Romanos 4

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Na ita ka la rolenge pangamologa a taru e te sisiukita ae Abaram? Ba i ke kalipa ka taru?
1 Do ponto de vista humano, Abraão foi o fundador de nossa nação. O que descobriu ele?
2 Taroma Nutu te patoe Abaram ka agau e tupu kurumea kumangnganame, na i te mulia ka i muni kumangngana. Ava i nga manenasa mulianga nge Nutu raguna.
2 Se suas boas obras o tivessem tornado justo, ele teria motivo para se vangloriar, mas não perante Deus.
3 Ta pangamologa ae Nutu kanna ke role roma, “Abaram ka lonapatokona te Nutu, nae Nutu ke patoe ka agau a baingana tupu.”
3 Pois as Escrituras dizem: “Abraão creu em Deus, e assim foi considerado justo”.
4 Na ka ina agau nge kumkuma ba ngeke kolkolia, na kumangngana laeala kunna ka sana i a tunga. Ke sa. Ka i a alanga ore nga kumangngana mana.
4 O salário daquele que trabalha não é um presente, mas um direito.
5 Ava nga agau ore sane kumkuma ava lonapatokona te Nutu e patpatoe reke sosoali ka reke tupu, Nutu nge tungumane patongana ka agau ka agau e tupu ta agau laeala kurumea lopatokona ae i.
5 Contudo, ninguém é considerado justo com base em seu trabalho, mas sim por meio de sua fé em Deus, que declara justos os pecadores.
6 Bae Revit ke bai ka rolengana minmina mana bole ine role ta loserengngana orae agau e sane kumkuma avae Nutu patoe ka agau a baingana tupu kurumea lopatokona ae i. Ke role minmina ine paꞌe pangamologa nga Lau Ae Nutu Kanna ore role roma:
6 Davi também falou a esse respeito quando descreveu a felicidade daqueles que são considerados justos sem terem trabalhado para isso:
7 “Ragau rae Nutu osurure baingarea re nga longasa ta bangapaga rae Nutu kanna,
7 “Como são felizes aqueles cuja desobediência é perdoada, cujos pecados são cobertos!
8 Ba agau a Nutu sane la patonge baingana reke sosoali ngarume nga lonasereng raumana.”
8 Sim, como são felizes aqueles cujo pecado o Senhor não leva mais em conta!”.
9 Na iau ae Pol nga ballaga roma, loserengngana laeala a Revit rorole te ka orae reke rave totongtaliu mana, o ka orae re sane ke rave totongtaliu bole? Ka orae re sane ke rave totongtaliu bole ta ita amaka rorole roma, “Abaram ka lonapatokona te Nutu, nae Nutu ke patoe ka agau e tupu.”
9 Por acaso essa bênção é apenas para os judeus, ou se estende também aos gentios incircuncidados? Já dissemos que Deus considerou Abraão justo por meio de sua fé.
10 Avae Nutu ke patoe ka agau e tupu nga pia? Ke patoe minmina ngarume nga totongtaliungana o pala ta i ravunge totongtaliu? I ke sane patoe ka agau e tupu ine rave totongtaliu tapu. Ke sa. Nutu ke patoe Abaram ka agau e tupu pala ta i ravunge totongtaliu.
10 Mas como isso aconteceu? Ele foi considerado justo somente depois de ter sido circuncidado, ou antes disso? Está claro que foi antes de ele ser circuncidado.
11 Ba i ke rave killa e nga totongtaliu ore pakosining kae Nutu patongana kia ka agau e tupu kurumea lopatokona ae i ine sane rave totongtaliu tale. Minmina na ragau ra loreapatokona te Nutu ave sane ke rave totongtaliu ka tamarea nge Abaram, ta bainae Nutu nge pato rea ka reke tupu kurumea lopatokona ae ri.
11 A circuncisão era um sinal de que Abraão já possuía fé e de que Deus já o havia declarado justo, mesmo antes de ele ser circuncidado. Portanto, Abraão é o pai daqueles que têm fé mas não foram circuncidados. Eles são considerados justos por causa de sua fé.
12 Ba ragau reke rave totongtaliu ka tamarea nge Abaram bole. Avae Abaram ka sana i a reke rave totongtaliu mana tamarea, ava reke rave totongtaliu beke tatao nga lopatokona laeala ora sisiukita ae Abaram lonapatokone ine sane rave totongtaliu tale.
12 E Abraão também é o pai daqueles que foram circuncidados, mas somente se tiverem o mesmo tipo de fé que Abraão tinha antes de ser circuncidado.
13 Ka inae Nutu patokala te Abaram kala nga sivuna memena ta ri ngeke rave orume nga mogalo laekia e ngape ngarume, nae Nutu patongkalangana laeala ke sane lele kurumea loangakurume ngareangana ka bangapaga rae Moses kanna. Ke sa. Ke lele kurumea Nutu patongana ka ragau ka baingareame ke tupu kurumea lopatokona ae ri.
13 A promessa de que Abraão e seus descendentes herdariam toda a terra não se baseou em sua obediência à lei de Deus, mas sim no fato de ele ter sido considerado justo quando teve fé.
