Atos 28
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARIB
1 Ka ina mangng solele masi tapu, na mangng ka longo roma, nuta laeala keke patoe kae Malta.
1 Estando já salvos, soubemos então que a ilha se chamava Malta.
2 Ba re nga nuta laeala keke pemasi ka mangng. Keke patue sia, na keke ravu mangng ta mallunga ta kue ke tugtugu ba kae ke marusu.
2 Os indígenas usaram conosco de não pouca humanidade; pois acenderam uma fogueira e nos recolheram a todos por causa da chuva que caía, e por causa do frio.
3 Ava ka inae Pol rave bega ligona te ba ke ulopaia nga sia, na mue a koatali ore momolu nga begame ke kanimaia sia mammanangana, na ke ralamalaga, ba ke ngelipita gingging nga Pol kamana.
3 Ora havendo Paulo ajuntado e posto sobre o fogo um feixe de gravetos, uma víbora, fugindo do calor, apegou-se-lhe à mão.
4 Na ka ina re nga nuta ke kele mue ine kavikuli nga Pol kamana, na keke palirole kerea roma, “Agau laekia ke balia agau te na ke mate nanguni. Ta i ke kapatalia pelau baingasoalingana kia ava nutu a ita patoe kae Alang ke sane matea ta i nge momo mauli.”
4 Quando os indígenas viram o réptil pendente da mão dele, diziam uns aos outros: Certamente este homem é homicida, pois, embora salvo do mar, a Justiça não o deixa viver.
5 Avae Pol ke gulaepatali ka mue ta sia lona, ba mue ngelingana kia ke sana baia otte e soali nge i.
5 Mas ele, sacudindo o réptil no fogo, não sofreu mal nenhum.
6 Na re nga nuta laeala keke momalla ta Pol mirana lungnga, o ta i pungapisigi ba mateng. Keke momokala beke ella ka panna e gavili, ava ri ke sane ke kele otte e soali lelengana nge i. Ka baina keke kampiliue ramareame, na keke roma i a nutu te.
6 Eles, porém, esperavam que Paulo viesse a inchar ou a cair morto de repente; mas tendo esperado muito tempo e vendo que nada de anormal lhe sucedia, mudaram de parecer e diziam que era um deus.
7 Na agau e kapunu nga nuta laeala a giana nge Puvilius ka kana mogalo ina palu keke momo kokoro nga inaeala. Agau laeala ke ravu mangng ta bale ae i, na ke kelamasi te mangng raumana ka kae mologi.
7 Ora, nos arredores daquele lugar havia umas terras que pertenciam ao homem principal da ilha, por nome Públio, o qual nos recebeu e hospedou bondosamente por três dias.
8 Nae Puvilius tamana ke soali na ke enno nga nia, ba ka kana ka soaling a mira isongpangana ba sia lalingana e tao ka me ba toto. Ka bainae Pol ke lu ta bale ta kelange agau laeala e soali ba ka ine kave Nutu tapu, na i ke ulopaia kamaname nge i ba ke papea mirana.
8 Aconteceu estar de cama, enfermo de febre e disenteria, o pai de Públio; Paulo foi visitá-lo, e havendo orado, impôs-lhe as mãos, e o curou.
9 Ka ina ollaeala lele, na ra karea ka soaling pattoto re ngae nuta laeala keke lola ta Pol ta i pangapenge mirareame.
9 Feito isto, vinham também os demais enfermos da ilha, e eram curados;
10 Ba keke alapaga mangng ka tungame bole. Ba ngarume ka ina mangng bai ta taenga nga mono, na keke tunge kamangng ka orume.
10 e estes nos distinguiram com muitas honras; e, ao embarcarmos, puseram a bordo as coisas que nos eram necessárias.
11 Ngarume, ka ina inname ka ri mologi ke rongo tapu, na mangng ka kutapu ka mono te e ngae Aleksanria ore momalle binte rongana nga nuta laeala. Ba mono laeala ka kana ka kavingtulu nga raguna eke patoe kae Nutu Ra Bogeng.
