Lucas 2
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT
1 Ka kae nginngina ngarume ngae Ion E Nga Pangamagoe lelengana, na agau e kapunu ngae Rom a giana kae Sisa Augustas ke pulia bangapaga te ta baina gavaman nge rave ragau re nga magame kinung giareame.
1 Naqueles dias, o imperador Augusto decretou um recenseamento em todo o império romano.
2 (Ollaeala ka i a kae e kapunu ta ri pange ragau giarea nga inaeala. Ba ke lele ka inae Kiurinias kelapatali ta Porovins ae Siria.)
2 (Esse foi o primeiro recenseamento realizado quando Quirino era governador da Síria.)
3 Minmina na ragau kinung keke kapaligaliu ta maga kunna nga ri ta baina gavaman nge paꞌe giareame.
3 Todos voltaram à cidade de origem para se registrar.
4 Nae Iosep ke mommo ngae Nasaret nga ine ngae Galili, ava i ka i e nga balekaina ae kelangapatali te pala ngae Israel a giana nge Revit. Ba magapuna ae Revit a giana nge Betleem ke momo nga ine ngae Iurea. Minmina nae Iosep ke tutapu e kaꞌe maga kunna ae i na ke loa tae Betleem.
4 Por ser descendente do rei Davi, José viajou da cidade de Nazaré da Galileia para Belém, na Judeia, terra natal de Davi,
5 I ke loa kala nga parongkala ae i ae Maria nga baina gavaman nge paꞌe ri pana lua giarea. Bae Maria ka siana tapu ka kae laeala.
5 levando consigo Maria, sua noiva, que estava grávida.
6 Ka ina ri pana lua keke mommo tale ngae Betleem, na kae ae Maria ta i toangapisiginge goe ae i ke lele.
6 E, estando eles ali, chegou a hora de nascer o bebê.
7 Na i ke rave nena ka goe ora i a panung. Ava bale a ragau ke mommo ngia ke ponu tapu. Minmina na i ke lulupite goe laeala ka malome. Na ke pakenoe ngallo nga malle te eke pakankania posi ra marana ngia.
7 Ela deu à luz seu primeiro filho, um menino. Envolveu-o em faixas de pano e deitou-o numa manjedoura, porque não havia lugar para eles na hospedaria.
8 Ba bole, ngapotu nga maga kunna e bollau ngae Betleem ragau palu keke ellapatali ta sipsip nga ri ka rigo.
8 Naquela noite, havia alguns pastores nos campos próximos, vigiando rebanhos de ovelhas.
9 Na anggelo te ae Nutu ke atu, minmina nae Nutu lamana ke taliu rea, na ka loreasoali raumana.
9 De repente, um anjo do Senhor apareceu entre eles, e o brilho da glória do Senhor os cercou. Ficaram aterrorizados,
10 Ava anggelo laeala ke role kerea roma, “Sana ngaka matau. Ngaka kele. Iau ka atu ta turunge pangamologa e pe te miau. Ka i a pangamologa ore nga pangaserenge ragau karolu.
10 mas o anjo lhes disse: “Não tenham medo! Trago boas notícias, que darão grande alegria a todo o povo.
11 Iau ka role minmina kurumea sonrau, na avale te ke toapisigia Aravunglelekana te miau. Ka i ae Karais a i a Avolau.
11 Hoje em Belém, a cidade de Davi, nasceu o Salvador, que é Cristo, o Senhor!
12 Minmina na miau kaka la kelange killa te roma, miau ngaka kalipa ka bavo te eke lulpite ka malome na keke pakenoe nga malle te eke pakankania maraname ngia.”
12 Vocês o reconhecerão por este sinal: encontrarão o bebê enrolado em faixas de pano, deitado numa manjedoura”.
13 Ka pannasa na galiau te e bollau e nga baling onra ri ra anggelo nge Nutu mallena nga tava keke lele eke momo kala nga anggelo laeala. Na keke kinpataea Nutu giana roma,
13 De repente, juntou-se ao anjo uma grande multidão do exército celestial, louvando a Deus e dizendo:
14 “Ngaka kinpataea Nutu e momo nga malle e ngailu raumana,
14 “Glória a Deus nos mais altos céus, e paz na terra àqueles de que Deus se agrada!”.