14 Ta ngaroma ragau ngeke rave oru rae Nutu patokala tao kurumea loangakurume ngareangana ka bangapaga rae Moses kanna, na lopatokona sana nga puna ba patongkala rae Nutu nga ri ra mosmosime mana.
14 Portanto, se a herança prometida é apenas para aqueles que obedecem à lei, a fé é desnecessária, e a promessa, anulada.
15 Iau ka role minmina ta bangapaga rae Moses kanna keke papote Nutu iukiangana ka ragau longasa ngareanganame. Ba taroma bangapagamesa, na agau sane te longosasa.
15 Pois a lei traz ira sobre aqueles que tentam obedecer a ela. A única forma de não quebrar a lei é não ter lei nenhuma para quebrar!
16 Minmina na ragau ravungarea ka oru ra patongkala laeala ae Nutu patokala tao ke lolakurumea lopatokona, ta baina patongkala laeala nge momogingging ta Nutu tungnge ma tunga te Abaram sivuna memename kinung. Ba sane nge loa te Abaram sivuna memena ra bangapagame ke kelapatantali te ri mana. Ke sa. Nge loa bole te Abaram sivuna memena ra lopatokona ae ri a tongana kena ma lopatokona ae Abaram. Ka i a ita kinung sisiukita.
16 É por isso que a promessa vem pela fé, para que ela seja segundo a graça e, assim, alcance toda a descendência de Abraão, não somente os que vivem sob a lei, mas todos que têm fé como a que teve Abraão. Pois ele é o pai de todos que creem.
17 Ba ollaeala ke loakurumea Nutu pangamologangana te Abaram eke paꞌe nga Lau Ae Nutu Kanna ine role roma: “Iau ka puli one ta one a ragau re nga galiau papatu tamarea.” Nga Nutu ae Abaram lonapatokona te raguna Abaram ka i a tamara. Ka i ae Nutu e tungtunge mauling ta reke mate be patpatoe oru re sane ke mommo ma ri ra onreke momo tapu.
17 Conforme aparece nas Escrituras: “Eu o fiz pai de muitas nações”. Isso aconteceu porque Abraão creu no Deus que traz os mortos de volta à vida e cria coisas novas do nada.
18 Na nga ragau kelangareangana ka orume keke roma, Nutu lonapoge oru ra i patokala tao te Abaram tapu. Avae Abaram ka lonapatokona ine momalla ta Nutu kumangng kurumea patokalangana te i. Minmina na i ke lele i a galiau papatu tamarea. Ba ollaeala ke loakurumea Nutu pangamologangana te Abaram roma, “Sisivung memena keke la papatung.”
18 Mesmo quando não havia motivo para ter esperança, Abraão a manteve, crendo que se tornaria o pai de muitas nações. Pois Deus lhe tinha dito: “Esse é o número de descendentes que você terá!”.
19 Bae Abaram lopatokona ae i ke sane magogo ine kele i muni mirana pangapisigingana ma i e mate tapu kurumea, i ka nena ka pesingmatana ka ri base ma 100. Ba malle nga goe kenongana nga napengana ae Sera siana ke gilo bole.
19 E sua fé não se enfraqueceu, embora ele soubesse que, aos cem anos, seu corpo, bem como o ventre de Sara, já não tinham vigor.
20 Avae Abaram ka sana lonakalasasa kae Nutu patongkalangana te i. Ke sa. I ke umma ta leleng gingging nga lopatokona ae i ba ke kinpataetaea Nutu giana
20 Em nenhum momento a fé de Abraão na promessa de Deus vacilou. Na verdade, ela se fortaleceu e, com isso, ele deu glória a Deus.
21 kurumea, i ka lonamatana tapu roma, Nutu ka kana ka gingginga ta i kumangng ka oru ra i patokala tao te i.
21 Abraão estava plenamente convicto de que Deus é poderoso para cumprir tudo que promete.
22 Minmina nae Nutu ke patoe ka “agau a baingana tupu.”
22 Por isso, por sua fé, ele foi considerado justo.
23 Ava ri ke sane ke paꞌe pangamologa nginngina onreke role roma, “Nutu ke patoe ka agau a baingana tupu” ta ri rolenge pangamologa e te Abaram mana. Ke sa.
23 E, quando Deus considerou Abraão justo, não o fez apenas para benefício dele. As Escrituras dizem
24 Panga laeala ka orae ita bole ra ragau rae Nutu la patongo ita ka ragau ra baingareame ke tupu kurumea lopatokona ae ita te Nutu e pasigipage Iesus A Avolaukita nga mateng.
24 que foi também para nosso benefício, pois elas garantem que também seremos considerados justos por crermos naquele que ressuscitou dos mortos a Jesus, nosso Senhor.
25 Keke tunge ta i mateng, ta bainae Nutu nge osurure baingara reke sosoali. Bae Nutu ke pasigipage nga mateng ta baina ita ngaka lele tupu nga raguna.
25 Ele foi entregue à morte por causa de nossos pecados e foi ressuscitado para que fôssemos declarados justos diante de Deus.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.