11 Passados três meses, partimos em um navio de Alexandria que invernara na ilha, o qual tinha por insígnia Castor e Pólux.
12 Ka baina mangng ka loa a lele ngae Sirakius, na ka momo ka kae mologi nga inaeala.
12 E chegando a Siracusa, ficamos ali três dias;
13 Na mangng ka kaꞌe inaeala ka mono, na mangng ka lele ngae Regium. Ba me ngangaila, na bovole ore pa nga bava e ta kama a laeva nga ina kae barelulu ngia ke lele, na ke iso mangng ka kae lua. Minmina na mangng ka lele ngae Puteoli.
13 donde, costeando, viemos a Régio; e, soprando no dia seguinte o vento sul, chegamos em dois dias a Putéoli,
14 Ba mangng ka kalipa ka ra lopatokonakana palu nga maga kunna laeala e bollau. Na ri keke ballaga mangng ta momong kala nge ri ka kumangnga maina kena. Minmina na mangng ka lola ta leleng ngae Rom.
14 onde, achando alguns irmãos, fomos convidados a ficar com eles sete dias; e depois nos dirigimos a Roma.
15 Ba ka ina ra lopatokonakana re ngae Rom ke longe ina mangng lola ta maga kunna e bollau ae ri, na keke tao ta kainga mangng nga malle e nga koling kaning a giana nge Apius ba nga bale e nga kenong a giana nge Bale Mologi Nga Kenong. Na ka inae Pol kele ra nginngina, na i ke kalapage Nutu ba ka lonamannmanna.
15 Ora, os irmãos da lá, havendo recebido notícias nossas, vieram ao nosso encontro até a praça de Ápio e às Três Vendas, e Paulo, quando os viu, deu graças a Deus e cobrou ânimo.
16 Ngarume ka ina mangng lele ngae Rom tapu, na reke pulakale Pol keke ngata ta i kasikena nge momo nga bale te ava a balingkana nge kelapatali te i.
16 Quando chegamos a Roma, {o centurião entregou os presos ao general do exército, mas,} a Paulo se lhe permitiu morar à parte, com o soldado que o guardava.
17 Ka inae Pol momo ngae Rom ka kae mologi tapu, na i ke kiukinunge reke taoamugmuga kae Iurame. Ba ka ina ri ke katukala tapu, na i ke role kerea roma: “Kolingau memena, iau ka sana baia otte ta baingasoalinge ragau rae ita. Ba ka sana baisoalia sisiukita memena baingareame bole. Avae Iura re ngae Ierusalem keke laumana iau, na keke ulo iau ta re ngae Rom kamareame.
17 Passados três dias, ele convocou os principais dentre os judeus; e reunidos eles, disse-lhes: Varões irmãos, não havendo eu feito nada contra o povo, ou contra os ritos paternos, vim contudo preso desde Jerusalém, entregue nas mãos dos romanos;
18 Ba ka ina ra nginngina re ngae Rom ke kanana iau, na ri ke sane ke kalipa ka otte e soali a iau kuma kia ta iau mateng, minmina na ri keke bai ta polanga iau.
18 os quais, havendo-me interrogado, queriam soltar-me, por não haver em mim crime algum que merecesse a morte.
19 Ava ka inae Iurame sana siareakena ka ollaeala, na iau ka role gingging ta iau nga maisi ngamuga nga Sisa raguna ngae Rom. Ava iau ka sana atu ka pangamologa ta paronge ragau rae iau kia. Ke sa.
19 Mas opondo-se a isso os judeus, vi-me obrigado a apelar para César, não tendo, contudo, nada de que acusar a minha nação.