15 Ngarume nga ina anggelome ke ka rea galiu ta Nutu mallena nga tava, na reke ellapatali ta sipsipme keke palirole kerea roma, “Aiinee! Ka ita loa bolvole tae Betleem nga baina ita ngaka kele ollaeala e lele ae Nutu papanau ita kia tapu.”
15 Quando os anjos voltaram para o céu, os pastores disseram uns aos outros: “Vamos a Belém para ver esse acontecimento que o Senhor nos anunciou”.
16 Ka baina keke loa bolvole na keke kela pakae Maria ri luae Iosep kala nga bavo ine keno nga malle eke pakankania maraname ngia.
16 Indo depressa ao povoado, encontraram Maria e José, e lá estava o bebê, deitado na manjedoura.
17 Na ka ineke kele na keke papote pangamologa a anggelo turu pakerea e ta goe laekia.
17 Depois de o verem, os pastores contaram a todos o que o anjo tinha dito a respeito da criança,
18 Ba ragau karolu reke longe pangamologa keke kallo ina reke ellapatali ta sipsipme ke turu te ri.
18 e todos que ouviam a história dos pastores ficavam admirados.
19 Nae Maria ke longe pangamologa nginngina ba ka lonagomgome rea.
19 Maria, porém, guardava todas essas coisas no coração e refletia sobre elas.
20 Ngarume na reke ellapatali ta sipsipme keke galiu na ka loreamarakale Nutu. Ba keke kinpataea Nutu giana ka oru nginngina reke longo rea beke kela rea ineke lele ma ina anggelo turu pakerea.
20 Os pastores voltaram, glorificando e louvando a Deus por tudo que tinham visto e ouvido. Tudo aconteceu como o anjo lhes havia anunciado.
21 Na keke atu ka goe laeala ae Iesus ta ri totongotaliunge mirana ka ina kana kaeme ka ri lima ba mologi tapu kurumea baingarea te. Minmina na keke patoe giana kae Iesus kurumea anggelo patongana ka giana ka ine naname sane siane tale.
21 Oito dias depois, quando o bebê foi circuncidado, chamaram-no Jesus, o nome que o anjo lhe tinha dado antes mesmo de ele ser concebido.
22 Na ka kae nge nga pangalellepa rea base bangapaga ae Moses ine role keke rong, na tamana ae Iosep ba naname ae Maria keke lopatae kae goe ae Iesus ta tempel ngae Ierusalem ta ri pakelange te Nutu.
22 Então chegou o tempo da oferta de purificação, como era a exigência da lei de Moisés. Seus pais o levaram a Jerusalém para apresentá-lo ao Senhor,
23 Goe laeala tamana bae naname keke loa kurumea bangapaga ineke paꞌe nga bangapaga ae Nutu kanna roma, “Goe ba posi re kapunu ra panung ra narea memena ke ravu rea ngeke toro rea ta ri kumangng ka kumangng ae Nutu kanna.”
23 pois a lei do Senhor dizia: “Se o primeiro filho for menino, será consagrado ao Senhor”.
24 Ba bole, ngeke loa ka manu lua ra kulao o manu matana lua pattoto ra lumangngapau. Ka ri ra posi re nga balingi rea nga baina ngeke tungu rea ma tunga te Nutu kurumea bangapaga a kanna ine role.
24 Assim, ofereceram o sacrifício exigido pela lei do Senhor: “duas rolinhas ou dois pombinhos”.
25 Na ka ineke atu ka goe ta tempel na agau te a giana nge Simeon ke momo ngae Ierusalem. Ka i a agau te a bainganame ke tupu, ba ke lola kurumea Nutu lonangana. Ba bole, i ke umma ta momongkalange aravunglelekana ae Israelme. Nae Kannu E Tupu ke lopai nge i
25 Naquela época, vivia em Jerusalém um homem chamado Simeão. Ele era justo e devoto, e esperava ansiosamente pela restauração de Israel. O Espírito Santo estava sobre ele
26 ba ke rolepage lona tapu roma, pala nga matengana, na i ke la kelange Karais ae Nutu.
