Mateus 14
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC
1 Ka kae nginngina, nae Eroto a i e kapunu nga gavaman e ngae Rom nga inaeala ke longe Iesus kana turung.
1 Por aquela mesma época, o tetrarca Herodes ouviu falar de Jesus.
2 Na i ke role ka ra kumangngatulu rae i roma, “Agau laeala e kumkuma ka oru nginngina ka i ae Ion E Nga Pangamagoe. I ke mate ava ke sigipaga nga mateng! Minmina na gingginga reke bollalau raumana keke umma ta leleng nge i.”
2 E disse aos seus cortesãos: É João Batista que ressuscitou. É por isso que ele faz tantos milagres.
3 — ausente —
3 Com efeito, Herodes havia mandado prender e acorrentar João, e o tinha mandado meter na prisão por causa de Herodíades, esposa de seu irmão Filipe.
4 — ausente —
4 João lhe tinha dito: Não te é permitido tomá-la por mulher!
5 Bae Eroto ke bai ta i samungpununge Ion, ava ke mataue maluame kurumea, ri keke role roma, Ion ka i a agau te e toe Nutu kaona.
5 De boa mente o mandaria matar; temia, porém, o povo que considerava João um profeta.
6 Ava ka kae te, nae Eroto ke baia kaning te ta pangaserengkalange kae a naname toapisigia. Ba ka kae laeala nae, Erorias tuna piau a malaui ke pesi ngamuga nga ragau reke momo nga kaning laeala. Na malaui laeala ke paserengea Eroto raumana.
6 Mas, na festa de aniversário de nascimento de Herodes, a filha de Herodíades dançou no meio dos convidados e agradou a Herodes.
7 Minmina na i ke patokala ngailu ta i tungnge taru a malaui laeala matea te i.
7 Por isso, ele prometeu com juramento dar-lhe tudo o que lhe pedisse.
8 Ba ka ine ballage naname, na naname ke role kia ta i roleng kae Eroto roma, “Iau ka matea ta one ulonge Ion E Nga Pangamagoe kunna nga raliu te, na ngo atu kia nasai te iau.”
8 Por instigação de sua mãe, ela respondeu: Dá-me aqui, neste prato, a cabeça de João Batista.
9 Na ka inae Eroto a i a kelangpatali longe pangamologa laeala, na i ka ragunaso. Ava pala na i ke patokala ngailu ka pangamologanganame, ba reke tattara ta kaning kala nge i keke longe patongkalangana nginngina. Minmina na i ke ngata ta i tunge ollaeala a malaui laeala ballage te te i.
9 O rei entristeceu-se, mas como havia jurado diante dos convidados, ordenou que lha dessem;
10 Ka baina i ke baꞌe ra balingkana palu ta pulangkala ta ri telengtotonge Ion ganna.
10 e mandou decapitar João na sua prisão.
11 Na keke ule kunna nga raliu te, na keke atu kia ba keke tunge ta malaui laeala. Na i ke loa kia ta naname.
11 A cabeça foi trazida num prato e dada à moça, que a entregou à sua mãe.
12 Na barangalele rae Ion kanna keke atu, na keke rave Ion mirana na keke talue. Na keke loa ba keke turu pakae Iesus.
12 Vieram, então, os discípulos de João transladar seu corpo, e o enterraram. Depois foram dar a notícia a Jesus.
13 Na ka inae Iesus longe ollaeala e lele nge Ion, na i ke taepatae nga manang ba ke kaꞌe inaeala ta loanga ta inte a sana ragau ngia, ta baina i nge momo mana me i. Ava ka ina maluame ke longe pangamologa e ta Iesus kangana, na keke lelemalaga nga maga kunna reke bollalau, ba keke tao ta ri loangakurumea.
13 A essa notícia, Jesus partiu dali numa barca para se retirar a um lugar deserto, mas o povo soube e a multidão das cidades o seguiu a pé.
14 Na ka inae Iesus solele nga me a sivoli kaona ba ke kele maluame, na i ka lonavavai te ri ba ke papea ragau re nge ri ra karea ka soaling.
14 Quando desembarcou, vendo Jesus essa numerosa multidão, moveu-se de compaixão para ela e curou seus doentes.
15 Ba ka ina kae barelulu, na barangalele ra kanna keke loa te i na keke role kia roma, “Ka sana kaning nga malle laekia ba kae ke barelulu tapu. Minmina na ngo baꞌe maluame ta ri loangalu ta magame ta koling karea kaning.”
15 Caía a tarde. Agrupados em volta dele, os discípulos disseram-lhe: Este lugar é deserto e a hora é avançada. Despede esta gente para que vá comprar víveres na aldeia.
16 Avae Iesus ke ala rea roma, “Ke meimia aka bai ta banga rea? Miau ngaka tungu karea kaning.”
16 Jesus, porém, respondeu: Não é necessário: dai-lhe vós mesmos de comer.
17 Na barangalele ra kanna keke ale roma, “Ka kamangnga bereteme ka ri lima ba lea lua mana rikorai.”
17 Mas, disseram eles, nós não temos aqui mais que cinco pães e dois peixes. _
18 Nae Iesus ke role kerea roma, “Ngaka atu ki nasai.”
18 Trazei-mos, disse-lhes ele.
19 Na i ke role ka ragau ta ri tarang nga pailli. Na ke rave bereteme ka ri lima ba lea lua nginngina, na ke kelapatae, ba ke kalapage Nutu. Na ke regipale bereteme, ba ke tungu rea ta barangalele ra kanna ta ri tavoanga ki nga ragau.
