Lucas 20
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT
1 Ka kae te, ka inae Iesus palomatantane ragau ngallo nga tempel ba ke pulimalaglage pangamologa e pe ae Nutu kanna te ri, na re kapunu nga pirisme, ba ra pangalomatanakana nga bangapagame kala nga Iurame ravollalaukerea memena palu keke loa te i, na keke ballage roma,
1 Certo dia, quando Jesus ensinava o povo e anunciava as boas-novas no templo, os principais sacerdotes, os mestres da lei e os líderes do povo se aproximaram dele
2 “Ngo role kamangng, one ko rave gingginga ta one kumangng ka oru kokorai mina ngaetai? Ba tai ke tunge gingginga laekolong te one?”
2 e perguntaram: “Com que autoridade você faz essas coisas? Quem lhe deu esse direito?”.
3 Na i ke ala rea roma, “Ba iau bole ka bai ta balinglaga miau roma:
3 “Primeiro, deixe-me fazer uma pergunta”, respondeu ele.
4 Ion kumangngana ore nga pangamagoe ke pa nga Nutu mallena nga tava, o ke atu nga ragau?”
4 “A autoridade de João para batizar vinha do céu ou era apenas humana?”
5 Na ri keke palipamologa ngaliua nge ri muni roma, “Ngaroma ita ngaka role roma, ‘Ka ore nga Nutu mallena nga tava,’ na i nge ballaga ita roma, ‘Minmina na ke meimia na ka sana lomiaupatokona te?’
5 Eles discutiram a questão entre si: “Se dissermos que vinha do céu, ele perguntará por que não cremos em João.
6 Ava ngaroma ita ngaka role roma, ‘Ka ore nga ragau,’ na ragau ngeke tamali ita ka lollome kurumea, ri ka loreapatokona roma, Ion ka i a agau te e toe Nutu kaona mannangana.”
6 Mas, se dissermos que era apenas humana, seremos apedrejados pela multidão, pois todos estão convencidos de que João era profeta”.
7 Minmina na ri keke ale roma, “Mangng ka sana lomangngmatana roma, ke pa ngaetai.”
7 Por fim, responderam a Jesus que não sabiam.
8 Nae Iesus ke role kerea roma, “Iau bole ka sana la turung te miau ka tai ke tunge gingginga ta iau kumangng ka oru kokorai.”
8 E Jesus replicou: “Então eu também não direi com que autoridade faço essas coisas”.
9 Na i ke rolea pangateningkala laekia ta ragau reke momo nga tempel roma, “Ka agau te a kana ka ura te ke momo. Ba i ke toaꞌe kaning eke kuma ka uain kia nga ura laeala. Ba ka kae te, na i ke paꞌtaloe ragau palu ta ri kelangpatali ta ura laeala, na ke loa ta inte toto. Ba i ke momo nga inaeala ka panna te e gavili.
9 Em seguida, Jesus se voltou para o povo e contou a seguinte parábola: “Um homem plantou um vinhedo e o arrendou a alguns lavradores. Depois, partiu para um lugar distante, onde passou um longo tempo.
10 Ngarume, ka kae e nga lalang, na i ke baꞌe akumangngatulu a kanna te ta ragau nginngina ra i paꞌtalo rea ta baina ri ngeke tunge kana kaning palu. Ava ra nginngina ra i paꞌtalo rea keke balia akumangngatulu laeala, na keke bagaliumane ka kamana.
10 Na época da colheita da uva, enviou um de seus servos para receber sua parte da produção. Os lavradores atacaram o servo, o espancaram e o mandaram de volta, de mãos vazias.
11 Na ura tamana laeala ke baꞌe akumangngatulu a kanna te muni, na ke loa. Ava keke balia akumangngatulu laeala bole ba keke pavalengea. Na keke bagaliumane ka kamana.
11 Então o dono da propriedade enviou outro servo, mas eles também o insultaram, o espancaram e o mandaram de volta, de mãos vazias.
12 Na i ke baꞌe na mologi e loa. Na keke name kia ba keke gulaemalaga kia.
12 Enviou ainda um terceiro, e eles o feriram e o expulsaram do vinhedo.
13 “Ngarume na ura tamana laeala ke role roma, ‘Iau ka la kumangng mina ngaetai? Iau ka la bange tugu a iau materaumane, na ri keke la longa te i nanguni.’
13 “‘Que farei?’, disse o dono do vinhedo. ‘Já sei; enviarei meu filho amado. Certamente eles o respeitarão.’
14 “Ava ka ina ragau nginngina ra i paꞌtalo rea ke kele tuna, na ri keke palirole kerea roma, ‘Aekia ka i a ura tamana tuna. Ita ngaka sapune nga baina nga kara ka ura laekia.’
14 “No entanto, quando os lavradores viram o filho, disseram uns aos outros: ‘Aí vem o herdeiro da propriedade. Vamos matá-lo e tomar posse desta terra!’.
15 Minmina na keke gulaemalaga kia nga ura, na keke sapune.”
15 Então o arrastaram para fora do vinhedo e o mataram. “O que vocês acham que o dono do vinhedo fará com eles?”, perguntou Jesus.
