. Ba ka ina mangng tagukama ka ra lopatokonakana re nga inaeala, na mangng ka momo kala nge ri ka kae te.
7 Depois que partimos de Tiro, chegamos a Ptolemaida, onde saudamos os irmãos e passamos um dia.
8 Me ngangaila na mangng ka kaꞌe Tolemes ka mono, na ka lele ngae Sisaria. Ba nga inaeala na mangng ka lu ta bale ae Pilip a i agau e pulimalage pangamologa e te Karais, na mangng ka momo kala nge i. Bae Pilip ka i a agau te e nga Pana Lima Ba Lua nginngina ra ra lopatokonakana re ngae Ierusalem ke puli rea ta ri kalaunge aposelme ka kumangng.
8 No dia seguinte, prosseguimos para Cesareia e nos hospedamos na casa de Filipe, o evangelista, um dos sete que tinham servido na igreja em Jerusalém.
9 Ba i ka nena ka goe tugulu ra bale re sane ke kamapita kama, ba ka ri ra ra bale reke toe Nutu kaona.
9 Ele tinha quatro filhas solteiras que profetizavam.
10 Na ka ina mangng momo nga ina ka kae palu tapu, na agau te e toe Nutu kaona a giana nge Agavus ke pa ngae Iurea ba ke so lagape tae Sisaria.
10 Muitos dias depois, chegou da Judeia um profeta chamado Ágabo.
11 Ba ka ine atu te mangng, na ke i rave ligongpita ae Pol ba ke samapite i muni kaename ba kamaname kia. Ba ke role roma, “Kannu E Tupu ke role minakai roma: ‘Iura re ngae Ierusalem keke la ligongpitange apanung a ligongpita ae i ikia minmina mana. Na keke la tungnge ta ra sana ri ra Iura kamareame.’”
11 Ele veio ao nosso encontro, tomou o cinto de Paulo e com ele amarrou os próprios pés e as mãos. Em seguida, disse: “O Espírito Santo declara: ‘Assim o dono deste cinto será amarrado pelos judeus, em Jerusalém, e entregue aos gentios’”.
12 Ka ina mangng longe pangamologa laeala ae Agavus kanna, na mangng kala nga ragau pattoto reke momo ka paturu ta taningkale Pol ta i manenasa loanga tae Ierusalem.
12 Ao ouvir isso, nós e os irmãos dali suplicamos a Paulo que não fosse a Jerusalém.
13 Nae Pol ke ala mangng roma, “Ke meimia na miau kaka tantani baka baimagalimotmotu kau? Iau ka sana kalitupu iau ta ri ligongpita iau mana. Ka kalitupu iau ta ri balingmate iau ngae Ierusalem kurumea kumangngaungana ka kumangng ae Iesus Avolau kanna.”
13 Ele, porém, disse: “Por que todo esse choro? Assim vocês me partem o coração! Estou pronto não apenas para ser preso em Jerusalém, mas para morrer pelo Senhor Jesus”.
14 Ba ka ina mangng sana gingging ta bongatotokale, na mangng ka malo mana ka rolengamangng kia roma, “Mangng nga kava roma, orume ale ngeke lele kurumea Iesus Avolau lonangana mana.”
14 Quando ficou evidente que não conseguiríamos fazê-lo mudar de ideia, desistimos e dissemos: “Que seja feita a vontade do Senhor”.
15 Ngarume nga kae nginngina, na mangng ka kalitupe oru nga kanmangng ba ka kutapu tae Ierusalem.
15 Depois disso, arrumamos nossas coisas e partimos para Jerusalém.
16 Na ra lopatokonakana palu re ngae Sisaria keke tao kala nge mangng bole, ba keke loa kamangng ta momong nga bale ae Nason. Ka i a apanung te e ngae Saipras, ba i ka lonapatokona te Iesus Avolau nganige tapu.
16 Alguns discípulos de Cesareia nos acompanharam e nos levaram à casa de Mnasom, nascido em Chipre e um dos primeiros discípulos.
17 Ka ina mangng lele ngae Ierusalem, na ra lopatokonakana keke tagukama kamangng ka loreaserengngana raumana.
17 Quando chegamos a Jerusalém, os irmãos nos deram calorosas boas-vindas.
18 Me ngangaila nae Pol ke loa kala nge mangng ta kelange Iems, ba reke taoamugmuga ka ra lopatokonakana keke momo nangina bole.
18 No dia seguinte, Paulo foi conosco a um encontro com Tiago, e todos os presbíteros da igreja de Jerusalém estavam presentes.
19 Ka inae Pol tagukama kerea tapu, na i ke paturu ta turung ka pallangana ka orume kinung rae Nutu kuma ki inae i ae Pol kumkuma ngaliua nga ragau ra sana ri ra Iura.
19 Depois que Paulo os cumprimentou, relatou em detalhes o que Deus havia realizado entre os gentios por meio de seu ministério.