19 Mandou, então, a multidão assentar-se na relva, tomou os cinco pães e os dois peixes e, elevando os olhos ao céu, abençoou-os. Partindo em seguida os pães, deu-os aos seus discípulos, que os distribuíram ao povo.
20 Na ragau kinung keke kani ba keke rongo ka loreanganame ka kaning laeala. Na barangalele rae Iesus kanna keke ravukinunge kaning kaloname reke kanilele rea, na keke paponue guratame ka ri tangulelu ba lua ki.
20 Todos comeram e ficaram fartos, e, dos pedaços que sobraram, recolheram doze cestos cheios.
21 Ba ragau reke kani ka kae laeala ka ri basema ra panung ka ri 5,000, ba ka ravale ba goeme keke momo bole.
21 Ora, os convivas foram aproximadamente cinco mil homens, sem contar as mulheres e crianças.
22 Ka panna isunte ngarume, nae Iesus ke role ka barangalele ra kanna ta ri taengapatae nga manang te. Na ke ba rea ta ri loanga pala nge i ta me a sivoli bavana tetoto. Avae Iesus ke momo nga baina i nge baꞌe maluame ngeke lao.
22 Logo depois, Jesus obrigou seus discípulos a entrar na barca e a passar antes dele para a outra margem, enquanto ele despedia a multidão.
23 Ka ine baꞌe maluame eke loa tapu, na i kasikena ke loapatae ta kapangng ta i kavang. Ba ka ina kae barelu, na i ke momo mana me i.
23 Feito isso, subiu à montanha para orar na solidão. E, chegando a noite, estava lá sozinho.
24 Ava manang laeala a barangalele ra kanna ke momo ngia ke momo ngatauga nga me a sivoli kaona tapu. Ba miniuame keke balvalia manang ka balingkolopita ngareangana kia kurumea, bovole ke sanangkalkale manang taongana.
24 Entretanto, já a boa distância da margem, a barca era agitada pelas ondas, pois o vento era contrário.
25 Na ka rigo luana, nae Iesus ke loa te ri ka taongapaingana nga me a sivoli.
25 Pela quarta vigília da noite, Jesus veio a eles, caminhando sobre o mar.
26 Ba ka ina barangalele ra kanna ke kele ine tataopai nga me a sivoli, na keke matau raumana. Ba keke reli kaligi ka mataungarea roma, “Ka i a kannu te!”
26 Quando os discípulos o perceberam caminhando sobre as águas, ficaram com medo: É um fantasma! disseram eles, soltando gritos de terror.
27 Ava bolvole mana nae Iesus ke role kerea roma, “Ngaka momo masi! Iau ikia. Sana ngaka matau.”
27 Mas Jesus logo lhes disse: Tranqüilizai-vos, sou eu. Não tenhais medo!
28 Nae Pita ke ale roma, “Avolau, ngaroma one ikolong, na ngo role kau ta iau taonga te one nga me.”
28 Pedro tomou a palavra e falou: Senhor, se és tu, manda-me ir sobre as águas até junto de ti!
29 Nae Iesus ke role kia roma, “Ngo atu.”
29 Ele disse-lhe: Vem! Pedro saiu da barca e caminhava sobre as águas ao encontro de Jesus.
30 Ava ka ine kelapa ka bovole, na i ke matau. Ba ka ine paturu ta maraleng, na i ke reli kaligi roma, “Avolau, ngo ravulele iau!”
30 Mas, redobrando a violência do vento, teve medo e, começando a afundar, gritou: Senhor, salva-me!
31 Ka pannasa mana, nae Iesus ke kalaꞌe kamana, na ke ravupite. Ba ke role kia roma, “One a kang ka lopatokona e sina, ke meimia na ka long lualua?”
31 No mesmo instante, Jesus estendeu-lhe a mão, segurou-o e lhe disse: Homem de pouca fé, por que duvidaste?
32 Ba ka ineke taepatae nga manang, na bovole ke mate.
32 Apenas tinham subido para a barca, o vento cessou.
33 Na reke momo nga manang keke kalapage Iesus ka rolengarea roma, “Ka one ae Nutu Tuna ka kaomannmannangana.”
33 Então aqueles que estavam na barca prostraram-se diante dele e disseram: Tu és verdadeiramente o Filho de Deus.
34 Ba ka ineke ulutote me a sivoli tapu, na keke lele nga ine ngae Genesaret.
34 E, tendo atravessado, chegaram a Genesaré.
35 Ba ka ina ragau re nga inaeala ke kelapatokone Iesus, na ri keke ba ka pangamologa ta magame kinung reke momotaliue inaeala. Na ragau keke atu ka ragau kinung ra karea soaling te i.
35 As pessoas do lugar o reconheceram e mandaram anunciar por todos os arredores. Apresentaram-lhe, então, todos os doentes,
36 Ba keke tanikalkale ta i ngatangng ta ra karea soaling ngeke kali ka lungapaga ae i sigina matana mana. Ba ragau kinung reke kali kia mirareame keke pepe.
36 rogando-lhe que ao menos deixasse tocar na orla de sua veste. E, todos aqueles que nele tocaram, foram curados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.