26 e lhe havia revelado que ele não morreria enquanto não visse o Cristo enviado pelo Senhor.
27 Ka bainae Kannu E Tupu ke taoamuga kia, na ke lu lakallo ta tempel. Na ka ina goe laeala ae Iesus tamana bae naname ke lu kia,
27 Nesse dia, o Espírito o conduziu ao templo. Assim, quando Maria e José chegaram para apresentar o menino Jesus ao Senhor, como a lei exigia,
28 nae Simeon ke balle ba ke kinpataea Nutu giana roma:
28 Simeão tomou a criança nos braços e louvou a Deus, dizendo:
29 — ausente —
29 “Soberano Deus, agora podes levar em paz o teu servo, como prometeste.
30 — ausente —
30 Vi a tua salvação,
31 — ausente —
31 que preparaste para todos os povos.
32 Ka i a olamana te e la tungnge lomatana ta ragau ra sana ri ra Israelme roma, Nutu ikia. Ba ri ngeke kelapatokona roma, Nutu ke kavitule Israelme raumana.”
32 Ele é uma luz de revelação às nações e é a glória do teu povo, Israel!”.
33 Nae Iesus tamana bae naname keke longe pangamologa laeala ae Simeon rolea te ri, na keke kallo.
33 Os pais de Jesus ficaram admirados com o que se dizia a respeito dele.
34 Ka bainae Simeon ke kavitulu rea, na ke role kae Maria a i a goe naname roma, “Ngo long. Nutu ke pulia goe laekia ta pangapunge Israelme papatu, ba pangasigipagange papatu bole. I ke la momong base ma killa te, ba ragau papatu ngeke ketepalele kia.
34 Então Simeão os abençoou e disse a Maria, a mãe do bebê: “Este menino está destinado a provocar a queda de muitos em Israel, mas também a ascensão de tantos outros. Foi enviado como sinal de Deus, mas muitos resistirão a ele.
35 Ba oru reke kolu ngallo nga ragau papatu lorea keke la leleng nga karakarangana. Ba lolali e base ma resalla a matana ke la paronge long bole.”
35 Como resultado, serão revelados os pensamentos mais profundos de muitos corações, e você sentirá como se uma espada lhe atravessasse a alma”.
36 Ba bole, avale te orae Nutu kaona a giana nge Ana ke momo. Ka i ae Panuel tuna piau e nga galiau ae Aser. Na avale laeala ka i a pingina ba ke kamapitakama ka ina i a malaui tale. I ke momo kala nge natale ka pesingmatana lima ba lua, na natale ke matepatalia.
36 A profetisa Ana, filha de Fanuel, da tribo de Aser, também estava no templo. Era muito idosa e havia perdido o marido depois de sete anos de casados
37 Ka baina i ke momo bagaru ta ka nena pesingmataname ka ri giaukaina tugulu ba tugulu. Na pingina laeala ae Ana ke lola ta tempel ka kaeme kinung, ba ke kuriri ta kaning. Ba i ke kavkava e momo, ba ke kalapagpage Nutu ka kaeme ba rigome.
37 e vivido como viúva até os 84 anos. Nunca deixava o templo, adorando a Deus dia e noite, em jejum e oração.
38 Ka kae laeala bole, na i ke lu ta tempel ba ke atu kokoro ta goe laeala ae Iesus. Na ke kalapage Nutu ba ke pulimalage pangamologa e ta goe laeala ta ragau kinung reke momalle Nutu ta ravunglelenge Ierusalem.
38 Chegou ali naquele momento e começou a louvar a Deus. Falava a respeito da criança a todos que esperavam a redenção de Jerusalém.
39 Na ka inae Iesus tamana bae naname ke kuma ka orume kinung base ma bangapaga ae Nutu ine role tapu, na keke galiu tae Galili ta maga kunna ae ri ae Nasaret.