16 I ke la atung, na ke la samungpununge ra pangatalo nginngina, na ke la tungnge ura laeala ta ragau pattoto.”
16 “Ele virá, matará os lavradores, e arrendará o vinhedo a outros.” “Que isso jamais aconteça!”, disseram os que o ouviam.
17 Nae Iesus ke kelanana rea ba ke ballaga rea roma, “Ava pangamologa laeala ameke paꞌe pala nga Lau Ae Nutu Kanna ka mirana mina ngaetai ineke pa roma,
17 Jesus olhou para eles e perguntou: “Então o que significa esta passagem das Escrituras: ‘A pedra que os construtores rejeitaram se tornou a pedra angular’?
18 Bae Iesus ke role roma, “Ngaroma agau te nge pupai nga lollo laeala, na i ke la gitungpalikolo kia. Ava ngaroma lollo laeala nge pupai nga agau te, na lollo laeala ke la popongpalgamung ka agau laeala.”
18 Quem tropeçar nessa pedra será despedaçado, e aquele sobre quem ela cair será reduzido a pó”.
19 Na ra pangalomatanakana nga bangapagame ba re kapunu nga pirisme ka loreamatana roma, nga pangateningkala laeala i ke rorolea pangamologa e te ri mana. Minmina na keke sissilia pamau ta ri launge ka panna inaeala mana. Ava keke matautaue ragau.
19 Os mestres da lei e os principais sacerdotes queriam prender Jesus ali mesmo, pois perceberam que eles eram os lavradores maus a que Jesus se referia. No entanto, tinham medo da reação do povo.
20 Na ri keke ella te Iesus. Ba keke baꞌe ragau ra kelangatotokana reke goga roma keke tupu ta baina ri ngeke laue Iesus ka pangamologangana inte. Keke kuma minmina ta baina ri ngeke ule Iesus nga gavana e ngae Rom kamana.
20 Esperando uma oportunidade, os líderes enviaram espiões que fingiam ser pessoas sinceras. Tentaram fazer Jesus dizer algo que pudesse ser relatado ao governador romano, de modo que ele fosse preso.
21 Na ra goangakana nginngina keke ballage Iesus roma, “Apangalomatanakana, mangng ka lomangngmatana roma, pangamologa ra kaning ba pangalomatana ra kaning keke tupu. Ba ko sano pulia agau te ngailu nga tetoto, ava ko palomatantane ragau kurumea Nutu lonangana mannangana.
21 Disseram: “Mestre, sabemos que o senhor fala e ensina o que é certo, não se deixa influenciar por outros e ensina o caminho de Deus de acordo com a verdade.
22 Minmina na ngo role kamangng, bangapagame keke parototokala ita ta tungnge takisme te Sisa, o ke sa?”
22 Então, diga-nos: É certo pagar impostos a César ou não?”.
23 Avae Iesus ka lonamatana ka ineke bai ta patugungtaonge. Minmina na i ke role kerea roma,
23 Jesus percebeu a hipocrisia deles e disse:
24 “Ngaka pakosi iau ka lollokanna te. Tai kannuna ba giana ke momo nga lollokanna laekolong?”
24 “Mostrem-me uma moeda de prata. De quem são a imagem e o título nela gravados?”. “De César”, responderam.
25 Na keke ale roma, “Orae Sisa.”
25 “Então deem a César o que pertence a César, e deem a Deus o que pertence a Deus”, disse ele.
26 Minmina na ri keke baililli ta launge ka pangamologanganame nga ragau ragureame. Ba keke kallo raumana kurumea alangagaliungana kerea. Na keke rulu mana.
26 Eles não conseguiam apanhá-lo em nada que ele dizia diante do povo. Em vez disso, admiraram-se de sua resposta e se calaram.
27 Ka kae te nae Sarusi palu onra ri ra ragau ra sana loreapatokona roma, reke mate keke la sigingpaga nga mateng muni, keke atu te Iesus ka balinglaga te. Na keke role kia roma,
27 Então vieram a Jesus alguns saduceus, líderes religiosos que afirmam não haver ressurreição dos mortos,
28 “Apangalomatanakana, pala nae Moses ke paꞌe pangamologa ore role kamangng roma, ngaroma apanung te tataokia nge matepatalia napengana ba ka sana nerea goe, na apanung laeala teiteikia nge ravupaga ka avale laeala ta baina tataokia nga nena ka goe nge i.
28 e perguntaram: “Mestre, Moisés nos deu uma lei segundo a qual se um homem morrer e deixar a esposa sem filhos, o irmão dele deve se casar com a viúva e ter um filho que dará continuidade ao nome do irmão.
29 Na ngo kele. Ka pana lima ba lua ra panung ra ri ra koli keke momo. Ba ri ka tamarea kena. Na ne kapunu ke kamapitakama ka avale te, ava ri pana lua ka sana nerea goe. Ngarume na apanung laeala ke mate.
29 Numa família havia sete irmãos. O mais velho se casou e morreu sem deixar filhos.
30 Na ngarume na na lua ke ravupaga ka avale laeala, ava ke mate.
30 O segundo irmão se casou com a viúva, mas também morreu.
31 Na ngarume muni na na mologi ke ravupaga ka avale laeala, ava i ke mate bole. Minmina na mateng ke rongo ka pana lima ba lua nginngina ra koli kinung, ba ri kinung ka sana nerea goe.