20 Na ka ina ri ke longe pangamologa nginngina, na keke paturu ta kalapagange Nutu. Na keke role kae Pol roma, “Koli, one ka longomatana tapu roma, ka ragau papatu raumana ra ri ra Iura ka loreapatokona te Iesus Avolau, ba ri kinung keke gingging raumana ta loangakurumea bangapaga rae Nutu kanna.
20 Quando ouviram isso, louvaram a Deus e disseram: “Você sabe, irmão, quantos milhares de judeus também creram, e todos eles seguem à risca a lei de Moisés.
21 Ava ragau palu keke turu one te ri roma, one ko palomatantane Iura reke momo ngaliua nga ragau ra sana ri ra Iura ta ri manereasa loangakurumea bangapaga rae Nutu tungu rea te Moses. Ba bole keke rorole roma, one ko palomatantane Iura nginngina ta ri manereasa totongtaliunge goe rae ri, ba ta ri manereasa loangakurumea bainga pattoto rae ita.
21 Mas eles foram informados de que você ensina todos os judeus que vivem entre os gentios a abandonarem a lei de Moisés. Ouviram que você os instrui a não circuncidarem os filhos nem seguirem os costumes judaicos.
22 Na mangng ka la maingamia ta baina ri nga loreamatana roma, pangamologa nginngina ra ri ke longo rea te one ke sane ke tupu? Ta ragau keke la longe ino atu tae Ierusalem.
22 Que faremos? Certamente eles saberão que você chegou.
23 Minmina na ngo kuma kurumea turungamangng te one minakai: Ka pana tugulu rikai nge ita onreke momalla ta kumangng kurumea patongkala ngareangana te Nutu.
23 “Queremos que você faça o seguinte. Temos aqui quatro homens que cumpriram um voto.
24 Minmina na miau ngaka rave pana tugulu nginngina, na miau bae ri ngaka palellepaꞌe miramiaume kurumea bangapaga ae ita. Ngarume na ngaka tunge lollokanna ta pirisme ta baina pana tugulu ngeke kavitote gilirea kurumea bainga ae ita. Ka ina miau ngaka kuma minmina na ragau karolu ala nga loreamatana roma, oru ra ri ke longo rea te one ka sana kaomannmannangana ki. Ba nga momongang one ko longlongo palimule ta bangapaga rae Nutu kanna bole.
24 Vá com eles ao templo e participe da cerimônia de purificação. Pague as despesas para realizarem o ritual de raspar a cabeça. Então todos saberão que os rumores são falsos e que você mesmo cumpre as leis judaicas.
25 Ava nga ragau ra sana ri ra Iura reke lele ra lopatokonakana, mangng ka paꞌe lau tapu ore turu ta potongpita laeala ae mangng ta ri manereasa kaninge kaning reke parototokala onra ragau ke tungu rea ma ri ra tunga ta nutu ra goanga. Ba ta ri manereasa kaninge savalu, ba posi te ora agau pule ganna. Ba ta ri manereasa kenong kala nga avale a sana i a nareapengana ba apanung a sana i a nareatale.”
25 “Quanto aos convertidos gentios, devem fazer aquilo que pedimos por carta: abster-se de comer alimentos oferecidos a ídolos, de consumir o sangue ou a carne de animais estrangulados e de praticar a imoralidade sexual”.
26 Ka bainae Pol ke rave pana tugulu ba me ngangaila na i ke pature kumangng e nga pangalellepaꞌe i bae ri mirareame kurumea bangapagame. Na ngarume na i ke lu lakallo ta tempel ta baina i turunglomatana paka piris ka kae a pangalellepa la ronga kia. Ba bole i ke bai ta turunglomatana paka piris ka kae a i la balinge posime ba tungnge oru nga ri kenakena kanrea ma tungame te Nutu.
26 No dia seguinte, Paulo se purificou junto com aqueles homens e entrou no templo. Declarou quando terminariam os dias da purificação e quando seria oferecido o sacrifício em favor deles.
27 Ka ina kae nginngina ka ri lima ba lua ra Pol puli rea ta ri pangalellepaꞌe mirareame ke kokoro ta ronga, na Iura palu re ngae Esia keke kele Pol ngallo nga tempel. Ba keke paturu ta baingapagange iu ngaliua nga ragau. Minmina na ri keke laue Pol
27 Estando os sete dias quase no fim, alguns judeus da província da Ásia viram Paulo no templo e incitaram a multidão contra ele. Agarraram-no,
28 ka relingarea roma, “Ragau re ngae Israel, ngaka kalau mangng! Aekia ka i a agau laeala ore palomatantane ragau kinung re nga magame kinung palimule ta ri rolengbainga ka ragau rae ita ba bangapaga rae ita kala nga tempel laekia. Ba i ke sane kuma minmina mana. Ke sa. I ke pamukune malle laekia e tupu ine atu ka Girikme lakallo ta tempel bole.”
28 gritando: “Homens de Israel, ajudem-nos! Este é o homem que fala contra nosso povo em toda parte e ensina todos a desobedecerem às leis judaicas. Fala contra o templo e até profana este santo lugar, trazendo gentios para dentro dele”.