39 Após cumprirem todas as exigências da lei do Senhor, os pais de Jesus voltaram para casa em Nazaré, na Galileia.
40 Na goe laeala ke lele bollau ba ke lele gingging. Ba i ka nena ka lomatana papatu reke pepe, bae Nutu ke materaumane bole.
40 Ali o menino foi crescendo, saudável e forte. Era cheio de sabedoria, e o favor de Deus estava sobre ele.
41 Ka pesingmataname kinung, na goe a panung ae Iesus tamana bae naname keke lola ta kaning te e bollau ngae Ierusalem. Ba keke patoe kaning laeala kae Kaning E Bollau E Nga Paska.
41 Todos os anos, os pais de Jesus iam a Jerusalém para a festa da Páscoa.
42 Minmina na ka inae Iesus kana pesingmatana tangulelu ba lua, na keke loa ta kaning laeala kurumea baingarea re pala.
42 Quando Jesus completou doze anos, foram à festa, como de costume.
43 Ngarume nga kaning rongngana na keke kapaligaliu ta maga, avae Iesus ke momo tale ngae Ierusalem.
43 Terminada a celebração, partiram de volta para Nazaré, mas Jesus ficou para trás, em Jerusalém, sem que seus pais notassem sua falta.
44 Nae tamana bae naname ka loreangana roma, i e tatao kala nga ragau. Ava ka kae kena tapu, na ri keke sissilia ngaliua nga kolingarea memena ba ragau rae ri.
44 Pensaram que ele estivesse entre os demais viajantes, mas depois de caminharem um dia inteiro começaram a procurá-lo entre os parentes e amigos.
45 Ri pana lua keke sissilia, ava ke sane ke kela pakia. Minmina na keke galiu muni tae Ierusalem ta kelanga te i.
45 Como não o encontravam, voltaram a Jerusalém para procurá-lo.
46 Na ri pana lua keke sissilia ka kae lua tapu, ava kae a mologi na ri keke kela pakia nga ine momolu nga tempel. Keke kele nga ine tattara ngaliua nga ra pangalomatanakana. Ba i ke longlonge pangamologa nga kanrea ba ke umma ta balinglaga rea bole.
46 Por fim, depois de três dias, acharam Jesus no templo, sentado entre os mestres da lei, ouvindo-os e fazendo perguntas.
47 Ka ina ragau ke longe pangamologa nga kanna, na keke magio raumana nga lonamatanangana ba alangana ka balinglaga ra kanrea.
47 Todos que o ouviam se admiravam de seu entendimento e de suas respostas.
48 Ba ka ina tamana bae naname ke kele, na keke magio raumana bole. Na naname ke ballage roma, “Tugu, ko meimia o kuma ka omea tamang minakai? Ba ko sano turulomatana te omea? Omea tamang ka lomangngsoali raumana te one, ikia baina omea ka atu ta kelanga te one.”
48 Quando o viram, seus pais ficaram perplexos. Sua mãe lhe disse: “Filho, por que você fez isso conosco? Seu pai e eu estávamos aflitos, procurando você por toda parte”.
49 Minmina nae Iesus ke ale pangamologa ka rolengana kerea masi roma, “Ke meimia, na onemea kaka sissili iau? Ka sana lomiaumatana nanguni roma, iau ka la momong nga bale ae Tamau ae?”
49 “Mas por que me procuravam?”, perguntou ele. “Não sabiam que eu devia estar na casa de meu Pai?”
50 Ava ri pana lua ka sana loreamatana ka pangamologa laeala e patoe te ri mirana.
50 Não entenderam, porém, o que ele quis dizer.
51 Ale bainae Iesus ale galiupisigi kurumea tamana bae naname tae Nasaret, ba i ke longlongo te ri ka kaeme kinung. Nae naname ke kele oru nginngina ba ka lonagomgome rea.
51 Então voltou com os pais para Nazaré, e lhes era obediente. Sua mãe guardava todas essas coisas no coração.
52 Minmina nae Iesus ke lele bollau, ba lonamatanangana ke lele masi bole. Nae Nutu ba ragau bole keke matea raumana.
52 Jesus crescia em sabedoria, em estatura e no favor de Deus e das pessoas.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.