20 Sonrau na iau ka ballaga ta kelanga miau ba pangamologa kala nge miau kurumea, iau ka bai ta turungpota iau muni te miau. Ba ka bai ta turunge oalo laekia eke samapita iau kia te miau roma, ka puna nga lopatokona ae ita re nga Israel te Nutu ta i ke la kumangng kurumea patongkala a i patokala kia te sisiukita memena.”
20 Por esta causa, pois, vos convidei, para vos ver e falar; porque pela esperança de Israel estou preso com esta cadeia.
21 Na reke taoamugmuga kae Iura re ngae Rom keke ale roma, “Ragau re ngae Iurea ke sane ke ba ka lau palu reke turu te one. Ba ka sana te e nge ri atu ne turupaga kang o rolesoali kone.
21 Mas eles lhe disseram: Nem recebemos da Judéia cartas a teu respeito, nem veio aqui irmão algum que contasse ou dissesse mal de ti.
22 Ava mangng ka lomangngmatana tapu ka ragau rolengtunanangarea ka pati laekolong ae one nga iname kinung. Minmina na mangng ka bai ta longapite lomatana ae one.”
22 No entanto bem quiséramos ouvir de ti o que pensas; porque, quanto a esta seita, notório nos é que em toda parte é impugnada.
23 Minmina na keke pulia taoe te Pol, na ragau papatu keke atu ta maga laeala ae Pol momo ngia. Na i ke paturu ta pulingmalagange pangamologa ba turungpotange Nutu kelangpatalingana ka sinro ta ke loa bavakena ta laio. Ba i ke amva ta turungpotange Iesus te ri ka potangana ka bangapaga rae Moses kanna ba panga onra ragau reke toe Nutu kaona kanrea.
23 Havendo-lhe eles marcado um dia, muitos foram ter com ele à sua morada, aos quais desde a manhã até a noite explicava com bom testemunho o reino de Deus e procurava persuadí-los acerca de Jesus, tanto pela lei de Moisés como pelos profetas.
24 Na palu nge ri keke ravumasia Pol pangamologangana, ava pattoto ka sana loreapatokona.
24 Uns criam nas suas palavras, mas outros as rejeitavam.
25 Minmina na ri keke palipamologa ngaliua nge ri, ba keke paturu ta kange inaeala inae Pol rongo ka pangamologangana te ri roma, “Kannu E Tupu pangamologangana ka kaomannmannangana kia ine role kae sisiukamiau memena kae Aisaia a i a agau e toe Nutu kaona
25 E estando discordes entre si, retiraram-se, havendo Paulo dito esta palavra: Bem falou o Espírito Santo aos vossos pais pelo profeta Isaías,
26 roma:
26 dizendo: Vai a este povo e dize: Ouvindo, ouvireis, e de maneira nenhuma entendereis; e vendo, vereis, e de maneira nenhuma percebereis.
27 Iau ka role minmina kurumea, ragau kokorong loreame keke rutukala;
27 Porque o coração deste povo se endureceu, e com os ouvidos ouviram tardamente, e fecharam os olhos; para que não vejam com os olhos, nem ouçam com os ouvidos, nem entendam com o coração nem se convertam e eu os cure.
28 — ausente —
28 Seja-vos pois notório que esta salvação de Deus é enviada aos gentios, e eles ouvirão.
29 — ausente —
29 {E, havendo ele dito isto, partiram os judeus, tendo entre si grande contenda.}
30 Nae Pol ke mommo ka pesingmatana lua nga inaeala, ba nga inna kenakena na i ke kolkolia bale a i enno ngia. Ba i ke ngata alle ka ragau karolu reke lola ta kelange.
30 E morou dois anos inteiros na casa que alugara, e recebia a todos os que o visitavam,
31 Ka sana agau te sanangalle, ba i ke sane matautau ine pulimalaglage pangamologa e ta Nutu kelangpatalingana, ba ine palomatantane ragau te Iesus Karais Avolau.
31 pregando o reino de Deus e ensinando as coisas concernentes ao Senhor Jesus Cristo, com toda a liberdade, sem impedimento algum.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 28, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.