31 Então o terceiro irmão se casou com ela. O mesmo aconteceu aos sete irmãos, que morreram sem deixar filhos.
32 Na ngarume bavakena, na avale laeala ke mate bole.
32 Por fim, a mulher também morreu.
33 Minmina na nga kae e nga sigingpaga nga mateng ngarume, na tai mannangana ka la napengana nga avale laeala kurumea, ri pana lima ba lua ra koli kinung keke kamapitakama kia?”
33 Diga-nos, de quem ela será esposa na ressurreição? Afinal, os sete se casaram com ela”.
34 Nae Iesus ke ala rea roma, “Ragau reke momomauli sonrau keke paliraravu rea.
34 Jesus respondeu: “O casamento é para pessoas deste mundo.
35 — ausente —
35 Mas, na era futura, aqueles que forem considerados dignos de ser ressuscitados dos mortos não se casarão nem se darão em casamento,
36 — ausente —
36 e nunca mais morrerão. Nesse sentido, serão como os anjos. São filhos de Deus e filhos da ressurreição.
37 “Bae Moses bole ke turupatokona roma, reke mate keke la sigingpaga nga mateng. I ke turupota minmina nga Lau Ae Nutu Kanna nga pangamologa inaeala ore role ta bega a sia lele ngia ine patoe Nutu a i ae Avolau kae
37 “Agora, quanto a haver ressurreição dos mortos, o próprio Moisés provou isso quando escreveu a respeito do arbusto em chamas. Ele se referiu ao Senhor como ‘o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó’.
38 Minmina nae Nutu ka sana i ae Nutu orae reke mate. Ke sa. Ka i ae Nutu orae reke mauli kurumea, te i ri kinung keke mauli.”
38 Portanto, ele é o Deus dos vivos, e não dos mortos, pois para ele todos vivem”.
39 Na ra pangalomatanakana palu nga bangapagame keke ale Iesus pangamologangana laeala roma, “Apangalomatanakana, ko pamologa masi!”
39 “Mestre, o senhor disse bem!”, comentaram alguns mestres da lei.
40 Minmina na ka sana agau te ballage muni ka balinglaga te bavakena.
40 E ninguém mais teve coragem de lhe fazer perguntas.
41 Nae Iesus ke role kerea roma, “Ke meimia, na ra pangalomatanakana nga bangapagame keke patpatoe Karais roma i ae Revit sivuna?
41 Então Jesus lhes perguntou: “Por que se diz que o Cristo é filho de Davi?
42 Ngallo nga Lau Ae Nutu Kanna nga ineke patoe ka Baunga Re Nga Kalangpaga nae Revit muni ke role roma:
42 Afinal, o próprio Davi escreveu no Livro de Salmos: ‘O Senhor disse ao meu Senhor, Sente-se no lugar de honra à minha direita
43 ta nge lele nga kae laeala ina iau la ulongpisiginge reke baiꞌiu kone ngape nga kaeng sianame.” ’
43 até que eu humilhe seus inimigos, e os ponha debaixo de seus pés’.
44 Revit muni ke patoe agau laeala kae Avolaukia. Minmina nae Karais ka i ae Revit sivuna mana mina ngaetai?”
44 Uma vez que Davi chamou o Cristo de ‘meu Senhor’, como ele pode ser filho de Davi?”.
45 Ka ina ragau ke longlonge Iesus pangamologanganame, na i ke role ka barangalele ra kanna roma,
45 Então, enquanto as multidões o ouviam, Jesus se voltou para seus discípulos e disse:
46 “Ngaka ella miau masi ta ra pangalomatanakana nga bangapagame. Ri keke materaumana ta taongataliunga ka lungapaga re ngapotu onreke gavili ta roleng roma, keke ngailu nga ragau pattoto. Ba keke matea ta ragau alangapaga rea nga malle nge nga katungkala. Ba keke matea ta tarang nga tarangapai re kapunu ngallo nga bale nga sinagog ba nga malle re nga alangpaga nga kaning reke bollalau.
46 “Cuidado com os mestres da lei! Eles gostam de se exibir com vestes longas e de receber saudações respeitosas quando andam pelas praças. E como gostam de sentar-se nos lugares de honra nas sinagogas e à cabeceira da mesa nos banquetes!
47 Ba ri ka kaoreaginapitpite ra bale ra nareatale memena ke matepatali rea ta ravunge bale nga ri. Ba keke bavai ka kavanga reke gavili ta baina ragau pattoto ngeke longo rea na ngeke kinpataea giareame. Minmina nae Nutu ke la tungnge alang e soali raumana te ri. Ba alang e soali laeala ke la bolinglaunga raumana nga alanga e soali orae ragau pattoto onre sane ke kuma minmina.”
47 No entanto, tomam posse dos bens das viúvas de maneira desonesta e, depois, para dar a impressão de piedade, fazem longas orações em público. Por causa disso, serão duramente castigados”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.