29 Ri keke bai ka rolengarea minmina kurumea, pala na keke kele Girik te a giana nge Tropimus e ngae Epesus kala nge Pol ngallo ngae Ierusalem. Minmina na ri ka loreavavai roma, Pol ke loa kia lakallo ta tempel bole.
29 Antes tinham visto Paulo na cidade com Trófimo, um gentio de Éfeso, e concluíram que Paulo o havia levado para dentro do templo.
30 Na re nga iname kalaoka ngallo nga maga kunna laeala e bollau siarea ke sigipaga raumana. Minmina na ri keke pira kinung, na keke rapite Pol ba keke utupallala kia lagapotu nga tempel. Ba ka panna laeala mana na ra kurtalingling nga tempel keke pulakale biunga re nga tempel.
30 Toda a cidade se agitou com essas acusações, e houve grande tumulto. A multidão agarrou Paulo e o arrastou para fora do templo, e imediatamente foram fechadas as portas.
31 Na ka ina ragau ke amva ta balingmatenge Pol, na turung te ke loa ta kelangpatali e ngae Rom nga ra balingkana roma, ragau keke bavaia kalingragina e bollau nga iname kinung ngallo ngae Ierusalem.
31 Quando procuravam matar Paulo, chegou ao comandante do regimento romano a notícia de que toda a Jerusalém estava em rebuliço.
32 Minmina na i ke rave ra balingkana ba re kapunu nge ri palu bolvole, na ke pira ta reke balvalia Pol. Ba ka ina ragau ke kele kelangpatali laeala kala nga ra balingkana rae i, na keke rongo ta balinge Pol.
32 No mesmo instante, ele chamou seus soldados e oficiais e correu para o meio da multidão. Quando viram o comandante e os soldados se aproximarem, pararam de espancar Paulo.
33 Na kelangpatali nga ra balingkana ke loa te Pol na ke laue. Ba ke role ta ra balingkana samangpitange ka oalome ka ri lua reke gingging raumana. Na i ke paturu ta balinglagange ragau te Pol roma, “Agau laekia ka i a tai, ba i ke baia taru?”
33 Então o comandante o prendeu e mandou que o amarrassem com duas correntes. Em seguida, perguntou à multidão quem era ele e o que havia feito.
34 Ava palu re nga maluame keke rereli tonto, ba palu ka kanrea ina patonto. Ba kelangpatali laeala ke sane kalipa ka otte te Pol kurumea, maluame relingareangana maina ke bollau raumana. Minmina na i ke role ta ra balingkana ngeke loa kae Pol lakallo ta bale ae ri.
34 Uns gritavam uma coisa, outros gritavam outra. Não conseguindo descobrir a verdade no meio de todo o tumulto, ordenou que Paulo fosse levado à fortaleza.
35 Ava ka ineke loa ba ke lele nga taengapatae e loa lakailu ta bale ae ri, na i ke role ta ra balingkana paunge Pol ta maluame iukereangana ke lele bollau raumana.
35 Quando Paulo chegou às escadas, o povo se tornou tão violento que os soldados tiveram de levantá-lo nos ombros para protegê-lo.
36 Ba maluame reke lola kurume rea keke rereli ka rolengarea e te Pol roma, “Ka sapipune!”
36 E a multidão foi atrás, gritando: “Matem-no! Matem-no!”.
37 Na ka ina ra balingkana ke kokoro ta ri ravunge Pol lakallo ta bale, nae Pol ke ballage kelangapatali nga ra balingkana roma, “Ke pe ta iau rolenge otte pakone?” Na kelangpatali ke ale ka magiongana roma, “Ka longomatana ka kaling ae Girik?
37 Quando Paulo estava para ser levado à fortaleza, disse ao comandante: “Posso ter uma palavra com o senhor?”. Surpreso, o comandante perguntou: “Você fala grego?
38 Iau ka roma, ka one a agau laeala e ngae Isip ore pala na i ke bai ka longasa e bollau ta gavaman, ba ke taoamuga ka ra balingpunu ragaukana ka ri 4,000 ta ina a sana ragau momo ngia.”
38 Não é você o egípcio que liderou uma rebelião algum tempo atrás e levou consigo ao deserto quatro mil assassinos?”.
39 Avae Pol ke ale roma, “Ka iau a Iura te e nga maga kunna e bollau ae Tarasus nga porovins e ngae Silisia. Ka iau e nga maga kunna te a giana bollau raumana nga ragau. Ba iau ka ballaga ta one ngatangng ta iau pangamologa kala nga ragau.”
39 “Não”, respondeu Paulo. “Sou judeu e cidadão de Tarso, cidade importante da Cilícia. Por favor, permita-me falar a esta gente.”
40 Ka ina kelangpatali ngata ta i pangamologa, nae Pol ke maisi nga taengapatae ba ke parule ragau ka kamana. Ba ka ineke rulu, nae Pol ke role te ri ka kaling ae Iburume roma:
40 O comandante concordou, de modo que Paulo ficou em pé na escadaria e fez sinal para o povo se calar. Logo, um silêncio profundo envolveu a multidão, e ele lhes falou em aramaico, o idioma deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.